Poreklo prezimena, varoš Raška

9. avgust 2015.

komentara: 17

Poreklo stanovništva varoši Raška – Raški okrug. Prema knjizi Petra Ž. Petrovića „Raška“. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Raška

Položaj naselja.

Gotovo na sredini puta koji vodi dolinom Ibra iz Zapadnog Pomoravlja i vezuje Rašku oblast sa Kosovom i Metohijom, na levoj rečnoj terasi podignute su kuće, trgovačke i zanatlijske radnje varošice Raška. Na ovom mestu se stiču tri doline: ibarska, koja je sa istočne strane stešnjena strmim stranama ogranaka Kopaonika; trnavska, koja se spušta sa istočnih ogranaka Golije, sa pružanjem sa zapada na istok i raška dolina, koja ima pravac pružanja jugozapad-severoistok. Četvrta dolina reke Brvenice, koja je udaljena oko 9 km severno od varošice, takođe pripada komponenti dolina koje se stiču kod varošice, jer i ona ima znatnu saobraćajnu ulogu u naseljavanju i u privrednom razvitku varošice.

Postanak i razvoj varošice.

Ovo malo naselje administrativnih i pograničnih službenika počela je od njegova osnivanja 1835. godine, postupno, ali stalno da raste. Uz državne zgrade podizane su i privatne – činovnika, zanatlija i trgovaca. Tako je ovo administrativno i pogranično mesto počelo da dobija i osobine tržišnog mesta i pre nego što je Raška službeno proglašena za varošicu 1846. godine.
Po poverljivom izveštaju jednog austrijskg oficira iz 1874. godine varošica Raška je te godine bila sresko mesto sa 68 kuća i 480 stanovnika. Ona je tada imala poštu, telegraf, crkvu, osnovnu školu, carinarnicu, stovarište za robu, dve vodenice, srpsku pograničnu stražarnicu u Mislopolju i tursku kasarnu, koja je bila u južnom uglu između Ibra i reke Raške. Raška je tada održavala žive trgovačke veze sa Novim Pazarom.
Izgradnjom savremenog kolskog puta 1885. godine, koji je povazao Kraljevo sa Raškom, pojačao se putnički i trgovački saobraćaj varošice i njene okoline sa većim tržištima. U periodu koji nadolazi broj stanovnika i kuća se stalno povećava. Veći deo doseljenog stanovništva činili su državni službenici. Godine 1920. izgrađena je pruga i podignuta je železnička stanica u ovoj varoši, što je ubrzalo razvoj ovog mesta.

Tip varošice.

Na oblik varošice znatno je uticao terasasti položaj mesta na kome su podignute kuće. Unutrašnji raspored ulica, užih i širih, urađen je uglavnom po najstarijem urbanističkom planu varošice, koji je uradio na licu mesta N. Alković 1844. godine.
Po tom planu stari put, koji je vodio od tadašnjeg Karanovca (Kraljeva) za Novi Pazar, zadržao je svoj položaj a od njega na obe strane, gornju prema brdu i donju prema Ibru, označene su ulice i mesta, da se na njima uz postojeće zgrade podignuta je crkva, škola, konak za sreskog kapetana i kapetanske pandure. Po istom planu u sredini naselja ostavljen je prazan prostor za tržište (pijacu), na koji dolazi narod iz okoline svake subote (pijačni dan) radi prodaje svojih proizvoda. Zemljište oko trga izdeljeno je na ulice i na „placeve“ između njih za podizanje kuća za stanovanje i za trgovačke i zanatlijske radnje.
U vremenu mračnih noći ulice su osvetljavane fenjerima na petrolej i bili su postavljeni na uglovima glavnijih ulica. Električno osvetljenje Raška je dobila 1931. godine.

Vode.

Voda za piće koristi se sa česme, koja je bila u obali Ibra neposredno do skele, kod današnjeg kamenog mosta. Tu česmu je odneo Ibar prilikom jedne veće poplave. Od tada se voda donosila sa česme u Starom Đumruku, koju Turci nisu branili da se uzima. Treća česma je Matova Voda, koja je na levoj strani puta idući za Kraljevo, 300 metara od centra varošice.
Prilikom zasecanja strane brda za železničku prugu 1920. godine otkrivena je prilično jaka vodena žica, koja je iskorišćena za podizanje česme kod stanice. Vodovod sa česmama na ulicama izgrađen je tek 1939. godine sa vodom koja je sprovedena sa padine u Stupnju.

Privreda.

Privredni razvitak varošice Raške može se pratiti od njenog osnivanja pa do danas. Osnovana je kao pogranično mesto, ubrzo je postala središte upravne vlasti za Studenički i Jošanički srez, pa je postala središte za prodaju poljoprivrednih i zanatlijskih proizvoda i za trgovinu za bližu okolinu.
Posle ukidanja državne granice 1912. godine njena privreda se znatno izmenila, nestalo je pograničkog krijumčarenja a Novi Pazar, koji je udaljen 21 kilometar, nije mogao značajnije da utiče na privredni razvoj Raške.
Značaj je Raška dobila kada je uspostavljena železnička veza 1920. godine, koja prolazi dolinom Ibra, kada je pojačan privredni promet varošice sa njenim zaleđem u jugozapadnim predelima oblasti Raške. Tek od 1920. godine javlja se industrijska prerada drveta dok je u perspektivi bio razvoj rudarstva.
Prema popisu iz 1929. godine u varošici je tada bilo stalno nastanjeno 100 porodica. Od tog boja biloje 35 trgovaca, dva industrijalca, 13 kafedžija, jedan knjižar, 9 opančara, po jedan pekar, moler, bojačija, obućar, lončar, berberin, građevisnki preduzimač, lekar, 11 činovnika raznih nadleštava, 18 službenika raznih nadleštava i dva zemljoradnika. Stočarstvo je bilo glavno zanimanje u neposrednim seoskim naseljima.

Poreklo stanovništva.

Odseljeni i izumrli rodovi:

-Božovići, mutavdžije, su iz Peći, vratili se u Peć 1920. godine.
-Bojovići, Đurđic, odselili se u selo Beoce.
-Boškovići, Stevanjdan, su iz Graca kod Raške.
-Brušija, Lončarevići su katolički rod iz Selca u hrvatskom Primorju, doselili se 1882. godine kao građevniski preduzimač za izgradnju puta Kraljevo-Raška. Odselili se u Novi Pazar i Čačak.
-Vilimonovići, otac kafdžija, došao iz Rudna, sin partizan – poginuo u prošlom ratu, drugi sin se odselio u Čačak.
-Vojovići su se doselili iz Pavlice, bez potomaka.
-Glavinići, Popovići, otac trgovac, doselio se iz Kraljeva.
-Erci su iz Plavaca u Studenici.
-Ivanovići, Đurđic, doslili se 1921. godine iz Semebilja u Trnavi, odselili se 1941. godine u Beograd.
-Ivančevići, Ivanjdan, otac pekar doselio se 1882. godine iz Milatkovića. Odselili se za Beograd.
-Ivkovići, otac finansijski stražar, rodom iz Požarevačkog okruga, sin gostioničar odselio se 1913. godine u Novi Pazar.
-Janići su bili iz susednog sela Baljevca.
-Jevtić, trgovac, ostao bez muških potomaka.
-Jekići, Nikoljdan, su iz sela Pobrđa, doselili se 1890. godine, sinovi se odselili u Beograd.
-Jelenkovići, kafedžija, su iz susednog Vareva.
-Jovanović, Jovanjdan, voskar, doselio se 1878. godine iz susednog Graca.
-Kalajdžić, Aranđelovdan, opančar, doselio se 1921. godine iz Kraljeva. Odselio se.
-Karadžići, Đurđic, su stariji doseljenici iz Banjske pod Rogoznom, odselili se 1890. godine u Blace pod Jastrepcem.
-Keravići, Jovanjdan. Obućar, otac se doselio iz Novog Pazara 1880. godine, odselili se za Beograd.
-Kievčani su bili iz susednog sela Vlasova.
-Kovačević, Jovanjdan, trgovac iz studenčkog sreza Crnog Vrha, odeslili se u Kraljevo.
-Kostić (Cveti), otac trgovac, je iz Ušća, doselio se 1880. godine, sin se odselio u Beograd.
-Krstović, Jovanjdan, je bio iz susednog sela Vlasova.
-Maksimović, kuvar u bolnici, odselio se u Kosovsku Mitrovicu.
-Marković (Božika), zanatlija, odselio se 1910. godine u Kraljevo.
-Miljković je sin odseljenog Miljkovića, sada službenik u Novom Pazaru.
-Miletić, Alimpijevdan, kafedžija, bio je iz susednog sela Vlasova.
-Milikić, Nikoljdan, trgovac, doselio se 1902. godine iz Rudna, sinovi se odselili u Smederevsku Palanku.
-Milojević (Jevto) se doselio iz Novog Pazara 1895. godine. Nije ostavio potomke.
-Miljković, Lučindan, pekar, doselio se iz Novog Pazara 1885. godine, sin mu se odselio u Novi Pazar.
-Nastasić, Đurđic, otac mutavdžija doselio se iz Kosovske Mitrovice 1880. godine, sin opančar se odselo u Kosovsku Mitrovicu.
-Nedeljković, kovač, doselio se iz Kraljeva 1904. godine, odselio se u Kruševac.
-Okošanović, Mitrovdan, trgovac, doselio se iz Novog Pazara 1900. godine, vratio se u Novi Pazar 1922. godine.
-Ostažraćanin, Alimpijevdan, doselio se 1921. godine iz Pavlice, sada živi u Pavlici.
-Pavlović, mehandžija, je bio iz Pavlice.
-Radičević, Aranđelovdan, baštovan, iz susednog sela Vareva.
-Radojević, Lučindan, šofer, iz Crvena na Rogozni, odselio se 1913. godine u Novi Pazar.
-Radulović je došao iz Badlja u kopaoničkom Ibru.
-Rašković, Ilindan, krojač, iz sela Pocesja, doselio se da uči zanat 1895. godine, nema muških potomka.
-Ribić, Jovanjdan, potkivač posrbljeni Rom, doselio se 1892. godine iz Ivanjice, nije ostavio muške potomke.
-Sandić, Đurđevdan, sarač, doselio se iz Ivanjice 1880. godine, bio bez poroda.
-Sarić, zemljoradnika, sin mu se negde odselio.
-Sinđelići, sada nepoznati.
-Tavrići, kovač i kolar, otac se odselio u Kraljevo 1905. godine, sin kovač se odselio u selo Brvenicu a kolar u Kraljevo.
-Tovrljanić, zidar, je od Tovrljana iz Rajetića na Rogozni, odselio se 1912. godine u Novi Pazar.
-Todorović, Stevanjdan, gostioničar pa preduzimač, bio je iz Dolova kod Rudna, odselio se 1919. godine u Novi Pazar.
-Hoćanin, kafedžija u Starom Đumruku, doselio se iz Novog Pazara 1918. godine, Arbanas, odselio se 1941. godine u Novi Pazar.
-Čaprići su bili odnekuda iz Starog Vlaha.
-Šćelović, krojač, bio je iz Pocesja u kopaoničkom Ibru, nije ostavio potomke.

Današnji sastav stanovništva.

Godine 1929. godine u Raškoj je bilo 78 rodova u 109 stalno nastanjenih domaćinstava. To su ovi rodovi:

-Andrići, Jeremijevdan, kafedžija, doselio se iz susednog Vareva.
-Arsovići, Nikoljdan, jedan kafedžija drugi knjižar, doselili se oko 1890. godine iz sela Nosoljina daljom starinom su odnekud iz Starog Vlaha. Po rodovskom predanju oni su od starog roda Lomigorića, kojih je bilo u selu Pljevljanima kod Novog Pazara. Od njih je, kazuju, bio narodn vojvoda Arsenije Lomo, koji je poginuo na Rudniku 1815. godine.
-Barlovi, Lučindan, jedan stolar, drugi opančar, su iz Rudna u predelu Brvenici.
-Biorci, sada Pantovići, Nikoljdan, jedan trgovac, drugi opančar, ovamo prešli iz Baljevca oko 1890. godine a starinom su iz Bihora.
-Božići,Đurđevdan, opančar, došao 1894. godine iz Potpeći kod Užičke Požege.
-Bojanići, Sv. Vartolomej, zemljoradnik, doselio se iz Biljanovca.
-Bradići, Jeremijevdan, opančar, doselili se 1895. godine iz sela Ravne Gore na Javoru.
-Burmazovići, sada Popovići, Aranđelovdan, jedan trgovac, drugi kafedžija, otac im se doselio oko 1850. godine iz Mura u kopaoničkoj Jošanici a daljom starinom su iz sela Burmaza kod Stoca u Hercegovini.
-Vidići, Nikoljdan, kafedžija, otac se doselio oko1870. godine iz Sebimilja, u predelu Trnavi a daljom starinom su iz sela Korita kod Pljevalja.
-Virijevići, Aranđelovdan, doselio se 1910. godine iz Rudnice.
-Vujanci, Jovanjdan, trgovci, jedan opančar, doselili se 1879. godine iz sela Zareva. To je stari rod u selu Gornjoj Brvenici.
-Vukosavljevići, Stevanjdan, trgovac i industijalac, otac se doselio 1866. godine iz sela Komorana kod Prijepolja. U crkvenim knjigama zabeleženi su 1874. godine da su izumrli po muškoj liniji.
-Vučetići, Miholjdan, pekar, došao iz sela Draganića, starinom iz Maraša u Crnoj Gori.
-Vučićevići, Aranđelovdan, trgovac, ovamo došao iz Pavlice, starinom su iz Morače.
-Vučkovići, Vavedenje, trgovci stokom, otac se doselio 1870. godine iz Tadenja – Studenički srez.
-Gizdavići, Jovanjdan, trgovac, doselio se 1894. godine iz Čečine u Studenici.
-Grkajci, Aranđelovdan, delovođa Monopolske uprave, ovamo došao iz Piskanje a starina mu je u selu Grkaji u raškom Ibru.
-Damnjanovići, kafedžija, je iz Baljevca.
-Despotovići, Đurđevdan, jedan zemljoradnik, drugi sveštenik, otac se doselio 1880. godine iz Rvata u kopaoničkom Ibru, starinom su Drobnjaci.
-Dudići, opančar, došao 1914. godine iz sela Beljaka na Ibru u kome su starinci.
-Đorđevići, Aranđelovdan, sarač, sin poštanski kondukter, doselili se iz Rudna.
-Ivanovići, kafedžija, doslili se iz Pilarete, sela na reci Raškoj.
-Jemovići, sada Jemuovići, Petrovdan, trgovci, prešli iz Baljevca oko 1900. godine a daljom starnom su iz sela Muhova („Jemuova“) u raškom Podgoru, po kome su dobili današnje prezime.
-Jekići, Nikoljdan, trgovac, je od starinaca Jekića u Baljevcu.
-Jovanovići i Milojevići, Sv. Ćirilo i Metodije, su od Milanovića u selu Aluloviću u Deževi, starinom su od Peći.
-Jovanovići, Jovanjdan, lekar, doselio se 1919. godine iz Užica.
-Jovanovići, Nikoljdan, službenici, otac se doselio 1885. godine iz Novog Pazara.
-Jovkovići, Jovanjdan, moler i firmopisac, su od starijih doseljenika.
-Kašići, Nikoljdan, kafedžija, doselio se otac 1865. godine iz Kašića, kod sela Piskanje u kopaoničkoj Jošanici, u kome su starinci.
-Kolašinci, Sv. Petka, šumarski činovnik, sinovi trgovci, otac došao iz Kaznovića u kopaoničkom Ibru a daljom starinom su Gašani iz Starog Kolašina.
-Kursulići, Đurđic, trgovac i industrijalac, ded se rodio u Dragosincima u Podibru a u Rašku došao iz Dubrave u kopaoničkoj Jošanici, daljom starinom verovatno Drobnjaci.
-Lešovići, Sv. Petka, kovač, doselio se 1904. godine iz susednog Kaznovića.
-Markovići, Mitrovdan, bojadžija, došli iz sela Draganića.
-Markovići, Mitrovdan, obućar, sin moler, nepoznatog su porekla.
-Markovići, Mratindan, pekar, doslili se iz Novog Pazara oko 1900. godine.
-Maričić, Jovanjdan trgovac, doselili se oko 1890. godine iz Milića u predelu Studenice.
-Milovanovići, Nikoljdan, službenik, otac se doselio oko 1870. godine iz Pocesja a starinom su od Novog Pazara.
-Miloševići, Jovanjdan, kafedžija, doselili se iz Mislopolja, starinom su verovatno iz Šekulara.
-Mladenovići, Đurđic, baštovan, doslili se 1880. godine iz sela Velikog Polja pod Golijom.
-Nastasići, Đurđic, došli oko 1880. godine iz susednog naselja – Nastasića.
-Nikolići, Nikoljdan, doselili se 1895. godine iz Velikog Suvog Dola kod Pirota; ima ih i u Kraljevu.
-Nikolići drugi, Đurđevdan, trgovac, ded mu se doslio odnekud.
-Novkovići, Jovanjdan, trgovci, otac se doselio 1890. godine iz Piskanje, daljom starinom su Lopaćani.
-Obradovići, Đurđic, trgovac, doselili se 1903. godine iz sela Plešina na Goliji a starinom su iz crnogorske Hercegovine, po svoj prilici Drobnjaci.
-Obrenovići, Đurđevdan, trgovac, doselili se iz sela Borova u Gokčanici.
-Peljovići, Đurđic, građevniski preduzimač, je iz Pavlice a daljom starinom iz sela Pljevljana kod Novog Pazara.
-Perovići, Jovanjdan, trgovci, su Lopaćani, bili neko vreme u Plešinu a u Rašku došli iz Nosoljina oko 1880. godine.
-Petrović, Mitrovdan, službenik, otac se doselio oko 1870. godine iz Novog Pazara.
-Petrović, Jovanjdan, službenik, doselili se 1895. godine iz Graca u Brvenici a daljom starinom su iz Čečine u Studenici.
-Petrovići, Ignjatijevdan, službeni, doselili se oko 1880. godine iz Korlaće u Studenici.
-Pešići, Mratindan, kafedždžija, doselili se 1894. godine iz Baljevca.
-Pešovići, Đurđic, kafedžija, otac došao ko 1870. godine iz Baljevca; jedna kuća bez muškog poroda.
-Pokimice, Sv. Aleksandar Nevski; trgovac, su od Vasojevića, ovamo prešli 1890. godine iz Baljevca.
-Radovanovići, Đurđic, opančar, otac se doselio 1904. godine iz Užičkog okruga.
-Radojičić, Nikoljdan, opančar, otac došao iz Užičkog okruga.
-Radonići, Jovanjdan, trgovci, otac se doselio oko 1870. godine iz sela Koritnika u starovlaškim Moravcima.
-Rakitići, Nikoljdan, poštanski službenik, prešli iz Vareva 1890. godine a starinom su iz sela Korita kod Pljevlja.
-Raspopovići, Jovanjdan, opančar, je od starinaca Raspopovića, u Baljevcu.
-Raškovići, Ilindan, opančar, došli oko 1890. godine iz Pocesja a daljom starinom su iz Budića u Deževi.
-Ristovići, Jovanjdan, službenik, prešli 1914. godine iz Baljevca.
-Rosići, Alimpijevdan, nadničar, prešli iz Mislopolja u kome su starinci.
-Rosići, jedan berberin, drugi moler, starina i slava nepoznata.
-Sakovići, Mitrovdan, kafedžija, su od starinaca Sakovića u Vlasovu.
-Saramandići, Nikoljdan, službenik, doseljeni 1890. godine iz Tušimlje a starinom su Kuči.
-Stefanović, Sv. Mojsije, sreski načelnik, došli iz Ušća 1886. godine.
-Terzići, Đurđic, krojač, doselili se oko 1880. godine iz raške Trnave.
-Filipovići, Aranđelovdan, službenici, jedan mesar, doselili se oko 1880. godine iz sela Kozareva kod Novog Pazara.
-Čitlučani, Đurđic, trgovci, su od istog starinačkog roda u Beocima, doselili se oko 1860. godine.
-Čorbići, Nikoljdan, trgovci, jedan kafedžija, doselili se iz zaseoka Reke, kod Rudna. Starinom su iz Hercegovine.
-Čupovići, Mitrovdan, finansijski službenici, su poreklom iz Crne Gore a ovamo su došli iz Trnave.
-Džogovići, Đurđic, trgovac, doselili se 1914. godine iz Milatkovića.
-Šarkovići, Đurđevdan, trgovci, su Drobnjaci, ded se ovamo doselio iz sela Banjske u Deževi, koji je tamo došao iz Jeničkog Polja.
-Šumarci, Jovanjdan, jedan je trgovac, drugi službenik sreskog rasadnika, su od starinaca Šumaraca u Varevu odakle im je došao otac 1885. godine.
Na strani kose, iznad ušća Trnavske Reke, neposredno pored puta za Novi Pazar ima tri kuće doseljenih Roma iz okoline Vranja.

Napomena: Prezimena su pisana u množini, zanimanje (uglavnom) u jednini, jer se podrazumeva da je porodica višečlana a da samo „glava porodice“ radi navedene poslove.

IZVOR: Prema knjizi Petra Ž. Petrovića „Raška“. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Komentari (17)

Odgovorite

17 komentara

  1. Zoran

    Ceo zivot sam sa svog prozora gledao u Sarkovicko dvorite.kuca koja se granici sa pijacom u Raski.starA rascanska porodica a od naslednika znam za gospodina Beca Sarkovica uglednog lekara klinickog centra u Beogradu..a od pokojnih baba i deda sam cuo i za te Lukovice..a o njihovim naslednicima slabo sta znam..pozz

  2. Zoran Rosić

    Kao što možete videti, ja sam Rosić, ali ne slavim Alempijevdan… Živim u Raški od 1967. godine, kada mi je otac dobio stan od „Bele stene“… Moja porodica slavi sv Luku i rodom smo iz Trebića, selo koje je prvo na teritoriji opštine Leposavić, na „granici“ sa opštinom Raška… Tek toliko da se zna…