Poreklo stanovništva sela Vrbovno, opština Lazarevac. Prema knjizi „Šumadijska Kolubara“ Petra Ž. Petrovića, prvo izdanje 1939. godine, drugo izdanje 1949. godine – poslednje izdanje Službeni Glasnik i SANU – Edicija „Koreni“ 2011. godine u sklopu knjige „Šumadija i Šumadijska Kolubara“. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.
Položaj sela.
Vrbovno je u donjoj dolini rečice Vrbovice koja ispod Stepojevca utiče u Beljanicu. Seoski potes graniči se na istoku do državnog puta koji vodi preko kosa Kamenjaka, Topoljaka i Parlovske Kose; prema Baljevcu su potesi Dubrave i Čapljag, prema Konaticama su Beljevina, Belosavac i Parlog; do Stepojevca je potes Topoljak, Cerjak i Brekinje. Naselje je manje razbijenog tipa. Selo se deli na krajeve Gornjevac i Donjevac.
Vode.
Kroz selo protiču Mitrovački Potok, Bukovački Potok i Trebežac, koji utiču u Vrbovicu. Svi potoci i rečica Vrbovica leti presušuju. Selo je oskudno vodom, naročito kraj Gornjevac koji je pored državnog puta Lipovica – Stepojevac. Pije se bunarska voda, a za stoku se kopaju „bare“, u koje se hvata kišnica.
Zemlje i šume.
Livade su slabe, pa se preoravaju u njive. Nazivi mesta sa njivama i livadama su: Vrtunilica, Brekinja, Velia Livada, Bukovac, Oglavak, Belosavac, Parlog, Ševar, Topoljak, Provalija, Brestovac, Mitrovac, Kamenjak, Ključevi, Njive pod Bukvama, Plandište i Puževac.
Starine u selu.
Nedaleko od mesta Provalije ima crkvina, u kojoj je i do danas očuvana kamena „trpeza“. Tu je bilo i staro „madžarsko“ groblje.
Podaci o selu.
Krsta se nose „na Jovani“, 8. maja po starom kalendaru, a zavetina („bdenije“) se drži na dan Proroka Jeremije kod seoskog zapisa. Groblje je na Beljavinama, prema Konaticama. Neki rodovi u ovom selu, izuzetno od ostalih rodova, ukopavaju umrle na svojim posedima (Lazići, Pavlovići, Stepanovići i Simići) pored puta, neki u voćnjaku i nedaleko od kuće (Tomići). Tako danas u selu ima više manjih grobalja.
Ovo naselje je postalo od raseljenog konatičkog zaseoka Poljane „za prve Miloševe Srbije“. Razvijalo se priraštajem i novim doseljenicima. Prvi put se pominje po arhivskim podacima tek 1818. godine, kada je imalo 21 kuću a 1844. godine imalo je 34 kuće sa 221 stanovnika. Danas je u njemu ima 16 rodova u 192 kuće.
Poreklo stanovništva.
U najstarije rodove se ubrajaju oni koji su se preselili iz konatičkog zaseoka Poljana. To su rodovi:
–Stepanovići, Kuzmanovići, Nikolići, Rankovići, Jovanovići, Ivankovići, Dimitrijevići, Milovanovići, Trivunovići, Obradovići su jedan rod, ali su već razrodili i međusobno se žene i udaju. Starinom su od Sjenice. Rod su im odseljeni Ivankovići u Stepojevcu, slave Jovanjdan.
–Mijailovići, Pavlovići, Tomići su jedan rod, davno su se razrodili; ne znaju za dalju starinu, slave Lazarevdan.
–Andrejići ne znaju sa dalju starinu, slave Nikoljdan.
–Dikići i Arsići su bili jedan rod, pa su se razrodili; ne znaju za svoju dalju starinu, slave Đurđic.
–Marinkovići su rod Marinkovićima u Konaticama, slave kao i oni Trifundan.
Ima doseljenika koja su se neposredno doselili u Vrbovno. To su rodovi:
–Lazići, Davidovići i Stepanovići drugi su jedan rod, doselili su se od Sjenice 1809. godine, slave Đurđevdan.
–Lazići drugi, predak „Švaba Laza“ se doselio iz Srema oko 1850. godine, slave Jovanjdan.
–Mijailovići, pretka je dovela majka „Švabica“ iz preka, slave Đurđic.
–Maksimovići i Jadranski su iz Jadra, slave Nikoljdan.
–Radojičići su od Radojičića u Stepojevcu, doselili su se oko 1870. godine, slave Nikoljdan.
–Rašići, otac je od Rašića u Vraniću, došao ženi u kuću, slave Nikoljdan.
–Jakovljević je došao ženi u kuću iz Stepojevca, slavi Đurđevdan.
–Simić je od Simića u Konaticama, došao ženi u kuću, uzeo njenu slavu – Đurđevdan.
–Gajić je došao iz Leskovca (u okolini) ženi u kuću, slavi Aranđelovdan.
–Nikolići drugi i Adamovići su došli 1913. godine iz Mislođina, slave Petrovdan.
–Đurići su došli ženama, ne kaže se odakle, u kuću i slave njihove slave Lazarevdan i Jovanjdan.
–Stojićević je od Stojićevića iz Konatica, došao je ženi u kuću, a daljom starinom je iz Velike Kikinde, slavi svoju i ženinu slavu – Đurđevdan i Lazarevdan.
IZVOR: „Šumadijska Kolubara“ Petra Ž. Petrovića, prvo izdanje 1939. godine, drugo izdanje 1949. godine – poslednje izdanje Službeni Glasnik i SANU – Edicija „Koreni“ 2011. godine u sklopu knjige „Šumadija i Šumadijska Kolubara“. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.
Komentari (0)