Poreklo prezimena, selo Rebelj i Mijači (Valjevo)

4. jul 2013.

komentara: 0

Poreklo stanovništva sela Rebelj i Mijači, grad Valjevo. Prema knjizi Ljubomira Ljube Pavlovića „Kolubara i Podgorina“, prvo izdanje 1907. godine, najnovije izdanje 2011. godine – edicija „Koreni“ – JP Službeni glasnik i SANU. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan. 

 

Položaj sela.

Rebelj je na levoj obali reke Jablanice ili u samomm Jablaniku. Rebelj je pravo, upravo tipsko planinsko selo; kuće su nad jablaničkim kanjonskom klisurom, iznad nje u vrhu Rebeljske Reke, po dolovima pojedinih potoka i u samoj planini. Zemljište je brdovito, bez puta i javnog saobraćaja, od moćnih sekundarnih krečnjaka, u čijoj su podini rudonosni kvarciti. Na jednoj strani nad selom je planina Jablanik, na zapadu opet nad selom Medvednik, a u podnožju su i po selu brda: Mijačko Brdo, Vilovica, Stijena, Crna Stijena, Vikalica, Mali Medvednik i Krušik. Pojedina brda su pravi krečnjački rtovi puni čukara, peštera, čotova i drugih krečnjačkih odlika, naročito brda, koja su uz Jablanicu. U ovim brdima i njihovim padinama pored Jablanice ima pored peštera još i prerasti, točila i plazova. Sva su brda osim Mijačkog Brda, Krušika i Vikalice završkasta, dokle su ova plećata, prepuna vrtača i vrtačastih dolina. Izuzetak je od ovoga mali deo sela, koji se zove Mijači, koji su na južnom delu velike tercijerne jezerske kotline Poćute.

U severnom delu sela vrlo je malo izvora. U Mijačima su dva vrela, koji posle kratkog toka padaju u Jablanicu. U zapadnom delu sela je samo Vasina Voda, izvor u podnožju Malog Medvednika. U onom delu sela, pod Jablanikom, ima puno izvora, poznatih pod opštime imenom Vreoci, od kojih postaju mnogi potočići i grade Rebeljsku Reku, koja ima pravac jugozapadni, kao i glavni jablanički i medvednički venac. Ovaj pravac ima reka do svojih stava sa Vujinovačkom Rekom, gde njih dve grade Jablanicu, koja od stava uzima severozapadni pravac. Od Mijačkih vrela postoji nepresušni potok Mijački Potok, koji posle kratkog toka pada u Jablanicu, odmah po njenom izlazu iz klisure.

Zemlje i šume.

Zemlje je u selu malo, najviše je u Mijačima i po plećastim bregovima i brdima. Zemlja je slabe rodnosti, kamenita je, plitka i krečna, te s toga se mora redovno natirati, da bi mogla ma kakav rod donositi. Mijačke su zemlje kamenite, ali pošto su smolnice i navodnjene i cene se kao najbolje u selu. Livada i pašnjaka u selu i oko kuća nema, ali po plćima svih kamenitih brda ima isuviše velikih ispusta. Pojedine njive po brdima kratkog su veka, jer ih se vrlo često atmosferska voda, ako se ne ograđuju kamenim zidovima, odnosi. Livade i pašnjaci su na Jablaniku i Medvedniku i time osobito podesne za sitnu stoku, koje seljaci i drže u velikoj meri.

Šume je isuviše u selu, premda su svi visovi pored Jablanice goli krševi. I ovde je jablanička i medvednička šuma na prvom mestu. Šuma je od lisnatog drveta i samo po selu ovde-onde da je svojina pojedinaca, pored toga što su veći delovi državna svojina. Svi visovi po selu, koji se ne mogu ziratiti, a naročito njihove padine džematske su zajednice, na kojima se zajednički napasa stoka.

Tip sela.

Rebelj je selo razbijenog tipa. Svojim planinskim položajem podeljen je na tri džemata. Kuće u pojedinim džematima su ili zbijene i pribijene uz padine pojedinih bregova ili su rasturene uz pojedine potočiće i njihove doline. Džemati su: Mijači po dnu sela, pored Jablanice u Poćuti i ispod Mijačkog Brda, Kneževići iznad Mijačkog Brda, u uvali između ovog Brda i Vilovice oko jednog Vrela, i Vreoci oko malih vrelaca u samom Jablaniku i Medvedniku. Džematska su rastijanja od 700 metara, a pojedinih kuća od 10 do 300 metara, što su naročito rasturene kuće u Vreocima.

U Mijačima su: Davidovići, Jeremići, Simići, Brankovići i Jovanovići.

U Kneževićima su: Kneževići, Purići i Rakići.

U Vreocima su: Aleksići, Nestorovići, Jankovići, Pešići i Pirgići.

U Rebelju je znatno razvijen zadružni život. Sve planinske kuće su većinom zadružne. Veće zadruge su: Aleksića, Pešića, Kneževića (3 kuće) i Brankovića u Mijačima.

Podaci o selu.

Rebelj je prema spisku valjevske eparhije od 1735. godine imao 9 domova. U haračkim tefterima iz 1818. godine ovo je selo podeljeno na Mijač (Mihač) i Rebelj sa manastirom Pustinjom. Prema ovome Mihač je imao 8 domova sa 29 haračkih i 8 por. lica, a Rebelj 13 domova sa 27 por. i 43. harčkih ličnosti, dokle je kod Vuka Rebelj ukupno imao 20 domova sa 26 por. i 70 haračkih lica.

Prema popisu:

-1866. godine – 39 domova i 387 stanovnika.

-1874. godine – 46 domova i 380 stanovnika.

-1884. godine – 48 domova i 429 stanovnika.

-1890. godine – 53 doma i 457 stanovnika.

-1895. godine – 60 domova i 546 stanovnika.

-1900. godine – 65 domova i 591 stanovnika.

Godišnji priraštaj stanovništva od 1866. godine je 7,10 a procentni 1,54%.

Ime selu.

Rebelj je rudarsko naselje iz najstarijih vremena, ali otkuda ime selu na zna se. Mijači je ime doneto sa strane, a donele su ga one porodice, koje su se prve naselile u selu.

Rebelj je u vreme austrijskog provizorijuma bio pogranično mesto s karaulom i imao 10 kuća i bio 3 časa (hoda) daleko od Valjeva.

Starine u selu.

Ceo kraj sela Vreoci naseljen je na rudarskom zemljištu. Tragovi srpskog srednjovekovnog rudarstva, a može biti i ranijeg, nađeni su po ovom kraju, gde su nađeni stari potkopi, ostaci rudarskog alata, šljake i neprerađene rude. Tek pred kraj prošlog stoleća otvoreni su i započeti rudarski radovi, pa su opet prestali. I ranije i danas nađene su bakarne rude.

 

Poreklo stanovništva i osnivanje sela.

U narodu se priča da je pre Turaka selo bilo jako naseljeno rudarima naše i tuđe narodnosti i da su se, kad su Turci, po osvajanju ovih krajeva, uništili ljudske tvorevine ovog karaja, iselili preko Save u Austrougarsku. Najnovija naselja bila su oko rudnika, ali starih naseljenika nema.

-Mijači-Mihači (Jeremići, Brankovići, Jovanovići, Simići, Jankovići, Kneževići, Purići, Rakići): Najstariji doseljenici su Mijači-Mihači naseljeni prvo u Poćuti i posle se pomerili dublje u planinu i puštali druge između sebe. Mihači su se doselili nekako brzo posle pada pod Turke ovih krajeva i doselili si iz krševitih krajeva Hercegovine. Zovu se i danas, ali retko, Mijači, dokle se inače zovu raznolikim (već pomenutim) prezimenima, ima ih 34 kuće i slave Jovanjdan.

-Pirgići* (Aleksići, Nestorovići i Pešići): Druga stara porodica Vreočani doselila se iz Birča pred kraj 17. stoleća, poznata pod opštim prezimenom Pirgići. Pirga i njegov brat Peša (Petar) doselili su se kao majstori i naselili među Mihačane, ima ih pod raznim (pomenutim) prezimenima 30 kuća i slave Jovanjdan.

*Iz ove je porodice Krsman Pirga, buljubaša Kedićev u početku Prvog ustanka.

-Davidovići su vrlo stara porodica, doseljena prvo u Sovač, pa posle prešli u ovo selo, gde su sad pored svojih srodnika (koji se ne navode, op. Milodan); njih je 3 kuća i slave Alimpijevdan.

U Rebelju je 67 kuća od 3 porodica.

 

Zanimanje stanovništva.

Rebeljci se zanimaju stočarstvom i voćarstvom dok zemljoradnja dolazi na treće mesto. Seju se sve vrste žita, ali samo toliko, koliko je potrebno za ishranu naroda i domaće stoke, pa je opet retko kada ima u većoj meri, zbog čega se redovno dokupljuje. Ko se od Rebeljaca bavi zemljoradnjom i jačoj meri, taj mora imati zemlje u Poćuti ili na nekom drugom mestu. Voće se gaji naveliko i ono im donosi znatan prihod, pošto se svake godine izvozi i sirovo i prerađeno. Sitniju stoku gaje uveliko i za to Jablanik daje vrlo povoljne uslove sa svojim livadama i pašnjacima. I Rebeljci s proleća sjavljuju svoje ovce u Poćutu ili niža jablaniča sela. Malo koji Rebeljac da ne zna kakav zanat i da ga uzgred ne radi. Zanat i trgovina među seljacima u posednje doba znatno su se raširili, tako da se znatan broj seljaka radi zanata naseljava i u gradska mesta. Rebeljci su se odavali i rudarskim rabotama, kad god bi rudnici bili u ovim krajevima. Iako je saobraćaj po selu još primitivan, iako je zemlje malo, ipak se Rebeljci slabo iseljavaju.

Pojedinostu o selu.

Rebelj je sastavni deo Rebeljske opštine u Srezu valjevskom. Sudnica i škola su u Poćuti izvan sela a crkva u Pustinji (sada je to manastir, op. Milodan). Groblje je razdeljeno po džematima.

Selo nema zajedničke preslave.

 

IZVOR: Ljubomir Pavlović, “Kolubara i Podgorina”. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.

Koreni

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.