Poreklo prezimena, seli Šišince (Leskovac)

23. april 2017.

komentara: 0

Poreklo stanovništva sela Šišince, Grad Leskovac – Jablanički okrug. Prema knjizi Jovana Jovanovića „Leskovačko Porečje“.   Priredio saradnik Porekla Milodan.

Položaj sela.

Šišince se nalazi na oko četiri kilometra jugozapadno od Leskovca, u donjem delu sušičke oblasti. Zemljište je blago nagnuto pa se dobija utisak gotovo vodoravne ravnice sve do rečnog korita reke Sušice, sa čije desne strane se dižu strme kose nekadašnjeg jezerskog dna.

Ime sela.

Ime sela je , po prvoj verziji, nastalo što su se na mestu gde je sada selo strigale-šišale ovce. Po drugoj verziji Šišince je postalo transformacijom starog sela Sušice (Sušice – Sušince – Šišince). Ne zna se koja je verzija tačna ali se u svakom slučaju radi o nagađanjima.

Vode.

Šišince je zaseljeno pored reke Sušice, ali nešto dalje od njene leve obale. Osim toga, u ataru ovog sela ima i više izvora: Cerak ili Golemi Vir, Ajdučki Kladenac, Turska Česma, Jazbine i Markovo Bilo. U samom selu gotovo svaka kuća ima svoj bunar odakle se služe vodom za svoje potrebe.

Postanak sela i prošlost.

Ako bi usvojili verziju da je selo Šišince nekadašnje selo Sušice, onda je ovo selo je staro. Postojalo je još u prvoj polovini XIV veka kao leno jednog istaknutog vojnog zapovednika cara Dušana – Vratka (Vlatka), oca knjeginje Milice. Misli se da je vojvoda Vlatko posle 1371. godine upravljao Dubočicom.

Han je zabeležio selo Šišince ali nije naveo koliko ima kuća 1958 godine a posle oslobođenja od Turaka je imalo 42 poreske glave, dok je prema nekim izvorima selo imalo samo 13 kuća.

Selo Šišince je pre oslobađanja bilo malo gospodarsko selo, ali je u njemu bilo i slobodnih seljaka, koji su imali obeveze samo prema turskoj državi. Pred kraj turske vladavine selo je bilo podeljeno na dva gospodarluka. U jednom delu je bio čitluk – sahbija nepoznatog imena. On je u selu imao svoj čardak. Drugi gospdar se zvao Sabit. Obojica su živeli u Leskovcu.

Odvojeno od ovoga, kao svoje dobro u  ličnoj svojini, imao je neki Arif posed od 200 duluma na istoku sela. Kao radnici – čifčije – momci na imanju su dvojica Šumačana – Anta i Miloš. Arif je Anti i Milošu plaćao u naturi i novcu a sav plod je pripadao njemu.

Kada je buknuo rat između Srbije i Turske udecembru 1877. godine šišinski  čitlu-sahibije su silom naterali svoje potčinjene seljake da im u pravcu Slišana voze pokretnu  imovinu, žene i decu. Šišinski beg je naredio da jedan meštanin svojik kolima i volovima vozi u pravcu Slišana tri sanduka u kojima je bilo begovo blago. Slišane, selo pod Petrovcem – Petrovom Gorom, bilo je na raskrsnici puteva Puste Reke ka Jablanici i u pravcu Malog Kosova i Turci su se tu okupljali u cilju daljeg organizovanog povlačenja.

Kao gospodarsko selo Šišince je plaćalo agrarni dug. Za naknadu se javio i Arif, tražeći od Ante i Miloša da mu predaju njegovo imanje. Anta i Miloš izjave da imovina nije Arifova. Došlo je do suda, pa zahvaljujući lažnom svedočenju, Arif ostane bez imovine.

Zemlje i šume.

Atar sela Šišinaca ima površinu od 599 hektara od čega pada na obradivu zemlju 375, livade 51, pašnjake 67, šume samo 70 dok je neplodno 27 hektara.

Zemlja nosi ove nazive: Čukar, Stanojina Mrtvica, Cerak, Lipak, Beli Breg, Crveni Breg, Trnjansko Bilo, Sinkovačko Bilo, Rasputine, Trajkov Šumak, Crkvište, Kolina Dolina, Begova Dolina, Tasino Lozje, Njiva na Cer, Dinino Blagunje, Govedarnik, Kadrijine Livade, Goleme Livade, Mrtvica, Golo Bilo, Jazbine, Crveni Put i Dinine Snopađe.

Poreklo stanovništva.

Šišince je 1959 godine imalo 95 domaćinstava sa 560 stanovnika. Ovo stanovništvo pripada sledećim rodovima.

-Šumančani, potomci Ante i Miloša, su poreklom iz Šumana.

-Stojankini su starosedeoci.

-Tojćini su starosedeoci.

-Stojanovići su starosedeoci.

-Milenkovići su doseljeni iz okoline Vranja.

-Stamenkovići-Trajkovi-Kaluša su starosedeoci.

-Košarevi su iz Donjeh Jajna.

-Kuštini su starosedeoci.

-Turci ne znaju za svoje poreklo.

-Lazarevići su starosedeoci.

-Petkovići-Kotlari su starosedeoci.

-Ćozini-Kostadinovići su starosedeoci.

-Petkovići-Milojkini su iz Crvene Jabuke.

Stojan Pešić je iz okoline Vranja.

-Filipovići su starosedeoci.

-Kočići su starosedeoci.

-Mitići-Dizginci su starosedeoci.

-Tabaci su starosedeoci.

-Konini su starosedeoci.

-Markovići-Oranci su iz Orana – Pusta Reka.

-Petkovići-Vranjanci su iz Stare Brezovice.

-Stankovići su starosedeoci.

-Brezovčani su iz mahale istog imena blizu Kukulovca.

Zanimanje stanovništva.

Stari Šišinčani su se bavili pretežno stočarstvom – gajili su ovce i koze na paši i brstu a od krupne stoke bivole i goveda. Čuvali su mnogo svinja. Zemljoradnja je dolazila iza stočarstva. Zemlja je ovde opora, negde pepeljasta, negde crvena, peskovita ili sa krupnijim oblucima. Crnica i humus se javljaju samo na novim krčevinama. Plodne zemlje ima u malim lukama u koritu reke Sušice.

Jedan manji broj Šišinčana radi u fabrikama u Leskovcu. Neki se bave struganjem drva za ogrev u čemu imaju konkurenciju u Albanacima i Mrštancima, koji rade na električni cirkular.

U selu ima sedam zanatskih radnji: 4 zidara, traktorist, prevoznik i štriker.

Selo nema školu. Đaci icu u školu u Donjem Jajnu. I pored blizine Leskovca selo deluje sumorno zbog trnovitih ograda i starih kuća.

IZVOR: Prema knjizi Jovana Jovanovića „Leskovačko Porečje“. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.