Plemena i poreklo bratstava Crmnice

6. novembar 2015.

komentara: 52

1024_crmnica_selo_godinje_02
Selo Godinje

 

Crmnica je jedna od četiri nahije Stare Crne Gore. Na severu se graniči sa Riječkom nahijom, zapadnom i jugozapadnom stranom, koja čini prirodnu planinsku granicu, sa primorskim plemenima Brajićima i Paštrovićima, i na jugozapadu delom sa Spičom, na jugu sa Krajinom (Zupci, Šestani i Seoce), a svojom istočnom stranom Crmnica se spušta prema Skadarskom jezeru.

U Crmnici postoji sedam plemena. Stanovništvo u njima je veoma raznorodnog porekla.

Crmnica je naseljena od davne prošlosti. Sloveni su naselili niže, istočne delove Crmnice okrenute prema Skadarskom jezeru, još u prva vremena doseljenja u Ilirik. Moguće je da su među njima bili i ostaci starijeg balkanskog stanovništva. Do pred kraj 14. stoleća, tu su se teritorijalizovali i neki vlaški i arbanaški katuni. Svi oni su vremenom pretvoreni u stalne naseljenike na posedima podeljenim srednjevekovnoj zetskoj vlasteli, kao i na crkvenim posedima. Obimnije doseljavanje stanovništva povezano je sa turskim osvajanjima počev od 15. stoleća, kada počinju pristizati doseljenici sa raznih strana (Stara Srbija, Albanija, Zeta). Vremenom su doseljenici počeli pritiskati zatečeno starije stanovništvo, jer su bili ratoborniji i čvrsto bratstvenički ustrojeni za razliku od starinaca koji su te osobine izgubili tokom življenja u feudalnom poretku. Starinci su se tokom 15. i 16. stoleća iseljavali prema mletačkim posedima u Primorju, naročito Spiču i Paštrovićima, gde njihovi potomci danas čine značajan deo stanovništva. Mnoga stara bratstva su se tokom nekoliko stoleća istražila. Do sredine 17. stoleća, doseljenici su sasvim prevladali, i tada je nastalo i sedam crmničkih plemena, namesto dotadašnje bratstvene i seoske grupisanosti. Međutim, plemenska svest ovde nikad nije bilo tako jaka kao u drugim delovima Crne Gore, a naročito Brda, iz razloga što se plemena nisu oformila prema zajedničkom poreklu (ili barem ideji o njemu), već više pod pritiskom odbrambene i privredne nužnosti, kao teritorijalne zajednice (izuzetak su Gluhodoljani kod kojih je zajedničko poreklo onaj kohezivni element). Otud, nije neobično što su, često, crmnička plemena, ili čak i bratstva iz istog plemena, ratovala međusobno, kao i što, neretko, nisu jedni drugima pomagali u slučaju sukoba s Turcima ili nekim susednim plemenom. Samo veći turski napad mogao je ujediniti svu Crmnicu.

Plemensko uređenje u Crmnici ukinuo je knjaz Danilo polovinom 19. stoleća, ali je u narodu ostala da postoji tradicionalna podela na sedam plemena.

Prema poreklu, oko četvrtine crmničkih bratstava potiče od doseljenika iz Katunske i Riječke nahije, četvrtina iz Stare Srbije, Dukađina i severnih delova Albanije, četvrtina od plemena Vasojevića, i poslednja četvrtina od doseljenika sa raznih strana Primorja, Crne Gore i Hercegovine. Jedan mali broj Crmničana potiče u muškoj liniji od starosedelaca koji su tu živeli pre 15. stoleća.

Crmničani su se, zbog skučenosti svoje oblasti, mnogo i iseljavali. Najpre starinački rodovi pod pritiskom došljaka u 15. i 16. stoleću prema Primorju, a zatim zbog stalnih sukoba sa turskom vlašću, podstaknuti od Mletačke republike, mnogi su bili prinuđeni da se, spasavajući goli život, sele na njenu teritoriju. Crmnički prebezi su, 1656. godine, zasnovali selo Peroj u Istri, koje je i danas crnogorska oaza. Od kraja 19. stoleća, pa do Prvog svetskog rata, mnogo Crmničana iselilo se u Ameriku, a posle 1918. godine na Kosovo i Metohiju, od 1945. godine u Bačku, Beograd, Podgoricu, itd.

Plemena u Crmnici su: Podgor, Brčeli i Dupilo u Gornjoj Crmnici, i Sotonići, Gluhodoljani, Limljani i Boljevići u Donjoj Crmnici.

  1. PODGOR

Pleme Podgor oformljeno je sredinom 17. stoleća, ujedinjenjem Mikovića, Podgorana i Orahovljana radi zajedničkog ratovanja protiv Riječana oko planina.

Pleme obuhvata sledeća sela i bratstva koja u njima žive:

Utrg

(raniji nazivi sela bila su: Đurđeva Mladika, Trzina, Otrzina)

Utrg se pominje u popisu Marijana Bolice iz 1614. godine.

U Utrgu su bratstva:

Strahinje, Jovetići i Hajdukovići (slave Mitrov-dan) koji potiču od pretka koji se doselio iz Hotskog Huma u 15. stoleću.

Vukmanovići (Đurđev-dan) su doseljeni iz Ceklina od Donjaka (piperskog porekla) krajem 15. stoleća. Njihov rodonačelnik Vukman bio je u službi kod Ivana Crnojevića.

Mijači (Mitrov-dan) su doseljeni iz Bjelica od tamošnjih Abramovića krajem 18. stoleća.

Optočići (ili Ovtočići)

Optočići se prvi put pominju 1482. godine.

Bratstva:

Grabovice su starinci.

Vujačići, Stjepčevići i Janjevići potiču od pretka koji se doselio iz Hotskog Huma u 15. stoleću.

(Možda bi rodonačelnik Stejpčevića mogao biti Stjepan Nikolin, seoski starešina iz Deftera 1521. godine).

Tomovići su od plemena Vasojevića.

Petanovići i Vukanovići su od pretka koji se doselio iz Pipera početkom 16. stoleća.

Sva bratstva iz Optočića slave Nikolj-dan,što je, verovatno, povezano sa činjenicom da je seoska crkva posvećena Svetom Nikoli.

Orahovo

Orahovo se prvi put pominje 1296. godine u Povelji kralja Milutina.

U Orahovu žive Barjamovići (Ivanj-dan) doseljeni tu iz Riječke nahije, sa dalja starina im je iz Kuča. Barjamovići su bili vojvodsko bratstvo u Podgoru u 17. i 18. stoleću.

Osim Barjamovića živi i po nekoliko kuća rodova iz drugih sela podgorskih.

Mikovići

Selo se prvi put pominje 1296. godine u Povelji kralja Milutina, kao deo Orahova.

U Mikovićima žive Đalci (Nikolj-dan) koji su potomci starinačkog bratstva Mikovića. Mikovići su se, većinom, iselili u Paštroviće u 17. stoleću. Još u 13. stoleću Mikovići su bili vlastela u Crmnici. Do 17. stoleća bili su i vojvode podgorski. Tokom sukoba sa Riječanima oko teritorije, došlo je do ujedinjenja Podgora, Orahova i Mikovića. Nakon toga, značaj bratstva Mikovića opada.

Osim Đalaca, u Mikovićima žive i Ulićevići (Đurđev-dan), koji su ogranak Vulićevića iz Brijega u Brčelima (videti kasnije), tu doseljeni sredinom 18. stoleća.

Braćeni

U Braćenima žive Radomani (Aranđelov-dan) tu doseljeni iz Ljubotinja krajem 17. stoleća.

Kruševica (ili Dabovići)

Najstariji pomen sela je iz 1242. godine, u Povelji kralja Vladislava Nemanjića.

U selu živi bratstvo Dabovića (Đurđev-dan) koji su starinci u Crmnici.

  1. BRČELI

Pleme Brčeli oformljeno je krajem 16. stoleća, ujedinjenjem Brčeljana i Tomića.

Pleme obuhvata sledeća sela i bratstva koja u njima žive:

Gornje Brčelo

Brčeli (kao jedno naselje) se pominju 1326. godine u Povelji kralja Stefana Dečanskog Manastiru Vranjina. U Brčelu su Balšići imali svoj letnjikovac.

U selu su sledeća bratstva:

Popovići, Boškovići, Aleksići i Tomaševići (Tomin-dan) koji potiču od dva brata doseljena iz Skadra u 15. stoleću. Ovom krugu pripadalo je i barjaktarsko bratstvo Kneževića koje se istražilo (poslednji muški potomak umro je uoči Drugog svetskog rata).

Rolovići i njihov ogranak Nikaljevići, i Iličkovići (Ilin-dan) potiču od pretka koji se doselio iz severne Albanije u 16. stoleću, a po predanju starinom su iz Hvosna. Po drugoj verziji, Iličkovići su od paštrovskog plemena Davidovića, što ih dovodi u vezu sa crmničkim Mikovićima.

Subotići (Ilin-dan) su starinom iz Orline, Gacko, u Hercegovini, odakle je predak dobegao zbog krvne osvete. Srodni su Subotićima sa Ledenica kod Risna, koji su tu došli sa Čeva. Ukoliko je ova srodnička veza crmničkih i bokeljskih Subotića tačna, moglo bi se zaključiti da Subotići u Brčelu nose haplogrupu I2a PH908, s obzirom na rezultate trojice testiranih risanskih Subotića:

Špadijeri (Đurđev-dan) su od cetinjskih Špadijera.

Ranije su u Brčelu živela starinačka bratstva Franovića i Radičevića koji su se iselili u Primorje.

(U Defteru za Crnu Goru iz 1521. godine, u popisu Brčela, nalazimo trojicu sveštenika, od kojih bi neki mogao biti rodonačelnik Popovića, zatim i imena koja bi mogla imati veze sa navedenim brčeoskim rodovima: Božidar (Boškovići), Nikola (Nikaljevići), Ilija (Iličkovići), Radič (Radičevići).

Donje Brčelo

U selu su sledeća bratstva:

Gojnići i Leverde (Đurđev-dan) su starinci. Za Leverde se još kaže i da su u Crmnicu došli iz Primorja.

Jovanovići (Aranđelov-dan) su doseljeni iz severne Albanije u 14. stoleću.

Kopitovići (Petrov-dan) su doseljeni iz Njeguša.

Tomići

Tomići se prvi put pominju u Povelji kralja Stefana Dečanskog iz 1326. godine.

U selu su sledeća bratstva:

Lješevići su doseljeni iz Zete u 14. stoleću. Njihov ogranak su Ćetkovići.

Đonovići i Ra(t)knići su starinom iz severne Albanije, najpre su se doselili u Zetu, a u Tomiće u 16. stoleću. Ranije prezime Raknića bilo je Fuga.

Marovići, doseljeni iz Grblja u 18. stoleću.

Ranije je u selu živelo veliko bratstvo Tomića, srodnih Lješevićima, po kojima je selo i dobilo ime, i koji su jedno vreme bili zasebno pleme. Oni su izumrli. O njihovoj starini govori i činjenica da se u Povelji Ivana Crnojevića iz 1482. godine navodi niz toponima u Crmnici koji je vezan za ovo prezime.

Sva bratstva u Tomićima slave Tomin-dan.

Brijege

U selu su sledeća bratstva:

Vulićevići su po predanju iz Srbije gde su bili neka vlastela (u Smederevu). Početkom 15. stoleća, dolaze u Kruševice u severnoj Boki, a odatle u Crmnicu u 16. stoleću, gde su se dobro umnožili. Ima ih u tri crmnička plemena: Brčelima, Podgoru i Dupilu.

Markovići su se doselili iz Maina početkom 18. stoleća, a daljom starinom (15. st.) su iz Pipera.

Oba bratstva u Brijegama slave Đurđev-dan.

  1. DUPILO

Pleme Dupilo pominje se krajem 15. stoleća, što se tada odnosilo samo na selo Dupilo. Početkom 17. stoleća, Dupiljanima su prišla i sela Komarno i Trnovo koja su se otcepila od Ljubotinja u Riječkoj nahiji (otcepio ih je tadašnji spahija trnovski Vuko Markov Vujović). U oružanom sukobu između Ljubotinja sa jedne i Komarna i Trnova sa druge strane, Dupiljani su pomogli otcepljena sela i nadjačali Ljubotinjane, nakon čega je oformljeno pleme Dupilo.

Pleme obuhvata sledeća sela i bratstva koja u njima žive:

Dupilo

Najraniji pomen Dupila je u Povelji kralja Vladislava Nemanjića iz 1234. godine.

U selu su sledeća bratstva:

Vučinići, Remekovići i Nikotići su starinci u Dupilu. Vučinići su bili veliko i jako vojvodsko bratstvo u Dupilu (tada su nosili prezime Vučine), kasnije su spali na samo nekoliko kuća.

Petrovići su doseljeni iz Vranja u Zeti u 15. stoleću, i oni su davali vojvode dupioske pre Vučina, ali su se i oni osuli i spali na jednu kuću.

Đurovići i Crnčevići su potomci dvojice braće doseljenih od Vasojevića krajem 15. stoleća. Đurovići su dogo bili vojvode dupioski (poslednji Mašo Đurović do smrti 1917. godine). Srodni ovim rodovima bili su Radadžini, koji su se istražili sredinom 19. stoleća.

Dajkovići su od ceklinskih Dajkovića, od pretka tu doseljenog oko 1700. godine.

Purlije su doseljeni iz Sotonića.

Do 15. stoleća u Dupilu je živelo jako bratstvo Kalađurđevića koje se iselilo u Paštroviće.

Njeguševići su sa Njeguša došli u Crmnicu, bili su jako i ugledno bratstvo koje je potpuno iskopano u sukobima protiv Turaka.

Sva bratstva u Dupilu slave Aranđelov-dan.

Papratnica

U selu su sledeća bratstva:

Miletići su staro crmničko bratstvo koje je u sastav dupioskog plemena ušlo u 16. stoleću. Dugo su davali plemenske vojvode u 18. stoleću.

Vukoslavčevići i Mašanovići potiču od zajedničkog pretka Vučića koji se u Papratnicu naselio na tazbinu krajem 16. stoleća.

Sva bratstva u Papratnici slave Aranđelov-dan.

Trnovo

(raniji naziv sela, pre 1230-te, bilo je Zvjeretina)

Najraniji pomen Trnova je u Povelji kralja Vladislava Nemanjića iz 1234. godine.

U selu su sledeća bratstva:

Pečurice su staro bratstvo u Trnovu, a po predanju potiču od Skadra.

Vujovići su doseljeni od ljubotinskih Vujovića.

Vuksanovići su starinom od Kuča, a ranije prezime (sve do 20. stoleća) bilo im je Kučine.

Bogdanovići su ogranak izumrlih Njeguševića iz Dupila.

(možda je njihov rodonačelnik Bogdan, otac Stjepanov, koji se spominje u Defteru iz 1521.)

Planinići i Zečevi (jednina: Zec) su srodna bratstva, ranije zajedničko prezime bilo im je Planine. Potiču od pretka koji se u 16. stoleću doselio od plemena Nikšića.

Perovići su od cuckih Perovića, od pretka koji je zbog krvi predigao sredinom 17. stoleća.

Sva bratstva u Papratnici slave Aranđelov-dan.

Komarno

(selo se ranije nazivalo Donje Trnovo)

Najstariji pomen Komarna je u Povelji kralja Vladislava Nemanjića iz 1242. godine.

U Komarnu žive srodni Vujovići i Lekići (Aranđelov-dan) koji su od dva brata Vujovića koji su tu došli iz Trnova.

  1. SOTONIĆI

Pleme je formirano početkom 16. stoleća, a samo plemensko ime je starije, neslovenskog porekla i verovatno potiče od ranijeg (vlaškog) stanovništva. Sotonići se pominju 1371. godine pod nazivom Ljubičani, a kao Sotonići 1468. godine.

Pleme obuhvata sledeća sela i bratstva koja u njima žive:

Sotonići

U selu su sledeća bratstva:

„Dukađinci“ su svi srodni i potiču od Mihaila Dukađinca, „sina dukađinskog bana“ koji je u drugoj polovini 15. stoleća pobegao od Turaka Ivanu Crnojeviću, kome je postao dvorjan, a kasnije je, prema predanju, oženio devojku iz kuće Crnojevića. Njihovi rodovi su:

Nikolići“: dele se na Nikoliće i Igumnoviće.

Mitrovići“: dele se na Vukosavoviće i Stojanoviće. Od njih su i odseljeni Nikići.

Rasalići“: dele se na Kojičiće, Stankoviće, Popoviće, Savićeviće, Damjanoviće i Markoviće.

Mirosaljići“ su se svi iselili iz Crmnice, a rodovi su Vlahovići (ili Laovići), Matovići i Boškovići.

(U Defteru za Crnu Goru iz 1521. godine, u popisu sela Sotonići, nailazimo na neka imena koja bi mogla imati veze sa navedenim dukađinskim rodovima: tako ima već broj popisanih domaćina sa imenom Nikola, zatim Vukosav, Stoja. Inače, onomastika Sotonića u prvoj polovini 16. stoleća je mešana albansko-slovenska, što je možda potvrda dukađinskog porekla ove grupe rodova; tako, pored slovenskih i hrišćanskih imena, nailazimo na imane apoput Lješ, Leka, Kalina, Đuraš, itd).

Ulame su starinom od Kuča, doseljeni u Sotoniće u 16. stoleću.

Radovići „Kudini“ su doseljeni iz Njeguša u 18. stoleću, a starinom su iz Hercegovine.

Bajkovići su doseljeni iz Riječke nahije u 18. stoleću. Za njih ostali u plemenu kažu da potiču od piperskih Španja.

Mitrovići su doseljeni iz Bjelopavlića u 18. stoleću.

Gaževići su doseljeni iz Vasojevića u 18. stoleću.

U Sotonićima su živela velika starinačka bratstva Petrovića i Belanovića, koja su se istražila (Petrovići usled stalnih obračuna sa doseljenim Dukađincima), kao i Kralji koji su se iselili posle Prvog svetskog rata. Istražili su se i Đurnići, koji su u Sotoniće doselili krajem 15. stoleća od plemena Vasojevića.

Sva sotonićka bratstva slave Aranđelov-dan.

Mačuge

U selu su sledeća bratstva:

Milići su od bjeličkih Milića čiji je predak doselio od bjeličkih Milića zbog krvi početkom 17. stoleća.

Dobrkovići su potomci došljaka iz Šestana u Krajini sredinom 17. stoleća.

Đukanovići su potomci došljaka koji je doselio iz Police u Budimlji zbog krvi sredinom 18. stoleća.

Sva bratstva u selu slave Ilin-dan. 

  1. GLUHI DO

Pleme je formirano sredinom 16. stoleća, od doseljenika iz Dupila koji svi potiču od plemena Vasojevića, u Crmnicu naseljeni sredinom 15. stoleća. Ovi doseljenici su vremenom sasvim potisnuli starince, a istovremeno su od Paštrovića preoteli celu Sozinu.

Pleme obuhvata sledeća sela i bratstva koja u njima žive:

Gluhi Do

Najstariji pomen sela je iz 1371. godine, i to kao Dobri Do.

Osim nekoliko njih, sva bratstva u Gluhom Dolu potiču od vasojevićkih doseljenika iz druge polovine 15. stoleća, koja se dele na sledeće bratstveničke grupe:

Ivčevići“ (od pretka Ivca) se dele na Vukčeviće, Marotiće i Mihaljeviće, a njima su pribraćeni i Ostojići (koji su od cetinjskih Špadijera) i Đuranovići (iz Bjelopavlića. Izumrli rodovi „Ivčevića“ su Mišljeni i Jankovići.

Jovovići“ (od pretka Jova) se dele na Jovoviće, Antoviće i Šainoviće. Izumrli su Đurići i Glavičići.

Vuletići“ (od pretka Vulete) se dele na Đurašiće, Boškoviće, Kneževiće, Vuksanoviće i Raičeviće, a pribraćeni su im Spičanovići, koji su od dobega iz Spiča zbog krvi, od bratstava Vukazića.

Nišolići“ ili „Kumpresi“ (od pretka Nišole, brata Ivčevog, koji se, po predanju, okumio s Ivanom Crnojevićem), dele se na Vojvodiće (dugo su bili nasledni vojvode i serdari gluhodolski), Vučićeviće, Buiće. Kumpreški rod Marovići se iselio iz Crmnice.

Krstićevići“ ili „Masoničići“ (od pretka Krsta) se dele na Masoničiće, Đukoviće, Saviće, Šarčeviće i Jovetiće. Pribraćeno im je bratstvo Zec koje potiče od pretka doseljenog iz Spiča krajem 19. stoleća.

Gvozdenovići“ (od pretka popa Nikole Badnjića zvanog Gvozden), dele se na Gvozdenoviće, Kikoviće, Dragoviće, Stanišiće i Petranoviće. Pribraćeno im je bratstvo Ćeklića čiji je predak dobegao iz istoimenog plemena zbog krvi, a potiče od ćeklićkih Radojevića.

Brankovići“ ili „Čarapići“ (po predanju potiču od Branka koji je takođe bio Vasojević i srodnik Ivčev, no prema postojećoj dokumentaciji, izvesnije je da su u Crmnicu došli iz Korjenića 1588. godine), dele se na Brankoviće i Đuričiće. Pribraćeno im je bratstvo Kovačevića koji su starinci u Gluhom Dolu (za njih u plemenu kažu da su Lužani).

Nevasojevićka bratstva:

Šušteri“ (potiču od doseljenika iz Vrake prezimenom Dobrilović, koji je u nepoznato vremedobegao u Crmnicu iz Vrake), koji se dele na Šuštere i Ćetkoviće, dok su ostali šušterski rodovi izumrli (Popovići, Milovići, Stankovići, Perići, Lukići – ovi poslednji su bili prokleti od Svetog Petra Cetinjskog zbog svog nasilništva, nakon čega su se ubrzo istražili). Šušterima je pribraćeno bratstvo Drešići, koji su starinci u Gluhom Dolu.

Posebno bratstvo nepribraćeno većim bratstvima su Nikolići, u Gluhi Do doseljeni sa Čeva u 18. stoleću zbog krvi.

Sva bratstva u Gluhom Dolu slave Aranđelov-dan.

Bukovik 

Bukovik se pominje u popisu Marijana Bolice 1614. godine.

Bratstva u Bukoviku su srodna gluhodolskim i većinom potiču od Vasojevića, to su: Bokani, Raičevići, Lekići, Rajkovići, Radače, Kaletići, Lukići i Đurići.

Vukmanovići su od ceklinskih (V)Ukmanovića koji su u Bukovik došli iz Utrga u plemenu Podgor početkom 16. stoleća.

(U Defteru za Crnu Goru iz 1521. godine, nalazimo neka imena koja možemo povezati sa ovim bratstvima, naročito imajući u vidu vreme njihovog dolaska uoči popisa. Tako imamo trojicu sinova Vuka – Ivana, Nikolu i Đura, koji bi mogli biti preci Vukmanovića. Zatim, Kalinu Dabiživljevog koji bi mogao biti Kaleta od koga potiču Kaletići.)

Iseljena su stara bratstva Orlovići i Perovići (u Zetu u 18. i 19. stoleću, zbog sukoba sa vasojevićkim bratstvima), kao i Tomaševići (vasojevićkog porekla), a izumrlo je staro znamenito bratstvo Đurovića (u Bukovik doseljeni iz Brajića).

Sva bratstva u Bukoviku slave Aranđelov-dan.

  1. LIMLJANI

Pleme je forimrano tokom 16. i 17. stoleća od više raznorodnih bratstava iz dva odvojena naselja – Limljani i Karuč, koja su se kasnije stopila u Limljane, u kojem je naseljeno celo pleme.

Najstariji pomen Limljana je iz Povelje kralja Milutina 1296. godine.

U plemenu žive sledeća bratstva:

Cakovići su najstarije bratstvo u Limljanima, nekada su bili brojni a danas su spali na jednu kuću.

Darčevići su doseljeni početkom 15. stoleća iz severne Albanije. U vreme Crnojevića bili su vlastela i veoma jako bratstvo, ali su se kasnije mnogo iselilo, pa su u Limljanima spali na par kuća.

Klisići (u 16. stoleću pominje se i verzija Klisa ili Kliska) su doseljeni u 15. stoleću iz severne Albanije.

Božovići (Začeće Svetog Jovana) i Vukosavovići (Nikolj-dan) su srodna bratstva doseljena iz Pipera krajem 16. stoleća.

Bokovci su doseljeni početkom 17. stoleća iz Bokova u Riječkoj nahiji zbog krvi.

Češljari“ su zajednički naziv za bratstva Vučetiće, Nikiće, Vulićeviće i Đuranoviće koji su doseljeni iz Češljara u Riječkoj nahiji u 17. stoleću, zbog krvi, a ogranak su starinačkog riječanskog bratstva Sokolovića.

Pejanovići su doseljeni iz Riječke nahije u 17. stoleću, zbog krvi, a daljom stariinom su iz Hercegovine.

Krekuni su dobegli iz Ceklina zbog krvi oko 1700. godine.

Milići su od bjeličkih Milića, dobeglih zbog krvi u 18. stoleću.

Šorovići i Kape (Mitrov-dan) su od onih sa Cetinja, koje je vladika Danilo proterao sa Cetinja zbog nekog zločina.

Vuletići (Začeće Svetog Jovana) su doseljeni iz Katunske nahije u 18. stoleću.

Ivanovići (Đurđev-dan) su u Limljane dobegli zbog krvi u 18. stoleću iz Bara, a u Bar su došli iz Riječke nahije. Daljom starinom su iz Kuča.

Boškovići (Nikolj-dan) su dobegli iz Bjelopavlića zbog krvi u 18. stoleću.

Kosovići (Nikolj-dan) su od pretka koji je iz Cuca dobegao zbog krvi u 18. stoleću.

Dragišići su od pretka koji je iz Cuca dobegao zbog krvi u 18. stoleću.

Sjekloće su doseljeni iz Dobrskog Sela u Riječkoj nahiji u 18. stoleću.

Veliko bratstvo Vučajkovića (ili Ujčakovića) istražilo se smrću poslednjeg muškog izdanka 1860. godine. Oni su doseljeni početkom 15. stoleća iz severne Albanije, zajedno sa Darčevićima. Cucko bratstvo Stojanovića, davno doseljenih u Limljane, sasvim se iselilo u oslobođeni Ulcinj 1880. godine.

Sva limljanska bratstva (osim onih gde je navedena druga slava) slave Svetog Jovana jesenjeg – Začeće.

  1. BOLJEVIĆI

Pleme se oformilo u 17. stoleću ujedinjenjem tri zasebna sela sa raznorodnim bratstvima, iz ekonomskih i odbrambenih razloga.

Pleme obuhvata sledeća sela i bratstva koja u njima žive:

Boljevići

(raniji nazivi sela bili su i: Poluždrebica Štitari do 15. stoleća, u 15. i 16. stoleću Bolovići i Bolojevići, a od 17. stoleća Boljevići)

Prvi pomen sela (kao Podždrebica Štitari) je iz 1296. godine u Povelji kralja Milutina, kojom on selo daruje Manastiru Vranjina.

U selu su sledeća bratstva:

Plamenci, najznamenitije bratstvo u Crmnici. Starinom su iz Hercegovine od tamošnje vlastele Bogostinovića – Bolojevića. U popisu plemstva srednjevekovne Bosne iz samostana u Fojnici, koji se datira na 16. ili 17. stoleće, navode se i Bogostinovići, knezovi blagajski (postoji stari grad Blagaj na Buni u Hercegovini). Crmnički Boljevići potiču od kneza Jovana (ili Ivana) Bogostinovića koji se doselio u Zetu kod Stevana Crnojevića (oko 1450-te). Učesnik je zbora zetskih plemena na Vranjini 1455. godine. Potomci kneza Jovana su prozvani Bolojevići, kasnije Boljevići, a po njima ceo kraj i pleme. Prezime Plamenac datira iz 1630-ih, oni su ogranak od kneza Stevana Boljevića, potomka kneza Jovana. Drugi ogranak Boljevića su Vulekovići, potomci kneza Bogdana Boljevića, brata kneza Stevana.

Živanovići su došli iz Stare Raške početkom 16. stoleća.

Jovalekići su doseljeni iz Spiča oko 1760-te, a starinom su iz Budve, po predanju potiču od kotorske vlastelinske kuće Kuvelica (pominju se 1482. godine). Njima srodni Lukšići su se iselili u Bar 1934. godine.

Ukšanovići su doseljeni iz Bjelica zbog krvi početkom 18. stoleća, ogranak su bratstva Borojevića.

Marovići su od pretka koji je zbog krvi pobegao iz Hota u Zeti, a zatim u Crmnicu u 18. stoleću.

Izumro je stari boljevićki rod Andruškovića (poslednji umro 1942. godine), koji su u Crmnicu došli početkom 16. stoleća, kad i Živanovići, a starinom su iz Dečana (zbog čega su jedno vreme imali prezime Dečanić).

Sva bratstva u Boljevićima slave Ivanj-dan.

Zabes

Selo Zabes se pominje 1469. godine.

U Zabesu žive tri srodna bratstva – Đurišići, Semederi-Popovići i Petranovići (Nikolj-dan). Starinom su sa Kosova, naseljeni početkom 16. stoleća na imanje vlastelina Štiljanovića u Zabesu.

Zabes je bio posed vlastelinskog roda Štiljanovića naseljenog u Crmnicu u doba Nemanjića (13. ili 14. stoleće). Ne zna se tačno odakle potiču. Bili su orođeni sa Crnojevićima. Kao i mnogo drugih plemićkih rodova, i Štiljanovići su u 15. stoleću napustili Crmnicu i otišli u Primorje gde čine bratstva plemena Paštrovića. Onaj deo Štiljanovića koji je ostao u Crmnici bio je veoma imućan i davao je starešine svog plemena i Crmnice. od 1830-ih, bratstvo počinje da opada, a smrću poslednjeg bratstvenika Steva Štiljanovića 1941. godine, i zamire.

Godinje

Najstariji pomen sela je iz 1242. godine, u Povelji kralja Vladislava Nemanjića kojom on selo daruje Manastiru Vranjina. U Godinju su Balšići imali svoj letnjikovac.

U selu su sledeća bratstva:

Nikači potiču od pretka doseljenog iz Klimenata (Nikči) u 16. stoleću zbog krvi.

Perazići su od klimentskih Perazića, u Crmnicu došli u 16. stoleću kad je nekoliko familija ovog bratstva napustilo zavičaj zbog turskog nasilja.

Lekovići i Velovići su srodna bratstva, potiču od pretka Leke doseljenog iz Gruda (Dinoša) početkom 18. stoleća zbog krvi.

Svi ovi rodovi su bili katolički, pa su u Crmnici vremenom prešli u pravoslavnu veru. Svi slave Nikolj-dan.

Tokom 16. stoleća, u kotorskim dokumentima često se pominje rod Dabišinovića iz Godinja. Oni su se ili iselili ili izumrli u zavičaju.

*                            *                           *

Iz navedenog opisa porekla bratstava u Crmnici, vidi se da je ova oblast možda i najheterogenijeg sastava stanovništva u celoj Crnoj Gori.

Do turske najezde, Crmnica je bila podeljena na posede zetske vlastele i crkve, na kojima su živeli njihovi kmetovi. Od 16. stoleća, Crmnica postaje zbeg doseljenicima sa svih strana iz raznih razloga – zbog turskog nasilja, krvne osvete, nemaštine, itd.

Starinačka bratstva su raštrkana po svim plemenima, i, izuzev Plamenaca – Boljevića, malobrojna su. Starije stanovništvo se većinom iselilo prema Primorju, dok su njihovo mesto zauzela ekspanzivna došljačka bratstva. Preostali starinci su, u sklopu tih okolnosti, bili prinuđeni da se „pribiju“ uz došljake.

U plemenu Podgor, među doseljenicima sa raznih strana, iz brdskih plemena i okolnih nahija Crne Gore, izdvajaju se dve grupe bratstava poreklom iz Hotskog Huma.

U Brčelima dominiraju rodovi doseljeni iz Gornje i Donje Zete. Zanimljivo je bratstvo Vulićevića iz Brijega zbog predanja o vlasteoskom poreklu iz srednjevekovnog Smedereva.

Pleme Dupilo je jako heterogenog sastava stanovništva, iz raznih krajeva Crne Gore, Brda i Hercegovine.

U Sotonićima dominiraju „Dukađinci“, dok je najhomogenije pleme Gluhi Do, sa izrazitom vasojevićkom većinom. Sredinom 15. stoleća, Vasojevići još uvek nisu sasvim teritorijalizovani u Brdima. Prema raspoloživim podacima, može se zaključiti da u ovo vreme oni idu u zajednici sa Piperima, sa staništima naporedo i u Donjoj i u Gornjoj Zeti. Od druge polovine 15. stoleća, Vasojevići se pomeraju više na istok. Doseljenici u Crmnicu bi mogli biti iz tog prelaznog perioda, kad su neki Piperi i Vasojevići iz Zete došli u oblast koju drže Crnojevići. Ivac i Nišola od koga potiču gluhodolski Ivčevići i Nišolići bili su u službi kod Ivana Crnojevića, a s njima i Vukman Piper, rodonačelnik utrških Vukmanovića.

Prema vasojevićkom predanju, predak dupioskih Đurovića, Đuro, je sin legendarnog Vasa Vasojevića, odnosno četrvrti brat rodonačelnika tri ogranka Vasojevića – Raja, Novaka i Mija.

Napomena:

Opisano stanje crmničkih bratstava je iz sredine 20. stoleća.

U ovom popisu nisam naveo neka manja bratstva naseljena u Crmnicu iz susednih krajeva, već ona koja su zasnovana u samoj Crmnici.

Izvori:

„Crmnica“ – Jovan Vukmanović

„Najstariji pomeni crmničkih naselja“ – Savo Lekić

„Dva deftera Crne Gore iz vremena Skender-bega Crnojevića“ – Branislav Đurđev i Lamija Hadžiosmanović

„Stara Crna Gora“ – Jovan Erdeljanović

„Pomeni crnogorskih plemena u kotorskim spomenicima (14-16. vijek)“ – Risto Kovijanić

„Pomeni Vlaha na području opštine Bar“ – Cvetko Pavlović

„Riječka nahija“ – Andrija Jovićević

„Pleme Vasojevići“ – Radoslav Vešović

 

Komentari (52)

Odgovorite

52 komentara

  1. Ljutica Žarko

    Gospodine Babiću, čestitam na velikom uloženom naporu da skupite i objavite sve ove podatke. Za selo Podgor niste naveli bratstvo Ljutice. Po knjizi “Crmničko pleme” u izdanju Srpske akademije nauka i umetnosti iz 70tih navodi se da su posle Kosovske bitke tri brata Ljutica su se naselila u Crmnicu. Posedujem foto kopiju dokumenta iz 1847 koju je lično pisao Njegoš i u kojoj se zahvaljuje Mitru Ljutićiću što je osvetio na prevaru ubijene Petroviće i poklanja mu svoje posede u Crmnici.

  2. dr Slobodan Leković iz Godinja u Crmnici

    Kada govorimo o Lekovićima iz sela Godinja detaljno porijeklo možete pročitati na istom ovom portalu, u komentarima, pod nazivom PORIJEKLO PREZIMENA LEKOVIĆ. Postoji i knjiga koja je sada izašla iz štampe pod nazivom IVO MALIŠIN LEKOVIĆ I FAMILIJA, ZAPISI-DOKUMENTA., autora dr SLOBODANA LEKOVIĆA.
    Rodonačelnik je Leka Gelin (Gegaj) koji je došao polovinom XVI vijeka. Zatekao je porodice Redžepović, Milaši, Đurmani, Lilići, Dabišinović i dr. koji su se svi raselili i poznato je u kojim mjestima. Inače ime Godinje nastalo je po legendi iz vremena Sv. Jovana Vladimira iz dinastije Vojisavljevića koji je bio prvi dukljanski vladar. “Knez Vladimir vraćajući se iz boja sa Vizantijcima, na padinama planine Rumije, kao pobjednik svrati sa vojskom u pitomo selo da se osvježi i odmori. Tu mu je prijalo, pored 12 izvora žive vode. Izjavi da mu ovdje godi, i tako selo dobi ime Godinje”.
    dr Slobodan Leković iz Podgorice

  3. Dušan Todorović

    Moj deda po majci je pokojni Dušan Raičević rođen 1906. godine u Gluhom Dolu. Evo po njegovom kazivanju grane Raičevića koji sa Kneževićima i Vuksanovićima pripadaju Vuletićima.
    1695 Raič
    1720 Ivo
    1745 Milo
    1770 Pero
    1795 Tomo
    1820 Đuro
    1845 Boško
    1870 Joko
    1906 Dušan
    Od sinova živ mu je još najmlađi Slobodan (1945. godine) koji ima dve ćerke.

  4. Nebojša Babić

    Rezultat Nikaljevića:
    R1a CTS3402 (23andMe)

    • Stefan Šošević

      Poštovani Nebojša,
      istraživanjem rodoslova i porekla porodice Šošević, došao sam do podatka da potiču iz Crmničke nahije, iz plemena Plamenac. Da li imate nekih informacija o toj porodici?

      S poštovanjem

  5. NIKOLA SUBOTIĆ

    Subotići iz Boke su u srodstvu sa Subotićima iz Crmnice. Tri brata Subotića (Maksim, Jovo i Lješko) su zbog krvne osvete napustili Donje Ledenice kod Risna i preselili se u Crmnicu, u Gornje Brčele u drugoj polovini XVIII vijeka. U Brčelima su došli u sukob sa Turcima i ubili turskog haračliju koji je udario ženu jednog od njih. Zbog toga su se sva trojica iselila u Grbalj. Dvojica od njih ostaju u Grblju, Maksim u selu Glavati, Jovo u selu Krimovice, a Lješko se nakon nekog vremena vratio u Crmnicu. O ovome je pisao Jovan Erdeljanović u knjizi Stara Crna Gora, početkom XX vijeka i još navodi da su u Brčelima dvije kuće Subotića. Jovan Vukmanović u knjizi Crmnica izdatoj 1986. godine navodi jednu kuću Subotića i da im je slava Tomin dan. Subotići su na Ledenicama slavili Ilindan, a zatim su promjenili slavu u Tomindan u Crmnici i Aranđelovdan u Grblju. Vukmanović u Donjim Brčelima pominje i Subotića brijeg. Subotići iz Grblja i Subotići iz Crmnice su održavali kontakt do pred Drugi svjetski rat. Jedan Subotić iz Grblja se početkom 20-ih godina XX vijeka oženio Maricom Iličkovića iz Brčela.
    Ako ima neko od Subotića iz Brčela ili neko ko o njima nešto zna može mi se javiti na mejl adresu: [email protected]
    Nikola Subotić

  6. Veljko Tešović

    Poštovanje svim učesnicima o poreklu prezimena u Crmnici. Hteo bih da pitam o poreklu porodice Jovančević iz Godinja koji su se iselili u Drobnjak i stvorili selo Godielje. Inače od Jovančevića su Tešovići od Godielja.
    Hvala