Poreklo prezimena, selo Raševica (Paraćin)

22. novembar 2014.

komentara: 0

Poreklo stanovništva sela Raševica, opština Paraćin – Pomoravski okrug. Prema knjizi Stanoja Mijatovića „Temnić“. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan. 

Rasevica

Položaj sela.

Selo se nalazi na drumu Varvarin – Jagodina, koja ga deli na istočnu – veću polovinu – koja je u moravskoj ravnici i zapadnu – manju – koja zauzima stranu jedne kose što se postepeno spušta od Juhora prema Moravi. Kroz selo protiče Raševački Potok, koji se sastoji iz: Velikog Potoka – koji izvire na Juhoru – na mestu zvanom Dobra Voda i Dubokog Potoka – koji dolazi sa visa Velike Čukare na Juhoru. Kada se ova dva potoka sastanu u selu nad mehanom, postaje Raševički Potok. Nijedan od pomenutih potoka ne presušuje, selu ili ključu ne čine nikakve štete, ali štetu čini ključu Velika Morava, kada se izlije. Od ove reke selo je udaljeno oko 2 kilometra.

Vode.

Meštani piju ponajviše bunarsku vodu. Postoji samo jedan izvor, koji je više sela.

Zemlje i šume.

Seoski atar se prostire od Juhora do Velike Morave, više je brdovit no ravan i uglavnom je okrenut istoku. Moravska zemlja je jaka i plodna i na njoj osobito dobro rađaju kukuruz i ječam dok je po stranama zamlja mešovita.

Šume ima dosta a bilo je i više dokle država nije ograničila svoje šume na Juhoru. Šuma je krupna i sitna i nalazi se na zapadnoj strani sela, na Juhoru.

Tip sela.

Selo je obične zbijenosti, nije ušoreno. Deli se na Gornju – u strani – više pomenutog druma i Donju Malu – ispod druma – u ravnici. Kuće su zbijenije u Donjoj Mali.

U selu ima 220 kuća i 280 poreskih glava.

Ime selu.

Po jednom narodnom tumačenju selo je dobilo ovo ime zbog nekakvog Raše – Radovana, koji se tu prvo naselio. Po drugom tumačenju selo se ovako nazvano zbog mnogih hrastova – „rašja“ – koji su tu nekada bili.

Starine u selu.

U strani, više sela, postoji jedna razvalina za koju kažu da je od neke velike crkve, posvećene apostolima Petru i Pavlu, a koju su Turci razrušili. U blizini ove crkvine nalazi se Džidovsko Groblje, gde su nalazili stari novac – kostadinke. Na Karauli, opet u strani, više sela, izvađene su iz zemlje nekakve velike cigle.

 

Postanak sela i poreklo stanovništva.

Sadašnje naselje je od davnina na ovome mestu. Biće da je ovde od polovine 18. veka. Selo se nigde nije premeštalo. Stari ljudi pričaju kako su slušali od svojih očeva i dedova da su oni zapamtili kada je u ovom selu bilo samo 20 kuća. Godine 1873. u selu je bilo 180 poreskih glava ta iz toga proizilazi da je za 30 godina u selu priraštaj od 100 poreskih glava. Takav je priraštaj i u Potočcu. Svega su u selu dve porodice starinaca. Još se priča da je najpre naseljena strana pa potom se zaselila ravnica.

U Donjoj Mali su ove porodice:

Marinkovići su se doselili sa Kosova pre 100 godina, slave Đurđic i Đurđevdan.

Matejići su sa Kosova, slave Nikoljdan.

Izvorci su iz Malog Izvora kod Paraćina, slave Mitrovdan i Mladence.

Aleksići su iz Šanca kod Paraćina, slave Aranđelovdan i Cara Konstantina i Caricu Jelenu.

Stojkovići su sa Kosova, slave Đurđic i Đurđevdan.

Marčići su sa Kosova, slave Đurđic i Đurđic i Đurđevdan.

Stošići su starinci, slave Aranđelovdan.

Vlajići su takođe starinci, slave Nikoljdan.

Rajići su došli sa Kosova, slave Đurđic i Đurđevdan.

Markovići (Radivojevići) su sa Kosova, slave Đurđic i Đurđevdan. Svetođorci su rastureni po selu, ne smatraju se za rod u međusobno se žene i udaju.

U Gornjoj Mali su:

Rakići su iz okoline Ražnja, slave Aranđelovdan, letnji i jesenji.

Udovičići su iz Krajkovca u Toplici, slave Nikoljdan.

Canići su sa Kosova. Njihove kuće su u Osretku, između Dubokog i Velikog Potoka, slave Alimpijevdan.

Đurići (Stevanovići) su iz Ostrikovca kod Paraćina, slave Nikoljdan.

Planjani su iz Plane kod Paraćina, slave Mitrovdan.

Stojanovići su sa Kosova, slave Đurđic i Đurđevdan.

Mitrovići su iz Krušinca kod Jastrepca, slave Sv. Vrače, letnje i jesenje.

Cvetkovići su iz Bogove kod Trna, slave Aranđelovdan.

Stevanovići su iz Mirilovca kod Paraćina, slave Nikoljdan.

U selu je jedna mehana, sudnica, dućan i kovačnica

Seoska slava je Drugi dan Trojica a zavetine su: Peti petak Velikog posta – radi zdravlja ljudi; Markovdan – za orače i kopače; Sv. Stevan letnji – opet za zdravlje ljudi i Ilindan – za zdravlje stoke. Tada se teraju sva goveda na Moravu, gde ih provode kroz živu vatru, mažu prepranim katranom i nagone je da prelazi preko Morave.

Groblje je jedno i nalazi se u Gornjoj Mali, više mehane.

 

IZVORStanoje Mijatović – Temnić. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.