Poreklo prezimena, selo Čokešina (Loznica)

3. mart 2013.

komentara: 0

Poreklo stanovništva sela Čokešina, opština Loznica. Prema antropogeografskim ispitivanjima 1947, 1948. i 1949. godine “Šabačka Posavina i Pocerina“ Vojislava S. Radovanovića. Priredio saradnik portala Poreklo Vojislav Ananić.

 

Čokešina je razbijeno mahalsko selo. Male su: Stržanica (uz glavni izvorišni krak Reke), Trnovica (uz levu pritoku), Šujića mala (uz Manastirsku reku), Radikovac (na desnoj strani doline, na visokoj terasi); Gornja mala, više ove; Radanovića ili Dojna mala pod Džajevcem sve do izlaza Reke u Polje. Ispod Džajevca do Čokešinske reke kratka padina i na njoj Dojna mala, na rečnom podu koji odgovara najnižim jezerskim fazama. S desne strane Čokešinske reke, idući od Opštine u sredini sela, penje se na tipsku zaravan od 150 m na kojoj mala Radikovac.

Po predanju selo bilo sedam ili devet kuća. Bilo naređenje da sađu u Pusto Polje. Tamo ima i sad kućerine neke. Posle izbegli od Turaka ovamo u brda. Pored puta nije bilo kuća do pre 40-50 godina, ni tri-četiri kuće; bile po brdima.

Na Grobljanskoj kosi, odmah više manastira groblje: s desne strane uzbrdo, cigansko, s leve strane puta srpsko groblje. Odvojena, ali jedno do drugog.

Seoska preslava prva nedelja po Nikolajima letnjim. Slava manastira Mala Gospojina; bila i Vavedenje, ranije.

Seoska „Reka” (Čokešinska reka) od tri kraka: Manastirska reka, Stržanica i Trnovica; čim iziđe iz sela zove se Jerez. Ova se „Reka” zove Radanovača ili Radanovačka reka (v. porodicu, a ovo je „po knjigama”). Izvori su: Ajdučki izvor (kod manastira, u šumi), Bela Voda (u manastirskoj šumi), Bukovac (Bukovak šuma), Osoje (u manastirskoj šumi) tu bila česma Dragića Samurovića (pa propala). U selu Čokešini nema vlažne kulture; nema ni dovoljno vode preko leta, čak ni u bunarima kraj reke, koja za vreme suše usahne. Na kosi Beljavine, između Lipovog potoka i doline Čokešinske reke, bunari do 30 m. U dvorištu Krste Adamovića, odmah ispod vinograda, na temenu kose kopan bunar od 14 m: 9 m žuta glina, šljunak 2 m i zatim do 14 m plava glina, peskovita, sa muskovitom; nije naišao na vodu u ovoj glini i zatrpao ga. Na površi Radikovca, u avliji Radivoja Mijatovića, bunar dubok 28 m: ozgo, ispod ilovače, sitan plavičasti pesak, krupnozrni žućkasti i beli pesak, osobina grusa. Na Radikovcu bunari skoro presuše; dovlače vodu buretom iz bunara od reke. Sa opštinskog bunara vodu nose gore i za piće i za stoku (nju gone na pojenje dole, na bunare u potoku). U Radikovcu bunar najdublji 31 m; na levoj strani doline slično. U Gornjoj mali, više Radikovca, najdublji bunar 45 m.

Vetrovi su: ustoka (istok), jug, severac ili drinjak. U proleće „se tuče” sever sa jugom, da bi se jači „oteo”.

Obe kose oko Lipovog potoka, preko kojih se prođe od Novog Sela do Čokešine, s leve strane potoka Gogino brdo (180 m) i s desne strane potoka (167 m), predstavljaju jezerske podove ujezer- skim sedimentima preko modrih krečnjaka sa kalcitnim žicama. Na Džajevcu najtipičnija plavo-modra jezerska peskovita glina (sa muskovitom) ispod ilovače i šljunkovito-peskovitog nanosa. U podnožju Goginog brda, na mestu zvanom Lipovica-Baščica, ispod kvarternog glinovitog nanosa, čije naslage pokrivaju sav teren, otkriveni slojevi modrog kristalastog krečnjaka, vrlo razdruzganog i ispunjenog kalcitnim žicama. Svakako karbonski krečnjak, Tu krečane, pet u nizu, na odseku brda. U dolini Čokešinske reke niže manastira Čokešine, vidi se ispod nivoa kose Starac-Radikovac, koja je od jezerskih peskova, rečna terasa 15-20 m iznad reke, sa jasnim pregibom do na kosu. Preko ove kose kojom vodi uzana pruga, dolazi se na drugi deo iste kose, „Svinjčine” i Zabran, gde vinograd Nenada Vragolića.

Ime sela po vinogradima. Polje do Prnjavora zove se Buzdovanlije: bacio Miloš buzdovan sa brda Milićevca. Kad su Turci razbili Srbe na Kosovu, onda su Bošnjaci, vraćajući se kao razbijena vojska, naišli na Miloševu mater, na mestu do Petkovice, danas zvanom Nečaja: „Ne čaj, ne čaj, Miloševa majko, odbi ovce u to Pusto Polje (do Prnjavora-Buzdovanlije), Miloš ti je davno poginuo!” Po tom jadikovanju Miloševe majke mesto zvano Jadovica, blizu Nečaja; Ždralovica je to isto mesto, u blizini bara tu Miloš svoga ždralina pojio (tu i ždralovi sleću u polju, kad naiđu). Za izvor u sredini sela priča se da ga pronašao Miloš Obilić kad je rešio da podigne sebi zadužbinu, sa Markom i Reljom Krilaticom (od Pazara) konji našli vodu na putu za manastir. U Petrovića šumi, u urvini, u jarugama bili zbegovi, svakako iz vremena prvog ustanka i boja na Čokešini, na Lazarevu subotu, na Cveti. Boj na Čokešini bio je na kosi levo od seoske Reke.

Manastir Čokešina imao svoj letopis od osnivanja (po tradiciji napred zabeleženoj od Miloša Obilića), pa ga Nemci uništili za vreme kaznene ekspedicije, paljenja Čokešine i streljanja (38 samo kod manastira, a svega u selu 282 lica). Crkvu obnovio iguman Hadži Konstantin umro 1820 godine. Ikonostas živopisali majstori, tj. moleri Mihail Konstantinovič, iz Bitolja, i Nikola Jankovič, iz Orida, 1834. godine, jula 20. Oltar manastira Čokešine podignut prilozima Miloša Obrenovića i dr. Jeromonah Sofronije Mijatovič, rođen iz Crne Bare, u predelu Mačve, umro 1848. Stojan Stanković, 1885, selo Čokešina poklonio zvezdicu za proskomidiju. Ranisav Vragolić poklonio krst manastira Rilskog. Spomenik iz 1890: „Braći Nedićima, Gligorije i Dimitrije (Janko), rođeni iz Osečine, Valjevski okrug sa trista srpskih junaka”; polomljen krst od bombardovanja.

Dobra manastira Čokešine: 486 ha 36 ari šume i oranica zajedno; od agrarne reforme manastiru ostalo 10 ha oranica i vinograda sa voćem. Manastirska šuma pruža se od manastira do Venca: Mršića grob i Cerje, Kumovac, do Vratoloma, na granici atara Petkovice i Čokešine. Manastir u polju ima Jadovicu, Pusto Polje, Adicu (to podeljeno seljacima (oko 50 ha)).

U manastirskoj šumi iznad sela držali su seljaci leti, kod koliba (zapaljenih u ratu) stoku na Širokoj Ravni, Kumovcu, Mršića Grobu. Dobrosavljevići, Stojanovići i Jankovići imali do rata stalne kolibe za vreme rata popaljene; nešto su sad obnovili. Oni imaju i delove šume, pašnjaka i voća kao svoje imanje, na Ceru. Seljaci izgonili stoku, čim padne sneg, još u martu i aprilu, pre Đurđevdana, i boravili tamo skoro do zime, dok ne padne sneg, svinje gore ostanu i za vreme snega kad ima „žira” i „bukvice”. Svaki uplaćivao manastiru po 5 dinara od ovce; od koze i vola po 15, od svinje po 15 dinara; a sad od ovce, državi, 10 dinara, od koze 20, od vola 15, od svinje 20 dinara. Svaki sam svoju stoku čuva. Za svinje koje ostaju da prezime radi žira, bukvice, prave „kotar”, a ljudi odlaze kući.

U Čokešini 316 domaćinstava i 1616 stanovnika. Od toga popisano (sa imanjem preko 5 ari) 246 domaćinstava, a ostalo bezemljaši (350 lica sa oko 80 domaćinstava).

 

Poreklo stanovništva

Stančići (3 k., Stepanjdan). U Dojnoj mali. Prvi doselili, pre Karađorđa, ne znaju odakle.

Radanovići (25 k., Đurđic). Svi u Dojnoj mali. Dragićev (69 god.) pradeda Gaja; on ili njegovi iz Radalja. Bili braća crni i beli Gaja. „Kod kaluđera knjige starostavne, kažu da su iz Kavkaza”.

Stojinovići (22 k., Aranđelovdan). Svi u Dojnoj mali. Doseljeni iz Hercegovine „od Nemanjića loze slavne”. Ljubomirov (64 god. — on glavni prikazivač o Milošu) otac Petar (rođen 1844), deda Jovan, pradeda Avram, čukundeda Milan, pračukundeda Matija, prapračukundeda Stojin; on, i braća Maleta i Baja, iz Hercegovine; svi prvo u selo Bradić došli, odatle Stojin ovamo, Maleta u Ribare (Maletići), a Baja u Petkovicu (Bajići, Mirići, Kojići).

Vragolići (22 k., Sv. Jovan). U Gornjoj mali, izuzev tri kuće u Dojnoj mali. U Jadranskoj Lešnici 2 kuće, na miraz, 1906; dve kuće u Šapcu. Iz Papraće, sela do istoimenog manastira. Kad su katane udarile, već bili doseljeni. Aleksin (51 god.) čukundeda Petar i njegov brat Sima doselili; pre njih, pre čokešinskog boja, pomora manastira, bili došli Gajo, Milo i Tešimir braća, braća od stričeva (zamrli). Njih nazvao neki musliman: Vraže, vraže vrag. Vragolića ima i sad u Papraći.

Nikoleševići-Mijatovići J (10 k., Sv. Trivun). Svi su u Radikovcu mali i 1 k., u Dojnoj mali. (1 k., u Beogradu, pre 35 godina). Iz Bosne, od Tuzle. Jovanov (81 god.) otac Petar, deda Nikola, pradeda Mijat-arambaša. Mijat ostao u Bosni; njegov sin Nikola (bio veoma veliki i zvan Nikoleš zato Nikoleševići) došao ovamo pre boja na Čokešini. Jovan pamti kad je bila svega jedna kuća kad je bila borba na Beljini (1876). („Mijat arambaša imao brata Malog Marjana, poginuo od Usa Arapina, izdao ga Bogačić Ilija, kum rođeni”).

Nedeljkovići (11 k., Mioljdan). U Stržanici mali. Velimirov (45 god.) pradeda Živan. On i njegov brat Maksim, iz Bosne. Maksim se doselio sa dedom Svetozara Milovanovića, Stefanom, i sa trećim, Jankom Petrovićem (deda Živka i Jordana Petrovića). Svatrojica, kao drugoviiz pocerskog sreza, na manastirsko imanje: Stefan Milovanović bio kuvar, Maksim Nedeljković bio u kolebi, „kolebar”, a Janko Petrović bio kočijaš.

Milovanovići (5 k., Đurđic). U Gornjoj mali. Doselio Stevan od pocerskih sela. (1 k., u Ribarima).

Petrovići (7 k., Đurđevdan). U Gornjoj mali. Deda Janko kad i prednji, iz Bosne, od Papraće (bili tamo komšije sa Vragolićima).

Starčevići (3 k., Trivundan). U Dojnoj mali. Sredojev (43 god.) pradeda doselio ovamo iz Hercegovine; njegov brat u isto vreme u Jadransku Lešnicu (i tamo Starčevići).

Dobrosavljevići-Šujići (111 k., Sv. Nikola). U Gornjoj mali. (1 k., u Beogradu). Milanov (541 god.) pradeda Dobrosav doselio iz Karanovca (Kraljeva), gde su bili sluge; atamo morali doći ranije, pre 1813, iz Hercegovine, oni sami, kao mladići. Za vreme bežanije Karađorđa, Dobrosavljevići su bežali „u Šokadiju”. Kad su se vratili, našli jednu kacu brašna zakopanu pri bekstvu preko Save, a sem toga samo tri kokoši u jednom šupljem grmu to je pričala baba Alekse Vragolića, Tomanija, koja je od Dobrosavljevića.

Stanarčići (pišu i Stanaričići) (3 k., Đurđevdan). U Gornjoj mali. (1 k. u Jelavu, 1 k. u Prnjavoru). Kupili imanje Pljoštaru od Manastira za 99 dukata 1854. godine. Pre toga doselili. U manastiru bila „stanarica” (ona što muze krave), pa nju uzeo Lazar, koji služio tu; onda nazvan Stanarčić po ženi.

Jankovići (13 k., Petkovdan). U Dojnoj mali. Doseljeni, nepoznato odakle.

Jevtići (2 k., Đurđic). U Dojnoj mali. Iz Pomijače. Ded Živkov (41 god.) došao.

Jakovljević Milisav (1 k., Sv. Aranđeo). U Radikovcu. Iz Pocerskog Dobrića, ušao u kuću, posle prvog svetskog rata.

Petrovići (6 k., Petkovica). U mali Stržanica). Cigani vlaškog jezika, Karavlasi, koritari ranije, sada peku kreč, neko i zemljoradnju radi. U mali Stržanica, više Petrovića, posebna Ciganska mala.

Adamovići (1 k., Aranđelovdan). Dojna mala. Krstin đed Petar, sa bratom Jakovom, iz Bogatića doseljeni. Petar bio zidar, Jakov kovač.

Adžići (2 k., Nikoljdan). Radikovac mala. Iz Dvorišta pocerskog, Milisavljev otac posinjen u Samardžiće.

Bajići (1 k., Aranđelovdan). Dojna mala. Miloradov đed „na miraz” došao, iz Petkovice.

Blažići (4 k., Alimpije). U Radikovcu. Poreklo nepoznato.

Boškovići (3 k., Mioljdan). U Radikovcu. Doseljeni, nepoznato odake. — Banda Todor (1 k., Đurđevdan). Doseljeni iz Like 1925. godine.

Bukvički (8 k., Nikoljdan). Gornja mala Stržanica. Iz Bukovika doseljeni. Božidarovog (47 god.) đeda Savatija otac posinjen ovde u selu.

Brkići (1 k., Petkovača). Cigani Rumuni, iz Mačve pre 50 godina. Stanuju „u šoru”, pored reke, do Opštine. Zemljoradnici.

Bimbašići (1 k.). Iz Novog Sela, od njihove male na Brdu (sad u Lešnici), Cigani koritari, 1911. godine. Ovde „u šoru”, pored reke.

Vujevići-Ere (1 k., Nikoljdan). Žive iznad manastirana mestu zvanom Starac (stari vinogradi bili). Markov otac Obren doseljen iz Ercegovine, 1876. bio ovde dobrovoljac, vojnik na Drini.

Vasiljkovići (3 k., Petkovdan). Cigani koritari; u „šoru”, kod reke dve kuće, a 1 u Trnovici mali. Doseljeni, nepoznato odakle.

Vasiljkovići (4 k., Petkovdan). Cigani doseljeni. Milanov (60 godina) otac Kosta, sa majmunima 1907. išao u Austriju, odatle u Rusiju 1912. godine; sa mečkom po Rusiji do 1925. godine (mečka sa Kavkaza); posle bili svirači i „cirkuzani”.

Vasići (4 k., Petkovdan). U Stržanici mali. Cigani Rumuni, Mijailo došao otuda, koritari, strugari, svirači. Čuture, buklije, čaše stolovače pravili.

Grbići (2 k., Aranđelovdan). U Stržanici. Cigani Karavlasi, doselili odnekuda.

Grudonjići (1 k., Petkovdan). U Stržanici. Karavlasi, doseljeni iz Srema pre5 0godina.

Đorđevići (2 k., Petkovdan). U Stržanici. Cigani Karavlasi, doseljeni, nepoznato odakle.

Desančić Dragomir (1 k., Nikoljdan). Dojna mala. Iz Badovinaca, 1922, došao uz sestru koja je bila ranije udata ovamo.

Dunđerović Milutin (1 k., Sv. Stevan). U Gornjoj mali. Đed Jovan iz Bosne, ušao udovici u kuću Vragolića. Stari bili dunđeri.

Dimitrijevići (3 k., Petrovdan). U Dojnoj mali (ona je i neposredno iznad „šora”). Iz Bosne, doselila tri brata; ubili agu, digli porod, pobegli u Srbiju; jedan u Štitar Sokići, jedan u Užice, jedan ovde Rogonja, Ivanov pramdeda.

Živković Predrag (1 k., Nikoljdan). Njegov otac bio usvojen u neke Janje Janjić.

Igrić Milivoj (1 k., Đurđevdan). U šoru, preko reke, Gornja mala. Iz Zasavice, 1942, ženi u kuću.

Jović Spasoje (1 k., Trivunjdan). U šoru pored puta. Trgovac iz Drlače, posle drugog svetskog rata ovde otvorio dućan.

Jovanovići (2 k., Nikoljdan). U Stržanici. Cigani Karavlasi, došli iz Drenovca Mačvanskog 1876.

Jovanovići II (2 k., Petkovdan). U Stržanici. Cigani zemljoradnici i muzikanti, doseljeni, ne zna se odakle ni kada.

Joksimovići (2 k., Petkovdan). U Dojnoj mali, Doseljeni, ne zna se odakle.

Kojići (2 k., Đurđevdan). Jedna kuća u Dojnoj mali, jedna kuća u Radikovcu. Doseljeni deda Đura iz Badovinaca.

Kosanić (2 k., Sv. Ilija). Skoriji doseljenici pre 60-70 godina.

Krajišnikovići (1 k., Petkovdan). U Stržanici. Cigani Rumuni, doseljeni iz Bosne 1876.

Kostići (1 k.). U Stržanici. Cigani muzikanti, doseljeni iz Bosne 1876.

Maglajčevići (5 k., Stepanjdan). U Dojnoj mali 4 k., u Radikovcu 1 k. Došli iz Bosne od Maglaja, posle rata 1876.

Marinkovići (1 k., Aranđelovdan). U Stržanici, Cigani rumunski. Ded Vasin, Petar, zvani „Samovoljac” iz Bosne; došao kao strugar (radio čaše od klenovine, slanike, čuture). Učestvovao u ratu protiv Turaka, „na Beljini” 1876.

Mitrić (1 k., Đurđevdan). U Gornjoj mali, preko Reke. Živkov deda Pavle Šoponja doseljen, nepoznato odakle.

Mitrovići (6 k., Sv. Nikola). Trnovica Dojna mala. Doseljeni iz Badovinaca.

Mitrovići, zvani Rnjići (7 k.). U Stržanici. Karavlasi Cigani iz Bosne. Doselio deda Rnjo. I oni strugari.

Stankovići (15 k., slave: Jovanjdan, 5 k. Aranđelovdan u Trnovici; 2 k. Aranđelovdan u šoru; 6 k. Petkovdan u Stržanici). Vojisavljev pradeda Jovan doseljen, ne znaju odakle. Od starine zanatlije: kovači, kolari, koritari; ima i zemljoradnika.

Mileusnić (1 k., Nikoljdan). U Šoru. Jovan iz Like (selo Brlog, Otočac). Doseljen 1946. kao zemljoradnik. Sin mu Stevan radio kao kamenorezac u majdanu još 1935. godine.

Petković Stepan (1 k., Nikoljdan). Dojna mala. Iz Crne Gore, pre 25 godina.

Petrići (6 k., Aranđelovdan). U Dojnoj mali 4 k., u Gornjoj 2 k. Doseljeni, ded njihov ušao u kuću, nepoznato odakle.

Radići (3 k., Petkovdan). U Šoru. Rumunski Cigani, doseljeni, nepoznato odakle.

Radosavljevići (1 k., Aranđelovdan). U Šoru, tu sišli iz Trnovice male. Rumunski Cigani.

Ramnović Lazar (1 k., Đurđevdan). Iz Like, kao kamenorezac došao 1935. godine. U Dojnoj mali, pod kiriju stanuje.

Rakići (3 k., Sv. Ilija). U Gornjoj mali. Davno doseljeni, ne zna se odakle. (1 k. u Beogradu).

Rudnički (2 k., Jovanjdan). U Dojnoj mali. Bili ovde i Erdevički, zamrli 1944. od četnika; iz Badovinaca.

Samardžići (5 k., Jovanjdan). U Radikovcu (Gornja mala jedan šor je Radikovac). Doselio njihov stari iz Bosne, pre 1876.

Starčevići (3 k., Trivunjdan). U Gornjoj mali 2 k., 1 k. u Dojnoj mali. Doseljeni, nepoznato odakle.

Stepanović (1 k., Mratinjdan). U Gornjoj mali. Radovan doselio iz Petlovače.

Stojanić (1 k., Nikoljdan). Gornja mala. Đura (poginuo) iz Cikota, iz Jadra, 1934.

Srdanović (2 k., Đurđevdan). U Radikovcu. Nepoznato poreklo.

Sremčevići (4 k., Petkovdan). U Trnovici. Rumunski Cigani, iz Srema.

Stanković Milorad Zurladžija (1 k., Petkovdan). U Stržanici. Iz Banovog Polja, 1905. godine.

Stankovići-Kokići (3 k., Petkovdan). U Stržanici. Doseljeni.

Tadići (2 k., Mioljdan). U Gornjoj mali. Nepoznato poreklo.

Todorovići (2 k., Petkovdan). U Stržanici. Stanojev (41 god.) deda Radisav iz Banovog Polja, Cigani.

Todorovići (3 k., Nikoljdan). U Stržanici. Iz Bosne, pre Radisava.

Todorović Vojislav (1 k., Petkovdan). Familija sa Vasiljkovićima.

Tadići (3 k., Đurđevdan). U Dojnoj mali. Nepoznato poreklo.

Šubarašević (1 k., Petkovdan). U Dojnoj mali, Ciganski Karavlasi.

Stanojevići Stevan i Dragić, sinovi Stanka (2 k., Petkovdan). U Stržanici. Diraju ih da su od „Romanovića”.

 

IZVOR: Vojislav S. Radovanović, ŠABAČKA POSAVINA I POCERINA – Antropogeografska ispitivanja; iz terenskih beležnica građu priredila MILJANA RADOVANOVIĆ, 1994. (strane 179-185), priredio saradnik portala POREKLO Vojislav Ananić

 

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.