Poreklo stanovništva sela Zagorje, opština Berane. Stanje iz 1903. godine. Prema studiji „Vasojevići u turskoj granici” popa Bogdana Lalevića i Ivana Protića. Priredio saradnik portala Poreklo Vojislav Ananić.
Odmah do Ržanice, na severo-istočnoj strani, a između Krčeva i Rašća s jedne, i Bukovca i Glavice s druge strane nalazi se selo Zagorje. Zemljište, na kome je selo, stešnjeno je pomenutim brdima, koja su obrasla gorom, otkuda je, kako se veli, i ime selu, te nije ravno nego je oblogo. Selo se proteže u dužinu (i.-z.) za 20, a u širinu (s.-j.) oko 10 minuti.
Njive se vode iz Zagorskog Vrela, na kome imaju dve redoviičke vođenice, a voda se pije s vrela i drugih izvora. Svi su seljaci na svojoj zemlji. Planina je Zagoranima Cmiljevica, koja je od sela daleko 4 i po sahata, a glavne su im ispaše i stanovi na Krčevu.
Od starina ima jedna razvalina, za koju se veli da je bila kula Ljutice Bogdana, koji se, prema predanju, odatle preselio u Karlovce.
U selu ima 30 kuća, od kojih su Vasojevići:
Bojovići (Lopaćani) i Kastratovići (Kovačevići).
Od Srbljaka su:
Lutovci, koji su došli iz Lutova u Bratonožićima, slave Nikoljdan;
Dašići su iz Šekulara, slave Jovandan u zimu, Kljaići su iz Bjelopavlića, slave Sv. Petku i, najzad, jedna kuća Komatina iz Kuča, koji slave Mitrovdan.
Groblje je jedno.
IZVOR: “Vasojevići u turskoj granici“, pop Bogdan Lalević i Ivan Protić, SKA, Beograd, 1903. (str. 710). Priredio saradnik portala Poreklo Vojislav Ananić
Komentari (0)