Poreklo prezimena, selo Skela (Obrenovac)

15. mart 2013.

komentara: 1

Poreklo stanovništva sela Skela, opština Obrenovac. Prema knjizi Ljubomira Ljube Pavlovića „Antropogeografija valjevske Tamnave“, izdanje 1912. godine. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.

 

Skela je na Savi, sa zemljištem poptuno ravnim i sa svih strana opkoljena barama. Kuće su seoskim barama razrađene na tri velika kraja: Gornji do Grabovca, Donji pored Save i Vrhove do Ratara.

Sava je od ušća Vukodraže pa do ušća Kolubare pogranička reka oblasti. Na celom prostoru, osim veze sa susednim barama, u Savu se ne uliva ni najmanji potočić. Pri povodnjima razliva se i puni bare, samo ako joj obala nije visoka kao na Ušću, Skeli, Breskvi i Zabrežju oko pristaništa. Poplave su velikih razmera i zahvataju sva posavska polojska sela. Seljaci sela: Skele, Krtinska, Ratara, Urovaca, počeli su podizati pored obale savske nasipe ili dolme ali su ti radovi primitivni. Poplave posavskih sela obuhvataju velike razmere i sa svim grozotama, jer pored poplava imanja i useva, poplave nisu retke bez ljudskih žrtava i rušenjea zgrada. Zato su seljaci sporazumno otpočeli podizati dolme i podizati obalu, ali je od slabe prednosti. Poplava od 1897. godine nije ni ova sela ostavila, već ih je tako potopila, da ih je morala državna vlast lađama spasavati. Takav je isti slučaj bio i s proleća 1907. godine.

Kad se Sva povuče u korito Poloj ostaje bezvodan, voda ostaje po očagama, u Zvečiccama i Maloj Bari i onda je letnji ispust svih susednih sela. Do pre 10 godina bio je zajednica sela: Skele, Ratara, Krtinske i Urovaca, a sada je izdeljen i ograničen tako, da su na jednom kraju Ratari i Krtinska ostali u zajednici, na drugom Krtinska i Urovci, na trećem sama Krtinska i na četvrtom sama Skela. Sva ova sela, osim Skele, ostavila svoje poloje nepodeljene, pa i Skela opet je jedan, potolitiji deo, ostavila nepodeljen.

Polojska sela su pored Save i sva u pravoj i niskoj ravnici. Kuće s malim okućnicama poređane su duž glavnog seoskog puta (Zabrežje, Krtinska, Zvečka) ili strpane bez ikakvog reda (Skela i Ratari) ili koncentrički raspoređene oko izvesnog centra (Ušće) ili zrakastim linijama (Belo Polje i Rvati).

U ravnijim selima pored Save postoje zajednice ne samo jednog nego i po dva sela. Zajednice ovih sela su najveće, to su bare i ogromne prostorije oko njih, koje voda plavi i duže se na njima zadržava s proleća i preko godine. Ratari, Grabovac i Zvečka polažu podjednaka prava na grabovačku Veliku Baru. U Grabovcu, Skeli i Ušću i svima drugim polojskim selima bare manjeg obima su porodične zajednice, koje kada se isuše, zajednički se upotrebljavaju za ispašu.

Kad bi turske vlasti osudile neku porodicu na progonstvo ili surgun, njihova bi imanja prelazila u druga ruke. Ako bi se povratili u selo, mogli bi dobiti ista imanja ili bi im se dala druga u blizini ili nova da se krče. Đikići iz Sovljaka pri svakom pokretu i posle svakog austrijskog rata prelazili su u Austro-Ugrasku, pa su neki ostajali, a neki se vraćali i pri povratku nisu nikad mogli dobiti iste zemlje, koje su pre toga imali. Markovići-Popovići iz Takova, kad su prelazili u Austriju i otuda se vraćali, neki su se naselili na ista mesta a neki otišli u druga sela. Đurići-Jevtići iz Crvene Jabuke pri povratsku nisu se mogli vratiti svi na isto mesto, već jedni ostali na Ušću. Zazići iz Skele nisu mogli da se vrate u svoje Popučke, već ostali u Skeli. Lelićani iz Trlića vratili su se opet na isto imanje.

U Skeli, priča se da je bio čitluk-sahibija Neki Dželadin-beg, koji je imao svoju kulu i živeo u sredini sela. Čitluk sahibije iz tog doba živele su samo u selima pored Save, ređe u udaljenijim selima, može biti radi svoje lične bezbednosti. U narodu čitluk sahibije nisu ostale u najcrnjoj uspomeni, što se vidi iz toga, što Tamnavci nisu najradije pristali da dižu ustanak u 1804. godini. Spahije su desetak naplaćivale po selima, a priča se da su ga prodavale pojedinim ubskim i paleškim Turcima, pa ga ovi naplaćivali. Desetak u druge dažbine Tamnavci su odavno davali u novcu i priča se da su plaćali odsekom (đuture), po pogodbi i dva puta godišnje, o Đurevdanu i Miholjdanu.

U ravnijim selima pored Save postoje zajednice ne samo jednog nego i po dva sela. zajednice ovih sela su najveće, to su bare i ogromne prostorije oko njih, koje voda plavi i duže se na njima zadržava s proleća i preko godine. Ratari, Grabovac i Zvečka polažu podjednaka prava na grabovačku Veliku Baru. U Grabovcu, Skeli i Ušću i svima drugim polojskim selima bare manjeg obima su porodične zajednice, koje kada se isuše, zajednički se upotrebljavaju za ispašu.

Starovlaškog su tipa i neka sela na ravnici pored Save. Seoske kuće su pored drumova, s jedne i s druge strane puta, dosta zbijene, s malim okućnicama, s kućama uvučenim malo u dvorište i naročitim rasporedom zgrada. Ova sela su ili prava šumadijska ili približna ovom tipu, kao: Lajkovac (selo), Skela, Krtinska, Urovci, Belo Polje i Ratari. U selima ovog tima nema zaseoka izuzev šti su to Brgulice u Krtinskoj. Brgulice imaju zaseban atar, odvojene su od sela Zvečicom, imaju zasebno stanovništvo i da nemaju zajednice u krtinačkim ispustima, šumama, polojima, bile bi zasebno selo.

U Vukovim haračkim tefterima pominju se kao zaseoci: Koren u Družetiću, i Jautina u Goloj Glavi, ali nisu bili zaseoci ni onda, pa ni danas, jer ih niko tim imenom od njihovih seljaka ne zove, Vrhovi u Skeli, Staro Vrelo u Vrelu, Pljoštara u Drenu, Gračica u Novacima, Ratkovac u Svileuvi i Krivaja u Ljuticama jesu veće male (mahale), koje bi se, kad bi se njihova imanja izdvojila od ostalog sela, mogla nazvati zaseocima, a vremenom i selima.

Raselice po krajevima, nikad u sredini, većinom do drugih sela, pored glavnog seoskog ili važnijeg puta i naseljene na drugi način od sela. Kuće su ublizu, s malim okućnicama, uvučene unutra i s obe strane puta. Na ovakvim mestima prvo se naseljavao kakav dugogodišnji seoski sluga, koji je službom nešto zaradio i stekao, pa bi se okućio, a uz njega pridolazili bi Krajišnici, uz koje bi pridošao po kakav odeliti zadrugar iz sela, ako bi imao imanja u tom mestu. Takve su raselice sela: Ušća, Skele, Grabovca, Stublina, Ratara itd.

Svi zadružni i imućniji domovi imaju pored ove dve kuće još po jednu ili dve druge; zadruga Jovičića u Drenu, Nešići u Skeli i Begovići u Brezovici po tri kuće, a zadruge: Jovanovića-Pavlovića u Crniljevu i Đapići u Bukoru i četiri kuće.

Čobani kod Krtinaca (Krtinčana) su retko iz sela, većinom sa strane, plata im je u novcu i po nešto u prirodi, pogađa ih, plaća i otpušta seoski kmet, a na stanu su u seoskoj kućici, koja je u sredini sela, gde se drže seoski sastanci ili gde se bude našlo za potrebno. Ovakvo je stočarenje i kod drugih posavskih sela, koje imaju većih seoskih zajednica, kao kod Zabrežja, Belog Polja, Urovaca i Skele.

Imena sela ili delova sela, koja opominju na ranija naselja i ljudske tvorevine: Gračanica, Grac (Skela), Gradac (Zvečka i Zabrežje), Bobija (Dokmir), Popovica (Gola Glava i Crniljevo), Staro Selo i Trebež (Jabučje), Gradojevići, Kožuar, Ratari, Kozarica, Trlina (Bajevac), Trlić, Rubribreza, Lončanik, Svileuva i dr. Nesporno je zašto je Skela dobila ovo ime budući da je preko Save Kupinovo i da se odlazilo u Kupinovo i dolazilo u Skelu skelom, bar kada se radi o masovnijem prelazu ljudi, stoke i robe.

Selišta ima svako selo, samo se različito zove. Na svakom selištu očuvani su tragovi života ili se mogu naći, pa bilo naseljeno ili nenaseljeno. Osobna imena selištima su: Selište, Staro Selo, Kućerine, Stare Kuće, Kućišta, Stara Voća i Palanka. Selišta prve vrste imaju u : Skeli, Vukoni, Svileuvi, Zvečkoj, Kamenici i Bukoru. Naseljena Stara sela imaju: Orašcu, Jabučju i Skobalju, a nenaseljena u: Radljevu, Ljubiniću, Piromanu, Broviću i na Ušću.

Vorbiz (Vorbis) u Skeli i jednim delom na Ušću po narodnom predanju bio je veliki rimski grad, na samoj obali Save, opkoljen sa svih strana, osim Save antom, otokom ušćanskih i skeljanskih bara. Za grad se priča da je bio veliki, naseljen Rimljanima. Vorbiz se i danas sav ne zirati, po njemu se izoravaju, a po potrebi vade sarkofazi, novac, cigle, kamenje, razno bronzano oruđe i oružje. Već sam rekao da je na ovoj lokaciji izgrađena Termoelektrana Obrenovac „B“ i da se službeno mesto železničke stanice TENT-a „B“, što nisam rekao, naziva VORBIS, op. Milodan.

U Skeli, pozadi sela, u pravcu prema sredini sela, nalazi se jedno ošančeno mesto, još i danas ciglom podzicano, nazvato Grac, za koji se misli, da je još u rimsko doba bila vojnička karaula sa posadom, koja je obezbeđivala prevoz preko Save.

Stari valjevski put nije išao današnjim putem. U oblast je ulazio na Karauli, odatle vencem silazio u varošicu Ub, odakle je u Sovljaku prelazio Tamnavu, pa preko Vrela, Takova, Ljubinića, Joševe, Lončanika, Trstenice i Stublina prelazio Kolubaru, na Carevom Brodu. Ovaj put se u Vrelu delio na dva kraka od koji je jedan krak išao preko Orašca i drugih posavskih sela pravio na sever, Savi, gde je u Skeli prelazio u Kupinovo.

Haništa su osobna imena pojedinih mesta, na kojima su bili putnički hanovi: Ovakvih haništa ima u: Brgulama, Paljuvima, Nepričavi, Takovu, Joševi, Ljubiniću i Skeli. I prota Matija pominje, da je bilo ovakvih hanovia u početku ustanka, da su bili turski i da su ih Srbi u prvoj pobuni odmah otpočeli paliti, kao što je bio slučaj sa orašačkim hanom u Šumadiji.

Svuda po oblasti izorava se ili iskopava i stari novac. Novaca ima raznog doba i od raznog metala, nalazi se ili pojedinačno ili u većoj meri, uza šta se nadovezuju priče o brzom bogatstvu pojedinih porodica. Najviše novca nađeno je po starim gradskim mestima, oko kulina, šančeva i po bojištima. Do danas se najviše nalazilo ovakvog novca u Skeli, pri ušću Vukodraže u Savu, gde je bio po predanju stari grad Beljin i po Vorbisu, u Skeli, gde je redak seljak, koji ne bi imao po kakav starinski novac.

Izoravanje starih vatrišta, ognjišta i pepelišta po Bukoru, Jabučju, Skeli, Trliću, Tvrdojevcu, Stublinama i Goločelu opet su dokazi ranijeg života. Tragovi ranijeg života ograničeni su na pojedinačna mesta, nalaze se na uzvišenim ravnijim mestima, oko jezera, izvora, reka i potoka. Po mestima nalaženja izgleda, da je stanovništvo ranijeg doba živelo u zbijenim mestima.

U spisku valjevske eparhije od 1735. godine, od tamnavskih sela toga doba pominju se Dobrić (Trlić), Jabučje, Sovljak, Stubline, Breska, Grabovac, Vrelo, Tulari, banjani, Dokmir, Raduša, Bukor, Crniljevo, Goločelo, kamenica, Svileuva, Nepričava, Palež, Skela i Novaci.

Stara sela, koja bi po narodnom predanju postojala od pre 300 (sada 400) godina je, između ostalih, i Skela.

Stevan Negić iz Raduše ostavio je u rukopisu svome sinu Mihailu biografiju svoje porodice.

Po Stevanovim beleškama, koje je prepisao i po usmenim iskazima Stevanovim još i dopunio njegov otresiti sin Mihailo, Negići su od 2 brata Karadžića: Milića i Uglješe, a Dabići od trećeg Dabaše. Sva tri su prvi put naselili u Raduši, na levoj obali Uba, pa kad jednog zimskog dana padnu na konaka Miliću nekakva četvorica Turaka, nagnaju Milića i Uglješu da bosi po snegu vodaju njihove opanke. Kad su kao ozebli obratili se svojim mlađim, da im iznesu zubune da se ogrnu, Turci im ne dadnu. Onako ozebli i ljuti obojica upadnu u kuću, napadnu na Turke i pobiju ih. Još zorom Milić i Uglješa s ukućanima iznesu mrtve Turke i odnesu u nekakvu zvekaru i zatrpaju. Dabiša jednog dana pobegne u Jautinu, u planinu, gde su im bile kolibe i tamo ostane, a njih obojica pri povratku izvedu narod iz kuća, zgrade isprazne, zapale i presele i presele se na desnu stranu Uba, koja je bila šumovita, pograde zemunice i sklone narod.

Kad je posle nekoliko meseci muselim valjevski saznao za ovu pogibiju Turaka, naredi dvojici zaptija da odu u Radušu, da uhvate u vežu Milića i Uglješu i da ih stražarno sprovedu. Kad su zaptije trebale stići u Radušu, neko je prokazao Miliću, te ovaj s bratom pred njih izađe i iz zasede pobije ih. Na glas da su zaptije poginule, musalim pošalje čitav odred. Kad su Milića izvestili o ovome, videći očiglednu propast, skupi sav narod, kuću i ograde popali i s narodom siđe u Skelu i tu se nastani. Ali ga zaptije ni tu ne ostave na miru, te pređe u Kupinovo i tamo se nastani. Pri ovom gonjenju i seljenju jedan od članova njegove porodice pogine, te Milić ljut, vrati se iz Kupinova i odmetne se u hajduke. Nije dugo hajdukovao, počem ga namami neki Turčin na zasedu i ova ga ubije.

Njegov najstariji sin Negoslav, kad je saznao ko mu je oca na prevaru ubio i da je očev ubica u Beogradu, pređe iz Kupinova u Beograd i kod ubice pogodi se u službu, da ga posle nekoliko nedelja zakolje usred njegove kuće. Negoslav se posle odmetne u hajduke i hajdukovao je srećno poduži niz godina. Kad su se prilike oko njega malo stišale, ostavi se hajdukovanja, pređe u Kupinovo, kad mu je stric Uglješa već bio umro, pa dva brata ostanu u Kupinovu, dva u SKELI a s još petoricom vrati se u Radušu i naseli na starom mestu, na desnoj strane Uba. Još i danas Mihailo, Negoslavljev unuk, čuva šešanu svojih predaka, s kojom su hajdukovali i Turke tukli.

Sve doseljene porodice u ovu oblast nisu srpske narodnosti. Među njima ima; Rumuna, Madžara, Nemaca i Bugara. Od Nemaca je svega jedna porodica u Zabrežju a od svih stalih nejviše je Rumuna, od kojih se znatan broj posrbio. U Skeli su porodice rumuskog porekla: Brzaci, Kumpani i Kalvaci.

Dabići iz Gole Glave i Raduše naselili su svoje srodnike u Skeli i Kupinovu, gde ih i danas ima.

Radljevi se zbog kuge raselilo i od sadašnje crkve rasturilo na sve strane. Iz istih razloga pokretala su se i sela: Skela, Ušće, Trlić i dr.

U Skeli su nastarije porodice dalje od Save, iza seoskog Poljica i oko Karadžine bare, a mlađe na sever od njih, idući Savi.

Zadružni život je u oblasti na velikoj ceni. Jedinština je posledica porodičnih nedaća i ona ne mora da predstavlja siromanštinu. Inokonština je posledica deobe i materijalnog upropašćavanja kuće i porodice od strane rđavih starešina i predtavnika. Nema doma u selu, koji nije bio, ili koji nije zadužen ili koji se ne sprema da bude zadužen. Za zadružni život vezano je i blagostanje doma, za jedinštinu oskudica u radnoj snazi, za ikonoštinu krajnja nemaština. Pa i danas ova oblast ističe se sa najvećim brojem stanovnika na jednu kuću u Kraljevini. Zadruga ima s osobinama i bez osobina, i uopšte uređenih, kao što su zadruge gornjih valjevskih oblasti. U oblasti zadruge prvog oblika, kao i gore, su: Stankovići u Golohj Glavi, Aškovići i Miloševići u Čučugama, Đapići i Arsenovići u Bukoru, Jovanivići i Cvejići u Crniljevu, Kovačevići i Paunovići u Koceljevi, Petrići u Družetiću itd.

Jače zadruge bez osobina su: Jovičići i Janoševići u Drenu, Nešići u Skeli, Antonići u Vukoni, Lukići-Brdarskih u Kožuaru, Rakići u Stublenici, Todorovći u Ljubiniću, Mišići u Broviću, Popovići u malom Borku, Ciglići u Skobalju, Brkići u Tularima, Begovići u Brezovici, Tešići 1 i 2 u Novacima itd.

Zadruge od nesrodnih elemenata su: Jovanovići u Crniljevu sa starim Milakovićima od najranijih vremena, Miloševići u Čučugama sa starincem Smiljanićem itd.

 

Poreklo familija-prezimena sela Skela

Prezime – kada su doseljeni – odakle su doseljeni – krsna slava – napomena:

-Avramovići, druga polovina 18. veka, Osat, Đurđevdan.

-Adamovići, posle 1827. godine, Stubline u okolini, Alimpijevdan, dovodac uz mater.

-Arsenovići, posle 1827. godine, Ravnaja u Rađevini, Jovanjdan.

-Babići, posle 1827. godine, Čakovo, Aranđelovdan.

-Bajini, posle 1827. godine, T. Bečej, Nikoljdan.

-Baćići, posle 1827. godine, Cuce, Nikoljdan.

-Beljinci, prva polovina 18. veka, Bijeljina, Đurđevdan.

-Blagojevići, posle 1827. godine, Časne Verige, doseljen kao radnik sa dugom, srodnik Blagojevićima iz Skele.

-Brankovići, posle 1827. godine, Krnić u šabačkoj Posavini, Nikoljdan, zanatlijske kuće.

-Brzaci, posle 1827. godine, Erdelj, Aranđelovdan, po narodnosti Rumuni.

-Vasići 2, posle 1827. godine, Gradiška u Bosni, Đurđevdan, ne pominju se Vasići 1.

-Vukadinovići, posle 1827. godine, Prijedor, Aranđelovdan.

-Vukosavljevići, posle 1827. godine, Moštanica (ne zna se da li je Mala ili Velika)-okrug beogradski, Nikoljdan.

-Došići, druga polovina 18. veka, Brankovina u Kolubari, Stevanjdan.

-Dragojlovići i Milinkovići. Videti Milinkovići i Dragojlovići.

-Đokići, posle 1827. godine, Bosanska Gradiška, Lučindan.

-Đorđevići, posle 1827. godine, B. Krajina, Andrijevdan

-Đurkovići, posle 1827. godine, T. Bečej u Banatu, Đurđevdan.

-Erići, posle 1827. godine, Osat, Aranđelovdan, uljez u Eriće 1(?).

-Živanovići i Savići. Videti Savići i Živanovići.

-Zazići*, prva polovina 18. veka, Popučke u Kolubari, Stevanjdan.

*Porodica Zazića uvek je bila od najviđenijih porodica u okrugu. Iz njihove porodice su znameniti Valjevci prošlog i predprošlog veka: Janko i Milovan Zazić.

Janko je bio trgovac i veliki rodoljub, zbog čega je 1803. godine morao napustiti kuću i bežati pod zaštitu austrougarskih vlasti. A to je onaj isti Janko, koji se pominje u onom znamenitom pismu iz 1803. godine, poslano austrijskom majoru Mitezaru u Zemun, i zbog toga su pisma platili svojim glavama njegovi najveći prijatelji: Aleksa Nenadović, Ilija Birčanin i Hadži Ruvim.

-Zmijanci, posle 1827. godine, B. Krajina, Nikoljdan.

-Isakovići 1, druga polovina 18. godine, Osat, Stevanjdan.

-Isakovići 2, posle 1827. godine, Banjani u oblasti, Jovanjdan, uljezi u Isakoviće.

-Jagodići, posle 1827. godine, Zarožje-okrug užički, Đurđevdan.

-Jankovići, posle 1827. godine, Đurđevo u Banatu (ja bih rekao u Bačkoj, op. Milodan), Nikoljdan.

-Jovanovići, posle 1827. godine, Dobroselica-Stari Vlah, Jovanjdan, došao kao zanatlija.

-Kalvaci, posle 1827. godine, Banat, Nikoljdan, posrbljeni Rumuni.

-Kapetanovići, posle 1827. godine, Beograd, Nikoljdan, kupili imanje, žive u Beogradu.

-Katići, posle 1827. godine, Lika, Nikoljdan.

-Kovačevići, posle 1827. godine, Derventa, Ilindan.

-Kokići, posle 1827. godine, Banat, Đurđevdan.

-Koturi, posle 1827. godine, Jablanica u Krajini, Nikoljdan.

-Kušpani, posle 1827. godine, Erdelj, Aranđelovdan posrbljeni Rumuni.

-Lazarevići, posle 1827. godine, Bosansdka Gradiška, Đurđevdan.

-Lešići, posle 1827. godine, Bosanska Gradiška, Sv. Vasilije.

-Manojlovići, posle 1827. godine, Donja Bukovica u Azbukovici, Nikoljdan, velika i ugledna zadruga.

-Marići, posle 1827. godine, Jablanica u Krajini, Đurđevdan.

-Marjanovići, posle 1827. godine, Sedlari u Podgorini, Stevanjdan.

-Markovići, druga polovina 18. veka, Joševa u Podgorini, Nikoljdan.

-Mijići, posle 1827. godine, Vrbić u Rađevini, Stevanjdan.

-Mikše, posle 1827. godine, Progari u Sremu, Aranđelovdan.

-Milinkovići i Dragojlovići, prva polovina 18. veka, Degurić u Kolubari, Nikoljdan.

-Mitrovići 1, posle 1827. godine, B. Krajina, Ignjatijevdan.

-Mitrovići 2, posle 1827. godine, Osat, Đurđevdan.

-Mićanovići, posle 1827. godine, Lika, Đurđevdan.

-Nešići 1, stara porodica, Nikoljdan.

-Nešići 2, druga polovina 18. veka, Vrelo u oblasti, Jovanjdan, uljezi u Nešiće 1.

-Nikolići 1, posle 1827. godine, susedno Ušće, Nikoljdan, zanatlije.

-Nikolići 2, posle 1827. godine, susedni Ratari, Nikoljdan, od ratarskih Krstića.

-Ninkovići, druga poloviina 18. veka, Bijeljina, Nikoljdan.

-Panići, posle 1827. godine, Beljin u Posavskoj Tamnavi, Jovanjdan.

-Petrovići 1, prva polovina 18. veka, Obrež u Sremu, Nikoljdan.

-Petrovići 2, posle 1827. godine, Lika, Lučindan.

-Petrovići 3, posle 1827. godine, Osat, Đurđevdan.

-Radovanovići, posle 1827. godine, Tuzla, Jovanjdan.

-Radojičići, druga polovina 18. veka, Drobnjaci, Đurđevdan.

-Raduški* 1, prva polovina 18. veka, Raduša, Jovanjdan.

*Raduški 1 u Skeli su od Negića i očuvali su prezimena: Božanići, Mitrovići, Mirčetići, Kovačevići i Sofronići, a između sebe i Karadžići.

-Raduški 2, druga polovina 18. veka, Stara Gora u Podgorini, Sv. Stefan Dečanski, uljezi u Raduške 1.

-Rajkovići, posle 1827. godine, Dobrinci u Sremu, Jovanjdan.

-Rakići, posle 1827. godine, Dubica, Sv. Vasilije Ostroški.

-Roksići 1, druga polovina 18. veka, Moštanica u Krajini, Nikoljdan.

-Roksići 2, druga polovina 18. veka, Mojkovići u Rađevini, Đurđevdan.

-Savići 1 i Živanovići, druga polovina 18. veka, Lelić u Podgorini, Nikoljdan.

-Savići 2, posle 1827. godine, Gvozdac-okrug užički, Nikoljdan.

-Simići, posle 1827. godine, Svileova u oblasti, Lazarevdan.

-Tanasići, prva polovina 18. veka, Bosanska Gradiška, Đurđevdan.

-Tomići, posle 1827. godine, Sedlari u Podgorini, Jovanjdan.

-Tubići, posle 1827. godine, Srem, Stevanjdan.

-Dževabdžići, posle 1827. godine, Kupinovo u Sremu, Đurđevdan.

 

IZVOR: Ljubomir Pavlović „Antropogeografija valjevske Tamnave“, izdanje 1912. godine. Priredio saradnik portala Poreklo Milodan.

Komentari (1)

Odgovorite

Jedan komentar