Poreklo prezimena, selo Kaludra (Berane)

1. avgust 2013.

komentara: 17

Poreklo stanovništva sela Kaludra, opština Berane. Stanje iz 1903. godine. Prema studiji „Vasojevići u turskoj granici” pop Bogdan Lalević i Ivan Protić. Priredio saradnik portala Poreklo Vojislav Ananić.

 

Na jedan sahat istočno od Ržanice, a s obe strane Kaludarske Rijeke, u ravnici i na blagim stranama Divljaka i Rovačkog Brda nalazi se selo Kaludra. Ravnica pored reke plavi se, te je zemljište vrlo plodno; strane se ne mogu plaviti, ali je i ta zemlja pitoma i rodna. Selo je dugačko (s.i.-j.z.,) 1 časa, a široko (j.i.-s.z.) 10 min.

Vodu piju s izvora, a ne, kao Ržaničani, s reke. Na Ržaničkoj Rijeci ima 5 redovničkih vođenica i jedna valjanica.

Seoska je planina Kaludarske Kape, na daljini od 2 sata. Nu na nju ne izdižu od potonjeg rata 1877. god., jer se tu graniče sa Rugovcima, pa se boje zađevica, ali je kose zajednički, pa seno dele na ravne delove. Sada se izmiču na 1 čas od sela, na planinu Divljak, gde je zemljište podeljeno, te se svaki nastanjuje na svom delu.

Seljaci su bili do skora na agalarskoj zemlji, pa su se svi oslobodili.

Na levoj strani Rijeke nalazi se jedno groblje. A na 10 minuti severo-zapadno od sela, kraj Rijeke, na desnoj joj strani, ima jedna crkvina, za koju se priča da je bio manastir. Mesto je opkoljeno velikom gorom, a oko razvalina nahode se prastari jasenovi. Nedaleko od ove crkvine, u strani nahode se mnoge pećine kojih ima duž Rijeke sve do Ržanice. Mada je pristup ovim pećinama vrlo težak ili i sasvim nemoguć, razne gvozdene stvari, cigle i dr. nađene ispod ovih pećina nagovešćuju da je u tim pećinama morao neko živeti. Sad u njima ima dosta pčela, za koje se veli da su još iz doba kad je tu manastir bio. Još se u strani pored razvaline nalaze koreni od vinove loze, a poznaju se i putovi koji su išli manastiru, ali nigde nema groblja. Kome je svecu bio posvećen taj manastir u narodu se ništa ne priča, ali je prizrenski mitropolit Hadži-Milentije, kad je nekad tu dolazio, rekao da je bio posvećen Sv. Luki, te se tada tu narod skuplja. S obe strane reke, oko te crkvine, naročito s desne, ima mnogo neobrađene zemlje. To se mesto zove Ćelije, i narod priča da je to vak’m (manastirsko zemljište) i da se zbog toga ne sme obrađivati. I Kaludra je, vele, bila sva manastirska, otkuda joj ovo ime. Manastirskog je zemljišta, vele. bilo i u Crkvicama, otkuda i to ime, blizu Cmiljevice, kuda izdižu seljaci iz Zagorja.

Poreklo familija

U Kaludri ima 90 kuća, od kojih je najviše Ralevića, dodiglih ovamo iz Crne Gore, koji slave Sv. Alempija, a prislužak im je Sv. Đorđe.

Anđići su iz Kuča, slave Sv. Nikolu.

Babići su Drobnjaci, slave Đurđevdan, a prislužak im je Ilijindan.

Barjaktarovići su iz Kuča, slave Sv. Nikolu, a prislužak im je Sv. Nikola proletnji i najzad samo 5 kuća vasojevićkih — Dabetići.

 

IZVOR: “Vasojevići u turskoj granici“, pop Bogdan Lalević i Ivan Protić, SKA, Beograd, 1903. (str. 708). Priredio saradnik portala Poreklo Vojislav Ananić

 

 

Komentari (17)

Odgovorite

17 komentara

  1. Nebojša Babić

    Prema literaturi, kaluderski Ralevići su od ceklinskih Đuraškovića Gornjaka.

    Pogledajte ovaj članak:

    https://www.poreklo.rs/2016/03/10/bratstva-plemena-ceklin/

    Međutim, ima i drugačijih mišljenja, što možete videti i iz komentara ispod postavljenog članka.

  2. Igor

    Kaludra…. Prelijepo selo

  3. Bogi

    Imam jedno pitanje za vas. Mozete li mi reci nesto vise o prezimenu Dzavrić, iz Brestovika kod Peći, slave Sv. Alimpija i kazu da potiču od Ralevića iz Kaludre. Hvala unapred!

  4. berančilo

    Jednom za uvijek, bez obzira na DNK i haplogrupe, jer ako su one takve, neka onda odmah riješe zagonetke postanja – od ceklinskih Đuraškovića, koji nikakve veze nemaju sa Lekom iz Klimenata, kako su neki zluradi istraživači tvrdili, a i takvo predanje ne postoji među njima, nego od Đuraša Brajovog. Njihovi pravi potomci u beranskom kraju su: Popovići, Pajkovići i Tomaševići iz Lušca kod Berana, Labudovići i Radojevići iz Luga kod Berana ( tamo prešli iz Lušca), Radovanići iz Donje Ržanice , koji su u dolinu stigli između 1710 i 1720m, kao i Đuraškovići iz Budimlje i Dapsića, koji su se naselili dosta kasnije i nijesu mijenjali prezime. Svima je stara slava Sveti Nikola, pa su u Lušcu, odmah po dolasku sagradili crkvu posvećenu ovom svecu – Nikojlovicu. Zbog čuvanja i opsluženja manastira Đurđevi Stupovi.uzeli su manastirsku slavu Đurđevdan, ali zbog opravdanih razloga sada svi oni slave Đurđic, koji pada u vrijeme kad se mogu dočekati mnogi gosti onako kako i treba. Dakle, ostala bratstva koja napominju da su od Đuraškovića, treba dobro da prouče literaturu, dokumenta koja postoje i kazivanja onih Ceklinjana koji se time i bave i koji znaju ko su im rođaci.

  5. Joksim

    Jesu li Đuraškovići u Budimlji i Dapsiću istorodni? Priča se da su Đuraškovići u Budimlji dva različita roda.