Poreklo prezimena, selo Baćevac (Barajevo)

15. oktobar 2013.

komentara: 0

Poreklo stanovništva sela Baćevac, opština Barajevo. Prema knjizi „Šumadijska Kolubara“ Petra Ž. Petrovića, prvo izdanje 1939. godine, drugo izdanje 1949. godine – poslednje izdanje Službeni Glasnik i SANU – Edicija „Koreni“ 2011. godine u sklopu knjige „Šumadija i Šumadijska Kolubara“. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.

Položaj sela.

Baćevac je na kosi koje čini razvođe rečice Magačke ili Brčkote i potoka Lipovače. Kuće su grupisane duž seoskih puteva i čine naselje razređenog tipa. Selo se deli na krajeve: Ševarsko Kraj, Donji Kraj, Gornji Kraj do Meljaka i Karačinski Kraj.

Vode.

Selo ne obiluje izvorskom vodom, pa zbog toga gotovo svaka kuća ima bunar. Poznatiji izvori su: Vodica, Česma, Vrelo, Točak i Belešće pod Šuševinama. Seoski potoci su: Lipovača (u nju utiči Ključevi), Raškovački Potok ili Raškovac, Lisački Potok, Magačka ili Brčkota, Deonički Potok, Bukva ili Guncatska Reka. Osim Guncatske reke svi ostali potoci leti presušuju.

Zemlje i šume.

Njive i livade su na mestima koja se zovu: Parlozi, Ivkovac, Njive nad Bukvom, Stranačka Kapija, Brestačka Kapija, Spasovina, Svinčine, Strmoglavica, Goli Raškovac, Lipar, Jagodinac, Preseka, Putina, Delovi, Reka, Lisac, Lika, Padašume, Lipovača, Strane, Pavlovac, Deonice, Raškovac, Karačica, Bučje, Mage, Gračanica, Vrblje, Ključ i njive u Jančića Potoku.

U Gornjem Kraju do Meljaka je šuma Dubrave; šuma ima i na Liparu, Devetincu, Stranama, Lipovici i Tasiću (to je deo Lipovice u kome ima izvor istog imena), Bukvi, Šuševinama ili Zagradama, Jelenku i na Visu. Stočarskih koliiba ima u Devetincu i u Lipovači.

Starine u selu.

Kod Stranačke Kapije bilo je neko staro naselje. Tu se iskopavaju ljudske kosti, delovi od starih zemljanih lonaca i bakarni novac. Po jednom nađenom rimskom novčiću daje se zaključiti da je tu bilo groblje nekog rimskog naselja.

Drugo staro groblje je Svatovsko Groblje u Bučju, do Boždarevca. Na Visu ima dva stara kamena nadgrobna spomenika, gde su, po predanju, poginula dva čoveka iz Velike Moštanice, a treći nadgrobni kameni spomenik je bez natpisa i on je u blizini opštinske sudnice.

Podaci o selu.

Danas u selu ima dva groblja; jedno je u Spasovini, na zapadu od Maga, a drugo je u Jagodincu kod Brestačke Kapije. Stara crkva je bila od brvana, sagrađena oko 1835. godine. Današnja crkva je zidana na mestu stare crkve. Ona je sagrađena 1882. godine i posvećena je Drugom danu Vaskrsa. Tu, kod crkve, je osnovna škola,koja je podignuta 1843. godine. Litija se nosi na Prvi dan Duhova.

Po arhivskim podacima Baćevac se prvi put pominje 1721. godine, a zatim 1818. i 1822. godine. Oko sredine 18. veka odselio se iz Baćevca neki Mihail Lukin na imanje manastira Feneka u Sremu. Prema tome današnje naselje je postalo pre Karađorđevog ustanka. Pošto u njemu nema starinačkih rodova, onda po svoj prilici, današnje stanovnišvo, odnosni njihovi preci u Baćevcu, nije imalo veze sa stanovništvom i naseljem u Baćevcu iz početka 18. veka.

Godine 1818. u Baćevcu je bilo 41 kuća, a 1844. godine 90 kuća sa 596 stanovnika. Danas ovo naselje ima 28 rodova sa 197 kuća.

Poreklo stanovništva.

Pre Karađorđevog ustanka doselilo se sedam rodova:

Šindije (Vlajkovići, Stevanovići, Radovanovići, Brkići, Ikonići, Ćurčići, Gajići, Jerinići, Nedeljkovići i Tanaskovići) su iz okoline Sjenice. Po porodičnom predanju njihovi preci su za Karađorđevog ustanka pobili turske“aračlije“ (poreznike) kod neke topole u selu, Đurđic.

Maslari (Stevanovići drugi i Jovanovići) i Vitorovići su verovatno potomci od Šindija ali se to izričito ne tvrdi. Rod Maslara ima u Zlatiborskom selu Ojkovici, koji su se doselili od Novog Pazara u početku 18. veka. Maslari u Baćevcu su verovatno od ovih Maslara (iako nemaju istu slavu) ili su se neposredno doselili iz sela Maslara u Šekularu. U ovom drugom slučaju Maslari u Baćevcu moraju biti rod sa Maslarima u Ojkovici. Oni su samo iz istog sela po kome se prezivaju, Đurđic.

Doktorovići (Matejići) i odseljeni Jovanovići u Beogradu su jedan rod. Neki njihov predak je bio hajduk, koga su Turci na prevaru ubili, pa mu se i sada zna grob nedaleko od crkve. Starinom su od Sjenice, Aranđelovdan.

Rafailovići ne znaju za svoju starinu, Aranđelovdan.

Topalovići (Jankovići) i Baljevački Milosavljevići (Sarići ili Petrovići) su jedan rod, doselili su se iz okoline Novog Pazara. bežali su u Srem, po svoj prilici 1813. godine, neko vreme bili u Baljevcu, pa se po tom selu nazivaju Baljevčani, Trifundan.

Madžarski (Mihailovići) selili su se u „Madžarsku“, pa se povratili i uzeli prezime Madžarski. Krvni srodnici su im su im Anđelići i Ivankovići u Šiljakovcu. Po ovim svojim rođacima oni su starinom od Nevesinja, Mitrovdan.

Gotovčevići (Ivanovići) su odnekud iz „Stare Srbije“. Po predanju našli su još za Turaka „gotov“ novac, pa se obogatili i po tome su nazvani Gotovčevići, Đurđevdan.

Ćosići (Gajići, Nikolići i Živanovići) su iz Bihora, Tomindan.

Aleksići su odnekud iz „Stare Srbije“, Lučindan.

Jeremići ili Erski su izumrli.

Posle Karađorđevog ustanka doselilo se dvadeset rodova:

Piperi (Marinkovići, Markovići i Nenadovići) su iz Crne Gore, Jovanjdan.

Filipovići su iz Starg Vlaha, Nikoljdan.

Dimitrijevići, praded došao iz Bavaništa u Banatu, Mitrovdan.

Katići su iz Kabilja u Resavi, Nikoljdan.

Mitrovići su iz Bajevca kod Uba u Tamnavi, Aranđelovdan.

Milanovići, praded se doselio iz Like, Aranđelovdan.

Bugarski (Blagojevići) su iz Žarkova kod Beograda; predak došao na zemlju nekog „Bugarina“, pa su po tome uzeli to prezime, Nikoljdan.

Mačvanski (Petrovići) su odnekud iz Mačve, Đurđic

Bošnjakovići (Ivkovići), praded se doselio iz Bosne, Mitrovdan.

Sinđići (Petrovići) su iz Bosne, Jovanjdan.

Stojkovići su iz Stepojevca, došli na zemlju Šindija i uzeli i njihovu slavu, Nikoljdan i Đurđic.

Stanimirovići su iz Koprivnice kod Niša, doselili se 1878. godine, Aranđelovdan.

Đurđevići su odnekud iz „Stare Srbije“, Savindan.

Kosići, otac došao iz Bosne, Nikoljdan.

Mašići su iz Vranića, Đurđevdan.

Bojići su iz Lopaša u Dragačevu, Velika Gospojina.

Marinkovići su iz Barajeva a daljom starinom su od Niša, Aranđelovdan.

Stojanovići su iz Bosne, Aranđelovdan.

Drenjanini su iz Male Moštanice u Beogradskoj Posavini, Jovanjdan.

Milosavljevići, otac došao kao kovač odnekud iz okoline, Đurđevdan.

IZVOR:  Petar Petrović – Šumadiska Kolubara, prvo izdanje 1939. godine, drugo izdanje 1949. godine – poslednje izdanje Službeni Glasnik i SANU – Edicija „Koreni“ 2011. godine u sklopu knjige „Šumadija i Šumadijska Kolubara“. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.