Poreklo prezimena, selo Vrbica (Zaječar)

17. novembar 2015.

komentara: 0

Poreklo stanovništva sela Vrbica, Grad Zaječar – Zaječarski okrug. Prema knjizi Marinka Stanojevića „Timok“. Pripremio saradnik Porekla Milodan.

Vrbica
Vrbica, foto Panoramio (Srđan Florida)

Položaj sela.

Selo je na levoj obali Timoka, u dolini Vrbičke Reke, četvrt časa hoda od njenog ušća u Timok. Kuće su na obema obalama Vrbičke Reke, te se selo pruža u dužinu pored iste. Neke kuće su uz samu reku. Selo se širi na istok, ka Timoku. Istočno od sela prema Timoku su vrbičke gradine – bašte na kojima uspešno rađa povrće jer ima dovoljno vode za zalivanje. Vrbička Reka potiče sredinom sela i nikada ne presušuje tako da i za vreme najvećih suša mogu da rade vodenice potočare. Reka izvire iznad sela na mestu zvanom Topilo. Reka ne čini nikakve štete selu.

Vode.

Vrbica je bogatija izvorima od svih okolnih naselja. Ima ih u samom selu i u okolini, svi su bogati vodom i nikada ne presušuju. Voda u njima je hladna, čista i vrlo zdrava. Izvori su međusobno udaljeni 30-50 metara. Pa i kada ne bi bilo ovih izvora selo bi moglo opstati, jer je rečna voda toliko bistra i čista te se kao takva može upotrebljavati za piće, osobito zimi. Izvori su bez naročitih imena – zovu se opštim imenom kladenci. U selu ima i 4 do 5 bunara u kojima je, takođe, voda vrlo kvalitetna.
U samom selu nema nikakvih mineralnih voda, ali je voda izvora Vrbičke Reke, zvani Topilo, tako topla, tako da se u njoj može i zimi kupati. Na tam izvoru preko cele zime žene peru rublje. Pre izvesnog vremena meštani su očistili ovaj prostor i otkrili još dva izvora iz kojih kulja topla voda. Postoji predanje, po kome se kaže da su „Latini“, koji su tu stanovali, zatvorili su ovu vodu olovom i slaninom iz neobjašnjivih razloga.

Zemlje i šume.

Ziratne zemlje ima oko sela dok je oko kuća zemlja za baštovanluk. Ziratna zemlja je udaljena od krajnjih seoskih kuća najviše pola sata hoda. Njive se nalaze na ovim mestima: Polje, Naser, Biglen, Trševina, Brdo, Trveljan, Tudorica, Potok, Selište, Topoljak, Sladunjak, Timok, Ječmište, Žutica, Mel, Barje, Lukovište, Prevalac, Vrtača, Topilo, Golaš, Carevac, Popovo Delo itd. Seju se sva žita a pored Timoka osobito dobro rađa kukuruz. Sa pašnjacima je selo vrlo siromašno. Nešto ispaše ima u Stranju, Golašu i Gradištu. Šume nema nikakve, osim nešto privatnih zabrana na zapadnoj i južnoj strani sela.

Tip sela.

Vrbica je selo zbijenog tipa, mada ima nešto razmaknutijih kuća. Deli se na krajeve ili “male“ koje zovu: Kozarnik, Dolič, Selište itd. Krajevi su odvojeni rekom, potokom ili putem, tako da je međusobna udaljenost vrlo mala, 10 do 15 metara. Kuće u selu su poređane oko dva glavna seoska puta, koji su paralelni, na suprotnim stranama reke.Oni su vezani poprečnim sokacima da bi se sastali na izlasku iz sela. Kuće su međusobno udaljene od 10 do 25 metara. Nekada je ovo rastojanje bilo veće ali se prostor među njima popunjavao usled deobe zadruga, na kojima su građene kuće odeljenih zadrugara. Ima pojedinih krajeva koji su nastanjeni tim rodovima, kao što su: Kuzmići, Ćosići, Cakići, Šunjići – ali ima i izmešanih, sa raznim prezimenima i nadimcima, kao što su: Šarići, Čolakovići, Krstići, Adžijići, Ivkovići, Kitanovići i Stajkovići.
Selo ima 288 kuća.
Razlog zbijenosti seoskih kuća je skučenost seoskog atara da bi bilo više zemlje za obrađivanje a i želja za blizinom reke, zbog vode.

Ime selu.

Nema nikakvih priča o postanku naziva ovog sela ali je očigledno od ono potiče od vrba, kojih ima mnogo pored Vrbičke Reke i oduvek se tako zvalo. Za vreme prolaza kroz Timok austrougarski potporučnika Pokornog, 1781. godine, postojalo je selo Vrbica („Verbicza“) i imalo je 30 hrišćanskih kuća.

Istorijat i starine u selu.

Selo je najpre bilo u Nejinom Kamenu, potom u Topilu, pa se premestilo u Vodnu Padinu, odatle u Selište da bi se 1823. godine premestilo na sadašnje mesto. U Vrbici je sedeo subaša. Konak mu je bio gde je danas opštinska kuća. Zapadno od Vrbice, na jednom brdu, nalaze se razvaline nekog grada. Otuda se to brdo naziva Gradište. Tu su se nalazili komadi od oružja, sitan novac, srebrni i bakarni.
U okolini ima starih latinskih ili rusalijskih grobišta na tri mesta.

Postanak sela i poreklo stanovništva.

Vrbica je, prema pričanju najstarijih ljudi u selu, po poreklu stanovništva i vremenu postanka sela, najstarije selo u Timoku. Niko ne zna vreme njegovog postanka. Kao najstariji rodovi smatraju se:

-Ivkovići, Kara-Nikolinci, Koritarci i Kojići.

O ovim rodovima postoji zanimljivo predanje. U vreme Kneza Lazara živela su u ovom selu tri brata, kojima imena nisu zapamćena. Retka su tada bila sela u ovom kraju, te se oni nisu mogli oženiti. Dogovore se braća te krenu na vis Damnjanicu, udaljen od sela na pola časa hoda, da odatle gledaju okolinu ne bi li ugledali negde vatru da bi otišli tamo i, uz određenu dozu sreće, nađu sebi priliku da se ožene. Gledajući na sve strane, ugledaju na Staroj Planini neku vatru i zapute se tamo. Kod vatre zateknu jednu ženu, udovicu, sa troje dece od kojih je jedno bilo mrtvo. Braća pozovu ženu i ona pristane, te se uda za najstarijeg brata. Vraćajući se kući pronađu još jednu ženu i za drugoga brata. Za najmlađeg, posle dugog traganja, nađu jednu Ciganku – koritarku iz okoline Vidina, te i njega ožene. Srednji brat nije imao dece. Najmlađi je imao dece i od njega su, vele, današnji Koritarci. Od najstarijeg su potomci: Marinko, Zlatko, Kara-Nikola i Nikola ili Koja. Od ovih su se kasnije razgranale porodice ovako:

Od Marinka su:

-Ivkovići, Šunjići, Tunići, Divnići, Kalpačkovci, Pišljići.

Od Zlatka nije bilo potomaka.

Od Kara-Nikole su:

-Krstići, Vukadinovići, Kurukovići i Beljići.

Od Nikole-Koje su:

-Kojići.

Ukupno ih je 160 kuća i svi slave Nikoljdan.

Selo se množilo priraštajem i doseljavanjem.

Noviji rodovi su:

-Vonići, Sv. Todor i;
-Stajkovci, Mitrovdan, su iz sela Aldinca u Zaglavku.
-Kuzmići, Nikoljdan. Njihov predak Kuzman dobegao je ovamo od turskog zuluma iz Znepolja. Bio je sluga ovde, pa se oženio iz Vrbice i dobije sinove Ristu i Živka. Kuzmu su zvali i Jankula.
-Cakići, Nikoljdan. Starosedelac Zlatko nije imao dece ali je imao sestru Caku, koja se uda za nekoga Marka, koji je dobegao sa Kosova. Od Marka i Cake su Cakići.
-Risimići, Aranđelovdan. Predak se doselio iz Leskovca, Sreza zaječarskog i prizetio se.
-Cokići i Gajdići, Alimpijevdan. Predak im prebegao iz Berkovice u Bugarskoj i ovde se oženio.
-Smiljanići, Katanovići, Šarići, Ćosići i Barbulovići, Sv.Đorđe, imaju isto poreklo. Njihov predak se doselio iz Aldinaca i Zaglavku. Uljezi su.
-Salkovići, Sv. Vasilije, su Cigani-Romi kovači. Ne kaže se ništa za njihovo poreklo.

Celo selo ima opštu slavu Duhove a zavetine su Vaskrs, Ilindan, Spasovdan i Sv. Antanasa*.
*Slavu slavi celo selo a zavetine pojedini krajevi ili porodice, mada se većinom u Timoku ne pravi razlika između slave i zavetina.

Današnje groblje je iznad samog sela, udaljeno 100 metara – na jednoj kosi, severno od sela.

IZVOR: Prema knjizi Marinka Stanojevića „Timok“. Pripremio saradnik Porekla Milodan.

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.