Danas je Vaznesenje Gospodnje (Spasovdan)

29. maj 2014.

komentara: 1

Vaznesenje GospodnjeSrpska pravoslavna crkva i vernici danas slave Spasovdan ili Vaznesenje Gospodnje. Ovo je pokretni hrišćanski praznik, koji se slavi 40 dana nakon Vaskrsa. Uredništvo portala Poreklo čestita svima koji slave, a posebno građanima srpske prestonice Beograda. 

Po hrišćanskom verovanju, vaskrsenjem Gospod je pokazao da je jači od smrti i 40 dana kasnije njegovi su se učenici nalazili za trpezom. Tog dana im se Hristos ponovo javio i rekao:

„Idite po svemu sveti i propovedajte Evanđelije svakom stvorenju. Ko poveruje i krsti se, biće spasen, a ko ne poveruje biće osuđen.“

Praznik Vaznesenja Gospodnjeg, ili kako je u narodu uobičajeno, Spasovdan, jedan je od deset praznika posvećenih Hristu. Vaznesenje spada u pokretne praznike – uvek pada u četvrtak, četrdeset dana posle Vaskrsa, a deset dana pre Duhova. Po hrišćanskom učenju, posle Vaskrsenja, Hristos je boravio na zemlji sa učenicima četrdeset dana, javljajući im se, učeći ih i, naročito, učvršćujući im veru posle Golgote i raspeća. Sam čin Vaznesenja zbio se u Vitaniji, selu na istočnoj padini Maslinske gore, udaljenom dva kilometra od Jerusalima, na putu za Jerihon. Toga dana se završio Hristov boravak na zemlji, radi spasenja i iskupljenja ljudskog roda. Hristos se pred apostolima, blagosiljajući ih, vazneo na nebo i seo sa desne strane Boga Oca. Posle toga se apostolima vratila njihova vera, radost i hrabrost.

Mnogobrojne vesti koje govore o vaznesenju nejednako govore o danu i datumu vaznesenja. Jedne govore o vaznesenju ili odmah sa vaskrsenjem, ili za vreme cele Pedesetnice ili u pedeseti dan sa praznikom Silazka Sv. Duha. O vaznesenju posle javljanja učenicima kroz četrdeset dana govore samo Dela apostolska, dok ap.Luka u jevanđelju 24, 36-63 ne spominje dan vaznesenja, tako da bi se po ovom izlaganju moglo misliti da je vaznesenje bilo odmah iza vaskrsenja.

Praznik Vaznesenja zove se srpski Spasovo, Spasovdan, po svoj prilici zato, što se u ovaj dan dovršilo delo našeg spasenja i iskupljenja. Isto tako zovu ovaj praznik i sv. Jovan Zlatousti i drugi pisci. U Antiohiji se ova reč dodavala ka nedelji koja prethodi Vaznesenju ili koje dolazi iza njega. Ovaj dan se zvao još i τεσσάρακοστή ili četrdeseti dan (5. kanon nikejskog sinoda). Ova reč u ovom kanonu označava četrdeseti dan iza Pashe, a ne post sv. četrdesetnice. Latinski se označava ovaj praznik Ascensio, Ascensio Domini.

Vaznesenje se prvobitno nije slavilo posebnim praznikom u četrdeseti dan posle Vaskrsa, no je prvobitno Pedesetnica, tj. Vreme od pedeset dana, bila tako reći jedan jedinstven praznik sa više uspomena, a uspomena na vaznesenje bila je utopljena u Pedesetnicu, vreme od pedeset dana. Zato neki raniji pisci iz 3. veka kao npr. Tertulijan i Origen ne spominju ovaj praznik. Najstarije beseda na ovaj praznik možemo naći u vreme sv. Jovana Zlatoustog (+405) i Grigorija Niskog, dakle krajem 4. veka izdeljena je uspomena vaznesenja Hristova od Pedesetnice, pedesetog dana iza Vaskrsa i dana Silazka Sv. Duha, i postavljena je na svoje mesto u četrdeseti dan iza Vaskrsa.

Apostolske ustanove kazuju da se sedmica iza Vaskrsa slavila kao „dostojanstven praznik“ i nastavlja ovako: „Tada brojte od prvog dana Gospodnjeg 40 dana i slavite od dana Gospodnjeg (tj. Pashe) do četvrtka (tj. 40 dana) Vaznesenje Gospoda, u koji je On celu ekonomiju i plan iskupljenja izvršio i vratio se natrag ka Bogu Ocu, pošto se posadio s desne strane moći i sada čeka, dok ne budu Njegovi neprijatelji položeni kod nogu njegovih“.

Kao što se u Jerusalimu u četrdeseti dan iza Vaskrsa išlo u Vitlejem u litiji, tako se i u drugim mestima Istoka, gde se slavilo Vaznesenje, izlazilo na litiju, kao npr. U Carigradu i Antiohiji, tako je takođe i u našoj Crkvi se u ovaj dan nosi litija. Pri uvođenju liturgičkih običaja rukovodilo se principom što većeg podražavanja radnjama Spasiteljevim. U ovom slučaju imalo se u vidu da je Gospod izveo svoje učenike na Eleonsku Goru (Lk. 24, 50), što znači u pravcu prema Vitaniji.

Mesto sa koga se Gospod uzneo na nebo, bilo je odmah veoma poštovano. Već carica Jelena je dala sagraditi na Eleonskoj Gori velelepnu baziliku, koju su Saraceni na žalost razorili, i više nije podignuta. Danas samo jedna mala crkvica označava mesto, koje se već u IV –om veku označavalo kao mesto vaznesenja, i gde se još i danas nazire trag od stope Spasitelja.

Slava Beograda

Od kada je despot Stefan Lazarević 1403. godine dao Beogradu status prestonice, u čast obnove i napretka, grad je kao svoju slavu uzeo Vaznesenje Gospodnje – Spasovdan. Ova stara zavetna Slava simbolično ukazuje na uzdizanje – vaznesenje Grada iz pepela i neuništivu nadu i veru u budućnost. Ona predstavlja izraz duševne i moralne snage naroda prekaljenog u slavnoj prošlosti, postojanog u sadašnjosti i ponositog pred budućnošću. Pod pritiskom mnogih neprijatelja i velikih društvenih promena, praznovanje gradske Slave je povremeno prekidano, ali i obnavljano, izdržavši tako najtežu probu vrednosti – probu vremena.

Na proslavi Spasovdana, 1939. godine, grad Beograd je odlikovan najvišim ratnim odlikovanjem – Karađorđevom zvezdom sa mačevima IV stepena. Vredno je pomenuti da je Vaznesenska crkva, sagrađena kao gradska 1863. godine, sačuvala originalni barjak Uprave grada Beograda. Na barjaku od crvenog brokata, sa jedne strane je ikona Vaznesenja Gospodnjeg i, slovima od zlatnih niti, natpis: Opština grada Beograda 1938. a sa druge strane, ikona Svete Petke i poruka: Ko krsno ime slavi – onom i pomaže. Iz ove crkve, koja čuva gradsku Slavu, 1992. godine ponovo je krenula litija kojoj je načalstvovao Njegova svetost Patrijarh Pavle.

Litija ima ustaljenu trasu beogradskim ulicama, simbolično zatvarajući krug u dvorištu Vaznesenske crkve. Prvo stajanje, za molitve za zdravlje Beograđana, litija ima kod Terazijske česme (izvor umesto zapisa koji je bio na mestu sadašnje Srpske akademije nauka). Drugo stajanje je kod Saborne crkve, za molitve za poštedu od stradanja, mir i napredak. Treće stajanje, za molitve za pokoj duša svim palim junacima Beograda je u dvorištu Vaznesenske crkve ispred granitnog Krsta. Takođe, interesantno je da grad ima i zaštitnicu, Presvetu Bogorodicu, kojoj je despot Stefan Lazarević posvetio Beograd.

Dušanov zakonik o Spasovdanu

Koliki su značaj Srbi pridavali ovom prazniku, vidi se i po tome, što je najveći istorijsko-pravni dokument srpske sredenjevekovne države, čuveni Dušanov zakonik, obnarodovan na Spasovdan 1349. godine, a dopunjen takođe na Spasovdan, 1354. godine.

 

IZVOR: spc.rs, Vikipedija

Komentari (1)

Odgovorite

Jedan komentar

  1. Nada

    Dali moze da se ovaj list procita na prevedeno Engleskom jeziku?
    Hvala.