Poreklo prezimena Krković

12. maj 2013.

komentara: 0

Stojan Karadžić, Vuk Šibalić: „Drobnjak i porodice u DROBNJAKU i njihovo porijeklo“, II dopunsko izdanje, Beograd, 1997, IŠ ‘Stručna knjiga’

KRKOVIĆI

(žive u Uskocima)

Ogranak su Vulovića od kojih su se davno odvojili. Ne zna se ni po čemu su dobili prezime. Zna se da su do kraja 18. vijeka stanovali u Gornjoj Bijeloj, gdje su ostavili traga u nazivima koji podsjećaju na njih, kao što su „Đerkovića Njive“. Priča se da je do njihovog iseljenja došlo zato što su se bojali osvete nikšićkih Turaka, jer su Đerkovići ubili Turčina koji ih je napao prilikom ženidbe jednog svog bratstvenika. Oni se tada isele negdje u Srbiju, i tamo ostanu, a Rade se vrati i „najmi“ kod Čvorovića u Župi, u selu Zagradu. On se oženio od Čvorovića i sa njima se preselio na Mokro, odakle se 1854. godine presele u selo Uskoke kod Žabljaka, na zemlju koju su kupili od Ded-age Čengića. Rade je imao tri sina: Petra, Pavla i Janka. Ima ih iseljenih u selu Bukovici pod Kovačem u Zatarju (iznijeti podaci korišćeni su iz knjige A. Luburić: Drobnjaci – Beograd 1930. godine).

Međutim, u porodičnom rodoslovu ovog bratstva negiraju da su oni ogranak Vulovića, već kažu da vode porijeklo iz sela Bezjova iz Kuča, od tamošnjih Đerkovića. Njihovo porodično predanje dalje kazuje da su se iz Kuča u Bijelu doselila tri brata. Znaju ime Radu i da se je jedan od njih, poslije kratkog boravka u Bijeloj, odselio kod Andrijevice, kao i da su od njega tamošnji Đerkovići. Treći brat se prozvao Nenezić, čiji potomci i danas žive u Bijeloj (ovi podaci su uzeti iz rodoslova porodice, koje mi je dao inž. Dragoje Đerković).

Janko Radov je imao tri sina: Savu, Jovana i Nikolu; Petar ima Vuka, Krsta i Sima, a od Pavla su Živko, Mijo i Pavle. Pavle Pavlov se odselio u pljevaljsku Bukovicu. Njegov brat Živko je imao Rada, Miaila, Vasilija i Ivana, koji je mlad umro, a Mijo Pavlov ima Pavla, Jagoša i Blaža.

Vuk Petrov ima Mirka, Milinka, Perka i Milorada. Od Vukova brata Krsta nije ostalo potomstvo jer je mlad umro, a od Sime su ostala dva sina Momčilo i Dragutin – Mujo.

Sava Jankov ima šest sinova: Milovana (poginuo nesrećnim slučajem na jednoj svadbi), Milutina (poginuo zajedno sa svojim ocem Savom 1919. godine u komšijskom obračunu), Đorđa – Đura, Milosava, Gojka i Milana. Milosavljev sin Dragutin – Rašo bio je borac u Sedmoj omladinskoj brigadi od njenog osnivanja, a Gojkov sin, hrabri Dragiša, dade svoj mladi život 1944. godine kod Kolašina, kao aktivni borac NOV-a.

Jovan Jankov ima Miloša, Mikaila, Milisava, Miloša, Tomislava i Vojislava. Miloš, Jovanov najstariji sin, učesnik je balkanskih i Prvog svjetskog rata, a poginuo je na Mojkovcu 1916. godine. Milisav, učitelj, bio je borac u NOP-u od 1941. godine, a od osnivanja Četvrte crnogorske proleterske brigade borac u njenom Petom bataljonu. Njihov brat Miloš, student, bio je u NOP-u od 1941. godine, a od osnivanja Četvrte crnogorske proleterske brigade u Petom bataljonu, borac i komesar čete, šef Okružnog opunomoćstva OZN-e Nikšić i opunomoćenik OZN-e u Komandi južnog Jadrana. Nosilac je Partizanske spomenice 1941. Njegova supruga Lidija, sa svojom maloljetnom djecom, bila je proganjana, zatvarana i prebijana, ali je ona ponosno sve izdržala. Bila je istaknuti aktivista u narodnoj vlasti, posebno u organizaciji žena u NOP-u.

Jovan Jankov je strijeljan od strane okupatora 1943. godine na Žabljaku.

Nikola Jankov, jedno vrijeme i jezerski kapetan, imao je pet sinova: Radosava – Minu (poginuo od groma), Krstonija, Svetozara -Laka, Jovana-Joca i Vojina-Voja. Svetozar-Lako je bio u NOP-u od 1941. godine, a poginuo je kao borac u Petom bataljonu Četvrte crnogorske proleterske brigade, 10. Marta 1841. godine u Sušici. Jovan-Joco, pravnik, bio je u NOP-u od 1941. godine; u Četvrtoj crnogorskoj brigadi politički radnik, a u Petoj crnogorskoj proleterskoj brigadi komandir čete i komesar haubičkog divizione VŠ. U Sedmoj omladinskoj brigadi bio je obavještajni oficir brigade i Treće Divizije, a kasnije u Korpusu i načelnik obavještajnog odjeljenja Armije. On je ratni vojni invalid i nosilac Partizanske spomenice 1941.

Nikolina supruga Milica, rodom od bratstva Nedića, pravo je oličenje ponosite partizanske majke. Svu je svoju djecu, sinove i kćeri, dala u NOR-u. Njena kćerka Jelena jedna je od najistaknutijih žena boraca od prvih ustaničkih dana. Istakla se hrabrošću u Pljevaljskoj bici 1. decembra 1941. godine, a kasnije je stala u stroj Prve proleterske brigade sa još jedanaest boraca iz Jezersko-šaranskog bataljona, koji su odmah nakon formiranja brigade vraćeni u svoj kraj. Uhvaćena je od strane neprijatelja i u žabljačkom zatvoru zvjerski mučena i prebijana do besvijesti. Strijeljana je 1942. godine. Zapamćeno je njeno hrabro držanje prilikom odvođenja na strelište, čime je podigla moral ostalim zatvorenicima. Njena sestra Ćana, aktivista u narodnoj vlasti, posebno se isticala u radu sa ženama u NOP-u; i doktorica Marija – Maša svojim ljekarskim stručnim znanjem i velikom humanošću pomagala je u liječenju teških ranjenika i naroda svoga kraja.

Ima ih u raznim krajevima naše zemlje. Tamo su odlazili iz ekonomskih razloga. Ima ih kolonizovanih u Bačkom Dobrom Polju, gdje su se odselili 1945. godine. Ovo bratstvo je dalo veliki broj intelektualaca raznih zanimanja, a najviše iz oblasti medicine.

Slave Nikoljdan, a prisluživali su Đurđevdan.

 

IZVOR: Stojan Karadžić, Vuk Šibalić: Drobnjak i porodice u Drobnjaku i njihovo porijeklo, 1997, priredio saradnik portala POREKLO Vojislav Ananić

 

Naredni članak:
Prethodni članak:

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.