Porijeklo srpske kraljevske dinastije Obrenović

17. mart 2015.

komentara: 21

PIŠE: Siniša Jerković

Knjaz Miloš Obrenović

Manje jasna priča o porijeklu knjaza Miloša Obrenovića, rodonačelnika dinastije Obrenović, donekle je posljedica dva braka njegove majke Višnje, kao i kasnijeg Miloševog uzimanja prezimena Obrenović po očuhu Obrenu Martinoviću iz takovskog sela Brusnica. Udovica Višnja se nakon smrti svog prvog supruga Obrena, sa kojim je imala djecu Milana, Jovana i Stanu, udala za Teodora Mihailovića, zemljoradnika iz sela Dobrinja u užičkoj Crnoj Gori. U tom braku su se rodili sinovi Miloš, Jovan i Jevrem. Milan Obrenović, Milošev polubrat po majci i Obrenov sin, bio je jedan od Karađorđevih vojvoda u Prvom Srpskom ustanku i veoma ugledna ličnost i pretpostavka je da je Miloš iz tog razloga uzeo prezime Obrenović kao svoje. Porijeklo Obrenovića po muškoj liniji treba tražiti u požeškom selu Gornja Dobrinja među precima Teodora Mihailovića.

Poznato je da se djeda Teodora Mihailovića zvao Miloš i da je Teodor prije stupanja u brak sa Višnjom, imao djecu iz prvog braka. U antropogeografskom radu Ljubomira Pavlovića „Užička Crna Gora“  iz 1925. godine, pronalazimo podatke o porodici knjaza Miloša:

Miloševići, u ovom selu poznatiji kao Đukići su druga velika porodica doseljena istodobno kao i prethodni (misli se na Uzunoviće prim.aut.). Pop Miloš je poreklom iz Bratonožića (odakle su po svoj prilici i Uzunovići), prvi put je pred kraj 17. veka došao u Rošce po pozivu nekog svog srodnika kaluđera u kablarskim manastirima. Kako je došao sa mnogo srodnika, neke je ostavio, a sam se uputi u ovo selo radi popovanja. Prvu kuću zasnovao je na brdu, gde su sada Dostanića kuće, pa se ista premeštala, tako da je čas pripadala ovom selu, čas Srednjoj Dobrinji. Pop Miloš je ostavio iza sebe sinove: Mihaila, Gavrila i Đuku. Mihailo je popovao i imao sinove: Petra i Teodora, gde je Petar opet bio pop, Gavrilo je bio trgovac i ostavio iza sebe sinove: Teofana, Arsenija i Tanaska. Teofan je trgovao, nemirne prirode, odmetnuo se u hajduke u zbog gonjenja prebegao u Turski Bečej u Banatu, tamo ostao i imao potomstva. Đuka je ostavio iza sebe sinove: Filipa, Radovana i Jovana popa i naslednika popa Petra. Pop Petar je ostavio iza sebe kćer, udatu u Čačak, umro je 1804. godine i sahranjen kod dobrinjske crkve. Teodor je bio zemljodelac i deobom od Petra otišao u Srednju Dobrinju i ostavio iza sebe sinove: Radomira, Radisava, Radonju, Miloša, Jevrema i Jovana.Miloš Milošević je Miloš T. Obrenović, knez obnovljene Srbije, koga je pop Petar izveo i napravio velikim čovekom uz njegovog brata po majci vojvodu Milana Obrenovića. Od Radisava u Srednjoj Dobrinji ima potomstva; od Radonje su zamrli, Od Radomira odvedeni u Loret; Arsenijevi su potomci u Uzunovićima kao: Arsići; Od Tanaska su Tanasijevići u Mađeru. Od Đukinih sinova najviše je Miloševića i zovu se: Jevđenijevići, Grujići, Radovanovići, Popovići i Dostanići, kojih ukupno u selu ima 27 kuća, slave Nikoljdan. Ova porodica i danas popuje u ovom selu.“

 

Porodično stablo Miloševića iz Gornje Dobrinje

Obrenovići

Ono što možemo zaključiti iz Pavlovićevih zapisa  jeste da je rodonačelnik razgranatog bratstva Milošević u Dobrinji kod Požege, bio pop Miloš, koji se krajem 17. ili početkom 18. vijeka doselio u požeški kraj iz Bratonožića u Crnoj Gori.

Bratonožići su jedno od starih plemena crnogorskih Brda. Njihova plemenska oblast nalazi se sjeveroistočno od današnje Podgorice, a susjedna plemena su im Kuči i Piperi. Osnovu bratonoškog plemena čini ujedno i najbrojnije bratstvo, koje svoje porijeklo izvodi od rodonačelnika Brata. Po predanju samih Bratonožića, Brato je potomak despota Đurđa Brankovića, odnosno njegovog sina Grgura Slijepog. Jovan Erdeljanović, koji je antropogeografski obrađivao ovo pleme, pokušao je i da istorijski provjeri ovo predanje, pa je na osnovu pasova ondašnjih bratstava računao vrijeme kada je rodonačelnik Brato živio i zaključio je da je to moglo biti na prelazu 15. u 16. vijek. Što se tiče navodne veze sa despotskom porodicom Brankovića, Erdeljanović je tu mogućnost ostavio otvorenom.  Erdeljski grof Georgije Branković je takođe izvodio svoje porijeklo od Grgura Slijepog Brankovića, a potpisivao se, što je takođe interesantno, kao Podgoričanin.

Grgur Branković,
Grgur Slijepi Branković, crtež sa Esfigmenske povelje iz 1429. godine

Ova veza Bratonožića sa Brankovićima je interesantna i zbog činjenice da se za prvi istorijski pomen Bratonožića u istorijskim izvorima smatra zapis iz Zetsko-mletačkog ugovora od  1455. godine u kojem se, pored Kuča, Pipera, Bjelopavlića i drugih plemena, navode i Bratonožići, ali pod imenom Branovichi. Erdeljanović smatra da se nesumnjivo radi o Bratonožićima, pri čemu i sam konstatuje da Branovichi može biti iskvareno i od Brankovići i od Bratonožići.

Iz istorijskih izvora poznato je da je Grgur Slijepi Branković svoj život završio kao monah na Hilandaru 1459. godine, i da je pred kraj života bio pristalica „turske partije“ među Srbima. Jedini njegov potomak, doduše iz vanbračne veze, za kojeg se zna, je despot Vuk Grgurević Branković tj. Zmaj Ognjeni Vuk. U svim varijantama Bratonožićkog predanja, Brato se označava kao unuk slijepog Grgura. Predanja se jedino razlikuju u imenu Bratovog oca, a Grgurovog sina.

Iako je priča o porijeklu od despota Đurđa prilično neuvjerljiva, nije isključeno da je u području Bratonožića živjela neka bočna grana srednjovjekovne dinastije Brankovića, koja se i spominje u ugovoru iz 1455. godine, i da je u toj porodici krajem 15. vijeka rođen i rodonačelnik Bratonožića, Brato. Vjerovatno nikad nećemo moći potvrditi istinitost ovog predanja.

Međutim za temu o kojoj ovdje pišemo, mnogo je značajnija napomena koju je Erdeljanović dao, opisujući Bratovo bratstvo, a tiče se porijekla dinastije Obrenovića u Srbiji.

„U Bratonožićima ima opšte poznato predanje,po kome bi ovaj Tomaš Jankov bio predak vladalačke porodice Obrenovića u Srbiji. Pričaju, da se Tomašev sin Radoje bio najpre preselio u Brskut i pošto tamo u zavadi ubije jednog Brskućanina (neki vele: brata), pobegne u Bijelo Polje ili u Berane. Tamo opet ubije Turčina, što mu je ubio kozu. Neki vele, da je zbog toga poginuo, a drugi kažu da je umro na putu za Srbiju. Glavno je, da mu žena sa tri maloletna sina — za koje kažu, da su se zvali: Miloš, Jovan i Jevrem — dođe u Srbiju, gde je najpre služila, a zatim se preuda za Obrena, kome dovede i svoje sinove. I ti su sinovi, vele Bratonožići, docniji Obrenovići. — Prema dosadašnjim ispitivanjima ovo se predanje ničim ne potvrđuje, jer se tačno zna, da je otac Miloša, Jovana i Jevrema, docnijih Obrenovića, bio Todor Mihailović iz Srednje Dobrinje u okrugu užičkom (vidi Milićevića «Spomenik», str. 471). Kojim je povodom ovo predanje postalo, niko sad ne zna. Ali ono svakako nije sasvim izmišljeno. Do toga Radoja Tomaševa, za čiju ženu vele, da se sa sinovima preselila u Srbiju, ima bar sedam pasova (kao što nam pokazuje i napred navedeni pregled za pasove Grujića – Progonovića), a to čini najmanje 170 do 180 godina. Predanje se dakle odnosi na preseljenje, koje je bilo još u prvoj četvrtini 18. veka i prema tome se ne može nikako ticati Miloša i njegove braće, koji su se rodili tek posle 1780. godine. Ali se ono može odnositi na njihove pretke, pa je možda docnije preneto na njih kao poznate istoriske ličnosti.“

Kao što i sam Erdeljanović primjećuje, ovdje je moglo doći do spajanja istorijskih činjenica i predanja. Priča o udovici sa tri sina, jasno pokazuje činjenični dio predanja. Ta informacija, donekle izmjenjena, je mogla biti poznata u Bratonožićima u periodu kad je predanje i formirano. Drugi dio predanja, koji ovu udovicu veže se konkretnim iseljenikom iz Bratonožića, predstavlja vjerovatno pokušaj pripovjedača da nekako premosti onaj dio priče za koji nema podataka, a to je period od iseljenja Radoja Tomaševa iz Bratonožića do majke Miloša Obrenovića, Višnje. Zanimljivo je da se u Bratonožićima tačno zna od kog bratstva pa i od kog pojedinca su Obrenovići.

Po rodoslovima Bratonožića, ovaj Radoje koji je otišao u Srbiju bio je sin Tomaša, sina Jankova, sina Jovanova, sina Raslavova, sina Progonova, sina Vučetina, sina Lazova, sina Nikova, sina Bratova. Dakle, između Radoja i Brata ima 9 pasova ili oko 200 godina. Ako prihvatimo Erdeljanovićevu računicu, po kojoj je Brato živio na prelazu 15. u 16. vijek, dolazimo do toga da je Radoje mogao živjeti na prelazu 17. u 18. vijek, što se sasvim podudara sa vremenom dolaska popa Miloša, pretka Obrenovića u požešku Dobrinju. U svom predanju, Bratonožići trasiraju i put te seobe, preko „Berana ili Bijelog Polja“ i mogućnost da je Radoje tamo i nastradao, tj. da nije ni došao do Srbije. Posmatrajući oba predanja, iz Dobrinje i iz Bratonožića, mogli bismo pretpostaviti da je pop Miloš bio sin Radoja Tomaševog. Iako je ova veza i dalje u oblasti predanja, vremenska računica ostavlja takvu mogućnost.

U prilog vezi Bratonožića i Obrenovića ide i identična, doduše ne tako rijetka, krsna slava Nikoljdan, koju i jedni i drugi slave.

Ako je dinastija Obrenović izumrla u muškoj liniji, sasvim sigurno nisu izumrle linije njihovih srodnika po bočnim linijama. Vidimo da potomci rođaka Miloša Obrenovića i danas žive u požeškom kraju. Tu prije svega mislimo na potomke Miloševe polubraće po ocu: Blagojeviće u Loretu i Radosavljeviće u Srednjoj Dobrinji, ali i ostale potomke popa Miloša i njegovih sinova: Tanasijeviće u Mađeru, Arsiće, Jevđenijeviće, Grujiće, Radovanoviće, Popoviće i Dostaniće u Gornjoj Dobrinji.  Isto se može reći za pripadnike plemena Bratonožića u Crnoj Gori. Predanja, koja su ovdje zapisana, mogla bi se dakle provjeriti, direktnim genetskim testiranjem ovih porodica na Y-DNK hromozomu.

Testiranjem bi bar jedan dio veze Obrenovići-Bratonožići-Brankovići, mogao biti odgonetnut.

 

Literatura

Erdeljanović Jovan – Bratonožići, NASELJA SRPSKIH ZEMALJA  (knjiga 6) – SRPSKI ETNOGRAFSKI ZBORNIK (knjiga XII), Beograd 1909.

Pavlović Ljubomir – Užička Crna Gora, NASELJA I POREKLO STANOVNIŠTVA (knjiga 19) – SRPSKI ETNOGRAFSKI ZBORNIK (knjiga XXXIV), Zemun 1925.

Fotografije preuzete sa:

http://www.novosti.rs/upload/images/2013//04/09n/feljton-knez.jpg

http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/1/1f/Grgur_Brankovi%C4%87,_Esphigmenou_charter_(1429).jpg/260px-Grgur_Brankovi%C4%87,_Esphigmenou_charter_(1429).jpg

 

Komentari (21)

Odgovorite

21 komentara

  1. Vojislav Ananić

    KAKO SMO ZABORAVILI OBRENOVIĆE I SRPSKI PUT

    https://www.youtube.com/watch?time_continue=17&v=j-Y3hYQaAmM

  2. Petar

    Za Čvrkiće iz Sela Rošci kod Čačka se tvrdi da su potomci popa Miloša : “Najstarije porodice su Čvrkići, potomci starog popa Miloša iz Bratonožića, koje je doveo nekakav iguman man. Nikolja, stric popa Miloša. Stric je otpratio popa u G. Dobrinju da tamo popuje, a ovde je zadržao njegovog sinovca Jevrema Čvrku i od njega su ostali potomci, poznati u selu pod nekoliko prezimena, ali uopšte najpoznatiji pod gornjim prezimenom; ima ih pod Kablarom 12 kuća, u Rapajlovači 2, u Kamenici 2, u Novom Selu 8, u Rakovici 5, svega 29 kuća, slave sv. Nikolu.”

    Ovi Čvrkići su testirani (I2 DinS) pa da li bi ovo mogla biti i Haplogrupa Obrenovića?