Poreklo prezimena, selo Bela Reka (Šabac)

3. mart 2013.

komentara: 0

Poreklo stanovništva sela Bela Reka, grad Šabac. Prema antropogeografskim ispitivanjima 1947, 1948. i 1949. godine “Šabačka Posavina i Pocerina“ Vojislava S. Radovanovića. Priredio saradnik portala Poreklo Vojislav Ananić.

 

Preko temena kose, zvanog Parlog, sa bedlends oblicima, u a.v. 180 m prelazi se u dolinu Bele Reke. Najviša terasa reke vrlo tipična u a.v. 170 m, zatim niža u a.v. 150 m, a kraj reke ravnica 120 m dakle terase od 50 i 30 metara. Na gornjoj terasi kuće u grupama na pojedinim očuvanim podovima; takođe i na donjoj. U sastavu cele kose peskovi krupnozrni, gline, a u nivou donje terase, preko neogena, vrlo tipičan pokrivač rečnog šljunka, kvarcevitog.

Male: Dojna mala, s desne strane reke prema Culjkoviću; prema njoj, na levoj strani reke, Jakovljevića mala; do nje, preko potoka Preki Potok, Ćurića mala; do ove, preko potoka Marića Potok, Marića mala; do ove, preko potoka, opet na brdu, Stanišića mala; preko Reke, prema Stanišića i Marića mali, na desnoj strani Reke, Ignjatovića mala. Između njih, u dnu doline, na levoj strani reke, oko puta s obe strane, mala zvana Šor. Više glavnog dela sela, na jedan i po kilometar je Gornja mala, s obe strane Reke. Pod samim Prekim Brdom je Marića Gornja mala. Na bregu, prema Prekom Brdu, oko kilometar daleko od Gornje male, je ciganska mala Grebenari Gurbeti, na putu za Grabovac. A s druge strane, na desnoj strani Reke, ispod Bobije, druga ciganska mala zvana Slanača ili Karavlasi (Brane se da nisu Cigani već Srbi pravoslavni). Najzad, ispod Grabovca, mala Duga Luka (3 kuće) i koleba Gvozdenovića od 1942; Ristići i Marići kolebarili, pa se naselili, pre 15-20 godina.

Groblje je ispod Donjeg kraja, na bregu, do Belog Polja. Zajedničko za celo selo i obe ciganske male.

Bela Reka postaje od potoka: Ravna Reka, Čočin Potok, Brezovi Potok (nema breze), Ciganski Potok, Jerski Potok, Božin Potok itd.

U selu šest vodenica potočara: u Gornjoj mali četiri vodenice, u Dojnoj mali i u Dugoj Luci, po jedna vodenica.

Izvori u selu: Jovanovac i Klenovac, na desnoj strani reke; preko leta veliki deo sela uzima vodu sa njih, svi bliži; pod selom nema izvora. Nad selom: u Dugoj Luci je Marića izvor, Ristića izvor (pod Ristića šumom onih Ristića od šest kuća), Ciganski izvor i Marića izvor u Prekom Brdu, kod reke Miloševice, s desne strane Reke. Slanača je slana voda zimi topla, ne ledi se nikad, može da se kupa u njoj, voda čista; do Slanače bunar Stanka Kostića ima kiselu vodu to u mali Karavlasi. Slanača „kao ruka jak izvor”. Mineralni izvor i bunar svakako na rasednoj liniji ispod Bobije.

„Selo” je u „Šoru” tako kažu okolne male; oko „Sela”, glavnog mesta, gde su sudnica, škola, mejana, kovačnica, abacije (2), jedan opančar jedan mlin belorečki, 22 k.s. (na saugas, sa dva kamena), 30 metara na 24 časa izmelje. Braća Mandići iz Bele Reke drže pola mlina i onog u Petkovici.

Ogranci Cera, mesta bliža selu gde se stoka čuva leti pa i zimi: Bobija, Grabovac; osim toga: Jerski Breg (Erski), Erski Potok, Šuplji Breg i Šuplji Potok, Božin Breg i Božin Potok, Blažište, Duga Luka (ona uz tok Bele Reke, nad selom već). Njive počinju od Duge Luke pa na sever, do sela i oko sela, pa sve do Belog Polja, Granika, Cerika, Presike, Luga; takođe dolina Miloševice, od Grabovca pa do Granika (uz BeloPolje), Presike i Oglavka. Više sela, po bregovima: vinogradi, voćnjaci, utrine, šume u većini; a niže sela: oranice, livade, pašnjaci; u selu vrtovi, voćnjaci. Oko reke Miloševice i Bele Reke kukuruz, pasulj, suncokret, a po stranama „šenica”, ovas i drugo.

Stoka krupna i sitna ide preko leta svakodnevno na pašu u Cer, svaki za sebe. „Selska šuma” i „utrina” zahvata Ciganski Breg, Antonijin Breg, Brezovi potok, Jepurovu njivu, Kumovac (do venca, jedan deo). Ima i privatnih delova šume na planini, ograncima Cera bliže selu. Idu sa stokom i u „selsko” i u privatno tamo zajedno. Samo dve familije drže stoku u planini celo leto. A ostali seljaci, kad skinu pšenicu u selu, onda povuku stoku odozgo u njive na strnjike, za jedan mesec, po posle, kad se ovde ugari, zaore, opet u Cer, do zime, do prvog snega.

Dragomir Pandurović i Svetislav Jakovljević stalno kolebare po jedan stariji čovek sa decom, iz zadruge (prvog zadruga od 12 članova, drugog zadruga sa 15 članova). Osim njih, stalnih, Živorad Gvozdenović, Milisav Marić i drugi neki imaju kolibe bliže selu, i bave se na ograncima Cera samo leti, a zimi su kod kuće u selu. Preko zime svi koji imaju više svinja (po 10-20 i više) bave se stalno u Ceru, radi žirenja. Podižu kolebe i svinjce. Dolaze i Mačvani kad rodi žir, čak iiz severne Mačve dolaze (najviše iz Glušaca, Mačvanskog Metkovića, Noćaja pa i Bogatića). Kad opada žir, već avgusta, pođu, pa sve do Božića; kad svinje od snega ne mogu da se miču bave se tamo. Po četvorica — petorica njih naprave kolibe na Ceru (mesta: Tanka Kosa, Lipovi Oklisak, Ćuprica, Lipova Glavica, Široki Radovan i dr.), pa zajedno čuvaju; pre rata bilo 4 — 5 dinara od krmeta, a malo se i ne računa. Davanja za žir „žirovnica”. Hrastov „žir” razni: „belovi” ili „belići”, cerov, grmov ili graničev i bukov žir „bukvica”. Kad „ižire” svinje („ugoje”) onda teraju kući, kolju, prodaju.

Selo se bavi skupljačkom privredom branjem kupina. Boško Murgaški preko ovdašnje zadruge, zakupio selske kupine seljaci brali i prodavali ceo juli i avgust: tri vagona kupina selo nabralo (5 dinara prvi rod, 4 din iza toga, po kilogramu) skuplje nego pšenica (3 dinara). Ove godine bio odličan rod; prošle godine bio otkup u Lipolistu i Prnjavoru.

Reka Miloševica zove se po crkvi Miloševici, čije se ruševine nalaze na desnoj strani doline. Kamen za zidanje upotrebljen za zidanje bunara u selu Bela Reka (Živorad Ćirić u njegovom imanju je crkva bila). Selo zna za crkvu, ali ne pamti sveca. Tu je niknuo jedan klen iz oltara, debeo metar i četvrt u prečniku, odsečen pre dvadeset godina. Stari pričali da je niknuo iz oltara niko nije smeo da ga obori; pa se ipak našao jedan koji ga je posekao (neko iz Lipolista ga kupio od Ćirića Živorada). Kod crkvine Miloševice, u blizini, nađene 1936. godine srebrne pare (tanke, lagane), narukvice, đerdani predato muzeju u Beogradu.

Selo Bela Reka bila u Pocerini, knežini pod Milošem Pocercem. Miloš sedeo u Miloševcu, u Pocerini, gde bio grad. Sad Bela Reka u Mačvanskom srezu. Ima priča: Bela Reka zvala se nekada „Crna Reka”. Dala mnogo ljudi za rat, pa otada nazvana BelaReka. Druga je priča: pod Milošem Pocercem, tada se Bela Reka zvala Crna Reka; pa Miloš, kada je kupio dobrovoljce, dobio 17 konjanika iz Crne Reke prekrstio selo na Bela Reka. Kad je Miloš Pocerac zašao prema Lipolistu, stiglo ga 17 konjanika iz Crne Reke. To je bilo za vreme borbe niže Lipolista, na šancu bliže Duvaništu ili na Ravnju.

U Beloj Reci broj kuća 264, a broj stanovnika 1496.

 

Poreklo stanovništva

Zapamtilo se da je selo bilo svega četiri familije: Ćirići, Jakovljevići, Krejakovići i Đurići. Oni su starosedeoci. Svi slave jednu slavu, svetog Đurđa, Đurđevdan.

Đurići (21 k., Đurđevdan). 1 k. u Gornjoj mali, 1 k. u Šoru „Prekorečka mala”, ostalih 19 k. u Đurića mali. Najstarija familija u selu, od dalekog pretka Đure. Bio Đura, i braća Jakov i još treći zvani Pandur. Prema tome tri familije: Đurići, Jakovljevići i Pandurovići bili nekada jedna familija. Ne pamti se otkad se uzimaju.

Jakovljevići (9 k., Đurđevdan). U Jakovljevića mali su svi. Od Jakova, Đurinog brata.

Jakovljevići II (5 k., Lučindan). U Gornjoj mali. Bosanci poreklom. Njihov pramđed Blagoje doselio pre više od 100 godina u Grušić, a odatle u Belu Reku pre 100 godina. Vlajkov (60 god.) pramđed Blagoje došao iz Grušića, a njegova braća ostala u Grušiću (Ilija Janković, sada, 1 k. Lučindan). Drže se kao rodbina bliska o preslavi se posećuju.

Pandurovići (2 k. Đurđevdan). Đurića mala. Njihov predak bio pandur.

Vučinići (4 k., Đurđevdan). 1 k. u Đurića mali, 3 k. u Šoru. Milisavljev (45 god.) otac Jovan, deda Vidin, pradeda Đoka, čukundeda Vučina. I oni stari, rođeni u Beloj Reci. Vučina, Ćira i Staniša bili braća od njih Vučinići, Ćirići i Stanišići.

Ćirići (17 k., Đurđevdan). Sve u Šoru, 1 k. u Gornjoj mali kod karavlaških Cigana.

Stanišići (7 k., Đurđevdan). U Stanišića mali. Dušanov (50 god.) čukundeda Staniša on ostao na starom mestu, gde su svi bili, pa Ćira sišao u Šor, a Vučina u Đurića malu.

Marići (14 k., Nikoljdan slavi 6 k., Aranđelovdan 8 k.). 6 k. u Marića mali, 5 k. u Šoru, 1 k. u Dugoj Luci, 2 k. u mestu Ćasinac (do Petkovice, ispod Prekog Brda podelili se pa otišli na kolebu). Aranđelovdan slave od starog Marića, a oni što slave Sv. Nikolu, bilo jedno dete „dovoče”, došlo s materom iz Miline, od familije Ilića (ima ih više kuća u Milini). Lazar Marić (67 god.) od Svetonikoljaca, njegov pradeda Teodor „dovoče”, u Mariće doveden; Mladen Marić (53 god.), od Aranđelovdanaca njegov čukundeda Makevija, a pre toga bila neka Mara, ona bila domaćica-udovica, pa po njoj ime.

Marići (2 k., Alimpija). U Gornjoj mali. Iz Bosne doselili, Živanov otac Manojlo došao; prvo se naselio u Ravnoj Reci, gore u planini, pa posle sa kolebe u selo.

Krejakovići (24 k., Đurđevdan). U Dojnoj mali 22 k., u Šoru 2 k. Čedomirov (58 god.) pradeda Miloš, a Svetozarov (56 god.) pradeda Gaja; Miloš i Gaja bili braća, i još treći, Đoka. I oni su starosedeoci. Zvali se Popovići; bio od njih neki pop, pa pevao kao „kreja” i po tome su nazvani Krejakovići. Jedna kuća u Beogradu.

Dobrići (1 k., Đurđevdan). U Šoru, spram Đurića male, svi na jednom mestu. Samoilov (74 god.) deda Đurica iz Cerove, iz Rađevine, još njegov otac došao.

Ristići (11 k., Đurđevdan). U Marića mali 6 k., u Dugoj Luci 1 k., u Gornjoj mali 3 k. Milosavljev čukundeda Ristivoj bio u Šoru, pa pobegao od Turaka u brdo; čerez Ristivoja.

Ristići. Stara familija.

Rosići (7 k., Nikoljdan). Iznad Marića male. Doseljeni, od Jadra su im stari.

Ignjatovići (3 k., Lazarovdan). U Ignjatovića mali, spram sudnice. Starosedeoci.

Vasići (3 k., Ćurđevdan). U Ignjatovića mali, preko Reke. Dušanov (55 god.) pradeda Vasa, doselio iz Stupnice (Jadar).

Damnjanovići (5 k., Đurđevdan). U Šoru, oko škole. Stara familija. — Popovići (4 k., Đurđevdan). U Gornjoj mali. Jedna kuća u Crno- barskom Salašu. Dragutinov (63 god.) deda Nikola iz Velikog Sela u srezu Jadranskom.

Bojići (1 k., Sv. Jovan). Gornja mala. Njihov đed Savko i njegov otac Bora došli, sigurno od Jadra.

Mandići (7 k., Đurđevdan). U Gornjoj mali. Stara familija. Dragutinov (47 god.) pradeda Matija.

Radojičići (4 k., Jovanjdan). Gornja mala. Doseljeni, nepoznato odakle. Nije „starodrevna” familija.

Pavlovići (2 k., Nikolaja, letnji Sv. Nikola). Iz Preka, „Prečani”, iz sela „Krestur” (Krstur Ruski u Bačkoj). Pre „onog rata” došao Miša pokojni, kao majstor uz vršalicu, mašinšloser i ložač.

Pavlovići II (2 k., Aranđelovdan). U Šoru. Iz Petlovače došao pokojni Gavra, donela ga mati pre oko 70 godina.

Martići (2 k., Mratinjdan). U Gornjoj mali. Iz Grušića, kao pastorče, donela mati dovoče Stanislava pokojnog, pre 70 godina.

Tomići (1 k., Petrovdan). U Gornjoj mali. Nepoznato poreklo. Iz Lukića Potoka kod vodenice, kao lončari sedeli.

Milovanovići (1 k., Nikoljdan). U Gornjoj mali. Radivoj išao uz vršalicu kao momak, zaverio se s devojkom i ostao u selu. Nepoznato odakle.

Lukići (4 k., Đurđevdan). U Gornjoj mali. Iz Klenja se doselio, došao ženi u kuću od Lukića iz Klenja njihov pramdeda.

Stefanovići (4 k,, Đurđevdan). U Gornjoj mali. Nepoznato odakle su doseljeni.

Isailovići (2 k., Nikoljdan). U Ignjatovića mali. Stanoja i Stanišu dovela majka iz Jadra, iz Brnjca, u Vasiće. Slave očevu slavu.

Gvozdenovići (2 k., Nikoljdan). Slobodanov (37 god.) pradeda Đura doselio iz Velikog Sela, iz Jadra.

Dugonjić Živorad (1 k., Stepanjdan). Stanišića mala. Uljez u Gvozdenoviće, iz Lipolista 1932. godine.

Stankovići (1 k. Alimpijeje slava Pavlova, a Ignjatije je slava njegovog posinka Milića). Pavlov otac Ilija Stanković iz Klenja, došao u kuću Kežića oni bili „starodremci”. Ignjatije je njihova slava. Kežića ima još.

Đurđevići (2 k., Đurđevdan). U Marića mali. Nepoznato poreklo.

Milinski (2 k., Đurđevdan). U Gornjoj mali. Iz Klenja, Ivan i Milan uljezi. Ivan, Nenadov deda, uljez u Jovičiće čuvenu familiju; Milan, otac Obrenov, uljez u Mandiće pre 80 godina.

Dragojević (1 k., Đurđevdan). U Marića mali. Đoka iz Dragojevca došao pre 80 godina.

Lukići-Kaporčići (3 k., Aranđelovdan). U Dojnoj mali. Nepoznato poreklo.

Lukić Milorad (1 k., Nikoljdan). U Dojnoj mali. Uljez u Saviće, iz „Preka”, Prečanin, pre 40 godina, bio momak, ovde služio još kao dečko.

Isakovići (2 k., Nikoljdan). U Dojnoj mali. Nepoznato poreklo.

Ilić Stojadin (1 k., Alimpija). Uljez u Isakoviće, iz Jadra pre 10 godina. U Dojnoj mali.

Grijak Trifun (1 k., Đurđevdan, slava ženina). U Dojnoj mali, Uljez u Krejakoviće, iz „Preka”, iz Hrvatske, iz Like, Vrhovine.

Ilić Milan (1 k., Ignjatija). U Jakovljevića mali. Iz Zminjaka Milanov otac Mitar došao kao uljez pre ZO godina, u Jakovljeviće.

Aksentijević Momčilo (1 k., Nikoljdan). U Gornjoj mali. Momčilov čiča Dragić sa njim, kao posvojenikom, iz Krnula, pre 40 godina. Ciganska Dojna mala rumunska mala zvana Slanača:

Stanojevići (5 k., Petkovača). U Beogradu 4 k. 1945, u Šapcu 1 k., od 1946. Milanov deda Vasa. On i ostale familije Karavlasi iz Ciganišta iz Livada Šabačkih, od pre 100 godina. Ovamo se doselili zbog drva i zemlje. Pravili korita, kašike, karlice, vretena, sipice za točkove; pravili i prave ćumur; rade zemlju, imaju i vinograde, voćnjake.

Kostići (3 k., Petkovača). Tri kuće u Beograd, 1945, jedna kuća u Meovine, 1945. Iz Livada Šabačkih iz Ciganišta. Isto zanimanje kao prednji.

Kostić II Ljuba (1 k., Aranđelovdan). Iz Čokešine pre 15 godina, kupio kuću i plac, a postao tu zet, pa se doselio.

Kostići III (4 k., Petkovača). Iz Livada Šabačkih , iz Ciganišta.

Todorovići (6 k., Nikoljdan). Takođe iz Ciganišta, Livada Šabačkih.

Vasići (1 k., Nikoljdan). 1 k. u Beograd, 1940. godine. Iz Ciganišta.

Mitrovići (3 k., Petkovača). Bošnjaci, iz Bosne, vlaški Cigani, iz sela Lopare, Beljinski srez.

Dimitrijevići (1 k., Petkovača). 1 k. u Beograd 1945. godine. Iz sela Petkovice, došli pre 70-te godine, došao deda Stevan, kupio parče zemlje.

Đokić Petar (1 k., Petkovača). Vlaški Cigani, iz Petkovice, pre 30 godina.

Arnautović Žarko (1 k., Aranđelovdan). Njegov deda iz Lipolista, preko 70 godina, kupio parče zemlje u Drenovi (breg ispod Bobije), pa preprodavao dalje.

Kovačevići (2 k., Petkovača). Tri kuće u Beograd, 1945. Iz Ciganišta od Livada, danas zvanih Šabačkih.

Kostići IV (1 k., Aranđelovdan). Dragić iz Lipolista pre 40 godina. Njegov brat Stanko u Omoljicu, 1945, a otud u Beograd, 1946. napustio zemlju dobijenu od agrara, dok u Omoljici ostao Dragićev sin Danilo. — Jovanoaići (1 k., Petkovača). Njihovi stari iz Lopara, iz Bosne, pre 80 godine. Došao Stevan „Stupa” (kopao stupe za so, ovde ih pravio).

Matić Milutin (1 k. Mala Gospojina). Iz Muselina (Jevremovac), 1914, vlaški Cigani.

Stankovići (1 k., Petkovača). Iz Ciganišta, iz Livada Šabačkih.

Radosavljevići (1 k., Petkovača). Iz Ciganišta, Livada Šabačkih. 1 k. u Štitaru od 1945. godine.

Jovanović Dragutin (1 k., Petkovača). Nadimak „Gujin konj” (vilinski konjic). Iz Desića pre 15 godina. Vlaški Cigani govore srpski i rumunski. Ne žele rumunsku školu. Ne mešaju se sa Ciganima u Gornjoj Ciganskoj mali to su Gurbeti. Gurbeti govore ciganski, ali i srpski. Gurbeti rade više zemlju, žene predu, grebenaju vunu, kudelju. A vlaški Cigani su više drvodelje, ćumur pale i dr. Muzikanti su više vlaški Cigani; oni srpski govore slabije, izuzev jednog pevača. U vlaške Cigane se udala skorije jedna, a i od ranije se udavale seljanke za njih. U Slanači živi

Mitrović Milan „Turčin” (1 k., Aranđelovdan). Iz Bosne, od Zvornika, došao kao „Turčin” Meja, pa se ovde prekrstio i oženio pre 15 godina. Uzeo ženu iz Lipolista, od seljaka. „Nije Ciganin već Muslimanin”.

Gurbeti slave većinom Svetog Nikolu u Gurbetskoj Gornjoj mali. Nikola Jovanović, Gurbet, rodom od ovdašnjih, živi sad u Crniljevu Šabačkom sa pet sinova peva i svira.

Stevanovići (8 k., Nikoljdan). Bili čergari pa se naselili na Vidovcu Gornja mala; rodonačelnik Stevanovića, Jevrem, prvi se nase- lio kao čergar.

Nikolići (4 k., Nikoljdan). Gurbeti. Poreklo nepoznato.

Đorđevići (2 k., Nikoljdan). Gurbeti, poreklo nepoznato. Gurbet

Gajić Đorđe (1 k., Đurđevdan). Iz Varne došao pre 6 godina, uljez u Petroviće.

Milošević Mara (1 k.). Sa dvoje dece iz Bogatića došla ove godine; Gurbeti.

Petrovići (3 k., Nikoljdan). Gurbeti, poreklo nepoznato.

Joksimović Živojin (1 k., Nikoljdan). Uljez u Stevanoviće, iz Nakučana 1945, Gurbeti.

Ivanković Nikola (1 k., Mioljdan). U Šoru. Iz Like, 1935. godine, iz sela Zalužnice, srez Otočac.

 

IZVOR: Vojislav S. Radovanović, ŠABAČKA POSAVINA I POCERINA – Antropogeografska ispitivanja; iz terenskih beležnica građu priredila MILJANA RADOVANOVIĆ, 1994. (strane 193-199), priredio saradnik portala POREKLO Vojislav Ananić

 

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.