Poreklo prezimena, selo Dekutince (Vladičin Han)

1. decembar 2016.

komentara: 0

Poreklo stanovništva sela Dekutince, opština Vladičin Han – Pčinjski okrug. Prema knjizi Jovana F. Trifunoskog „Vranjska Kotlina“, nastaloj na osnovu podataka prikupljenih od 1951. do 1955. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Položaj sela.

Selo se nalazi na Dekutinskoj Rečici, desnoj pritoci Južne Morave. Kod Dekutinca pomenuta rečica  napušta klisurastu dolinu i ulazi u ravan Vranjske Kotline. Veći deo sela nalazi se na planini.

Vode.

Mešteni koriste vodu za piće iz bunara dubokih od 7 do 12 metara.

Zemlje i šume.

Nazivi za potese na ataru su: Šuplje Drvo, Češma, Korenjak, Ašansko, Kućište, Dunje, Lazareva Šuma, Kadiski Grob, Suvi Rid, Porodina, Suva Dolina, Asanosko, Saliosko i Maksutov Rid.

Tip sela.

Dekutince je selo razbijenog tipa i izduženo od jugozapada prema severoistoku. Deli se ne ove mahale: Kovačevska, Kačarska, Zlatanova, Tominska, Čifčilarska i Bušreanjska.

Dekutince je 1952. godine u svom sastavu imalo ukupno 51 domaćinstvo.

Postanak sela u prošlost.

Potes Kućište se nalazi u istočnom kraju sela. To je nekada bilo „pravoslavno srpsko selo“. Na selištu su nalaženi su ostaci od kuća i nadgrobni krstovi; „od koi vek bilo selo to niko ne može da pamti“.

Današnje Dekutince nije staro naselje. Osnovali su ga oko sredine XIX veka doseljeni Srbi poreklom iz planinske oblasti Krajišta na istoku. Oni su silazili na imanja ćiflika-sahibija, gde su radili kao momci i čifčije. Od najstarijih srpskih doseljenika, koji su 1878. godine brojali samo 6 kuća, potiču današnji rodovi: Zlatanovci, Pupinci, Tominčani, Deda Milenkovi i Anđelovci. Ostali Srbi doseljeni su po oslobađanju od Turaka.

Za vreme Turaka sva zemlja Dekutinca bila je svojina pojedinih Arbanasa naseljenih u susednoj Jelašnici. Poslednji vlasnici zemlje zvali su se: Asan Dufa, Sali-aga, Baktaš, Maksut, Izair i dr. Vlasnici su se iselili iz ove oblasti 1878. godine. Tada su od njih obradivu zemlju kupili Srbi. Stanovnici su šumu dobili od države.

Seoska slava je trećeg dana Duhova. Ovu  slavu meštani su primili posle oslobađanja od Turaka. Na dan pomenute slave ranije se kod seoskog krsta, između Tominske i Čifčilarske mahale, gostima se priređivao ručak. Danas se gostima piće i ručak daje kod kuće.

Groblje leži između Čifčilarske i Buštranjske Mahale.

Ašansko je potes u severoistočnom kraju sela, danas pod utrinom i vinogradima. Ime je ostalo po Cincarima – u narodu zvani Ašani.Oni su leto provodili sa ovcama i porodicama na Vardeniku a zimi se sklanjali u Dekutince. Seno za ovce su kupovali u Jelašnici. Domaćini posednjih ašanskih porodica, koje su zimovale u Dekutincu na početku ovog veka, zvali su se: Vanđel, Kosta i Đorđe. Bili su iz Magareva kod Bitolja.

Poreklo stanovništva.

Prilikom oslobađanja od Turaka u Dekutincu bili su zatečeni ovi rodovi:

-Zlatanovci, Aranđelovdan, su poreklom iz Ržane kod Bosilegrada. U pomenutom selu živeo je predak Sokol. Jednog leta tamo je „ubio grad“. Zbog toga je Sokol natovario na konje „kace i decu“ i vodeći dve krave došao je u Dekutince da bude čifčija.To je bilo pre oko sto godina: Jevren, 49 godina – Mladen – Anta – Sokol. Prezime su dobili po Zlatanu, unuku Sokolovom.

-Pupinci, Aranđelovdan, imaju isto poreklo kao i Zlatanovci.

-Tominčani, Nikoljdan, su iz Božice kod Boselegrada. Zovu ih i:

-Božičani. Ovde su došli pred kraj turske vladavine kao čifčije. Najpre su napravili „buredelj“ i u njemu živeli.

-Deda Milenkovi, Aranđelvdan, poreklo i vreme doseljavanja kao i Tominčani.

-Anđelovci, Mladenci, poreklom iz Donje Ljubate kod Boselegrada. Odatle su prešli u Grdeličku Klisuru, selo Manajle, pa pred kraj turske vladavine došli u Dekutince kao čifčije.

Po oslobođenju od Turaka doselili su se ovi srpski rodovi:

-Kačarci, Aranđelovdan, su se doselili posle 1878. godine iz Trgovišta u Gornjoj Pčinji.Tamo su bili braća Anta, Kitan i Rusin. Anta je ostao u starom naselju, dok se Kitan iselio u Dekutince a Rusin je otišao u okolinu Lebana. Kitan je u Dekutincu imao sedam sinova i dve kćeri. U ovom rodu pojedini stanovnici i sada su kačari.

-Aslarci, Sv.Petka, su iz Oslara u podnožju Preševske Crne Gore.

-Kovačevci, Aranđelovdan, su doseljeni iz Gornje Pčinje. Tamo je neki Mita kovač „ubio je devet Turčina“ i pobegao preko granice.

-Kumanovci, Nikoljdan, su doseljeni iz nekog sela kod Kumanova.

-Buštranjci, Nikoljdan, su doseljeni iz Velikog Buštranja.

-Buljesovci, Aranđelovdan, su doseljeni ut Buljesavca. Tamo imaju rođaka – Pop Nešini – doseljenih iz Trna, sada u Bugarskoj.

-Čifčilarci, Nikoljdan, su doseljeni iz Lepčinca. Tamo imaju imaju rođala. Dalje poreklo iz Nerava u Gornjoj Pčinji.

-Tibuždani, Mitrovdan, su došli kao kalajdžije iz Preobraženja. Oni su posrbljeni Cincari – znaju „i po nešto vlaški“.

IZVOR: Prema knjizi Jovana F. Trifunoskog „Vranjska Kotlina“, nastaloj na osnovu podataka prikupljenih od 1951. do 1955. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.