Poreklo prezimena, selo Štipina (Knjaževac)

11. decembar 2015.

komentara: 0

Poreklo stanovništva sela Štipina, opština Knjaževac – Zaječarski okrug. Prema knjizi Marinka Stanojevića „Timok“. Pripremio saradnik Porekla Milodan.

hram Presvete Bogodorice u selu Štipina
hram Presvete Bogodorice u selu Štipina

Položaj sela.

Kuće ovog sela su u dolini štipinskog potoka, zvanog Urvine. Sa severne strane zaklonjeno je selo golim brdom sa izbrazdanim urvinama, koje se zove Momina Čuka. U produženju ove čuke je kosa Stranje. Sa Momine Čuke i sa Stranja, kada padaju jake kiše mnogobrojni potoci bujaju i nanose štete selu. Južna strana od Štipine nešto je ravnina i zove se Polje.

Vode.

Potok Urvine izvire u valevskom ataru, u mestu Ključu. Za vreme jakih kiša i topljenja snega nanosi štete selu, usled čega se selo pomiče naniže, ka timočkoj ravnici. Kuće su s obe strane potoka ali ih je mnogo više na prisojnoj nego na osojnoj strani. Istočno od sela protiče reka Timok. Kada nadođe pričinjava velike štete, plaveći plodnu ravnicu oko Timoka.
U gornjem kraju sela pije se voda sa jednog bezimenog izvora, oko koga je grupisan najveći broj kuća. U donjem kraju pije se poglavito bunarska voda.

Zemlje i šume.

Selo ima maleni atar. Zapadni deo je brdovit i manje-više krševit a istočni ravan. Najbolja zemlja je u Timoku, gde osobito dobro rađa kukuruz. Najviše zemlje za obrađivanje ima na ovim mestima: Zabela, Široka Padina, Polje, Lug (tj. Timok), Dlbočko, Kradnje Polje, Smrdan i Babin Grob. Najudaljenije je mesto je Zabel. Seju se sve vrste žita i kukuruz. U Štipini se u poslednje vreme neguju svi baštovanski proizvodi, koji se prodaju poglavito po okolnim varošima, Zaječaru i Knjaževcu. Šume privatne i zajedničke nema.

Tip sela.

Selo je zbijenog tipa, osobito u gornjem, najstarijem delu sela. Pruža se u dužinu, uz potok. Kuće u prisoju su jače zbijene nego u osoju. Ima u Polju jedna kuća raselica.

Ime sela.

O imenu sela ništa se ne zna, ali je najverovatnije ime selu došlo od položaja sela, jer je kao u nekoj „štipaljci“, pritisnuto i sa jedne i sa druge strane, između dve kose.

Starine u selu.

Vis Momina Čuka zove se po devojci koja j tu sahranjena. Ispod sela u ravnici Lugu je stari kaldrmisani put koje je vodio iz Ravne u pravcu Baranice. U blizini j mesto Selište, o kome se ništa ne priča, ali se za to pouzdano zna da je u ranije doba bilo selo u Ždrelu, gde je danas Gornji Kraj i protezalo se do potoka Padine, koji teče u selo sa severne strane. To se zna i po tome što se staro štipinsko groblje nalazi sada na sredini sela. Od oslobođenja gurgusovačkog kraja, 1833. godine, selo se počelo jače spuštati ka Timoku, te je na taj način groblje došlo u sredinu sela.
U okolini sela su stara groblja. Tu su se sahranjivali Štipinčani do četrdesetih godina 19. veka. To se vidi po natpisima na nadgrobnom kamenju.
Na kamenom zapisu Sv. Arhanđela ima ovaj zapis:
-Podiže Ranko Radoiko Velko 1794.

Postanak sela i poreklo stanovništva.

Štipina je po stanovništvu od mlađih sela, po svoj prilici iz osamnaestog veka. Pored ono nešto sumnjivih starinaca pada u oči veliki broj doseljenika, i to iz okoline Zaglavaka, Svrljiga, Bugarske, pirotskog okruga, pa i sa Kosova. Polovina doseljenika je iz Zgalavaka. Neznatan broj je iz Bugarske i pirotske okoline.Selo se umnožavalo priraštajem i doseljavanjem.

Kao starinci se smatraju:

-Ćuriči, Sv. Vrači;
-Veljiči, Mitrovdan;
-Nokiči, Mitrovdan;
-Cepiči, Sv. Đorđe;
-Ćosiči, Jovanjdan;
-Miladinovci, Sv.Đorđe;
-Stevanovci ili Krce, Sv. Đorđe i;
-Čerolenjci, Mitrovdan.
Biće da su i ovi rodovi doseljeni, što se vidi po nerazgranosti rodova i raznolikosti njihovih slava, ali se u selu njihovo poreklo ne zna.

Doseljeni rodovi.

-Nikiči ili Kusijači i Rajkožci, Mitrovdan, su jedan rod kojima je starina u Gornjoj Sokolovici u Zaglavku. Doselili su se po svoj prilici u drugoj polovini 18. veka. Od njih ima jedna kuća u Valevcima.
-Perkiči, Mitrovdan, su se doselili u isto vreme kada i Nikiči, iz Drvnika u Zaglavku – od roda Rkmanovaca. Zovu ih i:
-Brankovci.
-Osmanovci, Aranđelovdan. Ništa se više ne kaže o njima.
-Kosovci ili Kosovljani, Nikoljdan, su se doselili sa Kosova pre 150 godina.
-Čičivragovci, Sv.Đorđe, se u selu računaju kao starinci, ali će biti da su doseljeni od velike i jake porodice istoga imena u Novom Koritu, Srezu timočkom. To se vidi po istom imenom i slavi.
-Popoviči, Nikoljdan, su se doselili sredinom 19. veka iz sela Bučja, u Zaglavku.
-Zagorci, Sv.Petka, preslava Alimpijevdan,su došli iz Čuprenje u Bugarskoj, pre oko 100 godina. Domazeti su, te slave dve slave, jednu svoju i drugu „na imanje“.
-Rašinci,Tomindan, preslava Sv.Đorđe, su iz Štrbaca u Zaglavku. Neki Miloš Rašinac doselio se kao domazet. Zovu ih i:
-Derguske. Oni su iz vrlo velike porodice u Štrpcima, od „Arnauta“.
-Piročanci, Nikoljdan, preslava Sv.Đorđe, su iz sela Trnjana u pirotskom okrugu. Predak im je uljez.
-Crvenčanje, Sv. Vrače, su iz sela Crvenja u Zaglaavku.
-Kočćiči, Jovanjdan, preslava Mitrovdan, su prešli na imanje iz Gornjeg Zuničja u Zaglavku.
-Vlašiči, Sv.Đorše, su iz Stajćevca u Bugraskoj. Doselili su se pre 50 godina.
-Živkovci, Nikoljdan, su iz pirotskog okruga. Predak je došao kao uljez.
-Šestigabarci, Nikoljdan, preslava Mitrovdan, su iz Šestigabra u pirotskom okrugu.
-Kosovci, Sv. Jovan Zlatousti, su iz Ravne.
-Milenkovći, Nikoljdan, su iz Vlaova kod Pandilara.
-Radonjiči, Sv.Đorđe, preslava Aranđelovdan, su iz iz istoimene porodice u Debelici, Srezu timočkom.

U selu se zavetine: Sv. Jeremija, Rusalica i Mala Gospojina.
Novo groblje je u Dubočkom.

IZVOR: Prema knjizi Marinka Stanojevića „Timok“. Pripremio saradnik Porekla Milodan.

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.