Poreklo prezimena, selo Lukarce (Bujanovac)

2. avgust 2016.

komentara: 0

Poreklo stanovništva sela Lukarce, opština Bujanovac  – Pčinjski okrug. Prema knjizi Jovana F. Trifunoskog „Vranjska Kotlina“ nastaloj na osnovu podataka prikupljenih od 1951. do 1955. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Položaj sela.

Lukarce je malo selo uvučeno u planinski obod Vranjske Kotline. Lukarce leži na nezgodnom strmom položaju u slivu Kleničke reke. Okolna naselja su Novo Selo, Košarno, Spančevac i druga.

Vode.

Lukarce zahvata prostrano zemljište sastavljeno od kristalnih škriljaca. Zbog toga se u njemu javljaju česti ali slabi izvori. U samom selu ima pet kladenaca i tri bunara. Glavni na ataru je Plandište.

Zemlje i šume.

Potesi oko seoskih kuća a na ataru ovog sela nose nazive: Rujen, Beli Kamen, Gornati Rid, Selište, Kale, Prisoj, Položaj i Grobče.

Tip sela.

Lukarce je selo zbijenog tipa. Ne deli se na mahale, jer je malo.

U selu je 1951. godine bilo svega 10 kuća.

Postanak sela, istorijat i starine.

Lukarce nije staro naselje; njega je osnovala krajem XVIII veka jedna doseljenička porodica poreklom iz nekog sela Babune. Posle osnivanja Lukarce je raslo množenjem doseljenika; dva puta je narastalo do 15 kuća, pa je posle pomenuti broj opadao usled iseljavanja.

U Lukaarcu postoji Selište, oko 600 metara istočno od sela. Spada u novija selišta; tu je najpre bilo selo današnjih stanovnika – brojalo je tri kuće, pa su se odatle preselili na današnje mesto, koje je u zaklonu od vetrova i ima više vode. Na Selištu su kuće bile „krivulje, pokrivene papratom“.

Seoska slava je Spasovdan. Tada se kolje zajednička žrtva, jagnje ili jare, kod seoskog krsta. Groblje se nalazi u sredini sela. Nedaleko od Lukarca postoji malo vojničko groblje osnovano 1912. godine.

Kale je uzvišenje južno od Lukarca. Na pomenutom uzvišenju posle 1878. godine Turci su kopali vojničke zemunice. Pre toga uzvišenje se zvalo Leva Buka.

Od 1878. do 1912. godine u Lukarcu je postojao han u svojini Trajka Mitrovića, meštanina Lukarca. U hanu su noćivali Pčinjani na putu za sedište sreza u Preševu. Po oslobođanju od Turaka bila je izvršena nova upravno-administrativna podela u ovom kraju. Zbog toga je saobraćaj preko Lukarca prekinut.

Poreklo stanovništva i iseljenici.

Svi stanovnici Lukarna pripadaju rodu:

-Ristinci, koji slave Nikoljdan. Prezime su dobili po Risti, pretku iz četvrtog pojsasa: Milan, 76 godina – Mihajlo – Stojko – Marko – Rista, koji se doselio. U Lukarcu žive od kraja XVIII veka. Predak je u starini (sliv Babune) „učinio krv“ pa dobegao ovde, gde je mesto bilo u šumi. Od Ristinaca ima dosta iseljenih porodica: oko 20 kuća je posel 1912. godine prešlo u Svinjište – srednji sliv Pčinje, na mesta iseljenih Arbanasa; sedam kuća se iselilo u Bačku – Karavukovo. Pominju se i neki raniji iseljenici: u Biljači kod Preševa (Šipkinci), u Vranju, vranjskim selima Bresnici (Lukarci) i Suvom Dolu (Mladenovići).

„Mesto malo, slaboća, pa se narod iseljuje“ – pričaju u ovom selu.

IZVOR: Prema knjizi Jovana F. Trifunoskog „Vranjska Kotlina“ nastaloj na osnovu podataka prikupljenih od 1951. do 1955. godine. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.