Srbi u Belom Manastiru (Baranja)

24. septembar 2015.

komentara: 13

PRIREDIO: Saradnik portala Poreklo Branko Todorović

Naselje Beli Manastir razvilo se na rudini Sarkanju, između šuma Haljevo i Adice, na blagim padinama Banske kose. Mesto se u izvornoj građi spominje početkom XVIII veka. Svi nazivi – toponimi su u vezi sa manastirima koji su postojali u ovom mestu. Prema podacima iz 1751. godine, naselje je imalo 73 porodice pravosalvne vere, a 1922. godine dobija naziv Beli Manastir. Godine 1924. u Belom Manastiru živi 425 Srba.

Prema starim šematizmima, parohija postoji već 1777. godine. Te godine paroh Pavle Kalajdžić uvodi matične knjige.

Parohijska crkva, posvećena svetom arhangelu Mihailu, izgrađena je 1771. godine. Hram se nalazi na periferiji grada.

Postojali su krstovi u centru Belog Manastira, Šećerane i Branjinog Vrha, ali su minirani i porušeni posle mirne reintegracije 1997. godine.

Letopis parohije se vodi od 1954. godine.

U kancelariji se čuvaju matične knjige rođenih i krštenih, venčanih i sahranjenih od 1878. godine. Deo matičnih knjiga nalazi se u državnom matičnom uredu.

Broj domova i vernika po naseljima: Beli Manastir 289 domova sa 752 duše; Šećerana 8 domova, 12 duša; i Branjin Vrh 1 domaćinstvo, 2 duše. Ukupno 305 domova sa 780 duša.

Oko 190 mešovitih ili srpskih domova ne prima sveštenika.

Mnoga domaćinstva iseljena su u treće zemlje, a nisu odjavljena u Belom Manastiru, stoga podaci nisu relevantni, što se tiče državne statistike.

Po državnoj statistici iz 2001. godine na teritoriji grada živi 10986 stanovnika, od čega Srbi čine 26,58% (2920). Srpskoj crkvi pripada 26,40% ili 2900 vernika. Srpski govori 11,64% stanovništva. Godine 1924. Beli Manastir je imao 425 srpskih duša i bio parohija VI klase.

U 2007. godini parohije Belog Manastira imale su 524 doma sa 1047 duša.

IZVOR: Dušan Kolundžić, Prvi šematizam Eparhije osečkopoljske i baranjske, Beograd, 2009, str. 81-83

PORODICE POPISANE 1554. I 1591. GODINE

Bakas, Balik, Bánó, Beke, Boros, Dávid, Ferenc, Horvát (2x), Királ, Kis, Komás, Kovács, Kulin, Monyar, Nagy, Obán, Orsola, Patócs, Sánta, Som, Szabó (5x), Szege, Szöke, Szücs, Taró, Telek, Tód (4x), Tökes, Tökös, Vajda, Varga, Vas (1554); Beke (2x), Bencse, Bogár, Bögyes, Hicse, Horvát, János, Jó, Kovács, Nagy (2x), Orbán (2x), Ovatos, Pétar, Petör, Pint, Poroszlo, Racsa, Szabó, Timár, Tot (2x), Vajda (3x), Varga (1591).

IZVOR: Claus Heinrich Gattermann, Die Baranya in den Jahren 1686 bis 1713, Göttingen, 2005, str. 449-450

POPIS SISTEMATSKE KOMISIJE IZ 1715. GODINE

Stojko Kosmanovics, Milosin Bosnyak, Vaszil Mihalylovics, Milics Radanovics, Bogdan Bosnyak, Sivko Bosnyak, Radusinicsa.

IZVOR:Az 1715. évi országos összeírás

POPIS SISTEMATSKE KOMISIJE IZ 1720. GODINE

Milicz Bosnyak, Sztojko Kozmanovicz, Vaszil Mihalovicz, Bogdan Bosnyak, Sivko Bosnyak, Radoszonicsa, Elia Bosnyak.

IZVOR: Az 1720. évi országos összeírás

POPISANI U BELOM MANASTIRU 1766. GODINE

Banacz Petar, Banacz Raczko, Banac Szimo, Birjanacz Sztoissa, Bogdanovicty Sztoissa, Bosnyak Mitar, Bosnyak Petar, Dosakovich Sztojan, Gazdics Todor, Gojkov Jovan, Jasnos Jovan, Janos Pavao, Jovics Gligoria, Kalacsich Jovan, Kassanin Mihajlo, Kovach Marko, Mihjlov Ignatia, Poznanov Jovana, Prekodravacz Jovan, Prikodravacz Gyuko, Subassa petar, Szladity Mla, Sztanivukovity Gyuragy, Sztojkovity Sztojan, Titosacz Avram, Vakanacz Gligoria, Vakanacz Jefta, Vakanacz Lazo, Vakanacz Tyiro, Vaszilovich Petar, Vidich Alexa, Vidics Mitar, Vucskovich Manojlo.

IZVOR:MOL, Theresianisches Urbarium 1767

POPIS ZEMLJE IZ 1828. GODINE

Georgius Meister, Georgius Jager, Josephus Emert, Josephus Erhard, Franciscus Albert, Joannes Einfinger, Matheus Horvath, Georgius Klotz, Josephus Konig, Casparus Kornmayer, Josephus Knaidl, Casparus Szeiller, Vidua Defusz, Matheus Krebesz, Josephus Szeiller, Josephus Valter, Martinus Ripper, Jacobus Czener, Matheus Brandt, Nicolaus Heuperger, Casparus Muller, Josephus Tegenhart, Josephus Prieszberger, Stephanus Gaszt, Judans Philippus Resenb, Mathias Gyurokovits, Petrus Alberth, Kilianus Geisner, Joannes Stein, Michael Breszler, Nicolaus Khol, Mathias Bruszt, Fridericus Hohend, Christophorus Appl, Joannes Brand, Georgius Szeiller, Cyrillus Csornvits, Joannes Kollman, Adamus Altman, Joannes Schmeltz, Joannes Schneider, Joannes Schrem, Fabianus Frfilich, Laurentius Lang, Joannes Klein, Laurentius Krezer, Franciscus Sziegler, Jacobus Binder, Jacobus Okerst, Franciscus Mayer, Fabianus Konig, Michael Opantsar, Peitcrhuasels Fzuisncdheerr, Georgius Gasztner, Andreas Oberth, Paulus Hengl, Andreas Melcher, Petrus Ruff, Joannes Krozer, Valentinus Haner, Josephus Schneider, Matheus Kraft, Joannes Staub, Joannes Fuhrer, Josephus Kram, Christoph Einfinger, Josephus Fuchs, Philippus Loner, Antonius Peninger, Joannes Ruff, Joannes Folk, Sebastianus Khomer, Adamus Kommayer, Henricus Schneider, Sebastianus Neuland, Francis Bernyevaratz, Jacobus Kersztin, Samuel Vajaszinov, Cyrillus Popovits, Georgius Banacz, Philippus Vernyevartz, Stephanus Vakanyats, Demetrius Vakanyats, Jeremias Banatz, Elias Vakanyatz, Georgius Kassanin, Jeremias Banacz, Joannes Bosnyak, Andreas Klotz, Joannes Bolmanatz, Maxim. Gyurkovits, Mathias Maximovits, Jevta Vujevics, Stephanus Maximov, Josephus Mihajlev, Joannes Vichman, Romanus Kovatsev, Jacobus Jovits, Elias Bosnyak, Franciscus Getto, Georgius Lang, Stephanus Vakanyacz, Gyurieza Mihajlev, Demetrius Mihajlev, Alexander Kalaiesics, Josephus Bogdanov, Alexius Vuskovits, Jeremias Vekanyacz, Joannes Handstein, Josephus Ekhardt, Stephanus Vickts, Procopius Jelits, Stephanus Vujaszinov, Adamus Frank, Lazarus Bozsics, Cusmannus Bernyevar, Andreas Milorod, Jeremias Mihajlev, Demetrius Bozsits, Athanasius Vakanyatz, Sebastianus Engl, Nicolaus Nikolits, Antonius Holtz, Andreas Jaradam, Josephus Horvath, Josephus Bruszt, Paulus Popovits, Nicolaus Bauer, Thomas Tausch, Petrus Herman, Georgius Handstein, Joannes Mink, Josephus Vigant, Joannes Mezner, Georgius Lang, Andreas Khaidl, Jacobus Czener, Paulus Frech, Joannes Frech, Joannes Alberth, Franciscus Nemeth, Phlippus Szonhalter, Georgius Scheksz, Joannes Konig, Marcus Jerger, Christoph. Gillming, Joannes Lang, Michael Fischer, Georgius Schneider, Christoph. Tachtler, Martinus Krell, Josephus Zavaros, Stephanus Czigler, Joannes Mergl, Elias Radovanov, Christoph. Fischer, Theophilus Vakanatz, Blasius Orohoczi, Jovitha Miskovits, Andreas Lenhardt, Joannes Told, Antonius Meiling, Joannes Heuperger, Thomas Frech, Josephus Jerger, Ignatius Lenkovits, Adamus Khorner, Joannes Bauer, Stephanus Banatz, Joannes Brevadovits, Timus Vakanatz, Communitatis Domus, Michael Horvath, Communitatis Domus, Joannes Henezog, Alexander Tattari, Joannes Binder.

IZVOR: Martha Remer Connor, GERMANS & HUNGARIANS 1882. Land Census Baranya County Hungary, Las Vegas, 1991, str. 275/276

DOMAĆINSTVA I KRSNE SLAVE POPISANE 2015. GODINE

Adamović (Trifundan), Alapović (Đurđevdan), Anđelić (Nikoljdan), Bagić (Jovdandan), Bajić (Lučindan, Nikoljdan), Barbirović (Đurđrevdan), Bačvanin (Đurđevdan), Bekić (Stefandan), Belić (Đurđevdan), Beronja (Jovandan), Bertić (Stefandan), Bobera (Jovdandan), Bogunović (Jovandan), Božić (Stefandan), Bojanin (Stefandan), Borjanić (Simeondan), Bošnjak (Đurđevdan), Branković (Aranđelovdan), Brženac (Đurđevdan), Brnović (Sveta Petka), Brnjevarac (Jovandan), Budimir (Aranđelovdan), Buha (Dimitrijevdan), Vakanjac (Ignjatijevdan), Vasiljević (Nikoljdan), Vidović (Đurđevdan), Vraneš (Nikoljdan), Vujatović (Nikoljdan), Vukadinović (Jovandan), Vuković (Jovandan), Vučenović (Đurđevdan), Vučić (Nova Godina), Gerdešić (Đurđevdan), Grujić (Nikoljdan), Damjanić (Ilindan), Damjanović (Đurđevdan), Dašić (Jovandan), Dvornić (Pantelejmondan), Dragomirović (Aranđelovdan), Dragosavljević (Jovandan), Đaković (Đurđevdan), Đorđević (Alimpijevdan), Đukić (Nikoljdan), Đurđević (Stefandan), Đurić (Stefandan), Đurković (Nikoljdan), Živković (Jovandan, Alimpijevdan), Zec (Nikoljdan), Ilić (Sveti Kozma i Damjan), Jabuka (Nikoljdan), Janković (Ignjatijevdan, Đurđevdan, Sveta Petka), Jasnić (Đurđevdan), Jeličić (Nikoljdan), Jovanović (Stefandan, Jovandan, Đurđic), Jovičić (Nikoljdan), Karagaća (Đurđevdan), Kašanin (Stefandan), Kecman (Vartolomejevdan), Kljajić (Jovandan), Knežević (Pantelejmondan, Avramijevdan), Kovač (Stefandan, Aranđelovdan, Nikoljdan), Kovačević (Trifundan, Đurđevdan), Kostić (Aranđelovdan), Krezić (Nikoljdan, Đurđevdan), Krnjaić (Jovandan), Krstinović (Simeondan), Krstić (Dimitrijevdan, Aranđelovdan), Kurlagić (Stefandan), Lazarević (Dimitrijevdan), Laketa (Jovandan), Lakičević (Nikoljdan), Lečić (Aranđelovdan), Livazović (Jovandan), Lujić (Jovandan), Ljepojević (Nikoljdan), Majstorović (Sveti Kliment), Maksimović (Trifundan), Malbaša (Nikoljdan), Malivuk (Jovandan, Tomindan), Malinić (Simeondan), Manić (Nikoljdan), Manojlović (Đurđevdan), Marijanović (Ignjatijevdan), Marčeta (Jovandan), Matić (Lučindan), Mijatović (Nikoljdan), Milenković (Sveta Petka), Mileusnić (Nikoljdan), Milićević (Nikoljdan), Milovanović (Jovandan, Trifundan), Milovac (Nikoljdan), Milošević (Đurđevdan), Mišlješić (Nikoljdan), Mitrović (Časne Verige), Mihajlović (Đurđevdan, Aranđelovdan, Alimpijevdan), Mišanović (Đurđevdan), Mišković (Nikoljdan), Mišljenović (Đurđevdan), Mladen (Lazareva Subota), Mokricki (Jovandan), Momčilović (Nikoljdan), Mrđa (Nikoljdan), Nada (Lazareva Subota), Nadoveza (Stefandan), Naumovski (Nikoljdan), Nenadić (Nikoljdan), Nikolić (Alipmijevdan, Nikoljdan), Novaković (Đurđevdan), Njegomir (Jovandan), Obradović (Stefandan), Ognjenović (Jovandan, Đurđevdan), Osvald (Aranđelovdan), Ostojić (Đurđevdan), Pajić (Đurđevdan), Parabak (Stefandan), Petković (Jovandan), Petrović (Stefandan, Nikoljdan), Pešić (Đurđevdan),Plavšić (Simeondan), Poznanović (Đurđevdan), Prokić (Stefandan), Prusac (Đurđevdan), Radivojević (Alimpijevdan), Radovanović (Stefandan), Radojčić (Nikoljdan), Radošević (Đurđevdan), Rakić (Đurđevdan), Ristić (Stefandan, Đurđevdan), Ristovski (Stefandan), Savanović (Nikoljdan), Sarkanjac (Jovandan), Sekulić (Đurđevdan), Serdar (Jovandan), Simić (Jovandan), Sladaković (Đurđevdan), Smiljanić (Simeondan), Stanić (Jovandan), Stanković (Tomindan), Stojan (Lazareva Subota), Stojanović (Jovandan), Stojković (Krstovdan), Strajnić (Nikoljdan), Sutarić (Stefandan), Tanasijević (Stefandan), Teofilović (Nikoljdan), Tešanović (Stefandan), Tešić (Nikoljdan), Tišma (Jovandan), Tovjanin (Markovdan), Tomić (Sveti Kozma i Damjan), Trivunović (Aranđelovdan), Trninić (Nikoljdan), Ćirić (Aranđelovdan), Ćuk (Aranđelovdan), Horvat (Jovandan, Đurđevdan, Aranđelovdan, Nikoljdan), Cevek (Đurđevdan), Curić (Đurđevdan), Čavić (Nikoljdan), Čengija (Stefandan), Čubra (Nikoljdan), Džambas (Lučindan), Šakić (Đurđevdan), Šapić (Trifundan), Šikanja (Stefandan), Šiljić (Jovandan), Šimić (Nikoljdan), Šćekić (Stefandan).

Napomena: Ovi podaci nisu do kraja potpuni, ako se uzme u obzir podatak iz 2009. godine, da pravoslavnog sveštenika u Belom Manastiru ne prima 190 mešovitih ili srpskih domova, što dalje znači da bar za jedan deo porodica ne znamo koje krsne slave proslavljaju.

IZVOR: Popis svečarskih vodica Srpske pravosalvne parohije belomanastirske za 2015. godinu; Dušan Kujundžić, Prvi šematizam Sparhije osečkopoljske i baranjske, Beograd, 2009, str. 83

SPISAK SVEŠTENIKA U BELOM MANASTIRU OD 1767. DO DANAS

Ignjatije Gojković (1767-1785), Dimitrije Zernić (1786-), Lazar Popović (1786-1787), Maksim Kuzmanović (1787-1807), Nikolaj Kuzmanović (1807-1814), Eftimije Gojković (1815-1830), Gavril Arsić (1839-1836), Petar Parabak (1836-), Uroš Marjanović (1836-1842), Pavle Kalajdžić (1842-1886), Cvetko Milić (1886-1887), Konstantin Gojković (1887-1898), Cvetko Milić (1898-1900), Isidor Bošnjak (1900), Miloš Milić (1900-1906), Dionisije Mijatović (1906-1908), Svetozar Panić (1908-1923), Dušan Andrić (1923-1924), Milutin Petrović (1924-1941), Vlado Kljajić (1991-).

Nedostaju podaci za period od 1941. do 1991. godine.

IZVOR: Milan Dujmov, Lista sveštenika Srpske pravoslavne eparhije Budimske, Budimpešta, 2013, str. 51-52

Komentari (13)

Odgovorite

13 komentara

  1. Vojislav Ananić

    Podravlje (Jenćfalva) – dio Osijeka na lijevoj obali Drave
    Mađarsko ime od osobnog imena Jend (Eugen), vjerojatno prema Eugenu Savojskom, u čijem je vlasništvu bio obližnji dvorac Belje. U starijim zapisima nalazimo i oblik Eugenfalva.
    Hrvatsko ime prema smještaju mjesta.

    Podunavlje (Dunaipuszta) – pustara sjeveroistočno od Bilja
    Radi se o pustari smještenoj u plavnom području Dunava. Etimologija je stoga prilično očigledna.

    Popovac (Baranyaban) – mjesto sjeveroistočno od Belog Manastira Toponim Ban dolazi od titule ban ‘ban’, koja je vjerojatno turkijskog podrijetla. Po mjestu je ime dobilo i brdo koje se proteže južno od njega – Bansko brdo. Prvi dio imena upućuje na smještaj mjesta u baranjavarskom okrugu.
    Hrvatsko ime dolazi od činjenice da je Popovac bio središte lokalne katoličke župe i pravoslavne parohije.

    Izvor: Usporedni pregled hrvatskih i mađarskih baranjskih ojkonima, Krešimir Međeral – Sučević, Zagreb, 2006.

  2. Vojislav Ananić

    Sokolovac (Katalinpuszta) – pustara sjeverno-sjeveroistočno od Luga
    Riječ je o pustari, u mađarskom imenu prefiks je žensko ime Katalin. Hrvatsko ime od apelativa (koji može biti i osobno ime) ‘sokol’.

    Sudaraž (Szudarazs) – selo jugozapadno od Belog Manastira
    Ime je zabilježeno u starijem obliku Szederjes (od szeder ‘kupina’).
    Hrvatsko je ime iz mađarskoga.

    Suza (Csuza) – mjesto jugozapadno od Zmajevca
    Porijeklo nejasno. Primjeri osobnih imena koji bi mogli biti s tim u vezi (npr. 1360. Beke, dictus Chuza: ZichyOkm. 3: 186; Andream Cuza: ZsigmOkl. 1: 268) sekundarni su. Možda bi moglo imati veze s hrvatskim prezimenom Cusa (LPH 117), Cuze. Hrvatsko ime nastalo je pučkom etimologijom i povezivanjem s riječju suza.

    Šebešir – napuštena pustara jugoistočno od Suze
    Ime je nesumnjivo mađarsko, od sebes ‘brz, hitar, ali drugi je dio složenice nejasan, s obzirom da nisam uspio pronaći niti jedan stariji mađarski zapis toponima. Mogući su ‘kandidati’ riječi sir ‘grob’, ur ‘prazno mjesto’ i or ‘čuvar’.

    Šećerana (Cukorgyar) – naselje sjeveroistočno od Belog Manastira
    Ime je nastalo prema tvornici šećera koja se ovdje nalazila. Radi se o novom, radničkom naselju.

    Širine (Braidafčld) – pustara zapadno od Belog Manastira
    Mađarsko ime prema prezimenu Braida, nekadašnjeg nadstojnika pustare. Hrvatsko ime izgovara se Širine, za razliku od množine apelativa ‘širina’, koja glasi širine. Moguće je da se taj oblik tvori od komparativa. Korijen je vjerojatno preko njemačke pučke etimologije i pridjeva breit ‘širok’.

    Šumarina (Benge) – pustara sjeverozapadno od Belog Manastira
    Mađarsko ime vjerojatno od fitonima benge ‘krkavina, pasjakovina’. Hrvatsko ime vjerojatno prema apelativu ‘šumar’.

    Izvor: Usporedni pregled hrvatskih i mađarskih baranjskih ojkonima, Krešimir Međeral – Sučević, Zagreb, 2006.

    • Voja

      ISTORIOGRAFIJA

      DOGODILO SE PRE 100 GODINA

      ODLAZAK SRPSKE VOJSKE IZ BARANJE I BAJSKOG TROKUTA

      Upravo na srpsko Preobraženje, 1921. godine, na zidovima bajskih domova pojavio se oglas advokata Đerđa Kiša o evakuaciji srpske vojske i civilne administracije. Toga dana, umesto odlaska na bajsku Vodicu, Srbi su počeli užurbano da pakuju stvari. Vladala je pometnja, koja nije bila toliko uočljiva na trgovima i sokacima, koliko u ljudskim dušama. Napetost je rasla iz sata u sat.
      U petak, 19. avgusta, oko četiri sata popodne, iz pravca Šikešda, u Baju je stigao i Rot, kapetan mađarske kraljevske vojske. Njegov automobil dočekan je burnim ovacijama i veselim pokličima bajskih Mađara i Nemaca. Železnički most već su zaposele mađarske snage pod komandom kapetana Đule Maukša. Na čelu odreda teških mitraljezaca, u potpunoj tišini i krajnje disciplinovano, marširao je bajskim sokacima. Okupljeni narod je sa suzom u oku mahao maramicama, a tu i tamo pojavile su se i mađarske trobojke. Kapetan Maukš je pomno pazio da ne dođe do bilo kakvog izgreda, jer srpske jedinice još nisu u potpunosti napustile Baju. U noći između petka i subote kafane su bile prepune. Posebno je bilo iznenađujuće to što su te večeri Doris, čelnik francuske misije, i mađarski kapetan Rot, na terasi Hotela „Nemzeti”. sedeli za istim stolom, a da francuski poručnik nije nijednom prišao srpskim oficirima. Sutradan, 20. avgusta, u prepodnevnim časovima, u Gradskoj kući je mađarski veliki župan Đerđ Kiš preuzeo upravu. Za čelnika obezbeđenja javnog reda i mira imenovao je advokata Andora Šarpfa, a za novog gradonačelnika Artura Polermana. Sa železničke stanice prema Somboru krenuše natovareni vozovi. Vojska je ponela sve što se moglo pomeriti. Ispraznila je škole, Gradsku kuću i sve kancelarije. Dokumentacija, knjige i slike pohranjene su u velike drvene sanduke. Nameštaj, table i druge drangulije pažljivo su utovareni u vagone. Na somborskom drumu ređala su se i civilna zaprežna kola. Zamalo svi Srbi iz varošice koja se prostirala na obalama Šugavice i Dunava krenuše ka jugu, u pravcu odakle su nekada, pre nekoliko vekova, pristigli njihovi daleki preci, sve u nadi da će tu naći mirno utočište i započeti novi život. Sada se vraćahu ophrvani brojnim pitanjima u duši. Dugo su posmatrali zvonike bajskih crkava, koji su se polako utapali u plaventilo ravnice i zelenilo bagrenja. Transport srpske vojske, žandarmerije i administracije kretao se polako i nevoljno. Tog subotnjeg dana Milutin Gligorijević, paroh svetonikolajevske crkve, očitao je poslednju molitvu. Bajski paroh je celivao časnu trpezu, zaključao crkvena vrata i ključ predao Milivoju Bešlinu, gradskom senatoru. Nijednom se nije okrenuo. Seo je u kočije i krenuo za svojom familijom, koja je već napustila Baju. * Vest o smrti kralja Petra, 16. avgusta, 1921. godine i crne zastave na javnim zdanjima doprinele su tome da se pristalice Baranjsko-bajske Srpsko-mađarske Republike predaju očaju. Veliki župan Baranje i grada Pečuja, Svetislav Rajić, istoga dana je dao izjavu: „Po gradu se šire razne tendenciozne vesti o evakuaciji. Najenergičnije izjavljujem da nikakva narebda o evakuaciji do nas nije pristigla, a o eventualnoj evakuaciji stanovništvo će blagovremeno biti izvešteno”. Dana 18. avgusta, vojni ministar, đeneral Milivoje Zečević, izdao je naređenje da trupe vojne posade budu spremne za evakuaciju iz Baranje i Bajskog trokuta. Narednog dana konjički pukovnik Đoka Đorđević, zapovednik vojne posade u Baranji, dao je da se na javnim mestima postave oglasi o izvršenju evakuacije. Odlazak srpskih jedinica predviđen je u tri stepena. Prvo je napušten Barč, Sigetvar i Batosek, zatim Pečvar, Pečuj, Sentlerinc i Šeljin, a na kraju Mohač, Vilanj i Šikloš, zajedno sa okolinom Harkanja. Više hiljada Srba, katoličkih Bošnjaka i Šokaca, levičarskih Mađara, Nemaca i Jevreja ubrzano je pakovalo stvari i ukrcavalo se u vozove, koji će ih prevoziti na teritoriju Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Ogorčeni narod Baranje poslednji put je pokušao da se suprotstavi dolasku Hortijeve vojske. Vatreni govornici širom valovite Baranje izražavali su negodovanje i odlučnost. Beše to labudova pesma jedne ideje, koja je poslednji put mogla da zaživi jedino u damarima srca i snovima hiljada razočaranih Baranjaca. Bela Linder je još jednom za 21. avgust najavio veliki narodni zbor na Sečenjijevom trgu. No, uskoro je i on, zajedno sa svojim saradnicima, zauvek napustio baranjsku prestonicu. U večernjim satima 19. avgusta, u Gradskoj kući, Svetislav Rajić, poslednji srpski veliki župan grada Pečuja i Baranje, simbolično je predao ključeve varoši Đuli Gostonjiju, mađarskom vladinom komesaru. Ovom činu prisustvovali su budući čelnici Pečuja: Antal Oberhamer, zamenik gradonačelnika, Geza Kenedi, šef policije, Jožef Derner i Mihalj Vereš, policijski službenici, kao i Emil Pijaček, sekretar velikog župana. U gradu je vladao putpuni mir. Oni koji su se u poslednjem času odlučili da napuste Pečuj užurbano su se kretali u pravcu železničke stanice. Tamaš Prakatur, pomađareni Šokac iz Mohača, sada već kao vladin komesar i novi veliki župan Baranje i Pečuja, preuzeo je vlast. Skinuta je srpska i jugoslovenska trobojka. Na Gradskoj kući i na zdanju Županije ponovo se posle 1012 dana zavijorila mađarska crveno-belo-zelena zastava. Sa balkona hotela „Nador” pukovnik Đorđević je 21. avgusta, 1921. godine vojnički pozdravio prvu jedinicu mađarske žandarmerije, koja je toga dana stupila u Pečuj, na čelu sa kapetanom Belom Oslanjijem. Sada već bivši komandant srpske vojne posade seo je potom u automobil i za sobom ostavio maglu. Istog časa je zauvek iščezao i san o vekovnom srpskom imperijumu ispod pitomih obronaka brda Meček. Kao da ga nikada nije ni bilo.

      (Odlomak iz romana „Vreme mesečarnjenja”, Dragomira Dujmova).

      Izvor: SRPSKE NEDELJNE NOVINE, br 34, str. 49, Budimpešta, 26. avgust 2021.