Poreklo prezimena Jeknić

27. maj 2013.

komentara: 0

Stojan Karadžić, Vuk Šibalić: „Drobnjak i porodice u DROBNJAKU i njihovo porijeklo“, II dopunsko izdanje, Beograd, 1997, IŠ ‘Stručna knjiga’

JEKNIĆI

(u Krnjoj Jeli)

Prezime Jeknići su dobili po Jekni koja je bila rodom od Drekalovića iz Kuča, a bila je prvi put udata za Rajka Raičevića koji potiče od istoimenog bratstva iz Lješkopolja. Sa njim je imala dva sina Petra i Iliju od kojih su Čogure i Živkovići o kojima je bilo riječi u prethodnom dijelu ove knjige. Bježeći od neke krvne osvete Rajko sa svojom porodicom pođe u Gornju Moraču, gdje ga presretnu kolašinski Turci, Rajka ubiju a sinove mu otmu i povedu u Kolašin. Njihova majka počne da zapomaže, kuka i leleče tražeći pomoć da bi sinove povratila. To čuju neki Gornjomoračani koji su se nalazili u blizini, požure za Turcima, presretnu ih i sinove oslobode. Njihova majka od silnog lelekanja, kukanja i dozivanja u pomoć toliko se bila zamorila da više nije mogla glasa od sebe pustiti, već je počela da jeca i jekće, pa je nazvaše „Jekna“. Jekna se sa sinovima Petrom i Ilijom nastani u Gornjoj Morači i kad joj sinovi malo poodrastoše, ona se uda drugi put za nekog Gornjomoračanina; po jednima za Pekovića, a po drugima za Dulovića. U ovom braku dobi sina Vučka od koga potiče bratstvo Jeknići prozvano po Jekni.

Iznesene podatke koristio sam iz publikacije od Radovana Čogurića, pravnika iz Beograda: Prilog ugvrđivanju rodoslovlja u Gornjoj Morači, Beograd 1992. godine.

Međutim, postoji i druga verzija koju je obradio Rajko Raosavljević u svojoj knjizi Morača, Rovca, Kolašin, Beograd 1990. godine. On navodi da su Jeknići starinom iz Zete, odakle se njihov predak Petar Raičević doselio, bježeći od krvi, i naselio u Gornjoj Morači pod brdom Pej. Tu se oženio od bratstva Pekovića iz Svrka i imao je dva sina Vučka i Raička. Od Vučka su Jeknići, a od Raička Živkovići i Čogurići. Kolašinski Turci u jednom pohodu na Gornju Moraču naiđu na Petra Raičevića koga ubiju, a maloljetne sinove povedu sa sobom. Njihova majka išla je za njima po Gornjoj Morači gdje je uz pomoć svojih rođaka Pekovića uspjela da ih oslobodi. Njen brat koji je bio knez u Gornjoj Morači ponudi je da sa maloljetnim sinčićima ostane kod njega u selu Svrke, što ona rado prihvati. Prema predanju, ova se žena zvala Jekna, pa se njeni sinovi po njoj prozvaše Jeknići.

Prema nekim saznanjima Vučko je imao sina ili unuka koji se zvao Petar, a Petar je imao Simona, Sredoja i Bogdana. Simon je imao Đoka, Minu i Nova. Sredoje je imao tri sina: Vaska, Joka i Radivoja. Jokovi sinovi preselili su se u Lipovo pri kraju 19. vijeka i po svom djedu Bogdanu prozvaše se Bogdanovići.

U Krnjoj Jeli ima jedno posebno bratstvo Jeknića koji imaju nadimak „Kurtovići“. Ovaj nadimak su dobili ranije zbog toga što su bili vrlo visoki i dobro razvijeni. Njihovo je porijeklo iz Kuča od Drekalovića i oni sa Jeknićima iz Svrka nemaju nikakvih bratstveničkih veza. Naime, poslije velike pohare Kuča 1774. godine, većina Kuča je bila izbjegla među Rovčane, gdje su živjeli oko 7 godina pod vrlo teškim uslovima, jer su Rovca izrazito siromašna i pasivna, pa su se naimali kod imućnijih domaćina da bi preživjeli teške gladne godine i nemaštine. Tada dođe u Gornju Moraču jedan mladić zvani Ostoja. Kod Jeknića je radio jedno vrijeme, gdje se od njih i oženio, pa njegovo potomstvo uze prezime Jeknić.

Jeknići su se, kao i druga bratstva iz Gornje Morače, iseljavali u razne krajeve, a najviše u pravcu Srbije u toplički kraj, okolinu Pljevalja, ima ih u Lipovu kod Kolašina, na Boanu i nekoliko porodica kolonizovanih u Vojvodini 1945. godine.

Od ovog bratstva bilo je istaknutih ljudi i junaka od kojih je bio čuveni Stevan Sredoje, zatim Todor Jokov i Mikonja Ćirov. Za vrijeme austrougarske okupacije 1916-1918. godine u logoru Nađmeđer nalazili su se braća Marko, Milija, Janko i Mijailo Radojevi.

U toku NOR-a 1941-1945. godine kao istaknuti aktivni učesnici bili su Radule Todorov, član Partije, privremeni ratni učitelj i učesnik Pljevaljske bitke. Osim njega u Pljevaljskoj bici su učestvovali Pero Jankov i Mile Markov koji su položili svoje živote u borbi protiv neprijatelja, zatim Jovan Milutinov i Petar Jankov.

Ovo bratstvo je dalo veliki broj intelektualaca raznih profesija i struka koji žive i rade u mnogim mjestima širom naše zemlje. Slave Šćepandan, a prislužuju Svetog Iliju.

 

IZVOR: Stojan Karadžić, Vuk Šibalić: Drobnjak i porodice u Drobnjaku i njihovo poeijeklo, 1997. (strana ), priredio saradnik portala POREKLO Vojislav Ananić

 

Naredni članak:
Prethodni članak:

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.