Poreklo prezimena, selo Ropočevo (Sopot, Beograd)

17. avgust 2014.

komentara: 0

Poreklo stanovništva sela Ropočevo, gradska opština Sopot – Grad Beograd. Prema knjizi Borivoja Drobnjakovića „Kosmaj“. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan. 

 

Položaj sela.

Selo je na talasasto zemljištu ripanjske i pinosavske površi, koje su izbrazdane većim brojem potočića, pritoka Sopota i Velikog Luga.

Vode.

Glavniji izvori u selu su: Drmnik, Pavitine, Aminac i Glogovac.

Zemlje.

Mesta na kojima su seoska imanja zovu se: Karinac, Senja, Loveno, Vodenik, Reka, Kovčište, Svetlopolje, Smrdan, Mlaka, Bučije, Drvenik, Berberić, Bezdan, Anatema, Orovac, Lunjevac, Golež, Pokosavice i Bukovac.

U Pavitinama i Kunovici ima majdana krečnog kamena i lepog šarenog mermera.

Tip sela.

Selo zauzima veliki prostor i deli se na krajeve: Venac, Aminac i Obršinu. Iz ovih krajeva meštani odlaze-naseljavaju na imanja i tako se formiraju novi krajevi, zaseoci u Loveni, Senji i Orovcu.

Starine u selu.

Predanje kaže da je u Anatemi severozapadno od sela bio manastir, na čije se ruševine i danas nailazi.

Postanak sela i poreklo stanovništva.

U prvim desetinama 18. veka pominje se Ropočevo kao naselje koje ima 20 domova. Za vreme austrijske okupacije selo je pripadalo gročanskom distriktu. Langer ga o svom delu pominje pod imenom Rapozeva, a na karti, uz isto selo, zabeleženo je ovo naselje pod imenom Ropotcshewo. Prvih godina 19. veka Ropočevo je pripadalo Vićentijevoj knežini i imalo je 1818. godine 46 a 1822. godine 49 kuća Godine 1846. selo je imalo 86 kuća i pripadalo je kosmajskom srezu. Jedno veme je u njemu bilo sedište kosmajskog sreza. Godine 1921. selo je imalo 324 kuće.

Za najstarije rodove u selu smatraju se:

Ćosovići (Radovanovići);

Obradovići i;

Radosavljevići. Svi slave Đurđevdan. Jednog su porekla. Starinom su „od Kosova“. Kuće su im najpre bile u „Starom Selu“. Ranije su, za vreme Turaka, bili vrlo bogati i ugledni.

U stare rodove spadaju:

Kovačevići, slave Jovanjdan.

Vilotijevići, slave Nikoljdan. O svom poreklu ni jedni ni drugi ne znaju ništa.

Doseljenici su:

Majstorovići (Janjići, Jevići i Simići), slave Mitrovdan. Njihov praded Dukadošao je pre Prvog Ustanka iz okoline Kožana („sedam sati od Vodena“). Zadržao se ovde i nastanio u Dukincu, u blizini današnje sreske kancelarije u Sopotu. Po tome što je bio „majstor“ (kačer) dobili su prezime. Jedan od Dukinih sinova je otišao u Banju – Jasenica u kuću Dukića, čiju je slavu i prezime primio. Od drugoga sina Janje su Janjići, Jevići i Simići a od trećeg Stankasu Majstorovići. Od ovoga roda ima nekoliko kuća u Lisoviću gde su otišli pre 25 godina a ima i dve kuće u Vojki u Sremu.

Vasići, slave Nikoljdan. Predak Vasaje sa četiri sina došao iz Kolašina. Vasa je za vreme Ustanka bio poznat trgovac. Pavle Vasić je bio poslanik u Velikoj Narodnoj Skupštini u Kragujevcu 1868. godine. Dve kuća Vasića i sedam kuća Majstorovića preselile su se na imanja, gde su im ranije bile kolibe-trla.

Sinđelići (Trifunovići), slave Trifundan. Došli su iz Bihora, napre u Resavu, potom su se preselili u ovo selo u Karincu. Prešli su docnije u „Staro Selo“ pa najzad na dananje mesto. Sa njima su rod Matići u Drlupi. Pantići (Markićevići i Sinđelići) u Landolu – podunavski srez rod su ovim Sinđelićima. Pogrešno je ranije tumačenje da su se doselili iz Bitolja.

Todorovići, slave Sv. Petku. Todor, deda čoveku od 60 godina, došao je iz Šljivovika – lužnički srez.

Maričići (Ivkovići), slave Đurđic su stariji doseljenici. Starac od 70 godina ne zna za poreklo.

Slavkovići, slave Nikoljdan. Ranije su se prezivali Ječmenići. Predak Mitarsa pet sinova došao je iz Kolašina. Jedan sin, Pavko, otišao je u Jadar i tamo ostao.

Živanovići, slave Mitrovdan. Rod su Majstorovićima.

Antonovići (Bugarčići), slave Lazarevdan. Deda je došao iz Knića – Gruža gde imaju rođake.

Jovičići (Ignjatovići), slave Jovanjdan. Tri brata su krenula „iz Arnautske“ i jedan, čukunded Jovičića, dođe u Ropočevo, drugi se zadrži u Selevcu – Jasenica a treći u Popoviću – Kosmaj. U Selevcu ima veliki rod Jovanjaca u koje spadaju i Jovičići. Po predanju, tamo zabeleženom „deda sin i unuk su pošli sa Kosova“.

Radojevići, slave Jovanjdan. Po podacima G-dina Rake Radojevića, sekretara Unirveziteta, iz Kolašina je krenuo veliki deo „plemena“ i došli su do Javora. Tu se razdvoje i jedni odu niz Drinu i nastane se oko Loznie, drugi se spuste u dolinu Moravice, a od trećih jedni dođu u blizinu Jagodine a drugi na Rudnik. Ovi, koji su došli na Rudnik se tu zadrže kratko vreme, zatim se spuste u Venčane – kolubarski srez i iz Venčana pređu u Ropočevo.

Vulićevići, slave Nikoljdan. Oni su od Sjenice, zovi ih „Erovima“.

Alesendrići (Radomirovići) su rod Vulićevićima, slave Nikoljdan.

Žujovići, slave Aranđelovdan. Rod su Žujovićima u Nemenikućama.

Ivanići, slave Nikoljdan. Praded došao ženi u kuću „iz preka“.

Velikići, slave Đurđic. Otac starca Nikodija Velikića (85 godina) došao je iz Vojkovca u Kačeru, prvo u Šepšin a odatle u Ropočevo. Starinom su „Arnauti“.

Antonijevići (Zarići), slave Nikoljdan. Deda se doselio iz Malog Požarevca – gročanski srez.

Milanovići (Trnavci), slave Nikoljdan. Za vreme Đakove Bune njihovi stari su pobegli iz Trnave u Jasenici i ovde se nastanili. U Trnavi su im rod Ranići, koji su starinom od Leskovca.

Popadići (Popovići i Jovankići) su rod Vasićima, slave Nikoljdan.

Mladenovići, slave Aranđelovdan. Došao otac čoveku od 42 godine iz Letovišta (poljanički, vranjski srez).

Cigani-Romi:

Nikolići i Vasići. Kuće su im u „Starom Selu“ – Kraj „Venac“. Rade zemlju i sviraju. Ne kaže se koju slavu slave.

Nepoznatog su porekla:

Srećkovići – slave Aranđelovdan.

Rankovići – slave Mratindan.

Jeremići (Zdravkovići) – slave Nikoljdan.

Životići – slave Jovanjdan.

 

IZVORBorivoje Drobnjaković – Kosmaj. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.