Poreklo prezimena, selo Gračanica (Priština)

7. avgust 2014.

komentara: 3

Poreklo stanovništva sela Gračanica, grad Priština (Kosovo i Metohija). Prema studiji „Kosovo“ Atanasija Uroševića. Priredio saradnik portala Poreklo Vojislav Ananić.

Gracanica

Selo je na reci Gračanici, u njenoj proširenoj dolini po izlasku iz klisure, između brda Veletina (874 m) i kose Glasnovika na jugu i brda Steževca (794 m) na severoistoku.

Neke su kuće od sadašnjih rodova živele izvan sela, na sadašnjem Selištu, pa su ih „agalari” (age, gospodari čiflika) u drugoj polovini prošlog veka premestili u selo. Otada je selo zbijenog tipa. Deli se na tri mahale. Na jugu su s leve strane Gračanke Gornja mahala (istočno) i „Donja” mahala (zapadno). S desne strane Gračanke je Školska mahala. Na Gradini (prema jugozapadu) nalazi se pod zemljom puno temelja od debelih zidova, gde je bila stara Ulpijana.

Prvi pomen sela Gračanice potiče iz 1303, gde se u jednom pismu pape Benedikta IX barskom nadbiskupu Marinu navodi i katolička parohija Grazaniza (docnije Janjevo), nazvana ovako svakako što su kuće prvih kolonista te rudarske kolonije bile blizu sela Gračanice, oko ušća Kižnice u Gračanku, gde je bio glavni deo starih janjevskih rudnika.

Selo se kao Gradčanica pominje u Gračaničkoj povelji kralja Milutina iz 1321. , izdatoj povodom podizanja istoimenog manastira u selu. Pri prodiranju Austrijanaca do Kosova i Makedonije 1689. selo je izgleda bilo napušteno. Bar posle austrijskog pohoda do Kosova (1737) selo je bilo pusto i u njemu su se tada, oko 1840, zaselili preci sadašnjih Arbanasa sela Mramora. Iako u selu nije bilo nijedne srpske kuće, u manastiru se održavao sabor, jer je u okolini bilo srpskog življa. Jedne godine, po očuvanom predanju u Mramoru, napadnu njihovi preci na sabor, ubiju neke Srbe i pošto su bili osuđeni da plate veliku oštetu, odbegnu u planinu, pa se nasele u Mramoru. U Gračanici su ti Arbanasi proveli trideset godina.

Još za vreme stanovanja tih Arbanasa u Gračanici tu se zaselila jedna kuća pravoslavnih Cigana i jedan Srbin bez porodice kao momci u Arbanasa. A pošto su Arbanasi otišli, doseljavali su se i Srbi, ali su svi podvrgavani čifčistvu. Docnije su neki otkupili zemlju. 1909. su se kao čifčije naselile i 4 kuće Arbanasa iz Drenice, ali su se iselile odmah po oslobođenju od Turaka.

Crkva Gračanica iz 1321. stoji i danas u selu i dobro je očuvana. Kao starina je posle 1945. stavljena pod zaštitu države.

Rodovi:

Popovići (5 k., Sv. Nikola). Potiču od „đaka” Riste Prizrenca, koji se doselio ovde kad su u selu živeli Arbanasi, odnosno 1759, kako glasi urezani zapis na južnom zidu priprate .

Vlajići (2 k., Sv. Nikola). Doseljen iz Morave (gnjilanske) oko 1770.

Sekulići (5 k., Mitrovdan). Doseljeni krajem 18. veka iz Donjeg Pologa u Livađe, a uskoro potom prešli u Gračanicu.

Tomašević (1 k., Đurđic). Doseljen iz Drenice posle Sekulića.

Veselinčići (1 k., Đurđevdan). Preseljeni iz Grebnje početkom 19. veka.

Stankovići (3 k., Sv. Nikola). Preseljeni iz Dragovca oko 1830.

Todorovići (2 k., Sv. Nikola). Preseljeni iz Skulanova kad i Stankovići.

Mirkovčići (10 k., Mitrovdan). Preseljeni iz Šušice, iz roda Rajkovčana oko 1830.

Đorđević (6 k., Đurđic). Preseljen sredinom 19. veka iz sela Kruševca.

Džarlić (1 k., Sv. Nikola). Starinom je sa Kosova, iz Dobrog Duba, a pre dolaska u Gračanicu živeo u Slovinju, Novom Brdu i Labljanu. Iz Dobrog Duba se iselio od zuluma, a iz Slovinja u Novom Brdu predak prešao s majkom kuda se preudala. Docnije se kretao kao čifčija. U Gračanicu se doselio kad i Đorđevići. Tri kuće ovog roda su se 1909. iselile u Prištinu.

Duljaci (1 k., sv. Nikola). Preseljeni iz istoimenog roda u Novom Selu (na Gračanki) oko 1880.

Sušičani (2 k., Sv. Nikola). Preseljeni oko 1880. iz Sušice, iz roda Markovčana.

Dobrotinčani (2 k., sv. Vrači). Preseljeni iz Dobrotina kad i Sušičani.

Rajkovčani (1 k., Mitrovdan). Preseljeni iz istoimenog roda u Sušici oko 1880.

Butovčani (3 k., Sv. Petka). Preseljeni 1886. iz Butovca.

Dobrevčani (2 k., Sv. Đorđe Alimpije). Preseljeni iz Dobreva oko 1900.

Badovčani (7 k., Sv. Nikola). Preseljeni iz Badovca oko 1900.

Čaglavičani (2 k., sv. Jovan Milostivi). Preseljeni 1913. iz Čaglavice.

Ciganski rodovi:

Filjini (3 k.) i – Živini (2 k.), slave sv. Vasilija. Potiču od dvojice braće, Filje i Žive, čiji se otac (Sima) doselio u Gračanicu sredinom 18. veka, kad su u njoj živeli Arbanasi, kod kojih je stupio kao momak.

Dimić (1 k., Sv. Nikola). Preseljen oko 1900. iz Drenovca.

Veljini (5 k., Sv. Vasilije). Preseljeni iz Velikog Alaša oko 1900.

U selu je 1932. živeo i Janićije Zdravković (1 k., Sv. Nikola). Preselio se iz Glogovca kao musliman, gde je na islam prešao zbog žene. Po oslobođenju od Turaka 1912. je od Malića, kako se zvao u islamu, ponovo nazvan starim imenom Janićije, jer se vratio pravoslavlju, ali se za bugarske okupacije u prvom svetskom ratu ipak vratio na islam. Sin mu je, međutim, u pravoslavlju i zove se Sava.

U selu ima i 12 kuća muslimanskih Cigana. Jedna kovačka kuća je tu od pre stotinu godina, a druge su se docnije okupljale oko nje. Kuće su im usred sela.

 

IZVOR: SANU, Srpski etnografski zbornik, knjiga LXXVIII, Odeljenje društvenih nauka, Naselja i poreklo stanovništva, knjiga 39, ATANASIJE UROŠEVIĆ: KOSOVO, IU “Naučno delo“, Beograd, 1965. Priredio saradnik portala Poreklo Vojislav Ananić

____________________

DODATAK: Sa foruma portala Poreklo (član Gille) objavio vredan prilog o stanovništvu Gračanice (prema popisu KiM iz 1912. godine):

Selo GRAČANICA (okolina Prištine), izveštaj učitelja Rajka Vučića:

Ovo je bilo jedno od većih kosovskih sela. Imalo je 63 srpske kuće i 15 albanskih, od kojih su 13 bili muhadžiri od pre aneksije, a 2 kuće posle aneksije. Godine 1873. samo tri Srpske kuće imale su svoju zemlju, ostale su bile čifčijske i obrađivale su agino zemljište. Od Srpskih domaćinstava 1912. godinesamo su 2 imala svoju zemlju – Stole Sekulić, 16 plugova i Milan Popović 4 pluga. Svi ostali Srbi bili su potpune čifčije, s nešto svoje imovine. Najveći broj čifčija obrađivao je zemlju Fuad-paše iz Prištine. Agalari su živeli u Prištini.

Fuad-pašine čifčije bile su: Popovići – Cana 12 članova porodice, Gavrilo 4, Milan 6, Nikola 10 i Petar 5. Mita Zulić 3, Ariton Perić 17, Krsta Zdravković 9, Stojan Dimitrijević 10, Petar Petković 6, Filja Ristić 5, Apa Živić 2, Deka Jovanović 2, Apa Josifović 7, traja Janićijević 8, Ilija Kostić 7, Andrijevići – Nasta 5, Spasa 3, Deka 7, Simijon Milovanović 6, Milan Nikolić 4, Stevan Đursančić (možda Bursančić) 6, Veselin Cvejić 10, Stanoje Velić 6, Đorđe Cvejić 5, Dela Živić 3, Miladin Jovanović 8, Kuzman Pavić 3, Jovan Sekulić 8, Aksentije Jovanović 8, Ignjat Petković 9, Pavle Petrović 8, Todor Acić 5, Bojko Mitrović 3, Milan Petrović 8, Krsta Dimitrijević 3, deka Filić 13, Sima Aritanović 4, Trajko Živić 4, Stanko Janković 10, Stojan Mirković 7, Stamenko Ćirković 3, Nedeljko Aksentijević 3 i Stanko Ivić – Livađanče 2.

Sem Fuad-paše i drugi agalari ovog sela bili su odličnog imovnog stanja. Čifluk Rifata i Sefedina obrađivao je Vana Nićić sa 10 čeljadi, Rifata Asanovića Nikola Đorđević 12, Avdije Nedeljko Dimić – Drenovče 7. bogatog age Minuša Đakovalije, koji je živeo u Prištini, Tana Josifović 14 i Kosta Jorgić 6, zatim takođe bogatih aga Šećira i Ibrahima Zećirovića Mitrović – Marko 13 i Vasa 16 i Dana Ćirković 6. Čifluke Đuzija i Mustafea-bega obrađivali su Đorđe Todorović 8, Velja Janićević 4 i Dana Milovanović 8 čeljadi.

Age dobrog imovnog stanja bile su Memet H. Beširević i H. Beširević. Čifčije prvog bili su: Nića Nikolić 6 članova porodice, Uroš Stojanović 7, Rista Stanisavljević 4 i Jovan Nićković 5, a H. Beširove Maksim Miljković 14.

Srednjeg imovnog stanja bio je jedan aga (Asan Avdulović), čiju zemlju je obrađivao Stole Sekulić, sa 15 čeljadi. I MANASTIR GRAČANICA, inače slabog imovnog stanja, imao je jedan čifluk, koji je obrađivao Zafir Jovanović sa 7 članova svoje porodice. Za Vanu Dešića sa 3 čeljadi nema podataka.

Od 1887. godine svi agalari ovog sela uzimaju i od čifčija četvrtinu umesto petine i sami plaćaju porez na zemlju: Stola Sekulić 20 dana oranja, 23 grla stoke, na zemlji od 1904, svoju kuću i dvorište, Zafir Jovanović 20, 10, 1902, dvorište i kuća Manastira Gračanice, Maksim Miljković 40, 39, 1904, agina, Nića Nikolić 10, 9, 1880, agina, Uroš Stojanović 35, 65, 1880, svoje, Rista Stanisavljević 10, 50, 1880, svoje, Jovan Nićković -, -, 1902, svoje, Popovići, Cana 15, 40, od starina, kuća svoja a dvorište agino, Gavrilo 7, 25, ostalo isto, Milan 15, 40, isto, Nikola 18, 5, isto, Petar 10, 4, sve isto, Mita Zulić 16, 8, 1908, agina, Vana Nićić 26, 20, 1907, kuća svoja, a dvorište agino, Nikola Đorđević 22, 10, 1852, isto, Ariton Perić 25, 27, 1907, agino, Krsta Zdravković 20, 35, od starina kuća svoja a dvorište agino, Stojan Dimitrijević 20, 40, od starina, agina, Petar Petković 15, 4, 1906, agino, Filja Ristić 4, 5, 1898, agina, Apa Živić 3, -, od starina, kuća svoja, a dvorište agino, Deka Jovanović 4, – , sve isto, Nedeljko Dimić-Drenovče 10, 5, 1911, agino, Vana Dešić, troje čeljadi, sluga u Amet-age, Apa Josifović 20, dva vola agina, 4 potpuno svoje, od starina, kuća svoja, dvorište agino, Traja Janićijević 12, 2, 1906. agina, Ilija Kostić 16, 10, od starina, kuća svoja, dvorište agino, Tana Josifović 25, 6, 1907, agina, Kosta Jorgić 20, 25, 1882, agina, Andrijević Nasta 10, 20, od starina kuća svoja, dvorište agino, Spasa 15, 4, od starina agina, Deka 20, 12, od starina kuća svoja, dvorište agino,

Simijon Milovanović 20, 18, od starina isto, Milan Nikolić 15, 5, sve isto, Stevan Bursančić 1 1/2, 4, 1902, isto, Veselin Cvejić 25, 16, od starina isto, Stanoje Velić 10, 4, sve isto, Đorđe Cvejić 10, 3, sve isto, Deva Živić 4, 2, od starina agina, Mitrović – Marko 40, 88, od starina kuća svoja, dvorište agino, Vasa 36, 50, sve isto, Dana Ćirković 15, 12, sve isto, Miladin Jovanović 30, 16, 1872, isto, Kuzmin Pavić -, -. 1907, isto, Jovan Sekulić 8, 12, od starina isto, Aleksandar Jovanović 16, 2, 1904, agina,Ignjat Petković 40, 30, od starina, kuća svoja, dvorište agino, Pava Petrović 25, 27, isto, Todor Acić 16, 5, 1896, agino, Bojko Mitrović 10, 10, 1902, agina, Milan Petrović 16, 13, 1892, Kosta Dimitrijević 15, 8, sve isto, Deka Filjić, 20, 14, od starina, kuća svoja, dvorište agino, Sima Aritonović -, -, sve isto, Trajko Živić 3, -, sve isto, Stanko Jovanović 10, 4, sve isto, Đorđe Todorović 20, 13, od starina agina, Velja Janićević 8, 3, sve isto, Dana Milovanović 14, 7, 1910, kuća svoja, dvorište agino, Stojan Mirković 1, 7, od starina agina, Stamenko Ćirković 1, 3, 1906, agina, Nedeljko Aksentijević 4, – , od starina, kuća svoja, dvorište agino i Stanko Ivić -, Livađanče 15, 2, sve isto.

Za vojsku su računati: Trajko i Rajko Sekulčić, Zafir Maksimović, Stojan Dimitrijević, Damnjan Dimitrijević, Vidosav Marković, Trajko Danilović, Ignjat Petković, Milan Popović, Nikola Popović, Gavrilo Popović, Gavrilo Krstić, Spasa Stanković i Deka Aksentijević.

 

Komentari (3)

Odgovorite

3 komentara

  1. Velić

    Velja Janicevic ili Janicijevic prebeg zbog krvne osvete od toga prezime Velic od njega Trajko Velic i Ceda Velic doseljeni negde 1800 tih godina slava Sv Basilije. pre svega toga emigracija iz Grcke ili Crne Gore ne zna se tacno.

  2. Slobodan Maksimović

    Rod Dobrotinčana iz Gračanice zapravo pripada rodu Kovačana, a nadimak koji i dan danas nose u Gračanici što se može proveriti je – “Glavušani”.

    Predanje kaže da su današnji Maksimovići iz Gračanice (Sv. Vrači) rodom iz Kovačice, da bi se kasnije, početkom 19. veka naselili u selu Dobrotin kod Lipljana, pa 1880. godine u Gračanicu.
    Prvi poznati predak je Miljko, prezime nepoznato, verovatno se patronimno prezivao po ocu čije ime je nepoznato. Ne zna se da li je i koliko braće i sestara imao. Miljko je imao sinove Maksima, Trajka, Stolu i Stavru, svi oni su po ocu Miljku upisani kao Miljkovići.
    Maksimovići vode poreklo od Maksima po kome su dobili prezime i zadržali ga, što može da znači da je Maksim taj koji je iz Dobrotina prešao u Gračanicu, jer ceo rod iz Gračanice nosi prezime po njemu. Po priči Bogoljuba Maksimovića i kasnijoj potvrdi od strane Stojana i Svetlane Maksimović (rođene Marinković iz Dobrotina), sina i snaje Bogoljuba, Trajko je ostao u Dobrotinu i po njemu se danas potomci u Dobrotinu prezivaju Trajković, dok se za Stolu i Stavru ne zna mnogo, osim da je jedan od njih dvojice imao dve ćerke pa se tako njegova grana ugasila, dok se drugi preselio u Lipljan, pa potom u centralnu Srbiju.
    U knjizi A. Uroševića ”Kosovo” kao čifčija age Mehmeta H. Beširevića u Gračanici javlja se Maksim Miljković sa 14 članova porodice, sa zemljom 40 dana oranja i 39 grla stoke 1904. godne, zemlja je bila agina, dok se u popisu spremnih za vojsku navodi Zafir Maksimović.
    Maksim je imao sinove Zafira i Jeftu i ćerke Jevru, Katu i Nedu.
    Zafir je i imao Bogoljuba (od kog se grana moje stablo), Velimira, Radisava, Nikolu i Aleksu, od kojih samo Aleksa nije imao potomstvo.
    Jefta je imao Miljka i Filipa, Ljubu, Anđeliju i Dragu.
    Od Zafira i Jefte se dalje grana rod Maksimovića u Gračanici i postaje treći najbrojniji rod u selu posle Popovića i Sekulića.
    Pored naziva ”rod Dobrotinčana”, kako su zabeleženi u literaturi A. Urošević ”Kosovo”, Maksimovići nose jedan stariji nadimak – ”Glavušani”. Taj nadimak ”Glavušani” su dobili po selu Glavotina u Vučitrnskoj opštini, u koje su se doselili iz Kovačice (Kopaonička Šalja), što je usmenim predanjem Bogoljub Maksimović, sin Zafirov i unuk Maksima Miljkovića, ispričao svom potomstvu. Po njegovim rečima koje prenose njegovi potomci, iz sela Glavotina su se preselili u selo Dobrotin u Lipljanskoj opštini 1836. godine, dok su drugi iz istog roda otišli u Plemetinu i Prilužje. Prema rečima potomaka Bogoljuba Maksimovića, Bogoljub je održavao kontakte i obilazio bliske rođake u Dobrotinu, koji su potomci Trajka Miljkovića, Maksimovig rođenog brata, oni takođe slave Sv. Vrače., kao i dalje rođake u Plemetini koji su u slično vreme došli u Plemetinu kad i Miljko u Dobrotin.