Poreklo prezimena Kršikapa

26. maj 2013.

komentara: 0

Stojan Karadžić, Vuk Šibalić: „Drobnjak i porodice u DROBNJAKU i njihovo porijeklo“, II dopunsko izdanje, Beograd, 1997, IŠ ‘Stručna knjiga’

KRŠIKAPE

(žive na Barama)

Kršikape vode porijeklo iz mjesta Kuta, iz Župe nikšićke, a ogranak su bratstva Spaića. Nakon neke neuspjele bune protiv nikšićkih Turaka, rasele se na razne strane. Nekoliko porodica Spaića se 1712. godine naseli u selu Prošćenju kod Mojkovca. Tu se razgranaju na nova bratstva -Kršikape, Pavloviće, Miniće i Vidakoviće i time izgube svoje staro prezime Spaići.

Kršikape su dobile svoje prezime po jednom svom pretku Spaiću koji je bio dobar strijelac; prilikom jednog turskog napada na njih Spaić pogodi Turčina u glavu kroz kapu, a njegovo društvo povika: „Eno mu skrši kapu“. Tada toga Spaića nazvaše „Kršikapom“, a njegove potomke Kršikape.

Kršikape su bile nemirna duha, stalno su se sukobljavali s Turcima. Kada jednom prilikom Batrić Kršikapa ubi nekog Turčina, oko 1790. godine, uskoči u Gornju Moraču, a nakon dvije godine pređe u Ljevišta; ostali bratstvenici pobjegnu put Berana i nastane se u njihovoj okolini, gdje su živjeli oko dvadeset godina.

Batrić Savin Kršikapa se među Uskocima istakao kao dobar junak i harambaša, stalno ratujući protiv kolašinskih Turaka.

Godine 1807. Batrić pođe u okolinu Berana i svoje bratstvenike, koji su tamo živjeli, prevede u drobnjačko selo Sirovac, i to: Petra i Mitra Stankove, Joka Mijatova i rođaka Simeuna. Svi su se oni istakli u mnogim borbama protiv Turaka.

Batrić je sa svojom hajdučkom četom bio u Hercegovačkom odredu koji se sreo s Karađorđem 1809. godine u Starom Vlahu. Poginuo je nehotično u Sirovcu 1822. godine.

Petar Stankov Kršikapa istakao se i pročuo svojim junaštvom. Bio je čuveni harambaša i vrlo samovoljan; nije ni za koga mario. Naročito se istakao u ubistvu Smail-age Čengića 1840. godine na Mljetičku, kada je došao u posjed Smail-agine puške zvane „šešana“. Istakao se svojim junaštvom, hrabrošću i u borbi protiv Turaka, kada su svetili Smapl-agu, u bici koja se vodila pod Borovom glavom kod Tušinje oktobra 1840. godine.

Na Njegoševo traženje da mu Petar preda Smail-aginu šešanu, Petar je odgovorio: „Šta će cetinjskom čupu šešana, nako da gađa švrake po Cetinju i Orlovu kršu, no treba meni da bijem njome kolašinske zulumćare“. Vladika Rade pošalje perjanike da ga dovedu na Cetinje davši mu vjeru da mu se neće ništa dogoditi, ali ga perjanici na putu za Cetinje ubiše u Petrovom dolu 1841. godine.

Sava, sin Batrićev, bio je dobar junak i kapetan Uskočke kapetanije. Posebno se junaštvom istakao u Vukalovićevom ustanku 1857-1862. godine.

Milovan Savin naslijedio je oca i istakao se u Hercegovačkom ustanku kao dobar junak.

U Mojkovačkoj bici 7. januara 1916. godine istakao se Jovan Kršikapa kao četni barjaktar. Tom prilikom je i ranjen, a u istoj bici poginuo je Savo Kršikapa.

U Komitskom pokretu 1916-1918. godine, iz ovog bratstva aktivno su učestvovali Đorđije kao komitski istaknuti četovođa koji je mučki ubijen sa Petrom – Migom i Milosavom 1918. godine. Radovan je kao komita ranjen u Lipovu 1918, godine, a u komitima je aktivno učestvovao i Mirko Kršikapa.

Gospava Kršikapa, kćerka Miloševa, bila je u NOP-u od 1941. godine kao borac, bolničarka i referent saniteta bataljona; na toj dužnosti hrabro gine decembra 1943. godine u Bosni.

Kršikape žive na Barama Sirovačkim. Ima ih iseljenih u Vraneš, u Zatarju, gdje su se odselili 1919. godine.

Slave Lučindan, a prislužuju prvu nedjelju po Velikoj Gospođi.

 

IZVOR: Stojan Karadžić, Vuk Šibalić: Drobnjak i porodice u Drobnjaku i njihovo porijeklo, 1997, priredio saradnik portala POREKLO Vojislav Ananić

 

Naredni članak:
Prethodni članak:

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.