Poreklo prezimena, selo Majur (Jagodina)

Poreklo stanovništva Majur, grad Jagodina – Pomoravski okrug. Prema knjizi Stanoja Mijatovića „Belica“. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan. 

Položaj sela.

Selo je na jednoj valovitoj visoravni, na poslednjem severnom ogranku juhorske kose. Prostire se skoro tri kilometra u dužinu. Dolazi u red većih sela ovoga kraja. Kuće su na nadmorskoj visini od 198 do 390 metara. Okrenuto je više severoistoku pa mu zimi smetaju hladni vetrovi.

Vode.

Kroz selo protiču Gradiški Potok, Čukarski Potok i Sarmeđenac. Jugoistočnim krajem sela protiče Androvički Potok, koji deli Majur od Androvice. Prva tri potoka sastaju se u selu i čine Majurski Potok, koji se uliva u moravsku mlaku Ostrikovačku Baru. Ovi potoci ne presušuju.

Više se pije izvorska voda nego bunarska. Najglavniji su izvori: Česma, Čivutska Česma i Piroćanski Izvor. Ove tri česme ozidane su kamenom i nalaze se u dosta dobrom stanju. Ostali izvori su bezimeni. Svi su iz primitivne građe (talpe ili neprerađeni kamen) i nikada ne presušuju.

Zemlje i šume.

Seoski atar zauzima deo lugomirske i moravske ravni i strane juhorske kose koja se tu završavaju. Njive u seoskom ataru su na mestima: Ugarica, Lugomir, Jabučar, Reka, Selište, Preko Reke, Osoje, Mala Reka, Gajina Ograda, Kod Česme, Kod Bubana i Gilje.

Šume, njive i senokosi su na mestima: Lug, Ravna Šuma, Govedarište (brdo), Rosinsko Lozje, Kusalo (brdo), Vraćalo (brdo), Beli Kamen (brdo), Turski Grob, Đurđevo Brdo, Damnjanov Grob (brdo), Kandilo (brdo), Krstin Kamen (brdo), Gradište (brdo), Ćokovsko Brdo, Androvica i Danin Lug. Vinogradi su na Starom Brdu. Šume su: Lipak i Glavinačko. Zajednička seoska utrina je ispod Gradišta.

Tip sela.

Majur je naselje timočkog tipa; deli se na Gornje Selo i na Donje Selo ili na Gornji i Donji Majur. Ova dva kraja su međusobno udaljena oko 2 kilometra. Gornje Selo ima oko 60 kuća a Donje Selo oko 190 kuća. Zbog nezgodnog položaja stanovništvo Gornjeg Sela preseljava se u Donje Selo. Tako će se ubrzo raseliti. Donje Selo je u Selištu, u blizini Lugomira. Stari ljudi kazuju da je nekada ovde bilo selo, pa se za vreme Turaka odatle preselilo gore u brdo (u planinu) zato što je bilo na udaru, jer je kroz njega prolazio stari put, kojim se išlo od Kragujevca preko Levča za Ćupriju i dalje.

U selu su: Čivutarska ili Gornja Mala (u Gornjem Selu), Staromeđanska ili Sarmeđanska Mala, Topalovska Mala, Piroćanska Mala, Ćokovićska Mala i Donja Mala (od Sastavaka i niže). U najnovije vreme, posle svetkog rata, obrazovana je raseljavanjem Gornjeg Sela još jedna mahala pored Majurskog Potoka i železničke pruge Jagodina – Ćuprija, u ravnici ispod brda. Ovu mahalu od zaseoka Androvice pregrađuje Majurski Potok. Zove se Nova Mala ili Ravnička Mala. Kuće su po mahalama obične zbijenosti; gore po stranama i na visoravni su ređe a dole, u ravnici, su zbijenije.

Naselje ima 261 kuću, 24 roda i 1725 stanovnika.

Ime selu.

Po predanju selo je dobilo ime zbog toga što su tu nekada bili turski majuri; salaši, trla, kolibe i letnjikovci.

Starine u selu.

Na Đurđevom Brdu postoji nekakva razvalina za koju narod priča da su ostaci dvora (letnjikovca) despota Đurđa Smederevca. Na ovome brdu bio je boj između Srba i Turaka 1804. godine. I danas se poznaju šančevi iz tog vremena. Na Gilju je 1815. godine knez Mileta Radojković sa 400 Srba suzbio preko 2000 turaka. U Ćokovskoj Mali, kod česme, bila je crkva Sv. Romana, od koje se i sada poznaju zidine. Vodu sa česme, kod ove razvaline, smatraju za lekovitu, osobito bolesti očiju. Ovde se i danas nailazi na stari novac i komade od starog zemljanog posuđa.

Poreklo stanovništva.

Rodovi.

Starinci:

–Vasići, Uroševići i Paunovići, slave Jovanjdan.

–Zdravkovići, slave Nikoljdan.

–Velojevci, slave Nikoljdan

–Čivutarci, slave Nikoljdan. Priča se da su se doselili među prvima „iz neke čivutske zemlje“.

Doseljenici:

–Kovačevići, slave Sv. Vrači. Doselili su se iz timočke okoline pre 150 godina.

–Spasenići i Miloševići, slave Đurđic i Đurđevdan. Doselili se iz okoline Aleksinca pre 130 godina.

–Čuljići, slave Sv. Ćirilo i Metodije. Doselili se iz okoline Aleksinca pre 130 godina.

–Milanovići, slave Nikoljdan. Doselili se iz okoline Vranja pre oko 130 godina.

–Đorđevići, slave Aranđelovdan. Doselili se iz okoline Vranja kad i Milanovići.

–Jevtići, slave Đurđevdan i Đurđic. Doselili se sa Kosova pre 130 godina. Ima ih dve kuće u Milutovcu, Temnić.

–Petrovići, slave Sv. Petku. Doslili su se iz Timočke Krajine pre 130 godina. Zovi ih Topalovcima.

–Đorđići i Đorići, slave Nikoljdan. Doselili se iz okoline Paraćina pre 130 godina.

–Piroćanci, slave Nikoljdan. Doselili se iz okoline Pirota pre 130 godina.

–Singulići, slave Đurđic i Alimpijevdan. Doselili se iz Homolja pre 130 godina.

–Dzodzići (nije greška, moguće je Džodžići, op. Milodan), slave Sv. Ćirilo i Metodije. Doselili se iz okoline Knjaževca pre 130 godina.

–Ćokovići, slaveĐurđevdan i Đurđic. Doselili se sa Kosova pre 130 godina.

–Jovanovići, slave Đurđevdan i Đurđic. Doselili se sa Kosova kad i Ćokovići, sa kojima se smatraju da su jedan rod.

–Rašići, slave Aranđelovdan. Doselili se iz okoline Prizrena pre 130 godina. Ima ih i u Adrovici.

–Nikolići, slave Aranđelovdan. Doselili se iz okoline Vranja pre 120 godina, u vreme krajine „gospodar Miloša“.

–Magdići, slave Nikoljdan. Doselili se iz okoline Vranja odmah posle Drugog Ustanka.

–Markovići, slave Nikoljdan. Doselili se iz okoline Vranja kad i Magdići.

–Jankovići, slave Nikoljdan. Doselili se iz okoline Knjaževca pre 100 godina.

Ne zna se odakle i kada su se doselili:

–Kačarevići, slave Jovanjdan.

–Aleksići, slave Lazarevdan.

Seoska slava je Veliki Spasovdan, a zavetine su: Mali Spasovdan (četvrtak po Vaznesenju) za zdravlje stoke, Todorova Subota i Cveti za zdravlje čeljadi.

Groblje je u Selištu, blizu Lugomira.

IZVOR: Stanoje Mijatović – Belica. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.