Poreklo prezimena, selo Crniljevo (Koceljeva)

11. april 2013.

komentara: 7

Poreklo stanovništva sela Crniljevo (sada Donje Crniljevo), opština Koceljeva. Izvodi iz knjige Ljubomira Ljube Pavlovića „Antropogeografija valjevske Tamnave“, izdanje 1912. godine. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan. 

 

Crniljevo je pri izvoru Tamnave i za razliku od valjevskog zove se Donje ili Šabačko Crniljevo. Zemljište je brdsko i u Vlašiću, kuće su sa obe strane reke i pri izvorima pojedinih tamnavskih potoka, po džematima, gde su glavniji: Šljivovski i Udovički, na desnoj strani reke, Pejići i Delo na levoj strani.

Tokom Prvog srpskog ustanka Prota Mateja i pop Luka imali su i čestitih svojih saradnika, Tamnavaca, čija su imena vredna pomena: Isailo Lazić iz Krtinske, Petar Erić iz Zvečke, pop Leontije Marković iz Urovaca, Živan Petrović iz Kalenića, Vasilj Pavlović iz Bajevca, Đura Kostić iz Crvene Jabuke, Iguman Jeremija iz Grabovca, Milovan Zujalović iz Tulara, Živko Dabić iz Gole Glave, Jovan Tomić-Belov iz Donjeg Crniljeva, Mihailo Gluvac iz Kamenice, Rade Radosavljević iz Goločela i dr.

Druga vlašićka kosa počinje u šabačkom Crniljevu na onom mestu odakle Tamnava otpočinje teći umesto severnim, istočnim pravcem. Druga kosa je niža od prve i razlikuje se dosta od prve, mada su obe tačno jugoistočnog pravca. Kao što je kod prve kose glavni i najznatniji vis Beleg u Miličinici i iznad valjevskog Crniljeva, tako je i ovaj drugi, Jautina u Goloj Glavi najglavniji, jer koliko je Beleg udaljen od početka Vlašića, toliko je i Jautina od Donjeg Crniljeva. I kosa i njene suviše kratke i severne i južne kosanice širokoh su pleća, sa jasno izraženim krečnjačkim poljicima, jer celom dužinom kose na više mesta ispoljeni su sekundarni krečnjaci, ispod kojih su peščari, konglomerati i filiti. Krečnjačka poljica: Odžino Polje između Miličinice i Goločela, Preseka na Šeševici, Jasikova Ravan u Ljuticama, Konjski Grob na međi Bresnice i Koren u Družetiću, su poljica bez vidnih ostenjaka, i rtova sa vrtačama po sredini, koje su starijeg i novijeg porekla, široke, zadnivene i obdelane.

Tamnava je brdska i ravna oblast, kao i oblast niske ravnice, prema čemu ima i raznih sela. Tamnava ima četiri vrste sela: brdska, tamnavska, polojska i drumska. Brdska sela su u gornjem i srednjem toku Tamnave i u podnožju slovačke kose; nije ih mnogo, a ima ih koja su pojedinim krajevima brdska, a ostalim tamnavska. Kuće ovih sela su u malama ili džematima, gde su džemati po visovima, pristanjcima i ulegnućima, a nikad u dolini potoka ili rekavica.

Svaka gologlavska mala ima po jedan ili po dva zasebna potesa, a sve zajednički po jedan deo svog Polja, a tako i kod bukorskih mala, čiji je zajednički potes Mokro Polje do Galovića. Kad se mala namnoži i nema gde da se više širi, onda malo podalje stvara drugu malu, koja se po vremenu spaja sa svojom maticom. Tako su se u Bukoru spojile Donja Mala sa svojom maticom Divičem, u Goloj Glavi Balačka sa Brđanima, u Ljuticama Rasnica sa Ljuticama itd. Tipska brdska sela su: Bukor, Gola Glava, Družetić, Ljutice, Donje Crniljevo, Goločelo, Galović itd.

Drumska naselja nisu samostalna sela nego veći ili manji delovi sela, rastureni ili zbijeni pored glavnih oblasnih puteva. Centri ovih naselja su putničke mehane, škole ili crkve. Kuće su najnovijih oblasnih naseljenika sa malim okućnicama ili su kuće, dućani, magaze, mehane pojedinačnih trgovaca, zanatlija i seoskih činovnika, koji se uzgred bave i zemljoradnjom. Gotovo svako selo ima ovakvih naselja, a najznatnija su kod: Skele, Koceljeve, Kamenice, Donjeg Crniljeva i Stublina.

Sela u ovoj oblasti bila su toliko nenaseljena, samo što se može reći da nisu bila pusta. Spahije su zbog toga bile rado predusetljive prema seljacima, tado su ih zadržavali i naseljavali. Naseljenima se davalo sve, što je trebalo i od strane spahija gledalo se da se zadrže i da još po koga od svojih srodnika nasele. Ako je bilo koji seljak uviđao da će ostati bez poroda i naslednika, pa bi osećao potrebu da se s kime zbratimi ili da koga usini, spahije su rado pristajale i odobravale. Posinci i zadrugari posle smrti svojih poočima imali su prava na ova uživanja, kao i za njihovog života. Na taj način iz tog doba stari Milošević od Đakova u Staroj Srbiji zbratimio se sa Smiljanićem iz Čučuga i u zadruzi ostao do danas. Stari Milaković-Pavlović iz Donjeg Crniljeva doveo je još u to doba iz Ravnaje u Rađevini jednog momčića i usinio ga, te je zadruga opstala i do danas.

Seoske spahije od turske narodnosti nisu živele po selima nego po susednim gradovima, kao i spahije sela gornjih valjevskih oblasti. Turci s Uba i Paleža (Obrenovca) nisu bili spahije već od trgovačkog i zanatlijskog roda, živeli su izmešani sa Srbima i bavili su se uzgred i zemljoradnjom. Mnogi su imali po selima svoje dućane, radnje ili hanove i uz njih i nepokretna dobra, na kojima su naseljavali seljake srpske narodnosti. I u Koceljevi pored stare crkve, i u Donjem Crniljevu, gde je današnje drumsko naselje, i u Nepričavi ispod Ostreša, i u Breskvi pored stare crkve, bilo je pomešanih i srpskih i turskih porodica, koje su bile na tim imanjima.

Tamnavske šume su danas ili privatna svojina ili seoske zajednice. Privatne šume, gajevi ili zabrani su izdvojeni i ograđeni i najviše u dolinama reka i stranama brda. Nema doma, koji ne bi imao svoj zabran ili gaj ili bar jedan deo livdadske i ziratne zemlje odvojen i pošumljen. Najveću vrednost imaju privatni zabrani, koji su u zajednici s više sela, kada grade velike šumske celine i daju selima lepši izgled. Šumski kompleksi ove vrste su: Burovača u Bukoru i Galovićima, Gaj, Cerov Rt i Braznik u Donjem Crniljevu, Goločelu i Miličinici, Avala u Raduši, Slatini, Čučugama i Pambukovici, Bobija u Kršnoj Glavi i Dokmiru, Posovo u Goloj Glavi i Brankovini i dr.

*Sela: Svileuva, Donje Crniljevo, Gradojevići, Galovići i Bukor izdelili su svoje zajednice pre 30 godina po malama, a svaka mala opet je ukazala svakom svom članu podjedak deo.

Džematske zajednice su ređi oblik svojine u ovoj oblasti, ali se ipak daju zapamtiti. Male svih brdskih sela i izdvojeni krajevi tamnavskih ravnijih sela imaju svoje zajednice od pola hektara u prostoru, ograđene i neobrađivane, na kojima male i krajevi drže svoja bdenija i molitve. Sređ U Banjanima ima svoju zajednicu od 5 a i daje pod zakup, Staro Vrelo u Vrelu, Ratković u Svileuvi, Krivajica u Ljuticama, Šumarice u Kamenici, Barič u Subotici, Divič u Bukoru, Delo u Donjem Crniljevu imaju svoje male zajednice, koje ne donose nikakvih prihoda ni selu ni malama.

Tamnavske šume su danas ili privatna svojina ili seoske zajednice. Privatne šume, gajevi ili zabrani su izdvojeni i ograđeni i najviše u dolinama reka i stranama brda. Nema doma, koji ne bi imao svoj zabran ili gaj ili bar jedan deo livdadske i ziratne zemlje odvojen i pošumljen. Najveću vrednost imaju privatni zabrani, koji su u zajednici s više sela, kada grade velike šumske celine i daju selima lepši izgled. Šumski kompleksi ove vrste su: Burovača u Bukoru i Galovićima, Gaj, Cerov Rt i Braznik u Donjem Crniljevu, Goločelu i Miličinici, Avala u Raduši, Slatini, Čučugama i Pambukovici, Bobija u Kršnoj Glavi i Dokmiru, Posovo u Goloj Glavi i Brankovini i dr.

Starovlaškog tipa je najveći broj sela u oblasti podeljena na krajeve, male i džemate. Seoski potoci i rečice dele selo na gornji i donji kraj, a svaki kraj deli se na male, gde se u svakoj jasno raspoznaju porodične grupe. Džemati i male su u vrhovima seoskih potoka, po prostranjcima brda, oko izvora, više osojnim nego prisojnim stranama, s velikim okućnicima i sa zgradama duboko unetim u voća. Kuće se po malama rasturene na džematiće, gde su porodice vrlo bliske, dokle sve druge su po 200 do 300 metara jedna od druge, gde su pri tom male voćnjacima u šumama spojene. U Bukoru, tipskom predstavniku starovlaškog sela, svaka mala, a njih je 4 na broj, ima u svojoj sredini i po jednu granicu, koju čuva kao nejveću svetinju, a sve male u sredini sela svoju Bukorsku granicu, kod kojih su seoski koševi i kod koje se drže seoski sabori, sastanci i čine razne molitve. Predstavnici ovog tipa sela su: Bukor, Donje Crniljevo, Galovići, Slatina, Družetić, Stepanje, Vrhovine, Gvozdenović i dr.

Od današnjih sela, koja su nesumnjivo postala od ranijih zaseoka su, između ostalih, po narodnom predanju je Mali Bošnjak nekada bio zaseok Velikog Bošnjaka (danas Draginja), Galovići od Donjeg Crniljeva, Zukve od Novaka, Ruklada od Murgaša i Kalinovci od Banjana.

Svaka imućnija tamnavska kuća ima pored glavne još jednu manju, takozvanu malu kuću, koja služi za gotovljenje jela, sušenje pastrme, sušenje odela, obuće i držanja kuhinjskog posuđa. Ako su ovakve zgrade jednodeljne onda se zovu kućerak. Kod dvodeljnih malih kuća druga odaja zove se soba; o njoj se ne stanuje, a služi za uspremu. Male kuće i kućerci imaju ognjište, odžak, nemaju tavan, već čerjan, krov im je visok i strm, a grade se od istog materijala, od kojega se grade prostije zgrade. Kućerci po Bukoru, Donjem Crniljevu i drugim susednim selima su male brvnarice i u blizini glavnih kuća.

Svi zadružni i imućniji domovi u oblasti imaju pored ove dve kuće još po jednu ili dve druge: Zadruga Jovičića u Drenu, Nešića u Skeli i Begovići u Brezovici imaju po 3 kuće, a zadruge: Jovanovića-Pavlovića u Donjem Crniljevu i Đapića u Bukoru i 4 kuće.

Selište ima svako selo samo se različito zove. Na svakom selištu očuvani su tragovi života ili se mogu naći, pa bilo naseljeno ili nenaseljeno. Osobna imena selišta su: Selište, Staro Selo, Kućerine, Stare Kuće, Kućišta, Stara Voća i Palaka. Stare Kuće, Kućerine, Kućišta i Stara Voća imaju u: Banjanima, Subotici, Donjem Crniljevu, Krtinskoj, Kozarici i dr.

Još se drže stare, napuštene crkve u: Drenu, Orašcu i Donjem Crniljevu.

U spisku valjevske eparhije od 1735 od tamnavskih sela toga doba, između ostalih, pominje se i Donje Crniljevo.

Među rukopisima Narodne Biblioteke u Beogradu sačuvani su vojnički tefteri tamnavskih buljubaša iz 1807. godine. Ovi tefteri su spisak ondašnjih vojnika iz gornjih posavo-tamnavskih sela: Kamenice, Goločela, Ćukovina, Galovića, Gradojevića i Donje Crniljeva.

Sela, koja su postala u novije doba po istom načinu (raselice) su i Galovići odvojeni od Donjeg Crniljeva.

Svi stariji doseljenici su sa zajedničkim imanjima i većinom u sredini sela, a mlađii po krajevima. Milakovići u Donjem Crniljevu su u sredini Pejićke Male i Dela i zauzeli sredine obe male.

Doseljenici iz Nikšićke Župe, srodnici znamenitih valjevskih kuća krajem 18. i početkom 19. veka, znaju se, ma u kom selu i ma u kom stepenu srodstva se nalazili, a vidi se da su dugo između sebe održavali rodbinske veze, koje su danas sasvim prestale a u koje spada i familija Pejić iz Dokmira i Tvrdojevda, Nešovići u Vrhovinama, Vukomanovići u Murgašu i Gunjevcu, Milakovići u Donjem Crniljevu pored drugih, znaju da potiču iz Dragovoljića u Nikšićkoj Župi i od iste porodice.

Zadružni život je u oblasti na velikoj ceni. Jedinština je posledica porodičnih nedaća i ona ne mora da predstavlja siromanštinu. Inokonština je posledica deobe i materijalnog upropašćavanja kuće i porodice od strane rđavih starešina i predtavnika. Nema doma u selu, koji nije bio, ili koji nije zadužen ili koji se ne sprema da bude zadužen. Za zadružni život vezano je i blagostanje doma, za jedinštinu oskudica u radnoj snazi, za ikonoštinu krajnja nemaština. Pa i danas ova oblast ističe se sa najvećim brojem stanovnika na jednu kuću u Kraljevini. Zadruga ima s osobinama i bez osobina, i uopšte uređenih, kao što su zadruge gornjih valjevskih oblasti. U oblasti zadruge prvog oblika, kao i gore, su: Stankovići u Golohj Glavi, Aškovići i Miloševići u Čučugama, Đapići i Arsenovići u Bukoru, Jovanivići i Cvejići u Donjem Crniljevu, Kovačevići i Paunovići u Koceljevi, Petrići u Družetiću itd.

Zadruge od nesrodnih elemenata su: Jovanovići u Donjem Crniljevu sa starim Milakovićima od najranijih vremena, Miloševići u Čučugama sa starincem Smiljanićem itd.

Donje Crniljevo je prvi put bilo na levoj obali Tamnave, u današnjem Đulimu, najlepšem seoskom potesu, pa se u ziratnoj zemlji razmestilo u krajeve.

 

Poreklo familija-prezimena sela Donje Crniljevo:

Prezime – kada su doseljeni – odakle su doseljeni – krsna slava – napomena:

-Aleksići, stara porodica, Lazarevdan.

-Budišići, druga polovina 18. veka, Budišići u Rađevini, Đurđevdan.

-Vučinići i Pajići. Videti Pajići i Vučinići.

-Grujići, posle 1827. godine, Brezovica u Rađevini, Nikoljdan.

-Damnjanovići, druga polovina 18. veka, Todisavac u Rađevini, Pantelijevdan.

-Ilići 1 i Sukonjići. Videti Sukonjići i Ilići 1.

-Ilići 2 i Mićići. Videti Mićići i Ilići 2.

-Ilići 3, posle 1827. godine, Matijevac u Posavskoj Tamnavi, Sv. Stefan Dečanski.

-Jovanovići, druga polovina 18. veka, Ravnaja u Rađevini, Nikoljdan, uljezi u Pejiće-Pavloviće.

-Lazići, druga polovina 18. veka, Tolisavac u Rađevini, Alimpijevdan.

-Marići, stara izumrla porodica.

-Matići-1 i Tadići. Videti Tadići i Matići-1.

-Matići 2, posle 1827. godine, Donja Badanja u Jadru, Nikoljdan i Aranđelovdan, uljezi u Teodoroviće.

-Milakovići i Pejići. Videti Pejići i Milakovići.

-Mićići i Ilići 2, druga polovina 18. veka, Vrbić u Rađevini, Nikoljdan.

-Novakovići, posle 1827. godine, Bela Crkva u Rađevini, Alimpijevdan.

-Pajići i Vučinići, prva polovina 18. veka, Riđani, Stevanjdan.

-Pejići i Milakovići*, prva polovina 18. veka, Nikšićka Župa, Lučindan.

*Predak ovih Pejića, Peja Milaković sa braćom se doselio iz Nikšićke Župe i prvi put naselio na levoj obali Tamnave, na starih Marića imanju. Njegovi potomci su danas sa obe strane Tamnave, ali najviše u Vlašiću.

-Petrovići, posle 1827. godine, Oglađenovac u Podgorini, Jovanjdan.

-Simeunovići, druga polovina 18. veka, Šljivova u Rađevini, Đurđevdan i Nikoljdan uljezi u Budišiće.

-Simići, posle 1827. godine, Osečina u Podgorini, Jovanjdan.

-Sukonjići i Ilići 1, druga polovina 18. veka, Šljivova u Rađevini, Aranđelovdan.

-Tadići i Marići 1, druga polovina 18. veka, Cerova u Rađevini, Jovanjdan.

-Teodorovići, prva polovina 18. veka, Šljivova u Rađevini, Nikoljdan.

-Tomići*, prva polovina 18. veka, Svojdrug-okrug užički, Andrijevdan.

*Iz ove porodice je čuveni junak i delija Jovan Tomić-Belov, koji je poginuo u šancu više Lešnice.

Čvorići, druga polovina 18. veka, Bastav u Rađevini, Aranđelovdan.

 

IZVOR: Ljubomir Pavlović, “Antropogeografija valjevske Tamnave”. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.

Komentari (7)

Odgovorite

7 komentara

  1. Mikailo Mijailovic

    Dobar dan,

    interesuje me da li ima nesto zapisano o sledecim porodicama iz Donjeg Crniljeva:
    – Mijailovici
    – Mandici,
    – Savici

    Procitao sam vas clanak o poreklu prezimena, sela Donje Crniljevo, pa me je zacudilo da nisu pomenuta ova tri navedena prezimena.

    Ja zivim u Nemackoj u okolini Stutgarta. Otac mi je rodom iz Mijailovica iz Donjeg Crniljeva. Njegov otac se zvao Mikailo a deda Cedomir. Oceva majka je poreklom iz Mandica. Njen otac se zvao Zdravko.

    Da li mozete da mi pomognete u pronalazenju daljih informacija uvezi mog prezimena i njegovog porekla?

    Hvala unapred.

    Mikailo Mijailovic

  2. Nebojša Mićić

    Pozdrav Mikailo,

    Nemoj da te čudi što se te tri familije ne pominju. Ovaj tekst je izvod iz studije “Antropogeografija valjevske Tamnave”, koju je pisao Ljuba Pavlović, a on je poznat kao traljav istraživač, sa puno propusta i grešaka.
    Prošlošću i poreklom familija Donjeg Crniljeva dosta se bavio Mića Tomić, koji je živeo i radio kao stolar u Banji Koviljači. Umro je pre neku godinu. Nešto od njegovih spisa se nalazi kod mene. Na brzinu sam prelistao, i zasad sam našao sledeću belešku o Mandićima:

    “Mandić Cvaje? Marko (74 god)
    Kada ga opomenuo za spomenik Mandića ratnika koji su Zdravko i Pavlija podigli, zašto je upisano Matić mesto Mandić, kaže da je slušao da se radi o grešci između naručioca i kamenoresca. Na pitanje ko je Živan Mandić, Marko dalje kaže da je slušao da je Živan poginuo kao ratnik, i bio je sin Krstivoja. Pet Mandića je otišlo u rat, a vratio se samo Zdravko Spasojev, a poginuli su Krstivoje i Živojin, Ilijini i Pavliji (ni?), a kako se pričalo Živan je umro kao mladić na Kosovu na prelazu u Albaniju. Živan je bio sin Krstivoja i Živane ali (?) Dragojlov brat. U ratu je poginuo Milorad sin Ivana i Anice, a Dragutin brat umro kući.”

    Ako nađem još štogod o Mijailovićima i Savićima, napisaću ovde.

    Pozdrav
    Nebojša Mićić

  3. Aleksandar Protić

    Poštovani,

    Nema takodje ni prezimena Cvejić (majčina linija porekla). Cvejića je od Velikog Rata bilo podosta obzirom da je moj prededa Mikajlo imao čini mi se 12 dece. Inače kuća je na Vlašiću. Tako da može biti da su od Milakovića, jer im je kao i njima slava sv.Luka. Ili su ipak i oni izostavljeni greškom.

    S poštovanjem,

    Aleksandar Protić (majke rodjene Cvejić)

    • Danko Cvejić

      Moram da Vam skrenem pažnju da je ovde reč o vrlo očiglednom slovnom propustu koju je napravio Ljuba Pavlović kada je prikupljao podatke, jer nije nikada postojao Peja Milaković, niti Pejići u Donjem Crniljevu.Već Cveja Milaković i Cvejići koji su po Cveji počeli da se prezivaju Cvejići umesto Milakovići.
      Proučavajući arhivsku građu u njoj postoji obilje izvora u kojima je isti Cveja Milaković ( Ne Peja Milaković !!!) po predanju doseljenik iz Nikšićke Župe tačnije Dragovoljića, zabeležen je kao ustanik 1807.g.u tefteru Rada Buljubaše kao Cveja Stevanović ( otac vreovatno Stevan), popisan je kao domaćin prilikom popisa aračkih glava i popaša pod imenom Cveja Milaković 1823, 1831, 1832, 1834, 1835,1836.( Arhiv Srbije)
      Cvejin sin Aleksa bio je predsednik primiriteljnog suda i učesnik topčiderske skupštine 1840.g. ( sačuvan dokument načelstva okruga šabačkog kojime se opunomoćuju delegati za skupštinu).Dalji kompletan rodoslov Cvejića dostupan je na osnovu arhivske građe i natpisa na grobovima koga interesuje može me kontaktirati.

  4. Danko Cvejić

    Aco,
    Mikailo Cvejić je imao osmoro dece: Sretena : ( umro kao dete), Nataliju, Danicu, Luku, Julijanu, Katarinu, Nedeljka i Predraga.
    Mikailov otac zvao se Luka ( 1868-1898 sačuvan grob na Lazarevoj Kosi grobište Cvejića) , a Luka je bio sin jedinac od Marka koji je umro 1869 kao mladić od 26.godina ( popisan 1863, grob njegov i brata Milaka izdrobljen stoji na na Lazarevoj Kosi grobište Cvejića, a beleg koji je ceo stoji iza male crkve u Crniljevu, podiže im brat Simeun).Marko, Simeun i Milak bili su sinovi čuvenog Alekse Cvejića, koji je bio sin Cveje Milakovića.
    Slave naravno sv.Luku, kult sveca koji je još Nikša iz Boke Kotorske preneo u Župu i koji svi Nikšići u rasejanju sebično čuvaju kao znak raspoznavanja.

    Što se tiče porekla Cvejića pogledaj i knjigu Borivoja Milojevića, Cvijićevog saradnika “Jadar i Rađevina antropogeografska ispitivanja ” pod mestom Cvetulja:
    Jokići, Tavići, Teofilovići (ukupno 13 k., sv. Luka). Po starom prezimenu su Radovanovići. Njihovi preci petorica braće doselili početkom 19. veka. Doselili se najpre u Straževicu, u Crniljevo. Tu su ubili čoveka, i prebegli u Cvetulju. Od njih ima odseljenih u Bukoru Tovarovići, u Crniljevu Cvejići i u Batalagama Stojići.

    I profesor Radoje M.Uskoković izučavajući porodice plemena Nikšića koje su se naseljavale preko bratske kuće Tarabića spominje Cvejiće u Crniljevu i Petroviće- Tovaroviće u Bukoru.

    Jedino je Ljuba Pavlović pogrešio, on Cvejiće nije izostavio
    (u njegovo vreme Cvejići su bili svakako najistaknutiji rod u Donjem Crniljevu( već to vidimo po popisu stoke 1859,. i vrednosti imovine 1863.g.koja nadaleko prevazilazi sve druge u selu 134 cesarska dukata i davali su najistaknutije predstavnike u kontinuitetu više od jednog veka od Alekse, predsednici suda bili su i Milutin, pa Vladimir Cvejić sve do Nedeljka Cvejića koji je bio predsednik opštine i banski većnik između dva sv.rata)
    već je samo pogrešio slovo umesto C stavio je P. Sve drugo je tačno da se Cveja Milaković doselio iz Nikšićke Župe tj. Dragovoljića potvrdio mi je i Zarije Purešević da je kao dete to slušao od Nedeljka Cvejića tada najuglednijeg čoveka u selu, istoričar zavičajac Miroslav Tomić je isto to čuo od Dragojla Ćire Cvejića koji je to čuo od starih ljudi.Kako o Cveji Milakoviću imamo arhivsku građu i znamo da je bio ustanik i da je bio živ još 1836.g. vrlo je verovatno da je doseljenik iz Župe možda bio još njegov otac ili deda.
    Tačno je i da su se prvo naselili na levoj obali Tamnave u Gaju, posle su prešli na drugu stranu Tamnave Stražievicu, zatim na Beli Kamen pa onda na Vlašić gde je i danas zaseok Cvejići ( koji je nažalost podelio sudbinu mnogih drugih u Srbiji u 21.vek ušao je sa tri žive kuće , a danas su nažalost i one zapustele).

  5. Danko Cvejić

    Vredno je pomena i predanje koje su svi stari ljudi u selu znali da su Cvejići, Pureševići i Popovići ( Popovići ostali u Gaju, Cvejići i Pureševići prešli na drugu stranu Tamnave na Vlašić ) rod od tri brata koja su došla iz Crne Gore, Cveje ,Caje i pop Jovana.U tefteru vojnice 1807. g. popisani su pod brojem 75.Cveja, 76.Mića Trifunović ( brat Pureš rodonačelnik Pureševića) i pod brojem 91.Marko Teodorović ( sin pop Jovan rodonačelnik Popovića).Činjenica je da sve tri porodice slave Sv.Luku.
    I danas se ove tri familije smatraju kao rod, a čudno je da ništo o tome nije zabeležio Ljuba Pavlović, interesantno je da on izgleda sve tri porodice podvodi pod jednu familiju Pejići-Milakovići.