Poreklo prezimena, selo Kuti (Bijeljani, Bileća)

9. oktobar 2015.

komentara: 0

Poreklo stanovništva sela Kuti, opština Bijeljani (Bileća). Prema istraživanju Petra Šobajića DABARSKO POLJE U HERCEGOVINI. Priredio saradnik portala Poreklo Vojislav Ananić.

Selo je u jugoistočnom uglu polja ispod Kutskog Osoja sa 19 kuća, od kojih su neke nisko pri polju, a druge pod Osojem i na Ljuti. Kuće pri polju su grupisane oko Ćumurijine kule, a u strani su rasturene.

Kuti-crkva-SvU selu i oko njega je nekoliko gomila, od kojih se jedna zove Velika gomila, a jedna Prosuta šmila. Seoska crkva je Sv. Trojica na jednom podu iznad polja, a po njoj se i taj kraj sela zove Trojica. Crkva je vrlo stara, „podignuta 130 godina prije Kosova“. Zadugo je bila u ruševinama, a obnovljena je, kako piše na njenim vratima, 1889. trudom naroda. Ko je i kad srušio staru crkvu, ne zna se. Oko crkve je bilo veliko groblje sa stećcima, koje su pri obnavljanju crkve polomili ili u nju uzidali, a očuvao se samo jedan stećak i on je pred crkvom. Na jednoj ploči u pragu vrata vidi se samo početak natpisa: a se leži . .. Duž polja, počev od stare džamije pa put Prisoja, poznaju se omeđine nekadašnjih kuća krečom zidanih, a ima ih toliko da jedan domaćin odande reče: „Ođe je nekad bila prava varoš“. Pri polju su razvaline stare džamije, koju je srušio Bajo Pivljanin, i otada nije obnavljana. Među seoskim kućama blizu zidina džamije je stara Kula Ćumurija, koji su živeli u Kutima.

Nazivi u selu su:Oštra Glavica, Raskrsnica, Počivaljka, Korjenića Greb (tu posečen Turčin rodom iz Korjenića), Orašac, Visibaba (ponor), Orlovače, Ravna Vlaka, Mačija Stopa, Debela Podina, Tegovi, Trojica, Gunovci, Dejanov Do, Šiljevi Do, Kremena Dolina, Mali Stac, Obodinske Doline, Prekovi Do, Bikina Pećina, Čelebića Kula, Amzuša (ubao), Dažilje (polje ispod sela), Elemenske Granice (na Ljuti, a ime da je došlo po nekom turskom činovniku koji je nekad međio javte).

U vreme vojevanja Baja Pivljanina i Lima barjaktara u Kutima je živelo 7 pravoslavnih i 7 muslimanskih porodica od kojih onde više nema niko. Sve su to bili doseljenici u Dabru. Od pravoslavnih su najstariji doseljenici bili Kovačevići, koji su prešli u Zasadu iznad Kuta i o njima tamo govorim. Bjelovuci su bili starinom iz Miruša u Op. Rudinama, odakle su u Kute pre kuge došla braća Petar, Aćim i Ilija. Od Ilije je bio Jovan, koga je pre kuge ubio Luka Berać iz Vranjskije. Aćim je bio ugledan domaćin, a izdao je bio Turcima neku četu, te je izginulo 9 hajduka. Ovu porodicu je pomorila kuga i niko ostao nije. Ćirosi su bili iz Knež-Dola u Oputnim Rudinama, a došao je pre kuge Gligor i bio kmet Abaza. Sve ih je kuga pomorila, a živeli su u kući u kojoj sada stanuje Šarenac. Slavili su Đurđevdan. Pikule su takođe bili iz Knež-Dola, a došao je Nikola, čija je kuća sada zidina. Slavili su Đurđevdan. Damjance je sve kuga pomorila, ostalo samo jedno dete i prešlo u Šipačno nevesinjsko. Rončevići su neki pomrli od kuge, a neki utekli u Gacko. Krnjevići su od Maleševaca iskraj Bileće. Kad je kuga vladala, ostalo je jedno dete i od njega su Krnjevići u Davidovićima i Fatnici. U Kutima je po njima postao naziv Krnjevo Guvno.

Iz Kuta su iščezle muslimanske porodice:  Ćumurije,Useinagići, Čelebići, Amzići, Adžiomeri, Abazi i Ćišići. Odakle su bile ove porodice, ne zna se sigurno. Kazuju da su Useinagići bili od Stoca, Čelebići iz Mostara, Ćumurije od pomenutih Kovačevića, od kojih se neko poturčio: bila dva brata i jedan bio kovač, od koga su Kovačevići, a drugi izrađivao ćumur i od njega bili Ćumurije. Jovan Popara iz Fatnice kazivao mi je da su se sve ove porodice doselile u Dabar iz Novog u Boki. Njih je zatekla kuga od 1813—15 g., pa su tada Amzići utekli u Bosnu, Useinagići u Stolac, Čelebići i Abazi u Mostar, Adžiomeri u Galebu i od njih su tamo Muratbegovići u selu Višićima. Od Ćumurija je iza kuge ostao samo Hadži-beg Ahmet Ćumurija i zadržao se onde. Celo selo Kuti su bili njegov čitluk, a sem toga je imao i drugih zemalja po Dabarskom Polju. Njegovi su 1852. prešli u Mostar, gde ih i sada ima. Za Ćišiće su mi umeli kazati samo toliko da su davno nekad živeli u ovom selu.

Od porodica koje danas žive u Kutima najstariji su Batinići. Po predanju koje sam od njih čuo, starinom su iz Crne Gore, iz sela Vrbe u Njegušima. Otuda im je došao u pustu Planu predak Luka sa 6 sinova. Uz bunu 1875. računali su da je tada bilo 300 godina otkad se Luka doselio. Ranije su se prezivali Kresojevići. Znaju za pretke: braću popa Lazara i Jovana, a neki dodaju i trećeg brata — Rista. Ova su se braća davno iz Plane preselila u Gor. Vranjska. Jovan tamo bio knez i imao u knežini 8 numera (Kašikovića 2 k., Piljevića 2, Stolica 2, Batinića 1, a za osmu ne znaju ko je bio). Jovan je knezovao 40 godina i bio obor-knez nad 12 knezova. U Plužinama mu bio suvremenik knez Milić, koji je imao 9 numera, a od koga se razgranala velika porodica Milićevića u Hercegovini. U Predolju je bio knez Rade Predojević sa knežinom od 12 numera. Ovi knezovi odnesu u Carigrad harač od 18 knežina Hercegovine, pa otuda navrate u Travnik, gde ih Turci pobiju: poseku 12 knezova, među njima Jovana i Milića, a 6 knezova uteknu i s njima i knez Rade. Zbog čega su Turci pobili ove knezove nisam saznao.

Od kneza Jovana Batinića bio je Dreka, koji je poginuo kao hajduk u jednoj četi. Jovanov brat pop Lazar je imao Laka i Todora. Od Todora su Ratkovići u Ljubinju. Lako je imao Todora, Stojana i Rista. Četiri godine iza kuge (oko 1819) Đuro Lakov sa sinovima Simom, Kostadinom, Trivkom i Todorom pređe na zemlju Hadži-bega Ćumurije u Kuta. Vrate se Kostadin i Todor, a od Sima i Trivka su 3 kuće Batinića u Kutima. Ima ih i u Vranjskijem i Simijovoj.

Batinići kazuju da su od dalekog pretka Luke i njegovih sinova mnoge porodice: Babići u Planoj, nevesinjskoj Grabovači, u Trnovici, Fatnici, Busku u Nikš. Rudinama, u Bosni i Srbiji; Avdići, muslimani u Planoj, kojih ima raseljenih po Bosni. Za njih kažu da potiču od Ilije, sina Lukinog, koga su Turci uzeli u janičare. Zimonjići u Gacku, Šarenci u Dabru, Vlahovićima, Davidovićima, Mekoj Grudi; Stajići u Gor. Vranjskoj, Parežani u Paniku, Šakote u Vrijeci u Dabru, u Planoj, Davidovićima i Mekoj Grudi, Ratkovići u Ljubinju, Čokorili u Mostaru, Đogovići u Rijeci nevesinjskoj. Kao i Batinići, sve ove porodice slave Lazarevu subotu.

Popare su iz Kukričja u Fatnici; prve godine iza kuge (1816) došao je Todor sa sinovima Ilijom, Mitrom, Zekom i Stevanom. Do Smail-agine godine zvali su se Domazeti, a tada dobiju nadimak Popare. Dalja im je starina iz Kuta na Čevu, odakle je došao Ilija Domazetović u Aćima Cerovine u Pađene. Od njega su svi Popare, kojih ima i u Fatnici. U selu ih je 2 k., slave Nikoljdan.

Vojičići su iz neves. Žiljeva prešli u Fatnicu, a odatle oko 1840. god. došao je ovamo na agaluk Ćumurija Vidak, koji je imao Rista, Mića i Mata. Ima ih 3 k., slave Jovanjdan, prislužuju Vel. gospođu. Po jednom kazivanju dalja im je starina u Nikš. Župi, a po drugom da su od Vasiljevića iz Petrovića u Banjanima. Rođaci su im Ivaniši u Slatu i Teletine u Bežđeđem u Nevesinju.

Šarenci su iz Davidovića iznad Dabra, došao Andrija 12-te godine iza kuge (oko 1827. g.) i doveo sinove Iliju, Ćetka, Steva, Stanišu i Draga. U selu ih 9 kuća. O njihovom daljem poreklu gde o Batinićima, kojima su oni daleki rođaci.

Ivkovići su iz Bežđeđeg, došao Pero 1872. god. na Ćumurijin čitluk. Ima ih 2 k., slave Jovanjdan.

Vujovići 2 k. su iz Simijove, došao je Nikola na miraz oko 1886. god. Slave Nikoljdan.

IZVOR: PETAR ŠOBAJIĆ: DABARSKO POLJE U HERCEGOVINI, antropogeografska istraživanja – SANU, naselja i poreklo stanovništva, knj. 34, Beograd, 1954. Odabrao i priredio: saradnik portala Poreklo Vojislav Ananić

 

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.