Poreklo prezimena, selo Gornji Strmac (Zubin Potok)

1. novembar 2015.

komentara: 0

Poreklo stanovništva sela Gornji Strmac, opština Zubin Potok. Prema istraživanju dr Milisava Lutovca, Ibarski Kolašin, antropogeografska ispitivanja, Beograd, 1954. Priredio saradnik portala Poreklo Vojislav Ananić.

Gornji-Strmac

 

Selo je u izvorišnoj čelenci Kline, pritoke Beloga Drima, ali je u tešnjoj geografskoj vezi sa Kolašinom, u čijem je sastavu uvek bilo, nego sa Drenicom. Naselje je na blagoj strani koja je izložena jugozapadu. Oko njega su brda, preko kojih, kroz prevoje, Strmac održava vezu sa dolinom Ibra. Strmac je u šumovitom i vodom bogatom kraju. Sem Orlovića Potoka koji protiče sredinom, u selu ima i drugih voda: Vlašljiva Voda, Bačijište, Korito, Popovak (potok), Vodice, Pavinica. Nazivi pojedinih krajeva u ataru sela su: Banjičko Brdo (tu su držali ovce stočari iz metohiskog sela Banje), Debelo Brdo, Kula, Kruškovica, Perkovac, Rusce, Baštine, Vlaška (srpska) Livada. U nekim od ovih krajeva ranije su postojala naselja, na primer u Kuli, Ruscu i Perkovcu.

U Strmcu nema ostatka starijeg stanovištva, jer je selo postalo na krčevinama tek kada je došlo današnje stanovništvo. Međutim u zaseoku Perkovcu bila je stara crkvica „na svod“, koju je obnovilo stanovništvo Strmca. Isto tako u Ruscu, koje se pre 190 godina pominje kao selo, postoji staro srpsko groblje.

Stanovnici Strmca su: Orlovići (33 k., Sv. Đorđe i Sv. Nikola). Ovde su se pre 200 godina naselili tri brata iz Crne Gore. Za jednog znaju da se zvao Milat. Oni se između sebe, u selu, dele na: Vuksanoviće, Pantoviće, Jevtoviće, Vučeniće i Nešoviće. Inače se svi prezivaju po starom prezimenu Orlovići. Iseljenih Orlovića ima u Svinjaru, Obiliću i Vučitrnu (Kosovo), kod Plane, u Šipolju kod Mitrovice, u Srbici i Krligatima (Drenica). Orlovići su imali svoju zemlju, što je dokaz da su se među prvima naselili i zemlju iskrčili.

Druga naselja, od kojih neka sada ulaze u atar Strmca, kao Rusce, Perkovac i Tiniće, bila su zasebna sela, pa se iz njih stanovništvo iselilo u drugoj polovini XIX veka, osobito posle oslobođenja Toplice. Iz ovog Tinića je poreklom neki sveštenik Radosav, koji je dobio parohiju u selu Dmitrovci (danas K. Mitrovica), zatim; je „nužde radi arnautske”, prebegao u Drenču, gde je popovao 20 godina, a odatle prešao, 1733. godine u Kragujevac. U Ruscu su bili neki Šmigići, poznati po hrabrosti, a sada tamo žive Čukići (1 k., Sv. Arhanđeo i Sv. Aleksandar), koji su došli iz Mojstira u srezu štavičkom. U Perkovcu, u kojem sada nema nijedne kuće, ranije su živeli Cocići, Kolakovići i Bedovići. Ni u Tiniću, koje sada pripada Krligatima, takođe nema stanovnika, a ranije su tu živeli Devedžijići. Bedovići su iseljeni u Vuču kod Kuršumlije, a Cocići u susedna sela: Donji Strmac i Kotor (Drenica).

Kolašinu je pripadalo i selo Krligate. Iz njega se posle 1880. g. raselilo srpsko stanovništvo, čija su mesta zauzeli muhadžiri iz Toplice. I ovi su se posle 1912. godine iselili. Njih su zamenili doseljenici iz Kolašina: Biševci iz Jabuke, Đurići iz Crepulje, Jeremići iz Brnjaka i G. Strmca. U Slatini na Kosovu ima takođe doseljenih Krligaćana.

IZVOR: SANU, Srpski etnografski zbornik, knjiga, LXVII, D-r Milosav Lutovac, IBARSKI KOLAŠIN, antropogeografska ispitivanja, Beograd, 1954. Odabrao i priredio saradnik portala Poreklo Vojislav Ananić

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.