Stojan Karadžić, Vuk Šibalić: „Drobnjak i porodice u DROBNJAKU i njihovo porijeklo“, II dopunsko izdanje, Beograd, 1997, IŠ ‘Stručna knjiga’
VUĆIĆI
Prema predanju koje živi u njihovoj porodici, Vućići su se veoma davno doselili iz Bijele kod Novog, iz Boke, pa se mjesto koje naseliše u Drobnjaku, po mjestu iz koga se doseliše, nazva Bijela. Porodična tradicija kazuje da su bili bogati i brojni i da su živjeli u velikoj zadruzi. Jedne snjegopadne zime sve ih zatrpa usov, sem malog Janka, koga majka nekako spase. Kad je Janko odrastao, postao je seoski knez. Imao je sina Dragoja, koji se „pregonio“ sa Šćepanovićima oko kneževstva. Godine 1807. posjekao ga je Mehmed-paša Selmanović u Pljevljima zbog ratovanja protiv Turaka. Od Dragoja ostanu sinovi Marko i Mirko. U jednoj svađi Marko ubije kneza Stoja Šćepanovića, zbog čega sa svojim bratom Mirkom uskoči u Rovca. Odatle su četovali, plijeneći Bijeljanima stoku. Zbog toga su se pomirili sa Šćepanovićima i povratili na starevinu. Od Marka nije ostalo poroda, a od Mirka su ostali Luka i Jovan. Luka se odselio u selo Liješće kod Rogatice, a njegovi potomci po njemu se prozvali LUČIĆI. Jovan je imao sinove Neđeljka, Simeuna i Milana. Znaju da od njih ima iseljenih u Mostar i Novi Pazar, ali se o njima ne zna ništa. Od ovog bratstva bio je poznat čuveni guslar Tanasije.
Slave Đurđevdan, a prislužuju Nikoljdan.
IZVOR: Stojan Karadžić, Vuk Šibalić: Drobnjak i porodice u Drobnjaku i njihovo porijeklo, 1997, priredio saradnik portala POREKLO Vojislav Ananić
15. maj 2019. u 23:27
Njegoš Lučić Vućić
Mnogo površno. U Crnoj Gori slabije znaju od nas sa Romanije. Mirko,sin Dragojev, nije imao 2 sina: Luku i Jovana, nego 4 sina: Luku, Jovana, Dragoju, Radonju. Sva četvorica su doselili u Liješća a nakon 3 mjeseca Jovan se vratio u Crnu Goru. Dragoje ( Lukin i Jovanov brat ) živio je na Križevcu nedaleko od Liješća. Imao je sinove Miloša i Milovana i nakon Dragojeve smrti maćeha ih je prevela na svoje prezime Todorović ( slave Đurđevdan ) . Najmlađi brat Radonja otišao je u najam kod bega u Nehoriće. Nažalost u njega se zaljubila begova ćerka i beg je potplatio ubicu i tako ga ubio, imao je 16 godina. Sahranjen je nedaleko od begovih torova pored šume. On je prvi sahranjeni na tome mjestu, kasnije se oko njegovog groba formiralo srpsko groblje za Nehoriće, Potkrajeva i Bijelu Vodu.
Grana koja je odselila ranije prema Mostaru živi u selu Zijemlju i nema verijaciju prezimena Vućić nego je ostala Vučić, po nekim indicijama Aleksandar Vučić vodi porijeklo od te linije koja se vremenom raseljavala.
Grana koja se odselila prema Novom Pazaru je u Bijelom Polju i prezivaju se Bućići. Odveo ih je serdar Mališa Bućić. Promjena prvog slova iz V u B je vjerovatno zbog latinskih evidencija. Serdar Mališa Bućič je iselio za Rusiju i bio je husar. Dolazio je sa Rusima da se bori uz Karađorđa u Prvom srpskom ustanku ali se vratio za Rusiju posle napada Napoleona.