Poreklo prezimena Pančevački

PANČEVAČKI-MILANOVI

(Pančèvački-Mȉlanovi)

 

Stara prezimena: Popović, Životin (1764, 1765, 1774), Maksimov (1795), Pančevac (1782-1845), *Pančevački (1788+)

Najstariji zabeleženi predak roda: Života (oko 1710. godine rođen)

Krsna slava: Nikoljdan (19. decembar)-prva potvrda 1816. godine

Porodični nadimak (špicnamet): Mȉlanovi, Ludajnice

Poreklo: Pančevo (prvi pomen roda 1764. godine), Banat, Srbija

Ranija mesta boravka: Beograd i okolina ? (sa patrijarhom Srpskim Arsenijem Jovanovićem Šakabentom u Drugoj Seobi Srba 1739. godine prešli u Pančevo?)/Temišvar i okolina? (u periodu 1720-1722. godine prešli u Pančevo?)/Potiska Vojna krajina?(1752. godine došli u Pančevo?)/ Smederevo?, Pančevo (1764-1765, 1913+), Opovo (1765-1790), Crepaja (1790-1997)

Nacionalnost: Srbi (Pravoslavni)

Genetika/Haplogrupa po ocu (paternalno poreklo, Y DNK): Dinaric South/ I2-Slavic-Carpatian (Južna Dinarska/ I2 Slovensko-Karpatska)

 I2a1b3-PH908-Z16983>A493>A8741*

I2>I-L460>I-P37>I-M423>I-Y3104>I-L621>I-CTS10936>I-S19848>I-CTS4002>I-CTS10228>I-Y3120> I-S17250>I-PH908>I-Z16983>I-Y4789 (A493)>A8741*

Genetika/haplogrupa po majci (maternalno poreklo mtDNK) : U5b1b1-b* 

Praporeklo: Stari Sloveni (Polapski Srbi /Nabski Srbi)

_________________________

KOMPLETNE REZULTATE POGLEDAJTE OVDE[/toggle]

PIŠE: Saradnik portala Poreklo Saša Pančevački

 

U prilogu je fotografija nastala početkom 20. veka u Crepaji, a predstavlja staru izvornu Srpsku nošnju Banatskih Srba u Crepaji.

Uopšteno o poreklu roda Pančevački

 

Prezime Pančevački predstavlja srpsko prezime toponimskog karaktera (po gradu Pančevu), i po svom obliku i nastavku čki predstavlja uobičajeno prezime koje se sreće kod Srba starosedelaca Banata  (u manjoj meri Bačke i Srema), čije prisustvo na tim prostorima doseže do 18. veka. Rod Pančevački nije sačuvao predanje o poreklu pre dolaska na prostor Banata-konkretno Pančeva, kao i o svojim starim prezimenima. Pregledom matičnih knjiga pre svega banatskog sela Opova, a potom Crepaje pronađena su četiri stara prezimena porodice Pančevački, kao i dva banatska sela u kojima je porodica pouzdano boravila pre vraćanja u Pančevo.U Crepaji odakle je rod Pančevački prešao u Pančevo za vreme I Svetskog rata, pravilno akcentovanje prezimena bilo bi Pančèvački-Mȉlanovi.Sadašnje prezime Pančevački prvi put se pominje u popisu graničara Banatskog sela Opova 12.Banatske regimente 1788.godine tokom Kočine Krajine tj. Austrijsko-Turskog rata 1788-1791, dok se u srpskim pravoslavnim crkvenim knjigama sela Crepaje pominje prvi put tek 1804. godine.

Porodica se zvanično prvi put pominje u  popisu civila Pančeva 1764. godine-konkretno kroz civila po imenu Maksim Životin, dok se u srpskim pravoslavnim matičnim knjigama ova porodica zvanično prvi put pominje 1774. godine u maticama Opova, ponovo Maksim  Životin. 

Prezime Životin svakako jeste najstarije direktno zabeleženo prezime ove porodice (Opovo 1774. godine), ali se sa velikom sigurnošću može reći da je još starije prezime ove porodice potvrđeno indirektnim putem bilo Popović, i da je to potencijalno prezime  najstarijeg pronađenog pretka današnjeg roda Pančevački, Živote Pančevca (rođen oko 1710-preminuo pre 1768. godine).

Stara prezimena porodice Pančevački su Popović/Popov (pre 1764. godine) ?, Životin (1764. godine u na popisu civila u Pančevu i 1774. godine u crkvenim matičnim knjigama u Opovu), Maksimov (1795. godine u crkvenoj matičnoj knjizi Opova) i Pančevac (najverovatnije posle 1764. godine, kod jednog ogranka porodice zabeleženo kao nadimak u crkvenoj matičnoj knjizi Opova 1769. godine, a kod drugog dela porodice zabeleženo je kao prezime  tek od 1782. godine pa sve do 1845. godine). Stara mesta  u kojima je porodica pouzdano boravila pre vraćanja u Pančevo početkom 20.veka su Opovo i Crepaja. Moguća mesta i vreme naseljavanja ovo roda u Pančevo su kao i za ostale starosedelačke porodice u Pančevu, u periodu  1720-1722. godine iz Temišvara i okoline, ili iz Beograda neposredno pre turskog osvajanja Beograda u Austrijsko-Turskom ratu 1739/40, tj. u Drugoj Seobi Srba predvođene patrijarhom srpskim Arsenijem IV Jovanovićem-Šakabentom. Obzirom da je Pančevo žestoko nastradalo u kugi i požarima oko 1733-1737. godine , obzirom da se na prvom popisu Pančeva 1733. godine ne pominju mogući preci ovog roda i najstariji zabeleženi preci (Života), moguće je da je ovaj rod u Pančevo došao iz Beograda u Drugoj Seobi Srba pod patrijarhom Srpskim Šakabentom 1739/40. godine. Argument za naseljavanje Pančeva od strane Beograđana 1739/40. godine takođe je i poreklo pravoslavnih sveštenika  u Pančevu (iz Beograda, Grocke, Paraćina i okoline i Kovina). Zato poreklo stanovništva Pančeva nakon Druge Seobe Srba možemo posmatrati kao iz Temišvara i okoline (Srpski Senmarton), Beograda i okoline (Grocka), Moravske Srbije (Šumadije u regiji Paraćina, selo Krežbinac). Sreta Pecinjački pominje, vodeći se Feliks Milikerom (Geschichte) da se deo Pančevaca iselio oko 1743. godine zbog kuge, deo 1752. godine kada je sa Pomoriškim i delom Potiskih graničara otišao u Rusiju gde je u okviru Srpskih autonomnih oblasti- NovoSerbije osnovali istoimeni grad Pančevo. Ipak na njihovo mesto, 1752. godine došli su Potiski graničari koji su takođe značajni za naseljavanje grada. Drugi istorijski podaci ukazuju da je pak 1723. godine Pančevo zahvatila kuga i požar i tom prilikom je 3/4 stanovištva izgubilo život a ostatak se iselio u okolna mesta. Ono što je u ovom trenutku nagađanje, ali ipak najverovatnije, jeste da je  rod Pančevački iz Beograda i okoline naselio Pančevo u periodu 1739/40. godine, kada je Beograd pao u ruke Turcima. 

Rodoslov porodice Pančevački-Milanov 1710-2023

(krsna slava Sv. Nikola, poreklom iz Pančeva) : 

 

10. Saša (1993), Sandra (1996)

9. Siniša (1954) = 1993=Snežana rođ. Jajić (1963-2022) iz Surduka (Lazareva Subota)

8. Sava (1924-1998)=1953= Vukosava rođ. Janković (1933-2010) iz Beograda

7. Živojin/Živan-Dika (1885-1933), Crepaja-Pančevo (1912-1915)=1906=Natalija rođ.Stojkov-Nenadov (1884-1958) iz Dolova (Nikoljdan)

6. Jeftimije /Jefta (1861-1933)=1879= Persida/Persarođ. Bugarin-Ćirić (1860-1929) iz Crepaje (Nikoljdan)

5. Nikolaj/Nikola Pančevački (1831-1905)=1851=Olimpijada/Pijada rođ. Markov-Stojićev (1827-1895) iz Crepaje (Đurđic)

4. Milan/+ Mihail Pančevac/Pančevački (1797-1864)=1815=Marija rođ.Stojanov(ić)-Kačarov (1798-1835) iz Crepaje (Sveti Luka)

**3. Mij(h)ail(o) Maksimov/Pančevac/Pančevački (oko 1765-1822)Opovo-Crepaja 1789/90.godine= Istijana (zabeležena po jedanput kao Tatijana/Doja/Stefanija)  (?-1827)

*2. Maksim Životin/Pančevac (oko 1735-1784)= Stana (?-1789)

1. Života Pančevac (oko 1710-pre 1768.godine), Pančevo-Opovo (oko 1764-1767, najverovatnije 1765.godine)= Anđelija (?-1782)

 

*Maksim Životin Pančevac (1735-1784) zabeležen je na popisu civila Pančeva u srpskom delu grada (raški deo grada) 1764.godine, potom na popisu iseljenika iz Pančeva i okoline 1765.godine (Pančevo, Jabuka, Sefkerin-Pančevački distrikt)-verovatno zbog odbijanja da porodica bude u Vojnoj Krajini koja je u to vreme uspostavljena, a u pravoslavnim matičnim knjigama Opova 1774.godine.

**Mihailo Maksimov Pančevac (1765-1822), iz sela Opova bio je graničar pešadinac u 12.Banatskoj regimenti tokom rata sa Turcima- Kočine Krajine  (1788-1791) i kao ranjenik prešao je u susedno selo Crepaju 1790.godine.

 

Detaljnija obrazloženja o poreklu roda Pančevački , njegovih starim prezimenima kao i mestima pouzdanog i verovatnog boravka :

Bilo je reči o tome da je  možda i najstarije zabeleženo prezime porodice Pančevački bilo prezime Popović. Postoji šansa da  je prezime Popović početno prezime sa kojim su preci roda Pančevački došli iz Pančeva u Opovo oko 1764. godine, te da se prezime kod jednog dela porodice zadržalo, dok je kod drugog dela porodice izgubljeno pri dolasku u novo mesto (Opovo). Prezime Pančevac/Pančovac, zvanično je kod ovog ogranka porodice zabeleženo prvi put 1782. godine, a poslednji put1845. godine. Kod dela roda u Opovu koji je zadržao prezime Popović/Popov, prezime Pančevac pominje se kao nadimak uz postojeće prezime samo jednom u matičnoj knjizi krštenih Opova, i to 1769. godine. Pod prezimenom Životin porodica je upisana po prvi put 1764. godine na popisu civila Pančeva, a u Opovu1774. godine, pod prezimenom Maksimov1795. godine. Prezime Pančev predstavlja pogrešan  i skraćen upis sveštenika 1789, 1816. i 1817. godine.

Prezime Pančevački,prvi put je zabeleženo u austrijskim vojnim popisima graničara 12.regimente za vreme Kočine Krajine 1788. godine (prilikom vojnih popisa austrijski popisivači upisivali su varijantu prezimena Pančovački, jer je srpski naziv grada Pančevo od strane Nemaca i Mađara izgovaran i pisan kao Pančova), a u srpskim pravoslavnim matičnim knjigama se prvi put javlja prilikom krštenja Dimitrija-sina Mihaila Pančevca 1804. godine u Crepaji. Tokom vremena u matičnim knjigama naizmenično su beležena oba prezimena (Pančevac i Pančevački) , da bi se današnji oblik prezimena počeo samostalno beležiti  u matičnim knjigama Crepaje tek od 1845. godine (tek od Milanovog sina Nikolaja/Nikole koji je u matičnim knjigama Crepaje bio upisivan isključivo pod prezimenom Pančevački) pred Srpsko-Mađarski rat i to traje do danas. Porodični nadimak tzv. špicnamet  je Milanov i nastao je 30-tih godina 19.veka (radi verovatnog razlikovanja dva ogranka porodice Pančevački u Crepaji- Mihailovih sinova Milana i  Dimitrija). U selu Crepaji danas nema muških potomaka ove porodice a poslednji je bio Đurica Pančevački (1941-1997) koji je kao i njegov otac Ilija (1915-1987) bio poznat pod nadimkom tj. špicnametom Ludajnica (ludaja=pita od bundeve).Krsna slava ovog roda je Sveti Nikola Zimski (19.decembar po novom kalendaru). Prvi put je zabeleženo  proslavljanje krsnih slava za sve rodove iz celog sela u Domovnom Protokolu Crepaje 1850. godine, te je tada je takođe zabeleženo da rod Pančevački proslavlja Nikoljdan (6.dekembri po julijanskom kalendaru). Ipak, prvi pomen krsne slave u okviru roda Pančevački bio je u Parohijalu srpske pravoslavne crkve u Crepaji 1816. i 1817. godine kada je zabeleženo da je Mihailo/Mijailo Pančev. dao 36 krajcera za Nikoljdan 6. dekembrija.

Istraživanjem je otkriveno da su preci ovog rodaboravili prvo u Pančevu (ne zna se kada niti odakle su došli u Pančevo), da bi nakon 1764. godine (1765)prešli u Opovo i tako dobili preteču prezimena koje danas nose. Nakon doseljavanja u Opovo, tokom Kočine Krajine 1789/1790. godine jedini preostali član ove porodice, Mihailo je prešao iz Opova u Crepaju, da bi se 1912-1915. godine najveći deo ove porodice ponovo vratio u Pančevo (Živojin/Živan sa svoja dva brata od strica Aksentijem/Aleksandrom i Lazarom). Prezimena Pančevac i Pančevački su se često smenjivala i u vojnim popisima i maticama, da bi tek od Nikole/Nikolaja 1845. godine porodica počela da se upisuje isključivo pod prezimenom Pančevački. Poreklo iz starih vremena pre Prve Velike Seobe Srba (1690. godine) i Druge Seobe Srba (1739/40. godine) je nejasno i postoji više različitih mogućnosti. Obzirom na način naseljavanja i obnavljanja napuštenog Pančeva, postoji mogućnost da su preci ove porodice iz Beograda i okoline 1739. godine tokom Druge Seobe Srba pod patrijarhom Šakabentom prešli u Pančevo, ili iz Temišvara i okoline u periodu 1720-1722. godine. Ipak po rečima gradonačelnika Nadbantića, Pančevo je 1723. godine teško postradalo od kuge, i tom prilikom je tri četvrtine stanovništva izgubilo život a ostatak se iselio u okolna mesta. Zbog toga je verovatnije da je rod Pančevački poreklom iz Beograda i okoline iz kog su se po tuskom zauzimanju grada 1739. godine iselili u Pančevo. Ipak posmatrajući poreklo pravoslavnog sveštenstva u Pančevu, dolazi se do zaključka da je deo Pančevaca bio poreklom iz Paraćina i okoline, Beograda i okoline kao i Temišvara i okoline.

Obzirom da se u matici Opova iz 1774. godine porodica pojavljuje pod prezimenom  Životin (Maksim Životin), a da se Maksim Životin javlja i u popisu civila srpskog dela Pančeva 1764. godine, to može da bude jedan od dokaza  da je porodica posle Prve Velike Seobe ili Druge Seobe Srba došla u Pančevo pod drugim prezimenom (pre prezimena Životin možda Popović?), a potom prešla u Opovo i zbog toga je jedan deo porodice dobio prezime Pančevac – kasnije i Pančevački , a u daljem tekstu će biti izneti dokazi koji govore u prilog ovoj tezi.

Po svemu sudeći, porodica jeu Opovo sasvim sigurno došla  iz Pančevanajverovatnije posle 1764. godine. Ono što znatno otežava istraživanje je činjenica da su se u Opovu tokom prve dve decenije vođenja matičnih knjiga smenjivalo nekoliko paroha. Jedan je svoje parohijane upisivao po uobičajenom srpskom principu nastanka prezimena po očevom imenu (Maksim Životin, Mihailo Maksimov) dok je drugi sveštenik-makar za ovaj rod prezime upisivao po mestu iz kog je porodica došla (Života Pančevac, Maksim Pančevac itd.) a treći paroh je često umeo da navodi nadimke, imena očeva/dedova itd. Nakon popisa domaćinstava Pančeva 1764. godine (568 u srpskom delu varoši) za ostanak u granici se odlučilo samo 186 domaćinstava dok se ostatak odlučio da napusti vojnu granicu, tako da se 1764. godina uzima za godinu kada je veliki deo porodica napustio Pančevo i naselio sela uglavnom sela u njegovoj okolini koja nisu ulazila u sastav vojne granice, ali su bila deo pančevačkog distrikta (Opovo tek 1770-1773. godine uključeno u sastav 12.Banatsko-Nemačke regimente). Dokaz ovome jeste matična knjiga krštenih za Opovo iz 1769. godine u kome se navodi Pantelija Popović Pančevac, kao kum Sime/Simeona Staina i njegove supruge Sare (pisao paroh Opova Jovan Erenkov/Erenković). U Opovu je bilo dosta familija koje su imale toponimska prezimena (Pančevac, Kosovac/Kosovački, Servijanac, Mošorinac/Mošorinski, Zemunac, Jabučanin, Vukovarac, Kozlovački, Gaičanin/Gajčanin, Gladilac/Gladilički, Čenđan/Čenč(đ)anski, Bugarin/Bugarčić/Bugarski, Kovilski, Petrovački-Bečkerek, Đermanov/Germanov, Kanački, Vlah/Vla, Bajac/Bajski, Bokinac, Borčanin, Drobnjak, Irižanin, Jačinski, Kaćanin/Kaćanski, Krčedinac/Krčedinski, Rudnjanski, Smederevac/Smederevački, Došljak, Titeljanin/Titeljan/Titelski, Tušković, Bošnjakov, Grk, Neuzinac/Neuzinski, Modošanin/Modoški, Turinac/Turinski, Opavčanin, Željac/ski, Ječinac, Crepajac/ski, Vučkovac/Vučkovački, Topolovčanin/Topolovac/Topolovački, Sefkerinac, Ločki/Ločanin, Šenđurađski, Šeleverac/Šeleverački, Sremac/Sremčev, Slankamenac, Erdeljan, Kendereški, Đurinac/Đulinac, Kerečki, Madžarević , pojedini su beleženi kao iz Kikinde, Ilandže ali bez formiranog toponimskog prezimena itd.) što znači da su na taj način razlikovali rodove različitog porekla i da je teško mogla da postoji mogućnost da se u maticama beleže dve porodice/roda istog toponimskog prezimena, a da su različitog porekla (jer je cilj toponimskih prezimena bio da jasno odvoji rodove različitog porekla a ne da ih dovede u vezu). Zbog toga se nameće zaključak da je u Opovu postojalo dve ili više porodica poreklom iz Pančeva sigurno je da ne bi bile označavane pod prezimenom Pančevac, jer ih to ne bi razlikovalo i sticao bi se utisak da su istog porekla. Zbog toga, činjenica da je u Opovu naveden više puta Života Pančevac (bio je označen kao stanovnik Opova-iako je umro pre početka vođenja matica (barem onih očuvanih iz 1768. godine) i činjenica da se Pantelija Popović/Popov navodi istovremeno i kao Pančevac(samo 1769. godine a kasnije samo kao Pantelija Popović/Popov) označava da su Pantelija Popović/Popov Pančevac i Života Pančevac bili verovatno istog porekla. Životini potomci, sin Maksim pre svega, su se upisivali kao Životini (1774. godine) a kasnije-posle najmanje 14 godina od smrti Živote porodica je pod drugim mlađim sveštenicima  počela da se upisuje kao Pančevac– jer je verovatno ostalo sačuvano samo sećanje i po tome nadimak  koji je Života imao među Opavčanima i novim sveštenstvom u Opovu- da je došao iz Pančeva. U to vreme Pantalija Popović je još bio živ i prenosio je  prezime Popović/Popov svojim potomcima a drugo prezime Pančevac kod ovog dela porodice je bilo potpuno potisnuto. Ono što govori u prilog ovome jeste i činjenica da je čak i kod Opavčana drugih narodnosti ostalo upamćeno i zabeleženo da je kod gotovo svake srpske porodice uz prezime postojao porodični nadimak koji je često zamenjivao prvobitno prezime. To je između ostalog razlikovalo Srbe i ostale nacije koje su naseljavale ovo selo u manjem broju.

Primeri srpskih porodica u Opovu sa zabeleženim starijim prezimenima je jedna od stvari koja izdvaja Opovo od okolnih mesta. Bitno je reći da je specifičnost mesta ta što se dešavalo da prezimenjaci i članovi iste porodice imaju različite kumove.

Neke od starih srpskih rodova iz Opova sa starijim varijantama prezimena su: Pančevački– stara prezimena Maksimov, Pančevac, Životin i Popović- Smederevački- bilo je upisivano kao Smederevac i kao Maklenov, Kurjački-kao Kurjakov i Kurjaković, 4. Ločki -kao Ločanin, 5.Tatin- kao Tatomirov, Čenđanski- kao Čenđanin, Stain- kao Staić, Stanišin i Uvalin, Maksimov- kao Strainin (Maksim 1729. godine, sin Teofan 1757. godine), Strainić i Ugrinov (sa mogućnošću i prezimena Despotov jer se u knjizi umrlih iz 1773.godine javlja Strain Despotov), jedan deo porodice Popović/Popov- kao Cvejini, Vodeničar- kao Vodeničarov i Arsenijevi (Arsenije Vodeničar 1717., Kuzman 1737. i Damjan 1742), Kosovački- su bili Kosovci/Kaplarovi/ Antonijevi, Plavšići-su bili Šemprkat/Šemprkatini/ovi, Čarugdžije- su bili Čarugdžići,  Sabovi- su bili Živanovi/Živojinovi, Jabučanin-su bili Stokini/Popovići , Nedeljkovi- su bili Nedeljkovići, Subašini/Subovi (od Nedeljka Subova), njihovi prezimenjaci ali ne i rođaci Nedeljkovi- sa starijim prezimenom Kasapinov, Živojinov, Živanov (od Živojina Kasapina), Cvejini- su bili Popovići/Popovi takođe (Cveja 1707. Sava 1737. godine (sin Maksim 1762. godine) i Anton 1750.), Ilini- su bili beleženi kao Strain (Dmitar Strain i supruga Sara a kao kumovi je bio naveden Stoka Nedeljkov.

Ako pričamo o pređašnjem mestu stanovanja/porekla pre dolaska u Pančevo -najverovatnije posle 1739/40. godine sa patrijarhom Srpskim Šakabentom, u matičnim knjigama Opova (1781/1787. godina) nalazi se trag tome. Naime, u matičnoj knjizi venčanih Opova za 1781/1787. godinu nalazi se upis mladoženje Vasilija Pančevca i mlade Julite rođene Kurjakov (od oca Stefana), kao kum je upisan Stoka Nedeljkov, a kao stari svat Stevan Maklenov. Ako znamo da je u srpskom narodu stari svat dolazio sa mladoženjine strane, kao i da je obično to bivao ujak ili neoženjen muškarac iz porodice, a kada znamo da je porodica Maklenov beležena još i pod prezimenom Smederevac/Smederevački, to bi značilo da je deo porodice Pančevac sigurno imao veze sa Smederevom, tačnije da je jedan deo-makar sa majčine strane iz samog Smedereva ! To bi upućivalo da korene porodice Pančevac/Pančevački možemo tražiti u Smederevu ili samoj okolini grada !

Ono što moramo imati na umu je i mogućnost da se porodica Pančevački/Pančevac mogla prezivati Kojić/Koić a ne Popović (malo verovatno). Naime znamo da se najstariji predak porodice Pančevac/Pančevački zvao Života, a u matičnim knjigama umrlih Opova od početka vođenja knjiga (1768. godine) pa do kraja 18.veka se pominju samoŽivota Gluvi (preminuo 1770. godine)-za koga moramo pomenuti da je 1768. godine upisan kao novoprimljeni graničar u Opovu i Života Kojić (preminuo 1778. godine). U vojnim popisima u Bečkom ratnom arhivu 1768. godine pominje se kao novoprimljeni graničar Života Gluvi, dok se u popisu civila Opova 1768. godine pominju Života Bakalov uz Todora Bakalova i Jovana Bakala (bakal-trgovac). Ono što je zanimljivo jeste činjenica da je ćerka Živote Kojića-Anabila udata za Petra, sina Pantelije Popovića Pančevca, a dobili su sina kog su nazvali Života 1779. godine. Takođe uz Životu Kojića pominje se i Mihailo Kojić tj. njegova ćerka Sara koja je bila udata za Mihaila sina Radomira Kolara i koja je dobila sina Gavrila 1779. godine (kum Nedeljko Živana Kasapina), kao i Jovan Koić (broj kuće 108 po vojnom popisu 1798. godine) stari svat Jovanu Daviniću i Ivani Lazić na venčanju 1768. godine (kum Milovan Ilin). Zanimljivo je i to što se Jovanu Kojiću i Savi Kojiću (broj kuće 134) kao kumovi navode članovi porodice Kosovac/Kosovački (Simeon i Sava), a kako su Kosovci bili kumovi Popović Pančevaca, a iz Kojića kuće je devojka bila udata za jednog od sinova Pantelije Popović Pančevca izvesna veza između ove 3 porodice može da postoji ! Takođe, na popisu Militara Srpskog Pančeva 1765. godine nalaze se Života Kojić i Života Savić. Na narednom popisu Militara Srpskog Pančeva 1768. godine, od militara se pominju Života Sibinov, Života Stain i Života Stošić. Ovo može biti dokaz da je Života Kojić iz Pančeva prešao u Opovo posle 1765. godine ! Jovan Erdeljanović u svojoj knjizi Srbi u Banatu zabeležio je da postoji starinačka porodica Kojić (Sv. Nikola) u Pančevu i Omoljici (takođe slave sv.Nikolu i smatraju da su starinom iz Makedonije tj. Stare Srbije), a kako znamo da je Pantelija Popović Pančevac zajedno sa porodicom prešao iz Pančeva u Opovo, ovo može značiti da je porodica Pantelije Popovića zajedno sa porodicom Živote Kojića prešla u Opovo iz Pančeva jer je sin Pantelije Popovića-Petar bio oženjen ćerkom Živote Kojića-Anom.  Nažalost prvi poznati predak porodice PančevacŽivota Pančevac se pominje u maticama Opova samo u par navrata. Pominje se preko Maksima Pančevca -njegovog sina koji se u maticama navodi kao Maksim Životin (1774. godine, paroh Isidor Popović) i kao Maksim Pančevac sin Živote Pančevca (1782. godine, paroh Jovan Cvejin), a kasnije se Životapominje i kroz suprugu Anđeliju, koja je označena supruga Živote Pančevca (1782. godine) tako da ono što znamo jeste da je za ovaj ogranak porodice prvo navođenje pod prezimenom Pančevac bilo 1782. godine, i od tada se u maticama Opova ova porodica i svi njeni članovi beleže isključivo pod ovim prezimenom. Pošto se u matičnim knjigama venčanih ne pominje venčanje Petra, sina Pantelije Popovića i Ane Živote Kojića (iako matice počinju tek 1768. godine) može da bude da je venčanje bilo u Opovu periodu doseljenja porodice Pantelije Popovića i Živote Kojića iz Pančeva 1764-1768. godine, ali lako može da bude da je venčanje bilo u Pančevu jer je sigurno da je jedan od ova dva roda u Opovo došao iz Pančeva ! U matičnim knjigama Opova u periodu 1802-1811. godine pominje se Stefan Kojić sa 6 članova porodice, tako se navodi u monografiji Srete Pecinjačkog o Opovu. Ipak u periodu 1799-1811. godine pronađeno je dva ogranka Kojića/Koića. U pitanju su Sava (Pavel) Kojić sa ženom Paunom (Marija 1799.godine, Alimpije/Aleksandar 1800. godine, Julijana 1803. godine, Jovan 1804. godine, Pantelejmon 1808. godine) i Jovan Kojić sa ženom Makrenom/Makrinom (Julijana 1800. godine rođena). Kumovi oba ova ogranka su iz kuće Kosovac/Kosovački (Save Kosovca i Simeona Kosovca). Naravno, ovakve navode o povezanosti porodica Popović/Popov ili Kojić sa porodicom Pančevački može da potvrdi samo DNK analiza Y hromozoma nekoga od potomaka ove dve porodice.

U popisima civila i vojnika srpskog i nemačkog dela Pančeva iz 1764. godine navodi se dosta muškaraca sa prezimenom Popović i Popov. Za istraživanje je najbitnije što se navode članovi porodice Popović/Popov koji su bili prisutni i u Opovu posle 1768. godine što se može videti po matičnim knjigama krštenih, umrlih i venčanih. To su bili  Pantelija Popov, Milosav Popov (vojnik), Milovan Popović i Milić Popović knez (oborknez Pančeva) koji je bio stanovnik Opova (u kome je umro 1771. godine). Ono što otežava istraživanje je činjenica da nisu svi Popovići/Popovi iz Opova bili istog porekla.  Zna se pouzdano da su nosioci ovog prezimena živeli u Opovu još 1733. godine (Petar Popović, paroh Opova Isidor Popović i sin mu Maksim- kum Atanasije Čizmadžija i njegova porodica), jedan deo je došao iz Jabuke (Stoka Popović Jabučanin (1728) i sin Aron-kumovi mu bili Dimitrije Popović i Filip Stajić što može da ukazuje da je taj ogranak istog porekla kao i Pantelija Popović Pančevac-u popisu iz 1767. godine navodi se da Stojan Popović ima 39 godina, sin Aron 6 godina, ćerka Ana 11 godina, Natalija 1 godinu), drugi deo iz Pančeva (pop Petar Popović 1767. godine došao u Opovo iz Pančeva, Pantelija Popović uz sinove Petra (njegovi sinovi Jovan i Života), Pavla, Josifa, Vasilije Popović sa sinovima Markom i Dimitrijem, i Života Popović kasnije prozvan samo Pančevac kao i ostatak njegove porodice). Postoji i ogranak koji vodi poreklo od Cveje Popova (1707), i taj rod je nejasnog porekla (sinovi Nikifor, Maksim i Antonije i taj ogranak je imao kumove iz kuće Cveje Baronića, Jovana Živkovića, Vikentija Kasapinova, Jeftimija Momčilovića a od sredine 19.veka iz kuće Matejića-na popisu iz 1767. godine navodi se da je Cveja imao 60 godina a sinovi Sava (30), Anton (17) uz unuka Maksima(5) ) i ogranak koji vodi poreklo od Konstantina Koje Popovića a takođe je nejasno odakle je poreklom (imao sina Nikolu i kumove iz kuće Popovića, pominje mu se supruga Marta (1747. godine rođena) i sin Petar (1768. godine rođen) sa suprugom Martom)- a njihovi potomci su verovatno kasnije prozvani kao Popov-Kojini (Đurđic, broj kuće 33). Na popisu useljenika u mesto 1767. godine (Pančevo, Opovo i okolna sela) javlja se još nekoliko rodova sa prezimenom Popović. U pitanju su Todor Popović (1742) sa sinom Danijelom (1764), uz brata Vasu (1737) koji je imao ćerku Atanasiju (1763). Pominje se još i Lazar Popović (1722) sa sinom Jeftimijem (1744) i unukama Marijom (1764) i Dafinom (1765), uz braću Vasu (1733) i Pavla (1740). Iz Pančeva je bio i pančevački oborknez Milić Popović (1707) koji je živeo u Opovu (pominje se kao oborknez još 1726. godine-doduše bez navođenja imena iako je verovatno da je u pitanju Milić Popović), a zna se  da je bio oborknez Pančeva 1742. godine i 1756/7 godine (u popisu iz 1767. godine navodi se da je oborknez Pančeva i da je tada imao 60 godina). Pantelija Popović je imao sinove Stefana (1774. godine se udavio), Josifa i Petra uz kći Anu tako da je prema računicama Pantelija Popović rođen između 1720-1725. godine. Kumovi Pantelije Popovića/Popova su bili članovi porodice Kosovac/Kosovački (Jovan i sin Luka) i porodice Stajin/Stajić/Stain (Simeon/Sima), dok su kumovi porodice Životin i Pančevac bili od kuće Nedeljka Subaše-kasnije Nedeljkovići/Nedeljkovi (Grigorije sin Nedeljka Subaše/Subova) i Petra Sabova.

Danas u Opovu ima 2 ogrankaporodice Popov, tačnije 4 porodice, a nekada je bio prisutan i 3.ogranak (danas više ne žive u Opovu). Prvi ogranak čine porodice Popov-Pisarovi, Popov-Beljini i Popov-Učiteljovi koje su istog porekla i slave Mitrovdan. Njihov najstariji predak kojeg pamte je Atanasije/Aron Popov/ić rođen 1793. godine i on je potvrđen u matičnim knjigama (od oca Vasilija kum Konstantin Popović). Treći, danas nepostojeći  ogranak su Popov-Kojini (verovatno od Konstantina Koje Popovića i sina Nikole-kumovi Jeremiji Popoviću), slavili su Đurđic, broj kuće 33 ali ih nema više u Opovu. Drugi ogranak porodice Popov iz Opova su Popov-Cvejini (305 br.kuće od sredine 19.veka)koji slave Svetog Nikolu (od Cveje Popova rođenog 1707. godine i sinova Nikifora, Maksima (1762), Antonija (1750) i paroha Jovana Cvejina).Zbog toga što slave Svetog Nikolu ovaj ogranak Popova iz Opova je veoma zanimljiv, ali preko matičnih knjiga odnosno kumova iz istih porodica nisu potvrđene veze sa Pantelijom/Pantelejmonom Popovićem Pančevcom i njegovim ogrankom (Vasilije sa sinovima Dimitrijem i Markom i Pantelijini sinovi Josif, Petar i Pavle). Ipak, zanimljivo je to da što opovački paroh Jovan Cvejin bio kum Josifu, sinu Pantelije Popovića Pančevca. Nikifor Popov, od Cveje Popova sin dao je imena svojim sinovima-Pantelija i Petar, koja podsećaju na imena koja se javljaju u ogranku Pantelije Popovića/Popova. Treba reći da veliki broj porodica Popović/Popov različitog porekla u Opovu i činjenica da čak u kući Popov-Cvejinih odrasli muškarci koji su osnovali svoje porodice još u 18. veku nisu birali kumove iz istih kuća (Petar Popović sin Nikiforov je imao kumove iz kuće Baronića kao i njegov otac, Maksim sin Cvejin je imao kumove iz kuće Kasapinova Vikentija, dok je Grigorije Popović drugi Nikiforov sin imao kumove iz kuće Momčilovića, a njegov sin Georgije i unuk Jovan kumove iz kuće Živkovića). Ukoliko bi se  genetskim testiranjem dokazalo isto poreklo porodice Pančevački i Popov-Cvejin to bi značilo da su u Opovo došla tri rođena brata- Pantelija Popović Pančevac, Cveja Popović i Života Pančevac.

Ako se uzmu u obzir brojevi kuća na vojnim popisima Opova 1782-1787. godine dolazi se do sledećih stvari: na popisu iz 1778, 1782. i 1786.godine javlja se vojnik Maksim Popović (Maksim Životin Pančevac umro 1784. godine) sa brojem kuće 61, dok se na popisu iz 1787. godine javljaju AvramPopović (samo jednom u matičnoj knjizi krštenih Opova se pojavljuje) i Đuka Popović (na vojnom popisu 1793. godine broj kuće 4), uz Vikentija Petrovačkog (koji je bitan zbog drugog popisa), a na popisu iz 1784. godine javlja PavlePopović u istom broju kuće (broj 4). Na popisu 1785. godine javlja se JosifPopović sa brojem kuće 55 (najverovatnije sin Pantelije Popović Pančevca). U kući pod rednim brojem 33 živeli su Popov-Kojini sa krsnom slavom Đurđicom. Na popisu premeštaja za Segedin 1788. godine javljaju Avram Pančovački i Vikentije Petrovački. Ovo je još jedan od nagoveštaja da je porodica Pančevački zapravo deo porodice Popović i da je to ujedno najstarije prezime ove porodice. (Na upisnici u graničare javljaju se Avram Popović i Vikentije Petrovački dok se na premeštaju javljaju Avram Pančevački i Vikentije Petrovački, a ne nailazimo na Avrama Popovića i njegovu ispisnicu ili umrlicu !).

Porodica Nedeljkov(ić)-Subašin/Subov (Stoka i Grigorije sinovi Nedeljka uz svoje ćerke broj kuće 166), osim sa rodom Životin Pančevac imala je kumovske veze u Opovu takođe sa porodicom Čarugdžija/Čarugdžić (Maksim Čarugdžija umro 1768. godine, Milija koji je bio opančar jer je njegovo prezime turcizam koji označava opančara) i porodicom Plavšić (Šemprkata/Šemprkatov/Šemprkin) (Luka sin Georgija-kum mu uz Subašine bio i Vikentije  Popović dok je Filipu kum bio Pešić iz Crepaje a Ćiri Plavšiću kum bio iz kuće Srdanovića), sa porodicom Ilin/Strain (Dmitar Strain/Ilin i supruga Sara). Sa druge strane druga kumovska porodica rodu Životin Pančevac- porodica  Sabov/Živanov/Živojinov (Petar kao najstariji preko matica poznati predak) bila je u kumovskim vezama  sa porodicom Vodeničar(ov)-Arsenijev(broj kuće 176) može se postaviti teza da porodice Čarugdžić/Čarugdžija, Šemprkat/Šemprkatov/Plavšić (br.kuće 113) i Vodeničar(ov)-Arsenijev mogu imati veze sa porodicom Životin Pančevac iz Opova.

Teoretski gledano, začetnik roda Životin Pančevac, i otac od Živote- teoretski i od  Pantelije Popovića je mogao da bude bilo koji sveštenik koji se pominje u Pančevu tokom prve polovine 18.veka, pa čak i pop Petar Popović koji je iz Pančeva prešao u Opovo 1767. godine. Prvi pomeni pravoslavnog sveštenstva u Pančevu beleže popa Ostoju i popa Stojšu 1726. godine (popa Stojšu i 1733. godine), popa Strajina 1744. godine,  protu Lazara Zarića 1742. godine i 1755. godine , Jevrema Đorđevića (1745-1755 bivši pančevački vikar iz Kovina), popa Arsenija i popa Petra Jovanovića 1746. godine,  1755. godine Jovana Petrovića iz Beograda i Jovana Markovića, popa Pavla Popovića 1763. godine, Jovana Brkića 1764. godine (sedmoro dece iz Kredžbinca kod Paraćina u Srbiji), Jovana Lujanovića-Vujanovića (iz Paraćina), Živojina Stojanovića/Stojkovića iz samog Pančeva, popa Jovana Pervovića iz Beograda i Nikolu Petrovića iz Grocke. Pop Petar Popović rodom iz Pančeva prešao je u Opovo i postao sveštenik 1767. godine!

Od nosilaca prezimena Popov/Popović u Pančevu se pominju građani Arsenije Popov 1733. godine, 1750. godine trovci Lacko Popović (1705) i Josim Popović (1742. godine, 1759. godine), Milić Popović (1707) oborknez pančevački 1742. godine.U popisu civila i vojnika Pančeva iz 1764.godine pominje se sledeći nosioci prezimena Popović/Popov: Milić Popović (1707) knez, Pavel Popović , Milovan Popović (1712), Aksentije Popović (1727), Gavrilo Popović (1727), Pantelija Popov , Lacko Popović (1705)  (Handelsman), Jevrem Popović (1707) (Zimmerman), Milosav Popov (1737) (vojnik). Pominje se u popisu iz 1767. godine i Petar Popov (1722).

Ono što ostaje nedorečeno je pitanje zbog čega je deo porodice koja se preziva Pančevački/Pančevac prestala da se upisuje pod prezimenom Popović. Ono što se pouzdano zna je da je za vreme Kočine Krajine 1789/1790. godine, Mihailo Pančovački/Pančovac kao ranjeni graničar-pešadinac prekomandovan iz Opova za Crepaju, a posle 1912. godine , Živojin/Živan je sa svoja dva brata od strica (Aksentijem/Aleksandrom i Lazarom) prešao u Pančevo. Prezimena Pančevac/Pančevački su austrijske vlasti upisivale u vojnim popisima za vreme Kočine Krajine kao Pančovac/Pančovački, dok se u crkvenim maticama Opova i Crepaje uvek navodilo kao Pančevac/Pančevački

Prvi put austrijske vlasti upisuju prezime današnjeg roda Pančevački, u onakvom obliku kakav se koristi danas (kao Pančevački -srpska varijanta prezimena)-tek 1799/1800. godineu Gruntovim katastrima vojno sposobnih Crepaje (Inwoghner Mihailo Pancsewacsky -Mihailo Pančevački).

Pančevački distrikt oko 1740.godine (uključujući i Opovo i Crepaju)

  • U nastavku će biti reči o najranijoj pojavi prezimena Pančevac i prezimena sličnog korena u različitim mestima širom Banata i pokušaju dovođenja u vezu sa današnjom porodicom Pančevac/Pančevački (1567/79 godine i 1720.godine). Sa ovim porodicama i prezimenima je nemoguće uspostaviti bilo kakvu vezu ali su svakako zanimljivi podaci u pitanju.

Prezime Pančevac/Pančovac se pojavljuje na popisu Srba vojnika Arada 1720. godine (Militia In Civitate Aradiensi). U pitanju je Suba Pančovac ali veza sa Aradom nije dokazana pregledom matičnih knjiga. Ukoliko bi se dokazala veza sa Aradom moguće bi bilo da je starije prezime bilo Partivac (1715. godine Suba Partivac, ali se nigde ne pojavljuje prezime Pančevac/Pančovac). Na osnovu praćenja samog prezimena i njegovih preteča, u teoriji je moguće da je porodica Seobom Srba došla u Arad posle 1690. godine, odatle 1746. godine prešla u Opovo (iako se kaže da je ova seoba bila iz mesta Gaj u blizini Arada u Opovo) sa još šezdeset porodica pre nego što je Pomoriško-Potiska vojna krajina (1702-1751) potpuno razvojačena. Ovo je teoretski moguće, ali pronalazak starijih prezimena roda Pančevački- a to su prezimena Životin i možda Popović ukazuje na drugačije poreklo ove porodice. Tako rana pojava prezimena Pančevac (1720. godine), osim toga daje izuzetno male šanse da je od tog perioda pa do dolaska porodice u južnije krajeve Banata moglo da se održi, jer su prezimena tada bila nestalna, a uz to dobijala su se po ocu ili po mestu iz kog se porodica neposredno iselila.

Slično prezime Pančević se pojavljuje u popisu Čanadskog sandžaka (obuhvatao srpski i rumunski deo Banata) za vreme Mehmed-paše Sokolovića 1567. godine (Đurađ i sinovi Subota i Nedeljko) u selu Sent Mihal u blizini današnjeg Zrenjanina, dok se u narednom popisu Sent Mihala iz 1579. godine ne pojavljuju Pančevići , ali  se javlja porodica Marković, vrlo sličnih imena sa Pančevićima (Dimitar i sinovi Subota i Nedeljko). Najveći broj istraživača koji su se bavili istorijom Banata i poreklom banatskih Srba smatra da je toponimsko prezime Pančevac vezano za boravak porodice u Pančevu i pre Velike Seobe uz iseljenje u severnije krajeve koji nisu bili pod Turcima zbog straha od odmazde zbog učešća Srba- a možda i samih članova porodice na austrijskoj strani u ratu sa Turskom (1685-1699) koji je uzrok Velike Seobe Srba.

Pravoslavna crkva Svetih apostola Petra i Pavla u srpskom delu Arada

Pokušaj rekonstrukcije izgleda pomoriških graničara početkom 18.veka

  • Podaci o rodu Pančevački pronađeni su u Literaturi, Pravoslavnim Matičnim knjigama/Registru rođenih, umrlih i venčanih za mesta (Crepaju, Opovo, Zrenjanin, Pančevo, Arad, uz pregled matica Banatskog Novog Sela, Vršca i Deliblata), Domovnim Protokolima (Crepaja, Pančevo) , Parohijalu (Crepaja 1812), Popisima graničara Pomoriško-Potiske Krajine (1715-1720), popisu graničara 12.Banatsko-Nemačke regimente (1764-1835)  sa akcentom na period tokom Kočine Krajine (1788-1791), u Gruntovom katastru vojno sposobnih Crepaje 1799/1800.godine, pretragom građe-civilnih popisa iz Ratnog arhiva Beča (1764, 1765, 1767) kao i pasprotokolima za područje Pančeva i okoline (1795-1805), pretragom Urbarijuma Marije Terezije (1767. godine za mesto Sanad), pregledom originalne građe Jovana Erdeljanovića u Matici Srpskoj (građa za knjigu Srbi u Banatu), Istorijski arhiv Beograda (Digitalni repozitorijum i karton žitelja u prvoj polovini 20. veka), korišćenjem usluga Matične službe Pančeva posle početka vođenja državnih matica (1895. godine do danas), Crvenom Krstu Srbije (podaci o ratnim zarobljenicima u nacističkim logorima u Drugom Svetskom ratu 1941-1945), kroz predanja od strane žitelja Crepaje, Pančeva i Opova, korišćenjem modernih tehnika otkrivanja poreka (DNK analiza Y DNA koji se prenosi isključivo paternalno, autozomalna analiza kao i analiza mitohondrijalnog genoma koji se nasleđuje preko majke), fotografije iz porodičnog fonda.

1)Literatura:

Kao prvi i bazični izvor podataka korišćena je knjiga Jovana Erdeljanovića-Srbi u Banatu. U knjizi se pominje popis rodova u  Crepaji, a među rodovima poznatog porekla pominje se rod Pančèvački-Mȉlanovi (Nikoljdan, 1 kuća) koji je deo starinačkih srpskih rodova u Crepaji, po profesoru Erdeljanoviću daljom starinom iz Pančeva, dok se u popisu Gornje parohije Pančeva navodi rod Pančévački (Nikoljdan, 1 kuća) koji je došao iz Crepaje. U originalnim beleškama Jovana Erdeljanovića (vođenim 1922. godine-originali se čuvaju u Matici Srpskoj u Novom Sadu) se navodi da je u ulicu Crepajački Put broj 4 u Pančevo iz Crepaje prešao Aksentije/AleksandarPančevački, dok se  u izdanju Matice Srpske to ne navodi.

Dr Jovan Erdeljanović smatra da je Crepaja naseljena 1773/4. godine i to sa prostora Stare Jabuke i Jarkovca. Prethodno su srpske porodice naselile Staru Jabuku iz Ilandže. Smatra da su pomenuta doseljavanja i popunjavanja banatskih sela mogla biti i tokom Druge Seobe Srba 1739/40. godine pod patrijarhom Arsenijem Šakabentom, te da su se veliki rodovi rasturali, a u nekim trenucima da su se vraćali u naselja koja su naselili njihovi rođaci i zemljaci.  Od porodica u Crepaji koji po prezimenu i porodičnom nadimku zavređuju pažnju zbog mogućeg zajedničkog porekla sa rodom Pančevački jesu sledeće porodice: Životin (Sv.Nikola), Radivojev-Životini/Šargini (Sv.Nikola), Milošev-Pančevački/Parkajini/Čiklucini (Sv.Nikola). Iako je pretpostavka da je porodica Milošev nadimak Pančevački dobila po tome što su preci ovog roda iz Pančeva naselili Crepaju, to ipak nije dovoljno jasno objašnjenje jer je uz Miloševe/Miloševiće , iz Pančeva još 40 srpskih porodica naselilo Crepaju po njenom obnavljanju 1774. godine. Banatska tradicija govori u prilog činjenici da je nadimak mogao da nastane tako što je neko iz porodice Pančevački živeo u kući porodice Milošev(ić) ili obrnuto, a kao uspomenu na taj period ostajalo je prezime drugog roda kao nadimak. 

U Crepaji postoje tri srodne familije Milošev – Čiklucini, Partkajini i Pančevački. Prvi predak u Crepaji im je Pavel/Pavle Milošević (rođen 1765. godine) sa ženom Živkom (1767. godine rođena). Smatra se da su došli iz Pančeva, jer se u popisu Pančeva 1764. godine pominju civili Ivan i Josif Milošev, naredne godine na popisu iseljenika iz Vojne Granice u Pančevu pominje se Ivan Milošev. Ipak, Erdeljanović kaže da su iz Ilandže, za čije se stanovništvo smatra da je došlo sa Šakabentom u Drugoj seobi 1739/40. Genetskim testiranjem utvrđeno je da rod Milošev-Pančevački iz Crepajepripada haplogrupi I2>CTS10228>Y3120. Haplotip roda Milošev-Pančevački je interesantan, jer strašno nalikuje porodicama iz Toplice i sa Kosova sa slavom Sv. Vrači – rodu Kovačana “Točanaca”. Srodnost s njima dala bi se lako proveriti, jer Točanci pripadaju relativno dobro definisanoj dubljoj podgrani Z17855>A16413>BY153008. Ovim rezultatom isključena je moguća veza između Milošev-Pančevačkih i Pančevački-Milanovih iz Crepaje.

Što se tiče prezimena Životin, J.Erdeljanović beleži postojanje porodica sa ovim prezimenom u sledećim mestima : 1.Alibunar, Životin (Đurđic) izumrli rod, 2.Crepaja, Životin bez špicnameta (Nikoljdan), Radivojev-Životini , 3.Vatin, Životin-Medvedi (Đurđic), 4. Vračev Gaj, Životin-Panjalov (Sveti Luka), Životin-Čarajin (Aranđelovdan), 5.Dobrica, Životin-Lilin (sveti Nikola), prvi sveštenik u mestu došao je iz te porodice koja spada u red najstarijih porodica u mestu, koja je kao i druge najstarije familije doseljena od Požarevca ili iz drugih delova Srbije, 6.Tomaševac, Lalić-Životin , iz mesta Lalić u Bačkoj prešli (SvetiStefan), 7.Sanad-Životin-Petlov-Dudaši, čukundeda došao iz Peći, drugačije se prezivali (prezime Životin dobili do dedi) slava Nikoljdan, stara Jovanjdan, 8.Boka-1804.u Protokolu zabeleženo prezime Životin. U Dobrici je kao prvi sveštenik rukopoložen 1766. godine Arsenije Životin koji se služio samo srpskim jezikom ! Kaže se da je Dobrica predominantno naseljena Srbima iz Pomorišja.

Urbarijum Marije Terezije (The Empress of the Habsburg Monarchy, Maria Theresa Szanad)

Ovaj dokument poznat kao Urbarijum Marije Terezije 1767. godine , značajan je kao demant za porodicu Životin iz Sanada, jer se kod Erdeljanovića kaže da je čukunded došao iz Peći, al da su prezime Životin dobili po dedi. Ovde vidimo da se 1767. godine pominju u Sanadu Andrija Životin i Tima (verovatno Timotej) Životin.

 

47.Andria Zsivotin-Andrija Životin 

34.Tima Zsivotin -Tima Životin

 

U originalnim beleškama/građi za knjigu Srbi u Banatu dr Erdeljanovića koje se čuvaju u Matici Srpskoj u Novom Sadu,  popisani su  najstarije Domovnici i matične knjige -uglavnom za Preobražensku crkvu u Pančevu, uz dosta materijala nepoznatoj današnjoj arhivistici, i uz najstarije prepise matica koji se samo delimično preklapaju sa građom koja je digitalizovana za staro Pančevo 18.veka i koja stoji u Istorijskom arhivu grada Pančeva. Iz njegovih prepisa, vidi se da je prezime Životin  bilo prisutno u Pančevu u 19.veku (2.gornja Parohija Preobraženske crkve u vreme prote Stojšića (verovatno oko 1892. godine kad je Stojšić bio prota) i zabeležen je Josif Životin (sudeći po maticama venčanih 1824. godine kada je oženio Julijanu Stojka Jovičića, rođen je oko 1800. godine i verovatno je unuk od Krste Životina) , na popisu Srba civila Pančeva 1870. godine (Inwohner steuer Entwurf pro ano 1870) popisan je Života Životić, takođe zabeleženo u knjigama umrlih Preobraženske crkve 1797. godine-Ana Krste Životina sna. Ako pogledamo pažljivije, shvatićemo da je Krsta Životin najverovatnije imao 40+ godina kada je njegova snaja umrla , te je on rođen najkasnije oko 1755. godine (verovatno 1735-1745). Ostaje nejasnoda li je Krsta Životin brat od Maksima Životina koji je rođen oko 1735. godine, a odselio se za Opovo posle 1764. godine, ili je Krstin otac neko od nosilaca imena Života zabeleženim na popisu Pančeva 1764. godine (Stojšin, Jokić, Simin, Stajić). U maticama umrlih Preobraženske crkve koje se vode do 1831. godine ne pojavljuje se Krsta Životin.

Na maticama venčanih 1824. godine 31.01. navodi se Josif Životin koji je oženio Julijanu kći Stojka Jovičića, a kumovi su im bili Dmitar Pejić i Petar Savkov-stanovnici Pančeva. U maticama krštenih navode se njegova deca (ćerke) Persida (1824), Elena (1826) i Aleksandra (1838), dok su kumovi bili iz kuće Pejića (Gavrilo, Dimitrije, Živojin). Porodica Životin nije pronađena među kumovima na krštenju nijednoj porodici u Pančevu. Pejići su kao stara pančevačka porodica (zabeleženi 1733.godine na Prvom popisu Pančeva Stanimir, Timo, Živko Pejić) imali kumove među porodicama Đukić (1782), Stoikov (1838), Njagulica (1783), Bizmedžija Živković (1783), Lukić (Milić momak 1783), Kračunović (1783). Obzirom na starinu Pejića u Pančevu, možda su Životini u to vreme 1733. godine bili prisutni u Pančevu.

U maticama venčanih navodi se takođe i venčanje Marije kći Antonija Životina iz Crepaje za Nikolaja Teodorovića (kumovi Živojin Mihajlović i Sara Petra Radotića kći 1822. godine).

Osim njega, zabeležen je i rab Božji Sava Nikole Životina iz Botoša sin 1824. godine. U maticama krštenih 1783. godine Preobraženske crkve pominje se Simeon Životin stanovnik Dobrice, kao kum Grigoriju Živana Garina/Tarina/Dabina. Takođe, u maticama umrlih 1797. godine (prepisu dr Erdeljanovića iz knjige, navođenje prezimena bez imena) pojavljuje se i prezime Ilijević (pančevac), međutim u pitanju je prepis Protokola umrlih (knjiga 1 U, podaci iz Protokola umrlih pančevačke crkvene opštine) od strane dr J.Erdeljanovića koji ne obuhvata knjige umrlih iz Istorijskog arhiva Pančeva. U maticama krštenih 1797. godine, kao i 1798. godine  navodi se takođe prezime Ilijević, ali je u pitanju takođe prepis knjiga krštenih koji nije digitalizovan u IA Pančeva, za razliku od popisa umrlih Preobraženske crkve1798. godine gde se pominje prezime Ilijev,  (Jovan otrok Marka Ilijeva), dok se u maticama krštenih 1783. godine navodi Maksim Ilijević/Ilić? (kum učenik Jeftimije Bugarski), u maticama krštenih 1784. godine navodi se Aleksa Ilijev (1824. godine se navodi kao Aleksa Drvar Ilijev) kao kum Marku Hristinu.

Drugi izvor podataka je knjiga Dušana Popovića-Srbi u Banatu do kraja 18.veka, gde se u popisu muškog stanovništva Crepaje (nije ni popis graničara niti samo civila već muškaraca domaćina i njihovih sinova) iz perioda oko 1800. godine (zapravo beleške su verovatno rađene po Domovnom Protokolu i to najstarijem koji je počeo da se vodi pre 1792. godine) po beleškama pukovnika Živana Živanovića (čuvaju se u Etnografskom Institutu pri SANU u Beogradu-iako nisu pronađene prilikom pretrage) navode Mihail i Milan Pančevac  (otac i sin).U popisima Zrenjanina iz 1773. godine navodi se Lazar Pančevac, a u popisima vojnikaArada 1720. godine Suba Pančevac/Pančovac, u popisima vojnika Arada 1715. godineSuba Partivac (moguće da je najstarije prezime u pitanju koje ukazuje na selo Partu nedaleko od Vršca), u popisima Vršca 1795. godine Stevan Pančevac  (u Urbarijumu Vršca iz 1815. godine Lazar Pančevac, u popisu civila Vršca iz 1828. godine Anta i Dimitrije Pančevac).  Po rečima jednog od potomaka porodice Pančevac-Stevančeviz VRŠCA (Paorski/Srpski kraj), smatra se da je Stevan Pančevac došao u Vršac iz Pančeva, a da mu je pravo prezime bilo Stojšić i da je poreklom iz okoline Požarevca, a da je podatke krio zbog straha od turske odmazde ! U popisu stanovnika Pančeva iz 1764. godine navode se civili Pantelija Popov uz Milovana Popovića , Milića Popovića (oborknez pančevački), Milosav Popov (vojnik) i Maksima Životina, Životu Stojšina, Životu Simina, Životu Jakoića (greškom upisan kao Jakoić jer mu je pravo prezime bilo Jokić i može biti da su Jokići iz Crepaje od njega poreklom), Životu Stajića ( ljudi koji su iz Pančeva mogli da pređu  u Opovo). Na popisu Militara Srpskog Pančeva 1765. godine nalaze se Života Kojić i Života Savić, dok se na popisu Militara 1768. godine  nalaze Života Stošić, Života Sibinov i Života Stain !Od porodica u Crepaji zabeleženih oko 1800. godine od interesovanja su zbog mogućeg zajedničkog porekla sledeće 4 porodice- Životini (Stefan, Antonije, Jeremija-zabeležen u maticama umrlih Crepaje 1792. godine, Sofronije), Radivojev(ići) (Georgije, Luka, Mihailo, Arsenije, Vasilije, Đuka, Stojan, Petar, Maksim), Milošev(ići) (Pavle, Jovan, Sima, Živojin, Nikolaj, Gavril, Petar),  Popovići (Stefan, Jeftimije, Mihail-u jednom popisu iz 1784. godine pojavljuje se i Marijan koji se 1764. godine javlja na popisu civila Jabuke). U popisu  Jabuke iz 1733. godine  pojavljuje se Vladislav Životić i Radivoj (bez ubeleženog prezimena), a na  popisu Jabuke 1764. godine pojavljuje se Jeremija Životin i Velisav Životić/in (Jeremija je zabeležen oko 1800. godine i u Crepaji) kao i Marinko Radivojev (pa je moguće da je porodica Životin i Radivojev u Crepaju doseljena iz Jabuke) a na popisu Militara Jabuke iz 1768. godine navode se Jeremija ŽivotiniVelisav Životin , zatim popis Sefkerina iz 1733. godine gde se pominje ime Života bez prezimena, a na popisu iz 1764. godine pojavljuje se Dimitar Životin (oko 1805. godine navodi se Sima Životin 167 broj kuće u Sefkerinu). Na, zvanično 3.popisu Pančeva 1795. godine nalaze Života Krstin, Života Ristović, Mihailo Maksimov, (ne navodi se prezime Ilijević)-verovatno kao nosioci domaćinstva. Na popisu vlasnika kuća u Pančevu javljaju se 1791. godine Života Ristin i Života Belin. U Crepaji se na popisu (nejasno da li su civilni popisi ili vojni u pitanju) 1784. godine javljaju Jeremija Životin i Šoma Životin (Schoma Schivotin), uz Životu Radivojeva.

Originalni podaci arhiva koji obuhvataju izdvojen popis civila Pančeva srpskog dela grada 1764. godine (verovatno u Beču ili Temišvaru), što je građa koju je koristio i etnograf Dušan Popović, kao i Živan Sečanski. Na njemu se nalaze civili Maksim Životin, Života Stajić, Života Jokić, Života Stojišin, Života Simin (1727. godine rođen), Pantelija Popov.Na drugom popisu iz 1765. godine nalaze se kao građani Pančeva i okolnih mesta (Pančevačkog distrikta) koji su se opredelili da ne ostanu u vojnoj granici, tako da su iseljeni i zamenjeni novim stanovništvom. Među iseljenicima iz Pančeva i okoline (Jabuka i Sefkerin) našli su se  Maksim Životin, Pantelija Popov, Života Stojišin i Života Stajić iz Pančeva, uz Jeremiju Životina iz Jabuke (oko 1800. godine se piše kao stanovnik Crepaje što isključuje mogućnost da je porodica Životin u Crepaju doseljena iz Pančeva već je iz Jabuke). Na ovom popisu nema Živote Jokića i Živote Simina, što ostavlja mogućnost da su pomenute porodice ostale u Pančevu.  Na popisu Militara Srpskog Pančeva 1765. godine nalaze se Života Kojić i Života Savić, dok se na popisu stanovnika Raškog dela Pančeva 1767. godine (vlasnici kuća) javljaju se Života Simin (1727) uz sina Gligorija (6 godina), Jovan Jelovački (1703) uz sina Životu (1737) i Jovana (1725), Rista Bugarin (1712) uz sina Krstu (20) i Srećka (2), Jovan Bilin/Belin (1719) uz sina Životu (10), Trpko Ristović (1717) uz sina Životu (1755), a na popisu Militara Srpskog Pančeva iz 1768. godine javljaju se Života Sibinov, Života Stošić i Života Stain. Porodica Životin se takođe navodi u popisu Jabuke 1733. godine (Vladislav Životić), u Jabuci a popisu civila 1764. godine (Jeremija Životin uz Velisava Životića), popis Militara Jabuke iz 1768. godine obuhvata Jeremiju i Velisava Životina , u Sefkerinu na popisu civila  1764. godine (Dimitar Životin) i u Pančevu 1764. godine (Maksim Životin). Porodica Jokić pominje se u Pančevu 1733. godine (Plavša Jokić), Uljmi 1735. godine (Milisav Jokić) i u Pančevu 1764. godine (Života Jokić). Pretpostavlja se da je porodica Jokić naselila Crepaju (slava Sveti Jovan).

 

  

Maksim Životin-jedan od najstarijih, matičnim knjigama potvrđenih predaka porodice Pančevački, kao stanovnik srpskog dela grada, popisan kao civil 1764.godine

 

Popis srpskih iseljenika iz Pančeva i okoline 1765.godine 

Deutschen Grantz Ansiedlungs operations Cassa Extract,“List die denen … lebenden Insassen abgelöste Häuser”  (Spisak stanovnika kojima su otkupljene kuće radi projekta  naseljavanja Nemaca u Vojnu granicu)

 

 

 

Životin Jeremija , stanovnik Jabuke koji je odlučio da napusti novoformiranu Vojnu granicu i preseli se u civilni deo. Predak porodice Životin iz Crepaje u kojoj se pominje i oko 1800.godine po beleškama pukovnika Živana Živanovića. U maticama umrlih Crepaje zabeleženo je da je preminuo 1792.godine.

 

Maksim Životin, jedan od najstarijih predaka roda Pančevački  na popisu iseljenika iz Pančevačkog distrikta kao novoformirane Vojne Granice ka teritorijama van Vojne Krajine, u selo Opovo. Na ovom delu popisa nalazi se i Lazar Ristin-jedan od prvih knezova Crepaje, takođe porodice koja je kroz 5 generacija u Crepaji bila u kumovskim odnosima sa rodom Pančevački.

 

Treći izvor podataka je knjiga Monografija Crepaje 1660-1918. godineod sveštenika Petra Idvorca koji navodi da je rod Pančevačkikoju sveštenik Idvorac označava kao Pančevački-Pančevac, zabeležena prvi put u popisima srpskih graničara Arada 1720. godine (Suba Pančovac/Pančevac) u koji je došla 1690. godine tokom Seobe Srba upravo iz Pančeva, a da je nakon razvojačenja Pomoriško-Potiske granice (već 1741. godine počela da se ukida a srpske porodice da se iseljavaju) porodica umesto u Rusiju (teritorije Slavenoserbije i Novoserbije) prešla u južniji deo Banata. Po svešteniku Idvorcu vratila se u Pančevo u kom je zabeležena 1764. godine u popisima koje je i Dušan Popović u svojoj knjizi objavio (verovatno je greška sveštenika i pretpostavka na osnovu prezimena, jer se porodica ne pominje ni u popisu Pančeva iz 1764. godine niti 1795. godine). Po svešteniku Idvorcu  jedan deo porodice je prešao u Crepaju nakon njenog obnavljanja 1774. godine a drugi deo je ostao u Pančevu što je, ispostaviće se po svim dosadašnjim istraživanjima netačan podatak. Sveštenik Idvorac je bio vođen činjenicom da pojava prezimena Pančevac u različitim mestima ukazuje na zajedničko poreklo svih ovih porodica, ali obzirom na vreme javljanja ovih porodica i činjenicu da je bilo ko, ko bi prešao iz Pančeva u drugo mesto mogao da bude prozvan Pančevac , ukazuje da sveštenik Idvorac nije bio u pravu. Što se tiče porodica koje su nam od interesovanja zbog mogućeg zajedničkog porekla sa porodicom Pančevački  (Životin, Radivojev(ić), Milošev(ić)) sveštenik Petar Idvorac beleži sledeće podatke. Smatrao je da su porodice Životin i Radivojev zbog zabeležih predaka u prvom popisu Jabuke 1733. godine (Vladislav Životić i Radivoj bez prezimena) kao i popisa civila 1764. godine (Jeremija Životin i Velisav Životin/ić uz Marinka Radivojeva) prešla iz Jabuke u Crepaju oko 1774. godine (Jeremija Životin i Šoma Životin uz Životu Radivojeva na popisu Crepaje 1784.godine se pominje, iako je za Životine izrazio sumnju i na Sefkerin zbog Dimitra Životina civila Sefkerina 1764. godine). Što se Miloševića/Miloševa tiče, smatrao je da su iz Pančeva prešli u Crepaju oko 1774. godine jer se navode na popisu civila raškog dela Pančeva 1764. godine (Josif i Ivan Milošev).

Na originalnom popisu iseljenika Pančevačkog distrikta (Pančeva i Jabuke konkretno) iz 1765.godine javlja se popis lica koja su se uglavnom nalazila na prethodnom popisu Pančeva iz 1764.godine ali nisu želeli da ostanu u Vojnoj granici pa su se prema tome izjasnili za napuštanje Pančeva, dok su u njihove kuće naseljeni Nemci. Na spisku se nalazi Maksim Životin koji se iselio u Opovo. Na popisu civila Opova u dokumentu u Bečkom ratnom arhivu (1767) nije zabeležena porodica Životin, uz još dosta nezabeleženih srpskih rodova u Opovu koji su u to vreme saasvim sigurno živeli u naselju.

Smatra se da je Pančevo naseljeno od srpskih porodica iz Temišvara i okoline 1720-1722. godine, a dosta je stradalo i od rata i kuge 1737-1740. godine, a stanovništvo se nakon osvajanja Beograda od strane Turaka 1739. godine doselilo upravo u Pančevo-tokom Druge Velike Seobe Srba pod Arsenijem IV Jovanovićem-Šakabentom. Stoga deo Srba u Pančevu na popisu iz 1764. godine , a kasnije odseljenih u Crepaju ima poreklo koje vodi iz Beograda (a u Beogradu Srbi uglavnom poreklom iz Šumadije ali i udaljenijih južnih i zapadnih srpskih krajeva).

Na popisu Beograda 1733. godine javlja se pod imenom Života (Života Jovičin, Života Ristić, Života Hristić,  Života Herotijević terzija).

Četvrti izvor podataka je knjiga Ivana Jakšića-Srbi u Ugarskoj u 18.veku u kom se za Milititatian in Civitate Aradiensi  anno 1720.-Miliciju grada Arada navodi Suba Pančovac(Szuba Pancsovacz) sa privilegijama koje kada se prevedu na merne jedinice koje su dugo upotrebljavane na prostoru Srpske Vojvodine, u tzv. jutra iznose 23-26,5 jutara oranica i 3-4 jutra livada. U knjizi o stvaranju vojne granice na prostoru Banata 1764.godine od Feliks Milikera, nemačkog ali prosrpski orijentisanog istoričara, on kaže da su Srbi husari (konjanici) za razliku od Srba hajduka (pešadinaca) imali više zemlje i navodi tačno 24-25 jutara oranica i 3-4 jutra livada kao deo tih privilegija koje je i Suba (Subota) Pančovac imao. To ukazuje da je verovatno bio deo husarskih vojnih jedinica Pomoriško-Potiske krajine iz vojnog dela grada Arada.

Takođe i mađarski istoričar Oto Lakatoš u popisu srpskih graničara Arada navodi Subu Pančovca u svom delu Arad Tortenete iz 1881. godine.

Peti izvor podataka su knjige Srete Pecinjačkog- Opovo sa kraja 18.veka i Pančevački distrikt 1717-1773. godine  i u njoj stoji podatak da je 60 porodica iz mesta Gaja kod Arada 1746-1750. godine (najverovatnije baš 1746. godine ) prešlo u Opovo, a takođe navodi da je 1770. godine tridesetak porodica iz Opova prešlo u Zrenjanin i tu osnovalo Opovačku mahalu.  Ipak Lazar Pančevac se navodi u popisu Zrenjanina-naselja Male Čontike 1773. godine a ne Opovačke mahale. Takođe prvi put se članovi ove porodice pojavljuju u maticama krštenih Uspenske crkve u Zrenjaninu još 1769. godine i to se upisuje Ilija Pančevčanin-kasnije Ilija Pančevac! Prezime Pančevčanin je takođe zabeleženo u Zemunu u 18. veku ali bilo kakva povezanost ove dve porodice je isključena jer je u pitanju samo način na koji je paroh mogao da navodi da je porodica došla iz Pančeva, iako je u pitanju neispravan način formiranja toponimskog prezimena ! Takođe je gotovo nemoguće da postoji povezanost između porodice Pančevac u Opovu i Zrenjaninu.

Pančevački Distrikt 1717-1773. godine je značajan po tome što se, koristeći se Feliks Milikerovim beleškama , pominje iseljavanje Pančevaca posle 1742. godine zbog kuge, kao i posle 1752. godine kada su odlazili u Rusiju gde su osnovali istoimeni grad Pančevo. Na njihovo mesto doseljeni su 1752. godine Potiski graničari u Pančevo.

Šesti izvor podataka je knjiga dr Nikole Milutinovića-Naše varoši, njina sadašnjica, privredni i prosvetni im značaj-knjiga Prva-Pančevo (izdata 1922. godine) u kojoj se po prvi put javljaju članovi roda Pančevački kaozanatlije u Pančevuopančari A.Pančevački (Aksentije/Aleksandar) i Laza (Lazar) Pančevački  (rođena braća ), kao i nadničar a kasnije kovač Živa (Živan/Živojin)  Pančevački (njihov brat od strica).

2) Pravoslavne matične knjige, Domovni Protokoli i Crkveni Registri rođenih, venčanih i umrlih  u sledećim pravoslavnim crkvama:

A) Hram Svetog Oca Nikolaja Čudotvorca Mirlikijskog u Opovu (izgrađen 1831.godine)

B) Hram Uspenja Presvete Bogorodice u Crepaji (na mestu crkve iz 1776.godine, sadašnji hram izgrađen 1822.godine)

V) Hram Uspenja Presvete Bogorodice u Pančevu (poznatiji pod imenom crkva sa dva tornja, sagrađena 1811. godine)

G) Hram Preobraženja Presvete Bogorodice Pančevo (na mestu crkve iz 1717.godine, hram je izgrađen 1873.godine)

 

Kako i danas ima porodica koje se prezivaju Pančevac a koje su i tokom 18. i 19.veka živele u istim naseljima kao i danas (u Vršcu porodica Pančevac-špicnamet Stevančevi koji takođe slave Sv.Nikolu, u Deliblatuporodica Pančevac, porodica Pančovan-moguće porumunjeni Srbi u Banatskom Novom Selu) tako i ranije je porodica sa tim prezimenom bilo i u Crepaji, Opovu, Zrenjaninu i Aradu. Upravo zato istraživanje je obuhvatilo pregled pravoslavnih matičnih knjiga za naselja- Crepaja, Opovo, Zrenjanin, Arad (obe crkve-crkva Sv.Petra i Pavla (1727-1760) i crkva Sv.Jovana (1730-1760)), Banatsko Novo Selo ( 1795. god+), Vršac (crkva Sv.Nikole 1795. god +), Deliblato (1779. god. +).

Pravoslavne matice ovih mesta  dovode  do zaključka o definitivnoj povezanosti porodice Pančevac iz Crepaje(matice se vode od 1790. godine), Opova (matice od 1768. godine) i Pančeva (matice od 1782.  godine sa prekidima ! ),  no za ostala mesta (Arad, Zrenjanin, Vršac, Deliblato, Banatsko Novo Selo) je svaka veza ovim putem isključena ( za sva ova naselja matice se vode od poslednje četvrtine 18. veka).Boravak porodice u Aradu nije potvrđen preko matica jer su one vođene u prekidima i bez ustaljenog šablona i pravila vođenja (nepotpuno za period (1727-1735) + (1750-1760) za Petropavlovsku crkvu, a  u maticama druge crkve (Svetojovanske crkve -matice iz (1730-1760)) stoje samo imena bez prezimena na osnovu kojih se ne može ništa zaključiti). Takođe, u pitanju je veoma ran period kada su prezimena bila nestalna i promenljiva, tao da su potomci Sube Pančovca mogli imati bilo kakvo prezime posle iseljavanja iz Arada, a male su šanse da su zadržali prezime Pančevac.

Prve matične knjige iz kojih se izvode zaključci su pravoslavne matice Uspenske crkve u Crepaji od koje su krenula sva istraživanja, jer je danas među potomcima ove porodice koji trenutno žive van Crepaje ostalo zapamćeno da je njihovpredak Živa (Živojin/Živan) zvani Dika bio kovač iz Crepaje koji je došao u Pančevo početkom 20. veka sa ženom, Natalijom Stojkov koja je rodom iz Dolova.Najstariji i jedini iz roda Pančevac/Pančevački koji je bio zabeležen u Crepaji od kada je počelo vođenje matičnih knjiga- a verovatno i od osnivanja tj.obnavljanja sela posle 1774. godine jeste Mihail sa suprugom Istijanom Pančevac/Pančevački (iako seKonstant. Pančovački navodi u vojnim popisima 12. regimente kao graničar iz Crepaje tokom Kočine Krajine).  Konstantinu Pančovačkom se kasnije gubi svaki trag, ali u Banatskom Novom Selu se navodi Konstant-Stan Pančovan, uz  Iliju i Stojana Pančovana pa povezanost ove dve  porodice može imati smisla, pogotovo što je u pitanju sredina koja je posle Kočine Krajine masovno naseljena Rumunima dok je u naselju bilo i pređašnje naseljenih Srba, pa je moglo da dođe do rumunizacije novoseljanskog ogranka porodice radi boljeg uklapanja u sredinu, možda i sklapanjem brakova sa ženama rumunskog porekla.

U matičnim knjigama Opova nalazi se  dokaz da su Mihailo i njegova žena Istijana (navedena je još  pod imenima Duja/Doja, Tatijana i Stefanija ali je zasigurno istaosoba u pitanju) pre Crepaje živeli u Opovu (odnosi se na Mihaila Pančevačkog). Iako je živeo uveliko u  Crepaji, Mihailo je krstio decu (sina Georgija 1795. godine, sina Mihaila/Milana 1797. godine, sina Aksentija 1803. godine i sina Teofana 1808. godine) uviše navrata u opovačkoj pravoslavnoj crkvi Sv.Nikole. Takođe se poklapa i ime i prezime njegovog kuma koji se navodi pod istim imenom u maticama Crepaje i maticama Opova (Kuzman, sin Gliše Nedeljkova/Nedeljkovića koji je od Nedeljka Subaše sin). U maticama Opova se nalazi dokazi o najstarijim prezimenima porodice Pančevački a to su Popović (<1768. godine)?, Pančevac (1769, 1782-1789 + 1797-1808), Životin (1774. godine), Maksimov (1795. godine). Poslednji član porodice Pančevac koji je zabeležen kao stanovnik Opova bio je Vasilije Pančevac koji je preminuo 1789. godine. Nakon toga se u maticama Opova pojavljuje njegov rođeni brat Mihailo koji je zabeležen kao stanovnik Crepaje, u koju je prešao upravo iz Opova (zabeležen kao sin Maksima Pančevca, kumovi su mu iz opovačke porodice Nedeljković/Nedeljkov). 

Možda i ključni podatak o poreklu porodice Pančevac i mestu dolaska pre prelaska Dunava i dolaska u Pančevo, jeste  matična knjiga venčanih Opova za 1787. godinu , gde se nalazi  upis mladoženje Vasilija Pančevca i mlade Julite rođene Kurjakov (od oca Stefana), kao kum je upisan Stoka Nedeljkov, a kao stari svat Stevan Maklenov. Ako znamo da je u srpskom narodu stari svat dolazio sa mladoženjine strane, kao i da je obično to bivao ujak ili neoženjen muškarac iz porodice, a kada znamo da je porodica Maklenov beležena još i pod prezimenom Smederevac/Smederevački, to bi značilo da je deo porodice Pančevac sigurno imao veze sa Smederevom, tačnije da je jedan deo-makar sa majčine strane iz samog Smedereva ! To bi upućivalo da korene porodice Pančevac/Pančevački možemo tražiti u Smederevu ili samoj okolini grada !

U maticama i Domovnim Protokolima Pančeva (crkva Preobraženja Gospodnjeg), odnosno u prepisima najstarije crkvene građe dr J.Erdeljanovića (tokom terenskih istraživanja 20-tih godina 19. veka za knjigu Srbi u Banatu), nalaze se najstariji prepisi matica Pančeva koji se samo delimično preklapaju sa građom koja je digitalizovana za staro Pančevo 18. veka i koja stoji u Istorijskom arhivu grada Pančeva. Iz njegovih prepisa, vidi se da je prezime Životin  bilo prisutno u Pančevu u 19. veku (2.gornja Parohija Preobraženske crkve u vreme prote Stojšića (verovatno oko 1892. godine kad je Stojšić bio prota) i zabeležen je Josif Životin (sudeći po maticama venčanih 1824. godine kada je oženio Julijanu Stojka Jovičića, rođen je oko 1800. godine i verovatno je unuk od KrsteŽivotina). Na popisu Srba civila Pančeva 1870. godine (Inwohner steuer Entwurf pro ano 1870) popisan je Života Životić. Ipak najznačajniji njegovi prepisi su prepisi građe iz 18. veka, konkretno   u knjigama umrlih Preobraženske crkve 1797. godine pominje se Ana Krste Životina sna. Ako pogledamo pažljivije, shvatićemo da je Krsta Životin najverovatnije imao 40+ godina kada je njegova snaja umrla , te je on rođen najkasnije oko 1755. godine (verovatno 1735-1745). Obzirom da se Krsta Životin ne pojavljuje u protokolu umrlih (jedan jedini digitalizovan u arhivu do 1789-1831 +1893-1895) , ostaje nejasnoda li je Krsta Životin brat od Maksima Životina (koji je rođen oko 1735. godine, a odselio se za Opovo posle 1765. godine), ili je Krstin otac neko od nosilaca imena Života zabeleženim na popisu Pančeva 1764. godine (Stojšin, Jokić, Simin, Stajić). Na maticama venčanih 1824. godine 31.01. navodi se Josif Životin koji je oženio Julijanu kći Stojka Jovičića, a kumovi su im bili Dmitar Pejić i Petar Savkov-stanovnici Pančeva. U maticama krštenih navode se njegova deca (ćerke) Persida (1824), Elena (1826) i Aleksandra (1838), dok su kumovi bili iz kuće Pejića (Gavrilo, Dimitrije, Živojin). Porodica Životin nije pronađena među kumovima na krštenju nijednoj porodici u Pančevu. Pejići su kao stara pančevačka porodica (zabeleženi 1733. godine na Prvom popisu Pančeva Stanimir, Timo, Živko Pejić) imali kumove među porodicama Đukić (1782), Stoikov (1838), Njagulica (1783), Bizmedžija Živković (1783), Lukić (Milić momak 1783), Kračunović (1783). Obzirom na starinu Pejića u Pančevu, možda su Životini u to vreme 1733. godine bili prisutni u Pančevu. U maticama venčanih navodi se takođe i venčanje Marije kći Antonija Životina iz Crepaje za Nikolaja Teodorovića (kumovi Živojin Mihajlović i Sara Petra Radotića kći 1822. godine). Osim njega, u maticama umrlih zabeležen je i rab Božji Sava Nikole Životina iz Botoša sin 1824. godine. U maticama krštenih 1783. godine Preobraženske crkve pominje se Simeon Životin stanovnik Dobrice, kao kum Grigoriju Živana Garina/Tarina/Dabina. Takođe, u maticama umrlih 1797. godine (prepisu dr Erdeljanovića iz knjige, navođenje prezimena bez imena) pojavljuje se i prezime Ilijević (pančevac), međutim u pitanju je prepis Protokola umrlih (knjiga 1 U, podaci iz Protokola umrlih pančevačke crkvene opštine) od strane dr J.Erdeljanovića koji nije  obuhvaćen digitalizacijom  Istorijskog arhiva Pančeva. Isto važi za matice krštenih 1797. godine kao i sledeće 1798. godine gde je takođe zabeleženo prezime Ilijević-ali pomenute matice nisu digitalizovane u IA Pančevo. Ipak u maticama umrlih 1798. godine zabeleženo je prezime Ilijev- (Jovan otrok Marka Ilijeva), dok se u maticama krštenih 1783. godine navodi Maksim Ilijević/Ilić? (kum učenik Jeftimije Bugarski), u maticama krštenih 1784. godine navodi se Aleksa Ilijev (1824. godine se navodi kao Aleksa Drvar Ilijev) kao kum Marku Hristinu.

U maticama Zrenjanina se pominju  Ilija Pančevčanin-kasnije će biti upisivan kao Pančevac (1769. godine), Lazari Solomija-sin Maksim (rođen 1772.godine), Arsenije i Stana-njihovi sinovi Sava (rođen 1771. godine), Konstantin (rođen i preminuo 1773. godine), sinovi Pavel i Petar (1777-1778), kći Marta (rođena 1779. godine) , udovica Živana od pokojnog Tase Pančevcažena, Ilija (preminuo 1772. godine) i starešina doma Radivoj (preminuo 1775. godine)- njegova kći Elena udata za Ivana Vlaha- rođenje njihovog sina Živojina 1770. godine (porodica Vlah živela je u tom periodu i u Opovu pa se može zaključiti da je i deo te porodice prešao u Zrenjanin). Tek nakon 1785. godine prestalo je pominjanje porodice Pančevac u maticama Zrenjanina (iako su matice nepotpune za umrle i venčane nakon tog perioda). Porodica Pančevac u Velikom Bečkereku– današnjem Zrenjaninu je bila verovatno imućnija obzirom da su Ilija Pančevac do svoje smrti ali i Arsenije Pančevacimali otroke (sluge Aleksej, Vasilije i Stanija-Stanka).

Može se reći da nije potvrđena  ni sumnja o istom poreklu porodice Pančevac u Opovu i Zrenjaninu (u maticama Zrenjanina porodica Pančevac počinje da se navodi tek 1769. godine tj.Ilija Pančevčanin- što se ne poklapa sa iseljavanjem dela porodice sa još 30-tak porodica iz Opova 1770. godine). Ipak ono što dodatno zbunjuje, mada može biti da je u pitanju slučajnost je da se u istim maticama Uspenske crkve iz 1776. godine  navodiŽivana žena pokojnog Tase Pančevca, dok se u maticama Opova navodi Dimitra kći pokojnog Tase Pančevca -preminula 1789. godine (ime Atanasije/Tanasije je bilo veoma često u Banatu u tom periodu). Parosi su imali običaj da beleže odakle su njihovi parohijani došli u Zrenjanin, a ni za koga iz porodice Pančevac se ne navodi ni u jednoj vrsti knjiga da su došli iz Opova. Ipak činjenica da je porodica bila prisutna još 1769. godine i da nije živela u Opovačkoj mahali već Maloj Čontiki govori u prilog činjenici da porodica Pančevac iz Opova i porodica Pančevac iz Zrenjanina nisu istog porekla !

Ipak, u matičnim knjigama crkve Vavedanja u Zrenjaninu pominje se rod Despotov-Pančevački (naizmenično su tako upisivani), i Živan kao jedan od najstarijih članova ovog roda (u Gradnulici su i danas naseljeni). U popisu Velikog Bečkereka 1773. godine-konkretno Male Čontike , pominju se istovremeno Lazar Pančevac i Živan Despotov !

U maticama Opova se od starijih članova porodice Pančevacnavode  Pantelija Popović/Popov Pančevac (1769. godine, kasnije je beležen samo kao Pantelija Popović/Popov) , Vasilije (preminuo 1789. godine, a oženjen za Julitu -ćerku Stefana Kurjakova 1787. godine, kum Stoka Nedeljkov, stari svat Stefan Maklenov), Tasa (Tanasije/Atanasije), Tasina kći Dimitra (preminula 1789. godine), Maksim (preminuo 1784. godine), Maksimovi sinovi Antonije (1782-1788), Mihail i kći Ana Životin (rođena 1774. godine), Života, Anđelija (preminula 1782. godine) i Stana (preminula 1789. godine).Tu se pominje  Mihail(o)Pančevac/Pančevačkiprvi i jedini iz ove porodice koji je naselio Crepaju a zapravo je rođen u Opovu kao i njegov sin Milan (1797. godine kršten kao Mihail) po kome je nastao špicnamet porodice Pančevački (kršteno ime mu je bilo kao i ocu Mihail ali se u maticama navodi u najvećem broju slučajeva pod imenom Milan). U maticama Opova su pronađena i dva direktna pretka roda Pančevac/Pančevački iz Crepaje- Mihailov otac i majka Maksim i Stana Pančevac, uz deda i babu Životu i Anđeliju Pančevac.

Protokol krštenih, venčanih i umrlih crkve svetog Nikole u Opovu 1768-1779. godine

 Matična knjiga krštenih Opova za 1769.godinu-kum Pantelija Popović Pančevac

Matična knjiga venčanih iz Opova za 1787. godinu-Vasilije Pančevac i Julita Kurjakov

 

Matična knjiga krštenih iz Crepaje za 1800.godinu-Mihail Pančevac i Istijana-kći Ekaterina

Matična knjiga krštenih Crepaje za 1804.godinu-Mihail Pančevački i Istijana-sin Dimitrije, kum Kuzman Nedeljkov iz Opova

Matična knjiga umrlih Crepaje za 1823.godinu-Mihail Pančevac

 

Matična knjiga umrlih  Crepaje za 1827.godinu- Istijana mati Milana Pančevca

Matična knjiga venčanih Crepaje iz 1815.godine-Milan Pančevac i Marija kći Janka Stojanovića ovdašnjeg žitelja, kum Kuzman Nedeljkov iz Opova

 

Matična knjiga krštenih Opova iz 1774.godine- Maksim Životin i Stana-kći Ana, krstila je Marija  Nedeljka Subaše kći

 

Matične knjige preminulih-Crkva Preobraženja Gospodnjeg Pančevo- Ana Krste Životina sna (snaja) preminula 1797.godine
Matične knjige venčanih crkva Preobraženja Gospodnjeg Pančevo 1824.godine-Josif Životin stanovnik ovdašnji i Julijana kći Stojka Jovičića-kumovi Dmitar Pejić i Petar Savkov stanovnici Pančeva

Matice krštenih crkva Preobraženja Gospodnjeg Pančevo-Josif Životin i Julijana-1826.Elena-krstio je Dimitrije Pejić

Matične knjige krštenih  Opova za 1782.godinu- Maksim Pančevac –Živote Pančevca i Stana-sin Antonije, krstila ga je Alka Petra Sabova

Originalna Matična knjiga umrlih crkve svetog Nikole u Opovu 1779-1786. godine

 

Matična knjiga umrlih Opova za 1782.godinu-Anđelija Živote Pančevca supruga

 

Matična knjiga umrlih Opova za 1784.godinu-Maksim Pančevac

 

Matična knjiga umrlih Opova iz 1789.godine-Vasilije Pančevac

 

 

Matična knjiga umrlih Opova za 1789.godinu-Stana Vase Pančev mati  preminula 17.01.1789.godine

 

 

Matična knjiga krštenih Opova za 1795.godinu- Mihail Maksimov i Doja-sin Georgije, kum deteta Grigorije Nedeljković iz Opova 

Matične knjige krštenih Opova za 1797.godinu (Mihail Maksima Pančevca i Tatijana,oboje iz Crepaje -sin Mihail-Milan Pančevac, kum Kuzman Gliše Nedeljkova iz Opova)

Matične knjige krštenih Opova ta 1803.godinu- Mihail Pančevac i Stefanija-sin Aksentije, kum Kuzman Gliše Nedeljkova iz Opova

Matične knjige krštenih Opova za 1808.godinu-Mihail Pančevački i Istijana-sin Teofan, kršten od strane Kuzmana Nedeljkovog iz Opova

 

Matična knjiga krštenih Opova za 1823.godinu- Mihail Pančevački i Marija žitelji Crepajski- ćerka Vasilija krštena od strane Grigorija Nedeljkova žitelja Opova, a takođe i matica krštenih Crepaje za 1823.godinu-Milan Pančevac i Marija žitelji Crepajski-kći Vasilija kum Grigorije Nedeljkov iz Opova. Dokaz da je Milan Pančevački u stvari kršten u Opovu kao Mihail 1797.godine, što je bilo i ime njegovog oca (koji je umro 1822.godine u Crepaji).

 

Domovni Protokoli hrama Uspenja presvete Bogorodice u Crepaji (1836-1945)  daju podatke o kućnim brojevima i zanimanju članova porodice. U najstarijem sačuvanom Domovnom Protokolu iz 1836. godine navodi se da je najstariji kućni broj bio 159,a novbroj 49. U pitanju je Domovni Protokol čitavog sela (Prve i Druge parohije uz treću parohiju). Na Domovnom Protokolu II parohije iz 1840. godine, navodi se rod Pančevački (Milan 1798, Milica 1798, Dimitrije 1804), stari broj kuće 159, nov 49. Potom se u Domovnom Protokolu nakon 1880. godine navodi da je stari broj 49zamenjen brojem 190, da bi u Domovnom Protokolu posle 1900. godinebroj 190 bio zamenjen brojem 242. Kao najstariji popisani u Protokolima navodi se Milan Pančevački (1797-1863 ) a kao nosilac gazdinstva njegov sin Nikola/Nikolaj Pančevački (1831-1905).

Poslednji put se  trojica muškaraca iz porodice (Živojin/Živan, Lazar i Aksentije/Aleksandar- sva trojica su se preselili iz Crepaje u Pančevo) pominju uz njihovog najstarijeg brata Milana (koji je ostao u Crepaji) u matičnim knjigama i Domovnim Protokolima Crepaje 1911. godine, da bi u pravoslavnim matičnim knjigama i Domovnim Protokolima Preobraženske i Uspenjske crkve Pančeva počeli da se pominju tek od 1915. godine.Nakon iseljavanja najvećeg dela porodice u Pančevo, u Crepaji je kao poslednji mladić iz porodice Pančevački ostao Milan (1882-1945) sa svojom suprugomJelenom rođ.Berić (1881-1955), sinom Ilijom (1915-1987), ćerkamaJustinom (1918-2001), Velinkom/Veselinkom (1913-1991) i Ekatarinom/Katicom (1905-1921) i roditeljima Jeftimijem/Jeftom (1861-1933) i Persidom/Persom (1860-1929).

Domovni Protokol Crepaje iz 1836-1850.godine

Domovni Protokol II Parohije do 1860.godine (od 1840.godine)

Domovni Protokol Crepaje iz 1850-1880.godine

Domovni Protokol Crepaje iz 1880-1900.godine

Domovni Protokol Crepaje  iz 1900-1945.godine

Protokol prihoda i rashoda Crepajskog hrama 1812-1867:

  Na spisku svečara 9.decembra 1816.godine Mihail Pančev.. koji je dao prinos crkvi..

  Na spisku svečara 6.decembra 1817.godine (Sveti Nikola) Mijailo Pančev.., crkvi dao prinos od 36 (krajcera možda)

Protokoli prihoda i rashoda za decembar 1816. i 1817. godine ukazuju na zaduživanje određenog broja žitelja mesta za period krsne slave Nikoljdana i u ovom slučaju 1816. godine navodi se Mihail Pančev, a drugi put 1817. godineupisan je kao Mijailo Pančev (i prezimena ostalih rodova su skraćivana). Naime, nema reči o tome da se ne radi o najstarijem i prvom članu porodice Pančevački u Crepaji , Mihailu Pančevcu/Pančevačkom. Ovaj nalaz odgovara davanju prihoda crkvi od strane Mihaila i njegove porodice povodom svečara (krsna slava porodice Sveti Nikola). Ovaj protokol prihoda i rashoda crkve u Crepaji je bitan jer je upravo 1816. i 1817. godinaprvi put kada je zvanično zabeleženo da rod Pančevački slavi Nikoljdan (predstavlja najraniji pomen Nikoljdana kao krsne slave Pančevačkih). Loš upis prezimena nije slučajnost niti pojedinost  u ovoj vrsti dokumenata, naime kraćena su i druga prezimena Živkov pisano kao Živk, kraćeno je kako bi stalo u tabelu ! Od svečara za 9.decembar (malo posle Nikoljdana-3 dana 1816. godine) navode se-Pančevački (1 krajcera možda), Tarajić, Grubanović, Grujić/in, dok za 6.decembar 1817. godine (Nikoljdan) navode se -Pančevački (36), Tarajić, Živkov, Bubesko, Suvačar, Nedeljkov, Nikolić, Jovanov. Sve pomenute porodice vode se da slave Nikoljdan za krsnu slavu (Nikoići sv.Pantelejmona kasnije, Živkovi sv.Georgija, sv.Jovana, sv.Lazara, Nedeljkovi Nikoljdan i svetog Lazara)!

Domovni Protokoli I Parohije hrama Preobraženja Gospodnjeg u Pančevu (1913-1945) daju podatke o najverovatnijem dolasku porodice Pančevački iz Crepaje u Pančevo 1914-1915. godine jer se u Protokolu 1915. godine pominje samo Aksentije/Aleksandar (1893-1956) kao jedan od tri brata koji su došli u Pančevo (ulica Crepajački Put broj 45- iako se navodi da se  1913. godine oženio Zorkom Todorov iz Pančeva u Pančevu) dok se u crkvenom Registru Imena iz iste godine pominju ostala dva brata-Živojin/Živan (1885-1933) koji je zabeležen sa porodicom prvi put kada je u matice umrlih 1915. godine upisan njegovprvorođeni sin Nikola (1908-1915) i Lazar Pančevački (1896-1976). Živojin Pančevački je sa svojom ženom Natalijom rođ.Stojkov (1884-1958) iz Dolova, i decom (sinovi Nikola (1908-1915), Slavko (1920-1935) i Sava (1924-1998) i ćerke Draginja/Draga (1907-1988) i Anđelija/Đela (1911-1976)) živeo u Pančevu na različitim adresama-Ulica Grofa Mersija broj 179-današnja ulica Cara Dušana (tu se navodi kada mu je preminuo sin Nikola (1908-1915), zatim u uliciZrenjaninski Put broj 40 (kada mu se rodio drugi sin Slavko (1920-1935) ) i u uliciSave Tekelije broj 68-današnja ulica Moše Pijade (kada mu se rodio najmlađi sin Sava 1924.godine). Kao kovač, pominje se po prvi put kao pitomac u spomen knjizi privrednog društva “Privrednik” 1929. godine , i tada je živeo na adresi Save Tekelije 67 u Pančevu. Treći bratLazar (1896-1976) se pojavljuje u maticama Pančeva tek 1919. godine kada se oženio Vidosavom Dobreskov i tada je živeo u ulici Verešimarti broj 4. Nakon toga,već naredne 1920. godine se upisivao u matice Uspenske crkve u Pančevu da bi nakon smrti žene Vidosave i ćerkeIvanke (1919-1920) napustio Pančevo i otišao u selo Boku u kom je umro 1976. godine kao opančar.

Danas u Pančevu pod Uspenskom parohijom žive dve porodice koje vode poreklo od Živojina Pančevačkog i to su ujedno jedini preostali potomci od ovog, nekada dosta brojnijeg roda. U pitanju su Siniša Pančevački (1954. godine rođen, od oca Save (1924-1998) i majke Vukosave (1933-2010)) koji sa suprugom Snežanom rođenom Jajić iz Surduka (1963) ima decu Sašu (1993) i Sandru (1996), kao i njegov polubrat po ocu Slavoljub (1958. godine rođen, od oca Save i majke Save-Savke rođene Bošković iz Čaprazlija kod Livna (1936-2019)) sa suprugom Ljiljanom rođenom Reković ima  decu Mladena (1992), Vladislava (1996), i Anđelu (1998). U Crepaji više nema muških članova ovog, nekada brojnijeg roda. Poslednji muški član ovog roda bio je Đurica Pančevački (1941-1997) od oca Ilije i dede Milana, rođenog brata Živojina-Živana (zvanog Dika) Pančevačkog.

Domovni Protokol I parohije hrama Preobraženja Gospodnjeg u Pančevu 1913-1943.godine

 

Registar rođenih,umrlih i venčanih I parohije hrama Preobraženja Gospodnjeg Pančevo 1913-1958.godine

 Protokol umrlih pravoslavne Istočne Srpske crkve hrama sv. i sl. Preobraženja Gospodnjeg u Pančevu 1922-1935- Živojin Pančevački, kovač, rođen u Crepaji, supruga Natalija rođ.Stojkov, živeo u Save Tekelije 68 u Pančevu, istočnopravoslavne veroispovesti, preminuo u 48.godini života, 05.septembra 1933.godine od raka jetre

Vredno pomena je takođe staro porodično kumstvo sa crepajačkim porodicama Sremac/Sremčev (Sv.Nikola) i Ristić/Ristin-Tutorski/Tutorci (Đurđevdan) sa kojima je kumstvo trajalo kroz pet generacijaod Mihaila pa do  Živojina/Živana -što će reći od doseljavanja porodice iz sela Opova u Crepaju (1790. godine) pa sve do iseljavanje porodice iz Crepaje u grad Pančevo (oko 1915. godine).

U Opovu su rodu Pančevac/Maksimov/Životin kumovi bili iz porodica Sabov/Živojinov/Živanov (Petar Sabov/Živanov/Živojinov), i pripadnici roda  Subov/Nedeljkov(ić)-Stoka Subov/Subašin/Nedeljkov i Gliša Nedeljković Nedeljka Subova. Osim sa porodicama Sabov/Živanov/Živojinov i Subov/Nedeljković, Mihailo je prva kumstva u Crepaji imao sa Maksimom Miloševićem i Sofronijem Grujinim/Grujićem, kao i sa porodicom Sremac/Sremčev. Tek je Milan-Mihailov sin kumstvo ostvario i sa porodicom Ristin/ić.

 

3) Popisi graničara Pomoriško-Potiske krajine iz 1715-1720.godine i 12.Banatsko-Nemačke graničarske regimente ( 1764-1835) sa posebnim osvrtom na Kočinu Krajinu (1788-1791) i Drugi Svetski rat (1941-1945):

Osim literature i matičnih knjiga možda i najzanimljiviji izvor podataka su popisi graničara Pomoriško-Potiske i Banatske vojne krajine tokom 18.veka. Originalni popisi vojnika Pomoriško-Potiske krajine nalaze se na sajtu Hungarikani (http://adatbazisokonline.hu/ ) i u njima je zabeležen Suba Pančovac (Szuba Pancsovacz)- vojnik iz Arada u popisima iz 1720. godine.U pitanju su zanimljivi podaci ali kako je staro porodično prezime pre dolaska u Opovo bilo Životin, možda i Popović, time je isključena svaka mogućnost boravka porodice u Aradu i dolaska u Opovo, već je porodica direktno iz Pančeva prešla u Opovo. 

Originalan popis vojnika Arada 1720.godine i graničar Suba Pančovac

 

Popisi 12.Banatsko-Nemačke regimente u sklopu vojne granice mogu se naći na  sajtu Familysearch (Musterliste und Standestabellen Österreich. Armee. 12. Grenzinfanterie Regiment  1764-1835).

Položaj 12.Banatsko-Nemačke graničarske regimente sa centrom u Pančevu u sklopu Vojne Krajine odgovorne za odbranu Evrope od Turaka

prikaz pešadinaca u graničarskim regimentama tokom 18. veka

U popisima graničara Banata, za Srbe počinju značajne informacije tek sa početkom Austrijsko-Turskog rata (1788-1791) u našem narodu poznatijeg kao Kočina Krajina. U tom ratu proslavio se kao frajkor pod komandom Radića Petrovića a u jedinicama srpskih frajkora pod komandom Mihaljevića, naš budući vožd Georgije/Đorđe Petrović-Karađorđe.

U popisima 12.regimente na Musterlisten 1772-1799. godine ali i Standestabellen 1787-1793. godine nalazi se Mihailo Pančovački koji je kao pešadinac(tzv.poljska pešadija- Gemeiner Fousellier ) premešten u odbrambenu diviziju (Lander Defens Division) iz prve kompanije 16. juna 1788. godine,dok se iste godine nalazi napopisima ranjenih vojnika u borbi protiv Turaka koji su lečeni u vojnoj bolnici. Ono što ti popisi daju je podatak da je u rat protiv Turaka pošao kao graničar iz Opova, a da se od 1788-1790. godine lečio od ratnih povreda u vojnoj bolnici i poljskoj bolnici (armee spital et feldspital) a posle i u bolnici 12. graničarske regimente (regiment spital), da bi 1789. godine nakon premeštaja u Crepaju bio otpušten iz vojske 20.01.1790. godine. Takođe se  pominje da je 1788. godine Avram Pančovački, komandant iz Opova premešten za Segedin kao i Konstantin Pančovački koji je naveden kao graničar iz Crepaje. To je ujedno prvo pominjanje ova dva člana porodice, međutim obojici se kasnije gubi trag. Mihailo Pančevački je utim popisima upisivan kao Mihailo Pancsovaczky, Panczovaczky, Panzovazky, Pancsovaz, Pancsovacs.

Teza da porodica Pančovan iz Banatskog Novog Sela može da ima veze sa porodicom Pančevac/Pančevački iz Crepaje i Opova je preko Konstant. Pančovačkog -graničara iz Crepaje koji se nakon prvog pominjanja 1788. godine više nije pominjao nigde. Ipak nakon tog pomena 1788. godine u nekim narednim popisima tokom Kočine Krajine se javlja izvesni Konstant Pančovan koji je premešten u Neudorf što je bio stari naziv za Banatsko Novo Selo. U maticama pravoslavne crkve u Banatskom Novom Selu se ne javlja Konstant Pančovan ali se zato javlja izvesni Stan Pančovan (moguće od Konstant.-Stan?). Ipak vredi pomenuti da se u katoločkim maticama u Slovačkoj javlja porodica Pančovan vrlo rano (još 1735. godine).

Mihaila Pančevački je prvi došao u Crepaju, prethodno se lečeći u vojnim bolnicama (armee spitallern-možda i u samoj Crepaji), i to kao ranjeni graničar-pešadinac (Gemeine ) 12.regimente u borbi sa Turcima tokom Kočine Krajine 1789. godine, kasnije je izrodio sa ženomIstijanom sedam sinova, a samo dvojica su ostavila potomstvo.To su bili Milan-kršten kao Mihail   (1797-1864) i njegov brat Dimitrije (1804-1845) koji je dobio četiri sina ali su sva četvorica preminuli kao deca- Pavle (1826-1826), Stefan ( 1827-1830), Živan (1839-1840 ) i Gavril (1841-1844 ).

Musterliten 1772-1799

Mihailo Pančovački premešten u vojnu bolnicu, 16.juna 1788.god premešten iz prve kompanije u odbrambeni divizion sa još 6 graničara

 

Standestabelen 1787-1793

 

Avram Pančovački premešten za Segedin

 

Mihailo Pančovački u popisu ranjenika koji su se lečili u vojnoj bolnici

 

 

Popis graničara Opova novembra 1788.godine

Premeštaj Mihaila Pančovca 30.novembra 1789.godine u drugo mesto

Mesečni izveštaji za 1790.godinu ,otpuštanje iz vojske (20.01.1790.godine) i premeštaj Mihaila Pančovca 

Konstantin Pančovački graničar iz Crepaje decembra 1788.godine

Popis graničara Crepaje 1781.godine-Luka Radivojev pod kućnim brojem 159

 

 

Popis graničara Crepaje iz 1807.godine-Vasa Radivojev (1785) sa kućnim brojem 159

Stoka Radivojev 159.broj kuće na popisu graničara pančevačke kompanije 12.Graničarske regimente 1798.godine, iz sela Petka kod Požarevca prešao u Crepaju

 

4) Katastar vojno sposobnih Crepaje-Gruntov katastar 1799/1800.godine

U njemu je  Mihailo zapisan kao Mihailo Pancsewacsky a bio je označen kao Inwoghner što znači da nije imao svoju kuću već je najverovatnije živeo kao podstanar i radio kao nadničar, iako je u istim popisima navedeno da ima zemlju u susednom selu Sefkerinu (jer je prvi iz porodice koji je došao u Crepaju iz susednog sela Opova, a deo opovačkog atara je u to vreme prešao u sefkerinski deo). Ipak ako se pogleda Prvi očuvani Domovni Protokol u Crepaji iz 1833/36 godine tu je zabeleženo da je porodica Pančevački živela u kući pod novim kućnim brojem 49, a starim kućnim brojem 159. Kada se uporede vojni popisi 12. Banatske regimente i popis vojnika Crepaje zaključno sa 1807. godinom vidi se da se kućni brojevi Crepajaca poklapaju sa rednim brojevima u Domovnom Protokolu. Sledeći popis vojnika Crepaje iz 1817. godine beleži vojnike pod novim kućnim brojevima koji se poklapaju sa Domovnim Protokolom iz 1835. godine takođe. Ako se pogledaju vojni popisi graničara Crepaje pre 1807. godine vidi se  da je pod kućnim brojem 159 zabeležena porodica Radivojev. Na popisu vojnika Crepaje iz 1807. godine nalazi se Vasa Radivojev (1785. rođen), na popisu 1801. godine  Proka Radivojev (1768) a na popisu vojnika iz 1781. godine Luka Radivojev. Na Gruntovom Katastru Crepaje 1799/1800. godine  nalaze se Luka Radivojev i Života Radivojev, dok na popisu vojnika Pančevačke kompanije 12.graničarske regimente 1798. godine navodi se Stoka Radivojev iz sela Petka kod Požarevca koji je prešao u Crepaju u kuću broj 159.

Posmatrajući najstariji Domovni Protokol u Crepaji iz 1835. godine zaključuje se da je postojalo nekoliko porodica Radivojev (u I parohiji slavili Đurđic, Teodor 1797. rođen i supruga mu Natalija, broj kuće stari 16, nov 226, u II parohiji 2 porodice sa slavom Nikoljdan-Jovan (1804), Aleksija (1804), Mojsej (1804), Egda (1804) stari broj kuće 107, nov 123, i Petar (1823), Ana (1824), Živka (1793 Petrova majka) star broj kuće 109, nov 121). Dakle, moguće je da su Luka , Vasa (1785), Proka (1768) Radivojev iz kuće sa brojem 49/starim 159 nestali kao deo porodice Radivojev (iselili se ili umrli), i da je na njihovo mesto došao Mihailo Pančevac/Pančevački sa svojom porodicom.  

Što se porodice Radivojev iz Crepaje tiče Jovan Erdeljanović ih beleži u porodicama nepoznatog porekla kao Radivojev-Životine  i Radivojev-Šargine sa krsnom slavom Nikoljdan, i Radivojev-Marinčine koji su Vlasi sa krsnom slavom Đurđic. Sveštenik Petar Idvorac je bio mišljenja da je porodica Radivojev došla u Crepaju iz Jabuke, a kada se pogleda delo Dušana Popovića-Srbi u Banatu do kraja  18.veka vidi se da je u Crepaji oko 1800. godine živelo više članova porodice Radivojev(ić)-Georgije, Luka, Mihailo, Arsenije, Vasilije, Đuka, Stojan, Petar, Maksim, dok se u popisu Jabuke 1764. godine javlja Marinko Radivojev.

Obzirom na stari i prvobitni kućni broj 159 u kojoj je živela porodica Pančevački-iako u Crepaji isprva ovaj rod nije imao svoju kuću i obzirom da je u kući pod brojem 159 živela porodica Radivojev sa krsnom slavom Nikoljdan ovo bi značilo da je Mihailo Maksimov/Pančevački živeo u kući 159 Luke Radivojevog. To je ono što je sigurno, a obzirom da je porodica nastavila da živi u istoj kući to bi značilo da je Mihailo na neki način došao u posed te kuće. Postoji čak i mogućnost da se oženio Istijanom koja je bila iz kuće Luke Radivojeva, a ako je to istina onda bi značilo da se Mihailo prizetio u kući Luke Radivojeva i čak možda i uzeo njihovu krsnu slavu kao svoju-Nikoljdan !

Druga stvar koja unosi zabunu jeste činjenica da u Crepaji postoji porodica Milošev-Pančevàčki (Nikoljdan, nadimak-tzv.špicnamet im je Pančevàčkiistog porekla kao i Milošev-Čiklucini i Milošev-Parkajini) postoji mogućnost da je Mihailo po dolasku u Crepaju živeo u kući upravo kod nekoga iz porodice Milošev (tada Miloševići), moguće je da se čak i oženio devojkom iz te kuće (Istijana/Tatijana/Stefanija).   U maticama je zabeleženo da su tokom krštenja jednog od njegove dece Miloševići iz Crepaje  bili kumovi pa je neki međusobni kontakt morao da postoji. Jovan Erdeljanović navodi da se ova porodica u Crepaju doselila iz Ilandže, mada su Miloševići/Miloševi bili zabeleženi i na popisu Pančeva 1764. godine, a kako im je nadimak Pančevački možda to ukazuje da su u Crepaju došli ipak iz Pančeva.

Gruntov katastar vojno sposobnih iz Crepaje1799/1800. godine na kom je zapisan Mihailo Pančevački, bez kućnog broja (kao najamnik podstanar) sa posedom zemljišta u susednom selu Sefkerinu (deo opovačkog atra prešao u sefkerinski deo atra u tom vremenu).

Katastar Crepaje za 1872. godinu (na kom je zabeležen Nikola Pančevački)  i 1903. godinu kada su zabeleženi Nikola i sin Jeftimije/Jefta Pančevački

Katastar Crepaje za 1909.godinu na kom su zabeleženi Pančevački Milan kao vlasnik zemlje u Francfeldu (današnje Kačarevo) uz oca Jeftu i majku Persu.

 5)  Ispitivanja genetskog porekla ovog roda po muškom prapretku (Y Full DNK), ispitivanje maternalnog porekla (Mtdna), i ukupna autozomalna genetika kod 10. kolena datog roda:

Nažalost, kod roda Pančevačkinije očuvano predanje o poreklu roda pre dolaska u Banat, kao ni tačno vreme dolaska u krajeve severno od Dunava. 

Pripadnici roda Pančevački nosioci su haplogrupe koja se najčešće javlja kod pripadnika srpskog naroda širom etničkih srpskih prostora (Srbija, Stara Srbija, Crna Gora, Bosna i Hercegovina, Hrvatska).  U pitanju je I2  haplogrupa tačnije I2a1b3-PH908-Z16983>A493>A8741*. (I2>I-L460>I-P37>I-M423>I-Y3104>I-L621>I-CTS10936>I-S19848>I-CTS4002>I-CTS10228>I-Y3120> I-S17250>I-PH908>I-Z16983>I-Y4789(A493)>A8741*).

Haplogrupa I2a je karakteristična pre svega za evropske narode, mada se u tragovima nalazi i u nekim susednim oblastima, kao što su Bliski Istok i Cenralna Azija, međutim to je najverovatnije posledica migracija u bližoj prošlosti. Danas se, u vidu velikog broja svojih podgrana, javlja kod gotovo svih evropskih naroda, u manjem ili većem postotku. Najveće postotke dostiže u južnoslovenskim, i njima susednim zemljama: Bosni i Hercegovini (~55%), Hrvatskoj (~38%), Srbiji (~33%), Crnoj Gori (~31%), Rumuniji (~28%), Makedoniji (~24%), Sloveniji (~22%), Bugarskoj (~22%), Mađarskoj (~18%) i Albaniji (~13,5%). Visoke procente beleži i u Moldaviji (~24%), Belorusiji (~18,5%), Slovačkoj (~17,5%) i Ukrajini (~13,5%). (Eupedia). Ubedljivo najveći deo haplogrupe I2 u navedenim državama čini relativno govoreći jako mlada podgrana Y3120 (poznata i kao I2-Slavic-Carpatian, ranije I2-Dinaric), koja se vezuje za širenje slovenskih plemena u ranom srednjem veku. Jedina oblast u ostatku Evrope koja beleži visok procenat haplogrupe I2 je Sardinija (~39,5%), međutim za razliku od ranije navedenih oblasti, kod stanovnika Sardinije ubedljivo dominira grana L158/M26, koja je od grane Y3120 udaljena preko 18.000 godina. (Yfull). I2-S17250 grana  je zastupljena pretežno kod južnih Slovena, ali je prisutna i kod drugih slovenskih naroda u centralnoj i istočnoj Evropi. Starost ove grane je procenjena na oko 1.800 godina.

Grana I2-PH908  „Dinarik Jug“, kako je nekada bio radni naziv ove haplogrupe, pojedinačno predstavlja najbrojniju haplogrupu među Srbima i kreće se od 25-30%. Prilično je ravnomerno raspoređena na čitavom srpskom prostoru. Svoj maksimum dostiže u oblastima koje su u ranom srednjem veku bile naseljene Srbima: Paganija, Zahumlje, Travunija, Raška, Bosna. Po proračunu na  YFull-u, starost grane I2-PH908 je oko 1800 godina, odnosno predak svih današnjih I2-PH908 je živeo krajem II veka nove ere. I2-RN908 od ostalih grana I2-Y3120, odvaja vrednost DYS448=19, dok ostale grane, skoro po pravilu, imaju na ovom markeru vrednost 20. Postoje odstupanja i nezavisne mutacije kod pojedinaca, ali oni su na nivou statističke greške. Takođe je postojala i potreba da se i sama RN908 podeli, pa su administratori I2a projekta sa FTDNA, nakon većeg broja testiranih, dali vrlo oprezno podelu na osnovu markera DYS561, gde je modalna vrednost 16, a postoje grane sa vrednošću 15. Sada znamo da je ova podela prilično jaka. Dakle, I2-PH908 se može podeliti na dve glavne grane na osnovu pomenutog markera:  DYS561=16 i DYS561=15. U okviru grane DYS561=15 se mogu izdvojiti sledeće podgrane:1) Z16983 2)  A5913* 3)  Y84307 4) Y32084. Grana Z16983 se odlikuje markerom DYS391=10. SNP niz bi bio PH908>DYS561=15>DYS391=10. Starost grane je oko 1.550 godina (https://www.yfull.com/tree/I-Z16983/). Deli se na podgrane Z16983* i  A493.  Dok se Z16983*javlja među Srbima i Ukrajincima, a podgrana A493 se može vezati za češko-nemački prostor, ali je ima i među Srbima. Ova podgrana se danas posmatra kao moguća vezom između današnjih Čeha koji vode poreklo od Nabskih Srba, i današnjih Srba na srpskim etničkim prostorima na Balkanu, te govori u prilog naseljavanju Srba na prostore Balkana za vreme vizantijskog cara Iraklija 641. godine posle Hrista. Ono što govori u prilog teoriji doseljavanja slovenskog plemena Srba na Balkan, potvrđeno je između ostalog i ovogodišnjim testiranjem Y DNK-YFull sa dubinskim ispitivanjima genetike po muškom prapretku (paternalna genetika)  roda Pančevački. Naime, rod Pančevački pripada nižoj podgrani od SNP-a A493, a to je A8741*, i tu je za sada usamljen-bez srodnih pripadnika ove genetske podgrupe (https://www.yfull.com/tree/I-Y4789/). Naime, nova genetska ispitivanja ovog roda i rezultati menjaju dosadašnje stablo I2 haplogrupe, cepajući granu A8740 koja je do sada bila eksluzivno nemačka (Roeder, Heindrich, Gerlich, Kraus, uglavnom iz Saksonije i Bavarske-predstavljaju potomke Polapskih/Nabskih Srba) ! Rod Pančevački pozitivan je na A8741 SNP, a negativan na A8740, Y19359, Y59865. Tako se može reći da je haplogrupa srpskog roda Pančevački I2PH908>Z19683>Y4789 (A493)>A8741*. Udaljenost od nemačkih pripadnika grane A8740 i roda Pančevački je oko 1400 godina, što se uklapa u migraciju Srba kao slovenskog plemena na Balkan između 629-641. godine posle Hrista. 

Kao najbliže DNK poklapanje i verovatno zajedničko poreklo postoji sa rodom Popović (Nikoljdan) iz Sobina kod Vranja (od sveštenika Aksentija Stevanovića koji je bio paroh Sobine, a ubijen u direktnom bugarskom teroru nad Vranjanskim Srbima 1915. godine). Rod Pančevački (Nikoljdan, Crepaja, Pančevo, Životini) ima DNK poklapanja i mogućeg zajedničkog muškog pretka sa rodovima: Jeličićima (Tomindan, Zaselje/Požega), Dangubićima (Aranđelovdan, Ljubinje/Bileća), Vujatovićima (Nikoljdan, Veliki Gradac, Glina), Fuštićima (Mratindan, Brskovo/Mojkovac, možda Sasi poreklom), Milovanovićima (Tomindan,Kaona/Lučani-pre toga Trbušani kao deo Čačka danas).

Ipak, najverodostojniji dokaz o zajedničkom poreklu i genetskoj povezanosti jeste BigY test. Testiranjem roda Bjelajac iz Donje Velešnje/Kostajnica, Banija sa krsnom slavom Nikoljan došlo je do zaključka da je genetska pripadnost ova dva roda ista- I2-PH908-Z16983-Y4789-A8741, kao i da zajedno formiraju novu podgranu ispod A8741. Svakome od oba roda ostaje  po 9-10 novela što starost njihovog ogranka smešta u period srednjeg veka. Bjelajcu su na osnovnim testiranjima najbliži Milić iz Javnice kod Dvora, Vujatovići , obe porodice slave Nikoljdan (inače su u velikom Gracu te porodice grupisane u istom delu sela pa vrlo verovatno mogu biti zajedničkog porekla)-postoji potencijalna povezanosti  sa Glamočlijama što može ukazati na poreklo sa Glamoča (Vujatovići sa slavom Đurđevdan su poreklom sa Glamoča). Bjelajci kao rod imaju predanje da su se iz Bjelajskog  Polja prvo preselili u Slavoniju, Liku i Baniju, te da su iz Bjelajskog polja3 familije Jovanovića i Živkovića prešle Savu i tako se naselile na Baniju. Radi se o rodu koji je još početkom 18. veka prisutan na Baniji, što se najbolje vidi kroz dokument tj. popis Jeličićevih husara 1772. godine gde se pominje Radoje Bjelajac rođen 1730. godine u Velešnji. Procena genetske udaljenosti i zajedničkog pretka oba roda je 700 godina, a potencijalna matica bi mogla biti Stara Hercegovina ili Stari Vlah.

MAPA RASPROSTRANJENOSTI :

STARI NARODI:

Kao haplogrupa koja je u Evropi prisutna preko 30000 godina, može se slobodno reći da je haplogrupa I2, u obliku svojih mnogobrojnih grana, bila u manjem ili većem procentu prisutna među svim starim populacijama i narodima koji su naseljavali Evropu od paleolita i neolita, preko bakarnog, bronzanog i gvozdenog doba, sve do antike i srednjeg veka, a potvrda za to je pronađena u preko dve stotine drevnih skeleta iz navedenih perioda koji su do sada testirani, o čemu će biti više reči ispod.

Posebno ćemo istaći kod nas najzastupljeniju granu Y3120, jer se ona po svim trenutno raspoloživim podacima sa velikom sigurnošću može povezati sa Slovenskim plemenima i njihovim širenjem u ranom srednjem veku. Mapa rasprostranjenosti ove grane skoro perfektno oslikava i rasprostranjenost slovenskih naroda, a tamo gde se slovenska plemena nisu naseljavala nema ni pripadnika ove grane u iole značajnijem procentu. U prilog slovenskom poreklu ove grane ide i činjenica da je najveća raznovrsnost njenih podgrana upravo na prostoru tromeđe Ukrajine, Belorusije i Poljske, na prostor gde većina arheologa i istoričara i smešta prapostojbinu Slovena.

Na osnovu starosti grane Y3120, geografskog rasporeda njenih ranije izdvojenih „rođačkih“ grana, kao i na osnovu nekih arheoloških nalaza i istorijskih izvora, postoji mogućnost da je grana Y3120 u centralnu-istočnu Evropu, odnosno na prostor koji se smatra maticom ranih Slovena, dospela sa zapadnijeg područja, i to moguće kao deo nekog od germanskih plemena. Zašto se kao najverovatniji kandidat za jedno takvo pleme smatraju Bastarni biće detaljnije objašnjeno u budućem zasebnom tekstu.

U okviru grane Y3120, najbrojnija podgrana PH908 je najzastupljenija na prostoru Balkana među južnoslovenskim narodima, pa se može osnovano pretpostaviti da su je donela upravo južnoslovenska plemena tokom srednjeg veka. Grana PH908 najveće procente danas beleži na prostoru Hercegovine i Južne Dalmacije, a to je upravo teritorija Travunije, Zahumlja i Paganije koju su po dolasku na Balkan naselili Srbi, kao što u svom delu „O upravljanju carstvom“ svedoči Konstantin VII Porfirogenit. Naravno, kako je grana PH908 nastala nekoliko stotina godina pre početka slovenskih seoba, ne može se sa sigurnošću tvrditi da su je na ove prostore doneli isključivo Srbi, jedan deo je mogao doći i sa drugim srodnim slovenskim plemenima. Međutim, na osnovu istorijskih navoda, događaja i migracija, i distribucije i zastupljenosti ove grane i njenih podgrana među savremenim stanovništvom ovih prostora, sasvim je izvesno da jedan veliki deo pripadnika grane PH908 jeste došao sa Srbima.

*Naveden tekst o I2 haplogrupi preuzet sa stranice Udruženje Srpskih Rodoslovaca “Poreklo”.

Mitohondrijalna DNK (mtdna -maternalno poreklo):   https://www.eupedia.com/europe/Haplogroup_U5_mtDNA.shtml

U5b1b1-b*

U5b1b1 nastao je pre otprilike 10 000 godina.  U5b1b1 je razasut poceloj Evropi i dalekovan njenih granica. Sami, koji žive na dalekom Evropskom severu i imaju 48% U5 i 42% V loza, pripadaju isključivo podgrupi U5b1b1. Neverovatno je da Berberi u severozapadnoj Africi takođe poseduju podgrupu  U5b1b1 i haplogrupu V. Kako dva naroda razdvojena 6.000 km (3.700 milja) mogu deliti tako blisko majčinsko poreklo? Berberi imaju i druge tipično zapadnoevropske grane poput  H1 i H3, kao i afričke haplogrupe poput M1, L1, L2 i L3. Sami i Berberi verovatno potiču od nomadskih lovaca-skupljača iz Franko-Kantabrijske oblasti (od Asturije na severu Španije do Akvitanije i Provanse na jugu Francuske), koji su rekolonizovali Evropu i severnu Afriku. Utvrđeno je i da je senegalska Fulbe delila  U5b1b1b sa Berberima, zasigurno putem međusobnih brakova. Još je impresivnije da Jakutci Istočnog Sibira, koji imaju nešto manje od 10% evropske mtDNA (uključujući haplogrupe H, HV1, J, K, T, U4, U5 i W), takođe imaju potpuno istu duboku podgrupu (U5b1b1a) kao i Sami i Berberi.

U5b1b1 grana prisutna širom Evrope, u srednjem neolitu u Češkoj i u bronzanom dobu u Poljskoj, kao i u zemljama Magreba (Maroko, Tunis, Alžir, Libija), dok je U5b1b1b grana prisutna među Berberima i u Senegalu (Fulbe).

Autozomalna (22 para hromozoma) DNK ispitivanja:

Procena autozomalne genetske povezanosti i porekla testiranog pojedinca (10.koleno navedenog roda) preko FTDNA (Hjuston).

  Procena autozomalne genetike preko MyHeritage: 

Procena antičke porekla (praporekla) i poređenjem sa populacijom Starih Slovena, stanovništva i plemena Balkana, kao i Kelta i Germanskih plemena preko sajta Vahuo :

Jedan od kalkulatora(MDLP WORLD-22 ) koji u odnosu na rezultate pravi poređenje genetike ispitivanog pojedinca sa svetskom populacijom i modernim narodima. Testirani pojedinac ima najbliža poklapanja sa Srbima, narodima u Bosni i Hercegovini, Makedoniji, Hrvatskoj i Crnoj Gori.

 Kalkulator EUROGENES K13 po čijim rezultatima testirani pojedinac ima najbliža genetska poklapanja sa Srbima.

Kalkulator MDLP K16 čiji rezultati upućuju u najbližu genetsku povezanost testiranog pojedinca sa Srbima u Bosni i Hercegovini, muslimanskim stanovništvom u Bosni i Hercegovini, Hrvatima u Bosni i Hercegovini, Hrvatima u Hrvatskoj , Srbima u Srbiji, narodu u Crnoj Gori.

6)Porodična predanja, fotografijepojedinaca, rodoslov i druge osobenosti ovog roda :

Nažalost, nije sačuvano porodično predanje o poreklu roda Pančevački pre dolaska u Pančevo, kao ni godina, odnosno period dolaska kao i postojanje starih prezimena. U pitanju je stari srpski pravoslavni rod koji proslavlja svetog Nikolu. Istraživanjem pravoslavnim matičnih knjiga u selu Crepaja, odake se ovaj rod vratio u Pančevo, u Parohijalu koji se vodio od 1812-1867. godine, za 1816. i 1817.godinu zabeleženo je da je Mihailo/Mihailo dao prilog za crkvu uoči Nikoljdana 6.dekembrija kao svečar. To je prvi dokaz da je rod Pančevački slavio Nikoljdan kao krsnu slavu. Zabeleženo je od strane jednog dela porodice da je u staroj porodičnoj kući  u Crepaji, ostala stara ikona Svetog Nikole, rađena na ulju koja je stara više od 200 godina !

Na kraju, kao sastavni deo istraživanja porodičnog porekla su svakako i priče koje se prenose sa kolena na kolena, a jedna od takvih priča je i priča o Savi Pančevačkom  koji je tokom Drugog Svetskog Rata bio odveden od strane Nemaca u jedan od nacističkih logora u Austriji, ali takav podatak nije zvanično potvrđen. Uz Savu kao ratni zarobljenik pominje se i njegov brat od strica Ilija Pančevački koji  je kao vojnik Kraljevine Jugoslavije u artiljeriji i stacioniran u Beogradu, kao zarobljenik je odveden u logor Linc u Austriji  gde je bio od 1941-1945. godine. Zvanični podaci Crvenog Krsta Srbije govore u prilog ovome i prema njima Ilija Pančevački je zarobljen 14. aprila 1941. godine u Beogradu od strane nemačko-italijanskih trupa (zarobljenički broj 75792) i da je bio u logoru Stalag 17 B(Gneixendorf-Krems). Logor u Kremsu je bio poznat kao jedan od najvećih vojnih logora (drugi po veličini u Austriji) i poznat kao logor sa možda i najsurovijim uslovima za vojne zarobljenike. Bilo je preko 10 nacija a najviše Rusa i Srba, potom Francuza i Amerikanaca. Ovaj podatak se uklapa sa porodičnom pričom o njegovom boravku u gradu Lincu na severu Austrije jer je oko 40 000 logoraša Stalag 17 B logora  bilo u samom logoru u Kremsu a 60 hiljada je bilo raspoređeno van logora u razne fabrike, domaćinstva i slično i to se zvalo Arbeiteskommand koji se delio na više nivoa po kojima su zarobljenici bili raspoređeni, a jedan je bio i raspored u gradu Lincu (Linz). Logor u Kremsu poznat je i prema čuvenom Maršu Smrti zarobljenika o kome su snimani filmovi posle 1945. godine. Naime kako su se Rusi približavali logoru tako je u aprilu 1945. godine najveći broj ne-ruskih vojnih zarobljenika nateran da napusti logor i sa nemačkim stražarima se povuče duž Dunava ka Austrijsko-Nemačkoj granici i nadirućim američkim trupama kako bi se predali pre njima nego Rusima. Taj marš je iznosio na kraju preko 300km (između 16-32 km dnevno), a tokom njega su prošli pored Mathauzena i grada Linca. U tom maršu su učestvovali ne-ruski logoraši unutar logora i deo logoraša koji su bili raspoređeni na poslove van logora u Kremsu (Stalag 17b)-koji su mogli da biraju da li će krenuti u marš sa logorašima unutar logora ili će ići svojim putem. Logor je oslobođen od strane ruskih trupa 9.maja 1945. godine, ali su malobrojni preostali zarobljenici ne-ruskog porekla koji su se zatekli u logoru pušteni na slobodu tek 29.maja 1945. godine. Kada pričamo o periodu Velikog rata (1914-1918), od pripadnika roda Pančevački nemamo podataka ko je i gde uzeo učešća u ratnim operacijama. Od muških članova koji su u to vreme mogli da budu regrutovani-prvobitno kao vojnici AU monarhije bili su Milan (1884) koji je jedini u to vreme živeo u Crepaji, njegov rođeni brat Živojin-Živan zvani Dika (1885), i braća od strica Aksentije/Aleksandar (1892) i Lazar (1896). Nažalost nemamo podataka o njihovom učešću u Velikom Ratu, niti usmenog predanja koje je ostalo u porodici.

Najistaknutiji pripadnik  roda Pančevački jeste, dr Snežana Pančevački rođena Jajić (1963-2022), koja je kao lekar specijalistaOpšte medicine radila u Službi Hitne medicinske pomoći “Beograd”-konretno na teritoriji Zemuna u periodu od 1991-2022. godine.

dr Snežana Pančevački dev. Jajić sa patrijarhom Srpskim Irinejem

   Ilija Pančevački, fotografija nastala za vreme zarobljeništva u Austriji

Za vreme Informbiroa 1954. godine iz banatskog sela Boka, Ivan Pančevački zvani Batasin od opančara Lazara Pančevačkog ilegalno je pokušao da pređe granicu i ode na Zapad (prema tvrdnjama bokinskih seljana u Ameriku) sa prijateljem Živom Čolićem Prvuljem iz Boke, i tokom prelaska granice između SFRJ (danas republike Slovenije) i Austrije, u mestu Jesenice, poginuo je jedan od njih-Živa Čolić Prvulj. Ivan-Bata Pančevački tada je uhapšen, najverovatnije u istom mestu Jesenice i sproveden u zatvor u Sloveniji. Nakon izlaska iz zatvora Ivan-Bata  je preko Italije prešao u Ameriku, a potom je radio na brodu i bio je moreplovac. U Srbiju se vratio tek posle 1990. godine. Po nekim pričama meštana njegova majka je iz kuće Bančak-Gornjkovih , jednog od katoličkih hrvatskih rodova u Boki. Ipak , u državnom maticama pronađen je podatak o tome da je njegova majka , Magdalena (Ana) Filković (1896-1935) bila Hrvatica, rimokatolkinja udata za stolara Savu Aničina (1884-?) pravoslavnog Srbina iz Modoša (Jaša Tomić) 1929. godine, a da se Ivan (Save) Aničin, pravoslavni Srbin rodio juna 1935. godine, a da ga je  Lazar Pančevački iz Boke prijavio u državnim maticama kao svog sina-ali ne i pod svojim prezimenom. Lazar Pančevački bio je opančar u Boki, a jedan od njegovih preostalih živih učenika je Sava Arađanski-Karanđukin (1938. godine rođen). 

Ostala je takođe priča o Živojinu/Živanu (1885-1933) koji je došao u Pančevo sa dva brata a  bio je po struci kovač, po opisu čovek vrlo krupne građe i visok za ondašnje prilike, pogotovo u Banatu. Znali su ga po nadimku Dika, a umro je u 48.godini života od raka jetre, što je tokom istraživanja matičnih knjiga umrlih  i potvrđeno.  Ljudi koji su ih poznavali navode da  je i njegov brat od strica Lazar bio poprilično visok i krupan čovek, kao i njegovi bratanci Dušan i Živan. Postoji i priča o Živanu kog je u polju tokom poljoprivrednih radova udario grom koji je uspeo da preživi sa teško oštećenim vidom na jednom oku.  Što se tiče temperamenta, ono što se moglo čuti od ljudi koji su poznavali pojedine pripadnike ovog roda važilo je da su muški članovi ostavljali prvi utisak naizgled mirnih i  ozbiljnih ljudi , s tim da su istovremeno bili i vrlo ponositi i plahoviti, i to je bilo veoma izraženo pri pijanstvima, a  rezultiralo bi pojavom besa i violentnosti koja bi brzo i iznenadno nastupala. Najduže je živeo  Srboslav (1919-2003) i to 84 godine, a posle njega  Lazar (1896-1976) 80 godina. Ostalo je i zabeleženo da je Draginja/Draga Pančevački bila učenica građanske škole, ali i deo podmlatka Crvenog Krsta. Njen muž bio je Vladislav Petrov Drnča (1909-1942)  koji je streljan od strane nemačkih okupacionih vlasti 1942. godine. Treba pomenuti da je čuveni tenor Slavoljub Kocić, nakon pogibije majke odgojen i školovan od strane tetke Marije (Margarete) rođ. Traživuk (1923-1995) i teče Dušana Pančevačkog (1916-1994). 

Kada se u Matičnim knjigama, Domovnim Protokolima, Registrima rođenih, venčanih i umrlih i  vojnim popisima pogledaju imena ove porodice stiče se utisak da su prednjačila crkvena tj.biblijska ili kalendarska imena pravoslavnih svetaca, za razliku od narodnih srpskih imena kojih je bilo ali znatno manje tokom 18. i 19.veka, ali svakako najviše tokom 20.veka.U Kartonu žitelja Beograda u posleratnom periodu SFRJ 1950. godine zapisan je Sava Pančevački, po narodnosti Srbin, službenik rodom iz Pančeva (u Pančevo vratio se 08.03.1951. godine). Prvi put je zabeležen u kartonu žitelja Beograda 1940. godine. Njegova rođena sestra Anđelija (u kartonu upisana kao Anđelka i Jelica) bila je zapisana u kartonu žitelja Beograda 22.08.1931. godine i od 24.01.1934. godine, u Pančevo se vratila 15.06.1939. godine)

Karton žitelja Beograda u posleratnom periodu SFRJ 1950.godine za Savu Pančevačkog, po narodnosti Srbina, službenika rodom iz Pančeva:

 

Primeri biblijskih imena prisutnih u ovom rodu su :  Avram (<1767-?), Vasilije (oko 1765-1789), Konstantin (<1767-?), (A)Tanasije (<1735- <1767), Antonije (1782-1788), Maksim (oko 1735-1784), Mihail(o) (<1767-1822), Mihail/Milan (1797-1864), Teofan (1808-?), Aksentije (1803-?), Gavril (1841-1843), Stefan (1827-1830), Jeftimije (1814-1814), Dimitrije (1804-1845), Pavel/Pavle (1826-1826) , Dimitra (<1767- 1789), Nikolaj/Nikola (1831-1905), Georgije (1795-?), Ana (1774-?), Vasilija (1823-1824), Vasilije (1826-1826), Antonije (1825-1825), Mihail (1827-1830), Kosman (?-1823), Jeftimije (1861-1933), Ekaterina (1800-? ), Elena (1839-1840), Dionizije (1833-1840), Julijana (1820-?), Marija (1822-1862), Makrena (1818-?), Sosana (1836-?), Hristina (1830-?), Olimpijada (1833-?), Trifon (1890-1908), Ekaterina (1880-1880), Aksentije/Aleksandar ( 1893-1956), Persida (1859-1860), Toma (1863-1863), Emilijana/Milijanka (1866-?), Arsenije (1868-1900), Agnica (1892-1892), Lazar (1896-1976), Ivan (1889-1890), Milica (1915-1917), Ekaterina/Katica (1905-1921), Justina (1918-2001), Ilija (1915-1987), Nikola (1908-1915), Sava (1924-1998), Ivan-Bata (1935-?) i pri kraju 20.veka Vladislav.

Primeri narodnih imena u ovom rodu uglavnom se javljaju krajem 19. i početkom 20.veka. Primeri su: Života (oko 1710-<1767), Krsta (1735/45-?), Živojin/Živan (1885-1933), Milan (1797-1864), Dragi(n)nja (1839-1839), Živan (1839-1840), Svetozar (1852-1853), Milan (1881-1945), Stanija (1891-?), Evica (1892-1892), Marinko (1894-1894), Draginja (1888-?), Draginja/Draga (1907-1988), Anđelija/Anđelka/Đela (1911-1976), Velinka/Veselinka (1913-1991), Srbislav/Srboslav/Srba (1919-2003), Dušan (1916-1994), Živan/Živa (1920-1999), Katica (1921-1995), Milena (1914-1914), Ivanka (1919-1920), Slavko (1920-1935), Đurica (1941-1997), Jasmina (1946-2014) i u drugoj polovini 20.veka Mirjana, Dušica, Slavoljub, Mladen, Anđela, Siniša, Saša  i Sandra .

Koristeći se knjigom od Milice Grković-Rečnik ličnih imena kod Srba, tačnije koristeći se njenim izvorima za srpska muška i ženska imena, i kada se pristupi analizi geografskog prostiranja nekoliko, za Banat retkih imena u okviru ovog roda za period 1710-1840.godine dobijaju se sledeći podaci.
1. Avram (oko 1765)- javlja se u izvorima od 15-18.veka na prostoru Prizrena, Peći, Lesnova, Kruševa i Skopske Crne Gore
2.Antonije (1782, 1825)-II-
3.Vasilije (oko 1760, 1826)- II-
4.Dionizije (1833)-II-
5. Života (oko 1710)-javlja se u oblasti Brankovića oko 1455.godine (obuhvatala Kosmet+ deo Crne Gore, Stare Hercegovine, Gornje Podrinje, Moravsku Srbiju).

Posmatrajući najstarije matične knjige Pančeva iz 18.veka (od 1782. godine), uz popise grada(1764,1795), primećuje se da je muško ime Života bilo veoma popularno u Pančevu u tom vremenu. Čak i u drugom zvaničnom popisu grada 1764.godine pojavljuju se Maksim Životin, Života Stajić, Života Simin (1727), Života Jakoić (Jokić), Života Stojšin,  na popisu militara Pančeva 1765. godine javljaju se Života Kojić i Života Savić, dok se na trećem popisu 1795. godine nalaze Života Krstin, Života Ristović-verovatno kao nosioci domaćinstva. Na popisu stanovnika Raškog dela Pančeva 1767. godine (vlasnici kuća) javljaju se Života Simin (1727) uz sina Gligorija (6 godina), Jovan Jelovački (1703) uz sina Životu (1737) i Jovana (1725), Rista Bugarin (1712) uz sina Krstu (20) i Srećka (2), Jovan Bilin/Belin (1719) uz sina Životu (10), Trpko Ristović (1717) uz sina Životu (1755). Na popisu civila Pančeva 1791. godine javljaju se Života Ristin i Života Belin.

U maticama Pančeva iz 18. veka zabeleženi su sledeći rodovi u kojima se javljalo muško ime Života:1. Trpkov (kum sa Ristinima i Milićevima, Đurđa supruga Trpka Anđelkova (1754-1806), Trpko Anđelkov (1736-1814), Anđelkovi su zapravo Bugarini-samim time definitivno iz iste kuće kao i Krstini), 2. Krstin/Krstić (Dmitru Krstinu kum Života Ristović) , 3. Života Krste Bugarina (matice krštenih 1782-1784/1793-1794-možda su Krstini zapravo Bugarin, uz to kao kuma je označena Ana Trpka Bugarina kći), 4. Ivkov/ić, 5. Ristić/in (kum sa Krstinima,1790. godine preminuo Krsta Hristin), 6. Stankov/Stainov, 7. Šamšalov/Šamšin, 8. Novobanaćanin, 9. Belić (1757), 10. Jovanović/Janković, 11. Todić/Jagodić, 12. Krčadinac, 13. Stanisavljev, 14. Ristović (1755). Vidimo da su navedene porodice bile i u kumovskim vezama, a prezimena Trpkov (starije možda Anđelkov), Krstin (starije možda Bugarin), Ristin/ić, Stankov, Bugarin, Ivkov, Stankov, Stanisavljev, mogla bi ukazivati na poreklo iz južnih i jugoistočnih srpskih matičnih oblasti (Pčinja i Toplica + Maćedonija).

6. Kosman (oko 1790)- nije zabeležno u starijim pisanim tragovima, ali je varijanta imena Kuzman
7.Teofan (1808)- u pisanim izvorima 15-18.veka na prostoru Prizrena i okoline, Peći, Skopske Crne Gore, Lesnova i Kruševa
8. Gavril (1841)-II-
9. Dimitra (oko 1765)- u oblasti Brankovića 1455.godine zabeleženo ime
10.Vasilija (1823)-u pisanim izvorima 15-18.veka na prostoru Prizrena i okoline, Peći, Skopske Crne Gore, Lesnova i Kruševa
11. Elena (1839)- varijanta imena Jelena koje nije zabeleženo u starim spisima i spomenicima
12.Makrena (1818)-varijanta imena Makrina- u pisanim izvorima 15-18.veka na prostoru Prizrena i okoline, Peći, Skopske Crne Gore, Lesnova i Kruševa
13.Sosana (1836)-varijanta imena Suzana nije zabeleženo u starim popisima niti spomenicima
14.Hristina (1830)-II-
15.Istijana– od muškog imena Istan- u pisanim izvorima 15-18.veka na prostoru Prizrena i okoline, Peći, Skopske Crne Gore, Lesnova i Kruševa

Sva ova imena maticu imaju uglavnom u Metohiji i Staroj Srbiji..naravno to ne znači da se ova imena nisu mogla javiti i u drugim krajevima pogotovo što su uglavnom crkvena ali obzirom da se radi o periodu 2-4 generacije od doseljavanja u Banat ovo može upućivati na poreklo ove porodice pre Seobe Srba.

Ono što može upućivati na poreklo sa prostora Kosova i Metohije jeste i govor zabeležen kod starinaca iz ove porodice. Naime na jednom nadgrobnom spomeniku iz 1900.godine koji je podignut za života tada najstarijeg iz ove porodice, a rođenog 1831.godine ostalo je zabeleženo da je iza jednog od pokojnika u ovom rodu ostalo 3 deca (umesto uobičajenog 3 dece). Naime ovo se uklapa u jedan od lokalnih govora u okolini Smederevske Palanke (npr selo Azanja) gde kažu decama umesto deci i to je deo smederevsko-vršačkog dijalekta koji je samo deo kosovsko-resavskog staroštokavskog dijalekta. Smatra se da su i ovi krajevi kao i krajevi Banata tokom dve najveće Seobe Srba (1690.godine i 1736/7.godine) dobili najviše kosovsko-metohijskog i vardarskog srpskog stanovništva. Uopšte gledano to je i čuveni etnograf Jovan Cvijić zabeležio u svom kapitalnom delu o Balkanskim psihičkim tipovima da su u Banat najviše migracijom došli Srbi iz Kosova i Metohije i Vardarske Srbije uz Pomoravlje i severnu Srbiju (verovatno Šumadiju).

U knjizi Banatski govori Vojvođansko-Šumadijskog Dijalekta dr.Pavle Ivić je u Srpskom Dijalektološkom Zborniku (18) pisao o pojavi i upotrebi imenice deca. Naime troje deca, pedesotoro decaumesto troje dece i pedesetoro dece bio je čest za Kikindsko govorno područje, nikako za Srem i Bačku. U Banatu se pojavljivalo u naseljima (Čenta, Ilandža, Nauzina, Boka, Melenci, Zrenjanin, Elemir, Srpska Crnja, Sanad, Srpski Krstur, Novi Bečej, Kumane, Novi Kneževac, Tomaševac, Perlez, Itebej, Đala) severno od Zrenjanina (osim Ilandža, Čenta, Perlez) i u zapadnom delu Banata-pretežno udaljeno od rumunske granice. Smatra se da je ova ona upravo bila prelazna zona govora i da se protezala od krajnjeg juga Srbije preko Kosovsko-Resavskog područja pa sve do Banata.

Zanimljiva situacija koja nije toliko česta obuhvata takođe opstanak i kruženje muškog imena Mihail(o) kroz 3 generacije od 1765-1827.godine (od kojih je drugi u nizu bio poznat pod narodnim imenom Milan i prema njemu je porodica dobila špicnamet), kao i upisu u matice krštenih Crepaje i Opova  u isto vreme Vasilije ćerke Milana (Mihaila kršteno) i Marije.

Rekorder po broju dece bio je Mihail(o)/Milan Pančevac/Pančevački (1797-1864) koji je sa prvom suprugom Marijom imao 10-oro dece a sa drugom suprugom Milicom dve ćerke.

Na kraju, svi ovi izvori tokom istraživanja su  doveli do brojnih saznanja o precima iz ove porodice od početka 18.veka pa do danas i samim time do porodičnog stabla sa preko 9 kolena unazad.

Od direktih muških predaka (sa sve njihovim ženama i njihovim devojačkim prezimenima)  pronađena su imena predaka današnjih članova ovog roda kroz 10 generacija . Takođe poznato je i tri starija prezimena i njihove varijante koje je  porodica koristila od početka 18. do sredine 19.veka kao i tri prethodna mesta u kojima je porodica boravila do dolaska tj. vraćanja u Pančevo između 1912. i 1915. godine (1914/1915. godine).

Među najstarijim očuvanim spomenicima na Srpskim pravoslavnim grobljima u Crepaji i Pančevu, nalazi se spomenik Arsenija Pančevačkog (1868-1900), Katice/Ekatarine Milanove Pančevački (1905-1921) i Trifona Pančevačkog (1890-1908) u porodičnoj grobnici na mesnom groblju u Crepaji.

 

 

Fotografije članova porodice Pančevački :

 

 

 

Siniša Pančevački sa bakom Natalijom Pančevački rođ. Stojkov (1884-1958)
Sava Pančevački (1924-1998) sa sinom Sinišom.
Siniša Pančevački (1954) kao dete.

 

U prilogu se nalazi fotografije na kojima su Ilija Pančevački (1915-1987), njegov sin Đurica Pančevački (1941-1997), Ilijin brat od strica Sava Pančevački (1924-1998), njegov sin Siniša, Savin  stric Aksentije/Aleksandar Pančevački (1893-1956) i Aksentijev sin Srboslav Pančevački (1919-2003). Aksentije je ujedno najstariji član porodice zabeležen fotografijom.

 Potpis Aleksandra/Aksentija Pančevačkog prilikom obraćanja njegove supruge Zorke rođ.Todorov Gradskom Poglavarstvu Pančeva 18.januara 1937.godine.

Muški članovi ovog roda ženili su se i imali decu sa zemljakinjama Srpkinjama iz Banata (Crepaja, Dolovo, Sefkerin, Pančevo, Starčevo, Borča, sa Hrvaticom iz Boke), Srema (Surduk, Krčedin), Šumadije (Beograd), Slavonije (Virovitica), Zapadne Hercegovine (Čaprazlije, Livno), Jablanica (Zagužane, Leskovac) : Milan (Mihail) Pančevac/Pančevački (1797-1864) sa Marijom Stojanov(ić) (1798-1835) iz Crepaje 1815.godine i sa Milicom (1798-1862) iz nepoznatog mesta 1839.godine, Dimitrije Pančevački (1804-1845) sa Pavlijanom/Pavlijom/Paunom Dan (1804-) iz Dolova 1824.godine, Nikola(j) Pančevački (1831-1905) sa Olimpijadom Markov-Stojićev (1827-1895) iz Crepaje 1851.godine i sa Jelisavetom Matejić-Stojišin 1900.godine, Jeftimije Pančevački (1861-1933) sa Persidom Bugarin (1860-1929) iz Crepaje 1879.godine, Arsenije Pančevački (1868-1900) sa Milicom Jovanov (1868-1900) iz Sefkerina 1887.godine, Živojin/Živan Pančevački (1885-1933) sa Natalijom Stojkov-Nenadov (1884-1958) iz Dolova 1906.godine, Milan Pančevački (1882-1945) sa Jelenom Berić (1881-1955) iz Borče 1904.godine, Aksentije/Aleksandar Pančevački (1893-1956) sa  Savkom Mać(č)ešić (preminula 1912.godine) iz Farkaždina, potom sa Zorkom Todorov (1893-1971) iz Pančeva 1913.godine, Lazar Pančevački (1896-1976) sa Vidosavom Dobreskov (1897-1920) iz Pančeva 1919.godine i Jovankom Popović (1901-?) 1920.godine, imao vanbračnog sina Ivana sa Hrvaticom Magdalenom/Anom Filković udato Aničin, Dušan Pančevački (1916-1994) sa Marijom/Margaretom Traživuk (1923-1995) iz Virovitice (Slavonija) 1941.godine, Srbislav Pančevački (1919-2003) sa Milicom Dobričić (1924-1979) iz Krčedina 1949.godine, Živan Pančevački (1920-1999) sa Milenom Pešić (1923-2002) iz Crepaje 1948.godine, Ilija Pančevački (1915-1987) sa Emilijanom/Smiljanom Svirčev (1919-2997) iz Sefkerina 1940.godine, Sava Pančevački (1924-1998) sa Vukosavom Janković (1933-2010) iz Beograda (1953-1956) i sa Savom/Savkom Bošković (1936-2019) iz Čaprazlija (Livno) 1958.godine, Đurica Pančevački (1941-1997) sa Vukosavom Živanović (1944) iz Starčeva (1964-1966) i sa Ljubicom Ilić (1940) iz Zagužana (Leskovac) 1990.godine, Siniša Pančevački (1954) sa Snežanom Jajić (1963) iz Surduka (Srem) 1993.godine.

Pripadnice ovog roda udavale su  se za Srbe iz Banata (Crepaja, Opovo, Sakule, Sefkerin, Dobrica, Pančevo, Uzdin) i Centralne Srbije (Begaljica-Grocka i Gumuan-Svrljig) : Ekaterina Pančevački (1800) za Georgija Lekića iz Opova 1819.godine, Olimpijada Pančevački (1833-?) za Savu Erdeljana (1831-1927) iz Sakula 1853.godine, Hristina Pančevački (1830-?) u Dobrici, Marija Pančevački (1822-1862) za Jovana Ivića (1826-1885) iz Crepaje 1846.godine, Julijana Pančevački (1819-?) za Sofronija Šotića iz Sefkerina 1838.godine, Emilijana Pančevački (1866-?)  za Andreju Avrama (1861-1941) iz Crepaje 1885.godine, Stanija Pančevački (1891-?) za Milana Jovanova (1890-?) iz Sefkerina 1909.godine, Draginja Pančevački (1888-?) udala se u Begaljici (Grocka) ? 1905.godine, Draginja Pančevački (1907-1988) za Vladislava Petrova Drnču (1909-1942) iz Sefkerina 1929.godine, Anđelija Pančevački (1911-1976) za Dušana Nackovića (1911-?) iz Gumuana (Svrljig) 1951.godine,  Velinka Pančevački (1913-1991) za Savu Ranču (1914-1995) iz Crepaje 1937.godine, Justina Pančevački (1918-2001) za Milivoja Damjanova (1922-1998) iz Crepaje 1940.godine, Katica Pančevački (1921-1995) za Obrada Kojića(1913-1998) iz Pančeva 1949.godine, Jasmina Pančevački (1946-2014) za Todora Tamaša (1946) iz Uzdina 1968.godine, Dušica Pančevački (1972) za Ivicu Kulpinca (1971) 2002.godine, Mirjana Pančevački (1965) za Slobodana Nedeljkovića (1959) iz Pančeva 1986.godine.

 

Potomci ovog roda imaju direktne pretke iz sledećih srpskih rodova sa prostora Banata i Srema. Pomenuti rodovi su starinci sa prostora Banata i Srema (mnogi od sremskih rodova imaju starije krajiško poreklo i poreklo iz dinarskih krajeva Hercegovine, Bosne, Dalmacije, Like, Banije i Crne Gore. U pitanju su sledeći rodovi:

1.Jovanov(ić)-Pisarovi, Sveti Vračevi Kozma i Damjan, Dolovo (Banat),iz Starčeva prešli u Dolovo. Georgije Jovanović Pisarov (1766.rođen) najstariji predak.

2.Stojkov(ić)-Nenadovi, Sveti Nikola, Dolovo (Banat),iz Omoljice došli u Dolovo. Najstariji predak Nenad Stojković (oko 1710.) civil Omoljice 1764.zabeležen na popisu Distrikta Pančevačkog.

3. Rajić, Sveti Nikola, Dolovo (Banat), daljom starinom iz Srbije (sa prostora južno od Dunava). Najstariji predak Nikola Rajić (1782) i možda Stefan Rajić (1737)

4.Ivkov(ić)-Ripilovi, Sveti Petar, Dolovo(Banat). Daljim poreklom iz Bavaništa (u Dolovu špicname Ripilovi,u Bavaništu Čičkov-sv.Petra slave. Druga mogućnost, ali manje verovatna je da su iz Alibunara i da im je slava Đurđic. Najstariji predak Nedeljko Ivković graničar Mihaljevićevog odreda – Frajkor (oko 1765 rođen) sa bratom Nenadom. Po predanju poreklom iz Nevesinja-Hercegovine.

5. Vukosavljev(ić)-Milojkovi, Đurđic, Dolovo(Banat). Erdeljanović navodi da su iz Omoljice došli u Dolovo ali ja smatram da je ipak u pitanju Pločica iz koje su takođe naseljavali Dolovo (Vukosav Milojko vojnik iz Pločica 1764.god) sa sinom Stojićem/Stojanom (1737) najstariji preci.

6. Živanov(ić)-Grudovski, Nikoljdan, Starčevo (Banat),starinom iz Grocke.Najstariji direktni predak Gavril Živanović (oko 1773.)

7.Voj(i)nov(ić)-Uvalići, Đurđic, Crepaja(Banat), staro prezime Uvalić. Najstariji direktan predak Milovan Uvalić Vojnov (1748).

8.Bugarin-Ćirići, Nikoljdan, Crepaja (Banat)-došli iz Banatskog Novog Sela-Marko (1797) sin Kire (Kirila)-Ćire Bugarina oko 1816.godine. Imena u porodici (Paraskev,Panta-Pantelejmon, Kira/Ćiril, Marko, Rusalim upućuje na poreklo iz Stare Srbije (Makedonija, Pčinja i Toplica,Kosmet?)

9. Stojanov(ić)-Kačarovi, Sv.Luka, Crepaja (Banat), najstariji predak Janko Stojanović (1767.rođen) , možda iz plemena Rovaca u Crnoj Gori

10.Markov(ić)-Stojićevi, Đurđic, Crepaja (Banat)-daljim poreklom iz Sefkerina (Stojić Marković prvi zabeležen predak još 1774.u Crepaji)

11. Novakov(ić)-Terzini, Đurđic, Dolovo (Banat)-daljim poreklom iz Omoljice (a u nju došli posle 1764.godine iz Starčeva).Novakovi iz Omoljice su daljim poreklom iz Srbije južno od Dunava dok su Novakovići iz Omoljice navodno iz okoline Carigrada prešli u Banat.Erdeljanović ne navodi slave za Novakove i Novakoviće ali je moguće da je isti rod u pitanju. Novak Terzin (oko 1720) prvi zabeležen član-začetnik familije u Dolovu.

12. Jajić/Jaić, Lazareva Subota, Surduk (Srem)-daljim poreklom iz Severne Dalmacije-Bogatnika (Žegar) blizu Zadra (došli 1774.godine u Surduk), prethodno iz Hercegovine između Stoca i Bileće (Dabarsko Polje).Vasilije Jaić (1844) najstariji direktni predak . U Surduku najstariji zabeleženi su na popisu graničara Petrovaradinske regimente 1791.Stefan Jaić (1763) i Jovan Jaić (1788).U Žegaru najtariji zabeleženi Jaići su 1709.u mletačkom katastru Gornjih Kotara (Žegara, regiona oko Zrmanje i Islama Grčkog) Radojica, David, Lazar, Vučić (oko 1660.rođeni) sa sinovima Rađenom, Radivojem, Vujicom i Nikolom.

13.Pejinović/Pejnović/Peinović, Aranđelovdan, Belegiš(Srem),daljim poreklom iz Like. Đorđe Pejinović najstariji zabeleženi direktni predak (1874). Prvi zabeleženi članovi porodice u Belegišu je graničar Aćim Pejinović na popisu 1792.

14.Vojvodić, Nikoljdan, Surduk(Srem), daljim poreklom iz Krajine /Bosne (verovatno Lika), a prethodno iz plemena Banjani iz Stare Hercegovine. Petar Vojvodić (1837) najstariji direktni predak i njegova mati Stevanija (1816). Prvi zabeležen u Surduku na popisu 1792.bio je Vasil Vojvodić.

15.Verenčević/Verenac, Nikoljdan, Belegiš (Srem), ranije zabeleženi u Banovcima (1736.Srdan i Nedeljko Verenčević), daljim poreklom sa prostora Banije. Mladen Verenac (1839) najstariji direktni predak.

16.Jovanović-Crvenjakov, Nikoljdan, Novi Slankamen(Srem), zabeleženi još 1702.u Slankamenu (Đurađ,Pavo), 1736/7 Arsenije Jovanov, 1749.godine Đurađ Jovanović, Lazar Filip i Luka Jovana. Milosav/Milovan Jovanović (1776) najstariji direktni predak.

17.Jovanović-Bećarov, Nikoljdan, Vojka(Srem). Petar Jovanović (1845) najstariji direktni predak. Najstariji zabeleženi članovi porodice u Vojci su Jovanović Sima i Đura Jovanov zapisani 1749.godine.

18.Bugarin, Nikoljdan (manji deo slavi i Mitrovdan), Vojka (Srem) došli iz Bežanije (Marko Bugarin 1722.godine u Bežaniji, a 1749.u Vojci)-starinom iz Hercegovine od Mirilovića.

19.Rašić, Nikoljdan , Belegiš(Srem). Još 1736/7 zabeležem Boško Rašić i Stojan Rašin graničari Belegiša. Mladen Rašić (1840) najstariji direktni predak.

20.Marunić- krsna slava?, živeli u Surduku (Srem)-možda iz Dalmacije poreklom . Andreja Marunić (1832) najstariji direktni predak, u Surduku Vasil Marunić 1792.godine zabeležen.

21.Božić, Sveti Stefan, Belegiš (Srem) poreklom iz sela  Božići u Lici, dalje poreklo iz Kuča, Crna Gora

22.Đekić, Sveti Stefan, Belegiš (Srem), poreklom iz Like, dalje iz Kuča u Crnoj Gori. Prvi zabeleženi u Belegišu bili su Jefto i Radovan Đekić 1792.godine.

 

Izvori podataka: 

 

A) Literatura:

 

Jovan Erdeljanović, Srbi u Banatu: Naselja i stanovništvo, (Novi Sad: Matica srpska, 1992)

Dušan J. Popović, Srbi u Banatu do kraja 18. veka: Istorija naselja i stanovništva (Beograd: Naučna knjiga, 1955)

Jelena Ilić Mandić, “Banatska vojna krajina u drugoj polovini 18. veka”, Univeritet u Beogradu, Filozofski fakultet, doktorska disertacija, (Beograd 2014)

Sreta Pecinjački, Pančevački distrikt 1717-1773 (Novi Sad: Filozofski fakultet , Institut za istoriju, 1985)

Sreta Pecinjački, Opovo do kraja XIII i s početka IX veka: Prilozi i građa, Zbornik Matice Srpske DN, Novi Sad, sv. 39/1964.

“Temišvarski zbornik”, Novi Sad 9/2017. 

Petar A. Idvorac, Monografija Crepaja: 1660-1918 (Pančevo: Banatski Forum, 1996)

Dušan J. Popović, Beograd u HVIII veku (od 1717. do 1739)

Ivan Jakšić, Iz popisa stanovništva Ugarske početkom XVIII veka (Novi Sad: Vojvođanski muzej, povremena izdanja, Prilozi i građa 3, 1966)

Srećko Mileker, Istorija Banatske vojničke granice: 1764-1873, reprint (Pančevo: Istorijski arhiv u Pančevu, Knjižara prota Vasa, 2004)

Nikola Milutinović, Širom naše otadžbine, knjiga prva, naše varoši, njina sadašnjica, privredni i prosvetni im značaj, pravci daljeg razvića: sveska Prva (Istorijski arhiv u Pančevu, Pančevo, 2011)

Ljubiša Venčanski, Boka u Banatu (Pančevo: Istorijski arhiv u Pančevu, 2003)

Tibor Živković, Istorijski časopis: knjiga LVII (2008), (Beograd: Istorijski institut, 2008)

Milica Grković, Rečnik ličnih imena kod Srba (Beograd: Vuk Karadžić,1978)

 Pavle Ilić, Banatski govori Vojvođansko-Šumadijskog Dijalekta: Srpski dijektološki zbornik:XL (Beograd: Institut za srpski jezik SANU, Srpska akademija nauka i umetnosti, 1994)

Dušan Popović, Srbi u Sremu 1736/7 (Beograd: Srpske akedimije nauka, Posebna izdanja, knjiga CLVIII, Etnografski intitut, knjiga 1, 1950)

Spomen knjiga privrednog društva “Privrednik” 1897-1947

Časopis Borba 30.09.1995. godine o rodu Pančevački

B) Usmeni izvori:

 

 Sava Pančevački (1924-1998), Siniša Pančevački (1954, fotografije iz porodičnog albuma), Draginja Pančevački (1907-1988), Živan Pančevački (1919-1998), Miroslav Grubanov, Mirjana Nedeljković (fotografije iz porodičnog albuma), sveštenik Željko Mladenović-Tovljanov, Goran Nikolić, Nikola Koneski, Branislav Blagojev iz Boke, Sava Arađanski-Karanđukin, Aleksandra Kocić i Nadežda Kocić udato Salak.

 

V)Arhivska građa (državni (srpski i strani) + crkveni arhivi, pravoslavna srpska groblja) 

Fond dr Jovana Erdeljanovića,Muzej Vojvodine, Novi Sad

Temeswaren Banat Deutschen Grantz Ansiedlungs operations Cassa Extract, List die denen lebenden Insassen abgeloste Hauser, 1765.

 KA, HKR, Akten 1767, kt. 582, 1767-3-651/6, Folio 98-148. Kriegsarchive Vienna. 

FHKA, BA, rote No. 41, folio 567-617.

Državna arhiva Pančevo, Mađarska buna Okružni odbor 1848-1849,matični broj 1312, Spisak vojnika sa defektnim oružjem 1848 decembra 24, original 8 listova

AT-OestA/FHKA NHK Banat A 303, Jungere Banater Akten , Millitar, russische, polnische, turkische, raizische u, 1765-1766 FZ 36… UND A 304 (1767-1769) UND A 302 (1761-1764) , UND A 305 (1770) UND A 306 (1771-1777).

AT-OestA/FHKA HKR . 1768 1/ Jan-3/Sept./497 ANF (KA HKR, Akten 1768, kt. 622, 1768-3, 533/2, folio 36-37).

Arhiv SANU u Sremskim Karlovcima, PM, B 46/1733.

Istorijski arhiv Pančeva (crkvene pravoslavne srpske matične knjige krštenih, venčanih i umrlih za sela Crepaju, Opovo, Pančevo, Banatsko Novo Selo, Deliblato, Starčevo, Dolovo, Vojlovicu, Katastri vojno sposobnih Crepaje za 1799/1800. godinu (Grund Bucs der Militar Granz Dortes Szrepaya 1799/1800 jahre) + 1909. godinu.

Istorijski arhiv u Pančevu, Magistrat municipalnog grada Pančeva, Passprotokolle Pancsova (1796-1806)

Istorijski arhiv Vojvodine (Novi Sad), Zbirka starih katastarskih knjiga i dokumenata (mapa i planova), Katastri Crepaje 1872. godine, 1903. godine

Matična služba Pančeva i okoline (za prostor Banata i Srema i Državne matične knjige rođenih, venčanih i umrlih posle 1895. godine)

 Istorijski arhiv Zrenjanina (crkvene matične knjige krštenih, venčanih i umrlih za  crkve Uspenja Presvete Bogorodice u Zrenjaninu 1768-1830, crkvene matične knjige crkve Vavedanja u Zrenjaninu), 

Istorijski arhiv Bele Crkve (crkvene matične knjige krštenih, venčanih i umrlih za crkve Svetog Nikole u Vršcu i crkve Svetog Jovana u Vršcu)

Istorijski arhiv Arada u Rumuniji (Arhivele Nationale Romania, Arad), matične knjige krštenih za srpsku pravoslavnu crkvu Svetih apostola Petra i Pavla (1727-1760) i crkvu Svetog Jovana (1730-1760)

 Istorijski arhiv Sremske Mitrovice (crkvene matične knjige krštenih, venčanih i umrlih Surduka, Belegiša, Vojke, Starog Slankamena)

 Domovni Protokoli crkve Uspenja Presvete Bogorodice u Crepaje (1835-1945)

 Parohijal crkve u Crepaji (1812-1817)

 Originalne beleške Jovana Erdeljanovića za knjigu Srbi u Banatu, Matica Srpska Novi Sad.

 Conscription des Dorffs Raszitch Pancsova Dietes Districts 1764. 

 Domovni Protokol crkve Uspenja presvete Bogorodice u Vršcu (1874. godine najstariji član roda Pančevac-Stevančev, Konstantin, ustupljeno ljubaznošću sveštenika Veljančića. 

 Crkvene matične knjige sela Surduk, digitalizovane matične knjige krštenih, venčanih i umrlih. 

 Crveni Krst Srbije (Crveni Krst Vojvodine), Služba traženja, broj 0601-75/19.

 Register Gemunde Szrepaya 1784. jahr

 Popis vlasnika kuća u Pančevu 1791. godine

 Consignation Czrepaja pro Anno Militari 1785. jahr

Staro Srpsko pravoslavno groblje u Pančevu i Crepaji

 

G) Strani sajtovi (Hungaricana + Familysearch): 

 

https://adatbazisokonline.hu/adatbazis/az-1720_-evi-orszagos-osszeiras/adatlap/5316?search=pancsoovacz&term=eyJxIjoicGFuY3Nvb3ZhY3oiLCJmcSI6W10sInNvcnQiOiJzY29yZSIsImFxIjoiIiwiYXFUeXBlIjoiIn0=&curr=1 

https://library.hungaricana.hu/hu/view/CSOM_Dae_15/?pg=257&layout=s&query=Pancsevity , Káldy-Nagy Gyula: A csanádi szandzsák 1567. és 1579. évi összeírása – Dél-Alföldi évszázadok 15. 

https://adatbazisokonline.hu/adatbazis/az-1720_-evi-orszagos-osszeiras/adatlap/5316?search=pancsoovacz&term=eyJxIjoicGFuY3Nvb3ZhY3oiLCJmcSI6W10sInNvcnQiOiJzY29yZSIsImFxIjoiIiwiYXFUeXBlIjoiIn0=&curr=1 

 https://de.wikipedia.org/wiki/Gneixendorf_(Gemeinde_Krems)

Mária Terézia 1767 Urbarium , Szanád (TORONTÁL) Settlement:Szanád https://archives.hungaricana.hu/en/urberi/view/torontal-szanad/?document=1&pg=3&bbox=-1685%2C-4834%2C5235%2C-1139 ; https://archives.hungaricana.hu/en/urberi/view/torontal-szanad/?document=1&pg=9&bbox=-2829%2C-5539%2C7409%2C-71 .

https://archives.hungaricana.hu/en/urbarium/view/hu_mnl_ol_e156_a_fasc239_no001/?document=1&pg=229&bbox=-222%2C-3105%2C3033%2C-1185

https://archives.hungaricana.hu/en/urbarium/ 

Srpski DNK projekat, Društvo Srpskih rodoslovaca “Poreklo”

Portal-Forum DSR “Poreklo”

https://dnk.poreklo.rs/Lica/101349/Pancevacki 

https://www.yfull.com/snp/ 

https://www.poreklo.rs/2019/03/28/haplogrupa-i2/ 

https://www.eupedia.com/europe/Haplogroup_U5_mtDNA.shtml

https://www.familytreedna.com/ 

https://www.myheritage.com/dna/ethnicity/525074231 

 Digitalni repozitorijum Istorijskog arhiva u Beogradu, Kartoni žitelja Beograda.

https://www.familysearch.org/search/catalog/132356?availability=Family%20History%20Library Musterlisten und Standestabellen, 1764-1820 (1835) Österreich. Armee. Grenzinfanterie Regiment 12 (12. Banatsko-nemačka graničarska regimenta)

 https://www.poreklo.rs/2019/01/10/poreklo-prezimena-jajic-jaic/ 

https://www.familysearch.org/search/catalog/131327?availability=Family%20History%20Library popisi graničara 9. Petrovaradinske graničarske regimente 1764-1820.

https://sr.wikipedia.org/sr-ec/%D0%94%D0%BE%D0%B1%D1%80%D0%B8%D1%86%D0%B0_(%D0%90%D0%BB%D0%B8%D0%B1%D1%83%D0%BD%D0%B0%D1%80)

www.vojvodinakom1941.org.rs komisija za utvrđivanje civilnih žrtvi u Vojvodini tokom 1941-1948. godine (saradnja SANU i MAN)

 https://heritage.statueofliberty.org/ 

 https://digi.landesbibliothek.at/viewer/index/ 

https://grandeguerre.icrc.org/en/File/Search#/12/2/229/0/Serbian/Military/ 

 https://library.hungaricana.hu/en/collection/austrian_state_archives_MilitarAlmanachSchematismus/ 

 https://www.familysearch.org/search/catalog/106245?availability=Family%20History%20Library spisak oficira u Austrijskoj vojsci 1740-1820 

 http://des.genealogy.net/eingabe-verlustlisten/search?lang=en 

 

Naredni članak:
Prethodni članak:

Komentari (8)

Odgovorite

8 komentara

  1. Srpska Sparta

    Svaka čast za ovakav tekst i sve pohvale za autora. Bilo bi lepo da je makar više testiranih Banaćana (pa i Sremaca i Bačvana) jer bi tako mogli bolje da imamo uvid u Veliku Seobu Srba i puteve seobe. Po meni je Banat prava riznica starinačkog stanovništva i treba obratiti veću pažnju na njega u svakom smislu. U svakom slučaju ovaj tekst je lep podstrek za drugu braću sa ovih i svih ostalih prostora da tragaju za svojim korenima a u ovom tekstu mogu da vide i na koji način to mogu da urade.

  2. Saša Pančevački

    Hvala vam na ovom komentaru. Potrudio sam se da predstavim istoriju svoje porodice, ali i način na kojim sam došao do svih ovih saznanja o mojim precima. Mislim da se na prostorima Banata mnogo može saznati jer je dosta toga sačuvano, pre svega crkvenih matica. Jedino što treba je želja i upornost, a u ovom tekstu se mogu pronaći mnoge ideje za dalje istraživanje.
    Osim što otkrivanjem svog porekla saznajemo stvari koje su značajne nama samima, treba imati na umu da od pojedinca počinje sve i da je jedan narod skup pojedinaca. Razrešivanjem svog porekla i korena mi učestvujemo i u otkrivanju istorije svog naroda ili makar jednog njegovog dela. Konkretno govorim o načinu dobijanja prezimena u Banatu kao i o poreklu njegovog stanovništva, što su najbitnije stvari. Što se testiranja tiče za to se apsolutno zalažem i slažem i nadam se da će udeo mojih saplemenika severno od Dunava porasti i obogatiti Srpski DNK Projekat.

  3. Saša Pančevački

    Najbliža DNK poklapanja imamo sa Jeličićima (Tomindan,Zaselje/Požega) sa 2/17 markera razlike (na dis19 i gatah4 -nakon baždarenja, oba markera za po jednu vrednost), sa Milovanovićima (Tomindan,Kaona/Lučan-pre toga Trbušani kao deo Čačka danas ) sa 4/23markera razlike (razlike na markerima dis 19, dis 456 i dis 570 za jednu vrednost, gata H4 nakon baždarenja za jednu vrednost) i sa Dangubićima (Aranđelovdan, Ljubinje/Bileća) sa 4/23 markera razlike.
    Za Jeličiće (sv.Toma) se zna da su iz Osata (deo opština Srebrenice i Bratunca) u Bosni došli u selo Zaselje u okolini Užica. Postoje i Jeličići koji slave sv.Nikolu ima dosta u okolini Banja Luke, Prijedora, u Krajini pa i u okolini Užica.
    Jeličića ima i u Trebižatu i Počitelju (Čapljina), Podboru, Maglicama, Ploči i Lugu (Prozor). Jeličići u Počitelju su iz Trebižata u jugoistočnoj Hercegovini, odakle ih je „preselio aga“ oko 1850. godine (59:252). U Podboru (kod Gornjeg Vakufa) su starosjedioci. U ostala mjesta doseljavali su iz Podbora. U Maglice se Jeličić „stalno nastanio kod Đulagina Briga oko 1860.“, a u Lug je došao 1918. godine (79:72.83.120). Ima ih nastanjenih i u Mostaru. Jeličići (p) pominju se u Ljubomiru (Trebinje). Istorijski izvori pominju Avakuma Jeličića kaluđera manastira Dobrićevo (kod Bileće) koji se rodio 1737. godine u Ljubomiru kod Trebinja (126:335). Izvor za hercegovačke Jeličiće je knjiga Risto Milićevića – Hercegovačka prezimena (Beograd, 2005).
    Jeličići iz Zaselja su praktično jedini Jeličići koji slave Tomindan.
    Obzirom da najbliža podudaranja postoje sa porodicama iz Hercegovine, Starog Vlaha i iz Podrinja, poreklo porodice Pančevački treba tražiti upravo u tim zapadnim, odnosno jugozapadnim srpskim krajevima. Treba imati na umu seobe koje su se u ovim krajevima odigravale neprestano uz priliv stanovništva od Stare Srbije i Metohije pa sve do Raške i Brda u Crnoj Gori.

  4. Saša Pančevački

    Kao jedno od bližih poklapanja ističe se i rod Fuštića (Mratindan, Brskovo/Mojkovac), sa razlikom na 3/17 markera. Razlike su na markerima dis 19 (kod Fuštića 16, kod Pančevačkih 17) , dis 439 (kod Fuštića 14 a kod Pančevačkih 15) i dis 389II (kod Fuštića 30, kod Pančevačkih 31), s tim da Fuštići nemaju testiranih 6 markera (dis 576, dis 570, dis 481, dis 549, dis 533 i dis 643).
    Po nekim pričama Fuštići su poreklom od doseljenih rudara Sasa (po haplogrupi se vidi da su i ti Sasi bili slovenskog-srpskog porekla) i pripadaju Kulizama-rodovima koji slave Mratindan.

  5. Saša Pančevački

    Kao jedno od bliskih poklapanja, sa razlikom 3/17 markera za po jednu vrednost (dis 439 14-15 , dis 458 16-17, Gata H4 11- 10 (9) ) je sa jednim od testiranih koji takođe slavi Nikoljdan a koji je iz Zenice, sa ranijim poreklom iz Bosanske Krupe a najranijim poreklom negde sa prostora Crne Gore. Drugo blisko poklapanje sa razlikom 3-17 markera na po jednu vrednost (dis 439 14-15, dis 635 22-23, gata H4 11-10 (9) ) je sa testiranim iz Galibabinca kod Svrljiga koji slavi Mratindan. Treće blisko poklapanje sa razlikom 3-17 (dis 439 13-15, dis 389 II 30-31, Gata H4 11-10 (9) ) je sa testiranim iz Valjeva koji slavi Nikoljdan.

  6. Saša Pančevački

    Vujatović, Nikoljdan, Veliki Gradac, Glina

    Kako zbog markera 391, 576 i 549, tako i zbog slave Nikoljdan, i pored većeg broja razlika, možda je rod Vujatovića (Nikoljdan, Veliki Grada , Glina) najbliži porodici Pančevački iz Crepaje (Pančeva).

  7. Saša Pančevački

    Milošev-Pančevački, Nikoljdan, Crepaja, Kovačica

    Pripada haplogrupi I2>CTS10228>Y3120.

    U Crepaji postoje tri srodne familije Milošev – Čiklucini, Partkajini i Pančevački. Prvi predak u Crepaji im je Pavel/Pavle Milošević (rođen 1765) sa ženom Živkom (1767). Smatra se da su došli iz Pančeva, jer se u popisu Pančeva 1764.pominju civili Ivan i Josif Milošev, naredne godine na popisu iseljenika iz Vojne Granice u Pančevu pominje se Ivan Milošev. Ipak , Erdeljanović kaže da su iz Ilandže, za čije se stanovništvo smatra da je došlo sa Šakabentom u Drugoj seobi 1739/40.

    Haplotip je interesantan, jer strašno nalikuje porodicama iz Toplice i sa Kosova sa slavom Sv. Vrači – rodu Kovačana “Točanaca”. Srodnost s njima dala bi se lako proveriti, jer Točanci pripadaju relativno dobro definisanoj dubljoj podgrani Z17855>A16413>BY153008.
    Ovim rezultatom isključena je moguća veza između Milošev-Pančevačkih i Pančevački-Milanovih iz Crepaje.

    • Saša Pančevački

      Pomeni prezimena Životin u knjizi Srbi u Banatu od dr Jovana Erdeljanovića (istraživanja vršio početkom 2.decenije 20.veka)

      1.Alibunar, Životin, Đurđic, 2.Crepaja, Životin bez špicnameta Nikoljdan, Radivojev-Životini , 3.Vatin, Životin-Medvedi ,Đurđic, 4. Vračev Gaj, Životin-Panjalov (Sveti Luka), Životin-Čarajin (Aranđelovdan), 5.Dobrica, Životin-Lilin , sveti Nikola, prvi sveštenik u mestu iz te porodice koja spada u red najstarijih porodica u mestu, koja je kao i druge najstarije familije doseljena od Požarevca ili iz drugih delova Srbije, 6.Tomaševac, Lalić-Životin , iz mesta Lalić u Bačkoj prešli, Sveti Stefan, 7.Sanad-Životin-Petlov-Dudaši, čukundeda došao iz Peći, drugačije se prezivalu (prezime Životin dobili do dedi), slava Nikoljdan, stara Jovanjdan, 8.Boka-1804.u Protokolu zabeleženo prezime Životin.

      Prezime je bilo prisutno u Pančevu (2.gornja Parohija Preobraženske crkve u vreme prote Stojšića (verovatno oko 1892.godine kad je Stojšić bio prota) i zabeležen je Josif Životin (sudeći po maticama venčanih 1824.godine kada je oženio Julijanu Stojka Jovičića, rođen je oko 1800.godine i verovatno je unuk od Krste Životina), na popisu Srba civila Pančeva 1870.godine (Inwohner steuer Entwurf pro ano 1870) popisan je Života Životić, takođe zabeleženo u knjigama umrlih Preobraženske crkve 1797.godine-Ana Krste Životina sna. Ako pogledamo pažljivije, shvatićemo da je Krsta Životin najverovatnije imao 40+ godina kada je njegova snaja umrla , te je on rođen najkasnije oko 1755.godine (verovatno 1735-1745). Ostaje nejasno da li je Krsta Životin brat od Maksima Životina koji je rođen oko 1735.godine, a odselio se za Opovo posle 1764.godine, ili je Krstin otac neko od nosilaca imena Života zabeleženim na popisu Pančeva 1764.godine (Stojšin, Jokić, Simin, Stajić). U maticama umrlih Preobraženske crkve koje se vode do 1831.godine ne pojavljuje se Krsta Životin.
      Na maticama venčanih 1824.godine 31.01. navodi se Josif Životin koji je oženio Julijanu kći Stojka Jovičića, a kumovi su im bili Dmitar Pejić i Petar Savkov-stanovnici Pančeva. U maticama krštenih navode se njegova deca (ćerke) Persida (1824), Elena (1826) i Aleksandra (1838), dok su kumovi bili iz kuće Pejića (Gavrilo, Dimitrije, Živojin). Porodica Životin nije pronađena među kumovima na krštenju nijednoj porodici u Pančevu. Pejići su kao stara pančevačka porodica (zabeleženi 1733.godine na Prvom popisu Pančeva Stanimir, Timo, Živko Pejić) imali kumove među porodicama Đukić (1782), Stoikov(1838), Njagulica (1783), Bizmedžija Živković (1783), Lukić (Milić momak 1783), Kračunović (1783). Obzirom na starinu Pejića u Pančevu, možda su Životini u to vreme 1733.godine bili prisutni u Pančevu.
      U maticama venčanih navodi se takođe i venčanje Marije kći Antonija Životina iz Crepaje za Nikolaja Teodorovića (kumovi Živojin Mihajlović i Sara Petra Radotića kći 1822.godine).
      Osim njega, zabeležen je i rab Božji Sava Nikole Životina iz Botoša sin 1824.godine. U maticama krštenih 1783.godine Preobraženske crkve pominje se Simeon Životin stanovnik Dobrice, kao kum Grigoriju Živana Garina/Tarina/Dabina.

      U knjizi Srbi u Banatu u 18.veku, dr Dušana Popovića prezime Životin je , kao i popisima grada Pančeva 1764.godine, raškog dela, civila Maksima Životina. Zabeleženo je i u Sefkerinu na popisu civila 1764godine, Dimitar Životin, kao i u Jabuci u prvom popisu 1733.godine Vladislav Životić, i u drugom popisu Jabuke- popisu njenih civila 1764.godine-Velisav Životi(n/ž), Jeremija Životin (kasnije verovatno prešao u Crepaju jer se nalazi u maticama umrlih Crepaje 1792.godine). Prezime se pominje i u matičnim knjigama krštenih Opova 1774.godine, Ana kći Maksima Životina (Maksima Pančevca) i Stane, a u pitanju je ogranak porodice koji je zabeležen u raškom delu Pančeva 1764.godine (Maksim Životin) i koji je prešao u 30-tak km od Pančeva udaljeno selo Opovo.

      Posmatrajući najstarije matične knjige Pančeva iz 18.veka, a počevši od 1782.godine primećuje se da je muško ime Života bilo veoma popularno u Pančevu u tom vremenu. Čak i u drugom zvaničnom popisu grada 1764.godine pojavljuju se Maksim Životin, Života Stajić, Života Simin, Života Jakoić (Jokić), Života Stojšin, dok se na trećem popisu 1795.godine nalaze Života Krstin, Života Ristović-verovatno kao nosioci domaćinstva.
      U maticama Pančeva iz 18.veka zabeleženi su sledeći rodovi u kojima se javljalo muško ime Života:1. Trpkov (kum sa Ristinima i Milićevima, Đurđa supruga Trpka Anđelkova 1754-1806, Trpko Anđelkov 1736-1814, starije prezime Bugarin), 2.Krstin/Krstić (Dmitru Krstinu kum Života Ristović), 3.Života Krste Bugarina (matice krštenih 1782-1784/1793-1794-možda su Krstini zapravo Bugarin, mada se kao kuma navodi Ana Trpka Bugarina kći), 4. Ivkov/ić, 5. Ristić/in (kum sa Krstinima,1790.preminuo Krsta Hristin), 6.Stankov, 7.Šamšalov, 8.Novobanaćanin, 9.Belić, 10.Jovanović/Janković, 11.Todić/Jagodić, 12.Krčadinac, 13.Stanisavljev, 14.Ristović. Vidimo da su navedene porodice bile i u kumovskim vezama, a prezimena Trpkov (starije možda Anđelkov, još starije Bugarin), Krstin (starije možda Bugarin), Ristin/ić, Stankov, Bugarin, Ivkov mogla bi ukazivati na poreklo iz južnih i jugoistočnih srpskih matičnih oblasti (Pčinja i Toplica + Maćedonija).

      Pojavljuje se u maticama umrlih i prezime Ilijević (pančevac) 1797.godine, Ilijević u knjigama krštenih iste 1797.godine i sledeće 1798.godine međutim u pitanju je prepis Protokola umrlih i krštenih od strane dr J.Erdeljanovića koji nije obuhvaćen digitalizacijom Istorijskog arhiva Pančeva. U knjigama umrlih Preobraženske crkve 1798.godine zabeleženo je prezime Ilijev (Jovan otrok Marka Ilijeva), dok se u maticama krštenih 1783.godine navodi Maksim Ilijević/Ilić? (kum učenik Jeftimije Bugarski), u maticama krštenih 1784.godine navodi se Aleksa Ilijev (1824.godine se navodi kao Aleksa Drvar Ilijev) kao kum Marku Hristinu.