Poreklo prezimena, sela Sipić i Trska (Rača)

Poreklo stanovništva sela Sipić i Trska (koja je u vreme pisanja ovih knjiga bila u sastavu sela Sipić), Opština Rača – Šumadijski okrug. Prema knjigama Todora Radivojevića „Lepenica“ i „Naselja u Lepenici“. Priredio saradnik Porekla Milodan.

Položaj sela.

Sipić je na obema stranama Sipićskog Potoka – Sipićani ga zovu Potok. Selo je istočno od Viska i Golubice – na pola časa hoda.

Vode.

Sipićani se služe izvorskom vodom i vodom iz đermova. Među bunarima-izvorima glavni su: Seoski Izvor u Selu, kojim se služi četvrtina seoskih kuća; za njim po jačini dolazi Ciganska Voda u Jarugama – koja potpada pod Trsku i kojom se meštani služe samo u vreme poljskih radova, jer je podalje od sela; Lipovac u Lipovoj Ravni u Osojaku, Vučina (nečitko) u istoimenoj jaruzi i Voda u Aništu. Lipovcem se ne služe samo Sipićani nego i meštani Malog Krčmara, leti – kada su u polju na radu. Za ovu vodu kažu da je vrlo lekovita, jer se na njoj – po narodnom verovanju – javljaju drekavci i kupaju vile. Tu dovode na lečenje većinom decu, ali dolazi i znatan broj odraslih. Lečenje se vrši kupanjem pre sunčeva izlaska za vreme mlade nedelje. Pored ovih izvora u Sipići ima i 79 kopanih đermova.
Ni Sipićki Potok, niti njegove pritočice – Valoga (nečitko), Jaruga, Rakljić, Medna i Šljivica, koje teku dubokim jarugama, ne izlivaju se iz svojih korita i ne plave seoska imanja.

Zemlje i šume.

Zemlje za obrađivanje ima nešto u selu između pojedinih krajeva, ali je glavni deo van sela na 50 minuta hoda od krajnjih seoskih kuća. Zabrani su oko sela na mestima zvanim: Brdanjk, Dolovi, Jasenova Bara, Kakaljevac, Kojadinac, Osojak, Panjirac i Džizdeljak.
Sipićki atar zauzima prostor veličine 1891 hektar. Od toga je pod njivama 1060, livadama 535 i pod šumom 295 hektara, Kod crkve ima pola hektara „selske„ utrine.
U sipićkom ataru svojih imanja imaju pojedini meštani Vučića, Crnog Kala i varošice Lapova. Sipićani imaju svoje zemlje u atarima sva tri pomenuta naselja i u atarima Badnjevca i Malog Krčmara.

Tip sela.

Selo se deli na tri kraja: Selo, Mednu i Trsku. Selo je u vrhu Potoka, na njegovoj levoj strani. Ispod njega, opet na levoj strani je kraj Medna. Dva kilometra niže Medne je Trska, na obema stranama Sipićkog Potoka.
Seoski krajevi su sastavljeni od kućnih grupa, koje su međusobno neznatno udaljene. U Selu imaju grupisane kuće: Prodanovići, Katanići i Stamatovići; u Medni  – Đurđevići, Golubovići, Prodanovići, Stamatovići i Vukovići a u Trsci Nikolići – Đorđevci i Stamatovići.

Ime selu.

Postoje dva tumačenja o postanku imena ovoga sela. Po jednima, ono je dobilo današnji naziv po manastiru Sipiću, čije su se razvaline do skora poznavale severno od Gvozdenjaka u ataru varošice Lapova. Po drugima selo je nazvano kada su u tursko doba odavde donosili spahiji maslo i med, pa je ovaj imao običaj da kaže, kako mu se iz ovog sela „sipi“ sve što je najlepše za jelo.
Kraje Medina nazvan je po medu, koji su dobivali Turci iz njihovih čuvenih trmčanika. Ova kraj se drugačije zove i Puaćevac po miševima „puaćima“, kojih je ovde nekada mnogo bilo. Trska se zove po trsci, koja raste u velikoj količini u ritu pod ovim krajem. Trska je postala od privremenih letnjih naselja, trla. Selo je dobilo ime po tome što je to glavni deo sela.

Starine u selu.

U ataru Sipića ima tragova ranijeg života – Staro Groblje u Parlozima više sela, Džidovsko groblje kod Lipove Ravni, Grobljišta u Klenjaku u kraju Medni i Crkvina blizi Grobljišta na levoj strani potoka Medne. Meštani pamte da je na svim pomenutim grobljima bilo kamenih belega, kojih danas nema jer su ih meštani razneli ugrađujući ih u temelje svojih kuća.
U blizini postoje ostaci dva stara druma, koji po svoj prilici datiraji s’ kraja XVIII veka. Jedan je vodio, pored Aništa, od Kragujevca preko Rače i Palanke za Smederevo. Na njemu, između Aništa i Golubice, ima ostataka od nekih okruglih kamenih građevina o čemu ne postoji u narodu nikakvo predanje. Drugi drum je vodio iz Rače, preko sipićkog Kakaljevca, u Batočinu.
Kod Osojaka postoji mesto zvano Svatovsko Groblje, o kome se isto priča kao i za sva dosadašnja groblja istog imena. Iz vremena turske vladavine postoje ostaci starog puta, koji narod zove Starim Drumom, zatim, na to doba opominju imena Karaule i Anište.

Postanak sela i poreklo stanovništva.

Sipić je osnovan pre 150 godina. Osnovao ga je čobain Prodan od koga su današnji Prodanovići. On je bio poreklom iz Pljevalja. Dobegao je sa braćom i robinom u Badnjevac, pa kako je bio najmlađi morao je čuvati ovce na planini. Stado mu je obično paslo u potoku Bačemu, u ataru resničke opštine. Batočinski Turci, čuvši da on ima dosta stoke, dogovore se da ga posete. Saznavši to Prodan pobegne iz Bačeva u Burdeljinu, iza današnjeg Aništa, gde su bili stari burdelji. Sklonio se dublje u šumu, jer je pored same Burdeljine vodio drum Palanka – Kragujevac, čiji se trag i danas raspoznaje. Za zbežište je izabrao Valogu, gde je sebi podigao kuću „dubaru“.
Posle kratkog vremena dobegao je ovamo neki Radovan iz sela Sedlara u Resavi, koji se po drugi put oženi iz boljevačkog sela Lukova (Crna Reka). Žena mu je dovela tri pastorka a rodila sina Timu (Timotija). Od Radovana su današnji Radovanovići (Timotijevići) a od pastoraka vode poreklo Stamatovići.
Pred Radovanov dolazak, dozvao je Prodan Vuka iz Sabante, koji se ovde stalno nastanio i od koga su današnji Vukovići. Posle Radovana prešao je ovamo iz Resnika Miloje Sjeničanin, od koga vode poreklo Milojevići. Nekoliko godina posle toga naselio se u Sipiću Prodanov sinovac Nikola, koji je sa svojim ocem Komnenom bio otišao u Resnik, pa se po očevoj smrti vratio natrag na stričev poziv. On se po drugi put oženi iz sela Saranova u Jasenici i žena mu dovede tri pastorka od kojih su današnji Nikolići – Đorđevci, koji uzeše i ime i slavu Nikolinu.
Prema tome selo je osnovao jedan rod – Prodanovići, odnosno šest rodova Radovanovići-Timotijevići, Stamatovići, Vukovići, Milojevići i Nikolići-Đorđevci. Svi ostali seoski rodovi mlađi su po vremenu dolaska u ovo selo. Od pomenutih šest osnivačkih rodova Sipić danasima 125 kuća, znatno više od polovine od ukupnog broja domova u selu.
Sipić se pominje u Karađorđevom Delovodnom protokolu 1813. godine, zatim u Upisnku 1818. godine kao Sipiće, u Naznačeniu 1819. godine i u Popisniku 1822. godine kao Sipići. Vuk ga u Danici 1827. godine nazviva Sipiće, Pirh u Putovanju 1829. godine Sipića – Sipitscha, a Gavrilović u Rečniku kao Sipićđ.
U doba Druge seobe i trećem periodu – Kočine Krajine Sipić nije dobio nijednog doseljenika. Prvi ustanak dao mu je 6 rodova a posle 1815. godine u Sipić se doselio 21 rod.
Sipić je naseljen iz 15 raznih oblasti. Lepenica mu je dala 7 rodova; Nišava, Stara Srbija, Crna Gora, Timok i Bugarska po tri roda; Jasenica i Makedonija po dva roda; Crna Reka, Moravica, Sokolska Reka, Kolubara, Resava, Jezava i desni sliv Velike Morave – po jedan rod.
U zbegove je dobeglo u ovo selo 8 rodova, kao dovoci je doseljeno 5 rodova, kao sluge -5, zidari -5, uljezi -4, na poziv prijatelja, na imanje, nadničar, kovač, pečalbar i na poočimovo imanje – jedan rod.
Poreklo porodica.

Redni broj, prezime (ogranci), odakle su doseljeni, Krsna slava:

Doseljeni u periodu od 1690. do 1736. godine.

-17, Begovići (Vukovići, Ilići, Jovanovići, Pavlovići, Sretenovići i Pantići), Kuči (Crna Gora), Nikoljdan.
-56, Nestorovići (Prodanovići – Radovanovići, Đorđevići, Milanovići, Milovanovići, Milivojevići, Radosavljevići i Matejići; Komnenovići-Obradovići i Stevanovići; Milivojevići, Radosavljevići, Obradovići, Đorđevići i Stevanovići), Pljevlja, Đurđic.

Doseljenu u periodu od 1737. do 1787. godine:

-171, Nikolići (Mijatovići), Pirot, Đurđic.
-189, Radivojevići, Sjenica, Stevanjdan.
-208, Stamatovići (Stojilovići, Markovići i Brankovići), Lukovo (Crna Reka), Tomindan.
-219, Timotijevići (Tanaskovići, Timotijevići i Marinkovići), Sedlare (Resava), Đurđevdan.

Doseljeni u periodu 1804. do 1814. godine:

-647, Golubovići (Golubovići, Milojkovići i Blagojevići), Cerovica (Nišava), Sv. Petka.
-677, Đorđevići (Gajići), Radičevac (Timok), Stevanjdan.
727, Jankovići, Prizren, Nikoljdan.
-764, Katanići (Petrovići, Katanići i Pavlovići), Metriš (Sokolska Reka), Jovanjdan.
-995, Rajići (Živojinovići, Radisavljevići i Markovići-Markeljići), Kolubara, Nikoljdan.
-1055, Stojanovići, Novi Han, Đurđic.

Doseljeni u periodu od 1817. do 1903. godine:

-1123, Krstići, Miljkovac (niško-svrljiški okrug), Mitrovdan.
-1257, Lukići, nepoznato (Grošnica), Nikoljdan.
-1311, Nišići, Niš, Jovanjdan.
-1344, Brankovići, nepoznato (Jovanovac), Đurđic.
-1383, Nikolići, nepoznato (Donja Sabanta), Đurđevdan.
-1393, Milisavljevići, Bresje (desni sliv Velike Morave), Aranđelovdan.
-1416, Pavićevići, Crna Gora, Sv. Petka.
-1453, Stankovići (Jankovići), Kumanovo (pirotsko-niški okrug?), Nikoljdan.
-1561, Kostići, Trn. Klisura (Bugarska), Aranđelovdan.
-1562, Mijailovići, Trn. Klisura (Bugarska), Nikoljdan.
-1629, Gašići, Crna Gora, Sv. Petka.
-1645, Stanojevići, Kumanovo (Makedonija), Nikoljdan.
-1655, Momčilovići, Trn. Klisura (Bugarska), Jovanjdan.
-1668, Petkovići, Kumanovo (Makedonija), Nikoljdan.
-1700, Živkovići, nepoznato (Lužnice), Nikoljdan.
-1764, Radosavljevići, Jelenac (Jasenica), Nikoljdan.
-1855, Nikolići, nepoznato (Donja Rača), Lučindan.
-1989, Nikolići, nepoznato (Žirovnica), Nikoljdan.
-2033, Nikolići, nepoznato (Jovanovac), Sv. Petka.
-2234, Spasojevići*, Palanka, 1861*, Sv. Vasilije.
-2262, Radovanovići*, Lugavčina (Smederevo), 1885*, Sv. Petka.
*Romi, godina doseljavanja.

Ostali podaci o selu.

U Sipiću su 1903. godine živela 33 roda u 218 domova sa 1405 stanovnika među kojima su dva roda pripadnici romske nacionalnosti. Godine 1910. u Sipiću je bilo 257 domova sa 1598 stanovnika da bi 1921. godine broj stanovnika, zbog stradanja u Velikom ratu, opao na 1469 duša.
Sipić ima crkvu sa tornjem. Ona je u Selu.
Seosko groblje je na desnoj strani potoka Medne. Ono je zajedničko za sve krajeve.
Zavetina su Mladenci a litija se nosi na Trojički Beli Četvrtak.

IZVOR: Prema knjigama Todora Radivojevića „Lepenica“ i „Naselja u Lepenici“. Priredio saradnik Porekla Milodan.