Poreklo prezimena, selo Bobovik (Vladimirci)

16. februar 2013.

komentara: 2

Poreklo stanovništva sela Bobovik, opština Vladimirci. Prema antropogeografskim ispitivanjima 1947, 1948. i 1949. godine “Šabačka Posavina i Pocerina“ Vojislava S. Radovanovića. Priredio saradnik portala Poreklo Vojislav Ananić.

 

Selo se deli na tri male: Srednju, Gornju i Dojnu. Niz kosu idući duž seoskog puta koji vodi od Skupljena za Brdaricu, u Srednjoj mali je mesto zvano Vodica. Tu se drži vašar na prvi dan Trojice to je seoska preslava (molitva). Seoska crkva u Mehovinama.

Selo se graniči atarima: skupljenskim, meovljanskim, vla- dimiračkim, krnulskim i jalovičkim. Prema Skupljenu granica: Bežanac (tu ovo selo, Bobovik bežalo od Turaka za vreme prvog ustanka i 1813; tu bila šuma grničevina, cerovina, rastovina, brestovina, bukve nije bilo. Selo drži tu zemlju preko Mlakve do Pajića, Jerotića, Pantelića, Mirkovića i dr.); prema Meovinama: Vrbićanka (to je naziv vodenice na 700 — 800 metara iznad ušća Krečane, reke koja pogrešno nazvana Vrbi- ćanka po toj vodenici), zatim Vračevac („bio neki „vrač” koji gata malo više i ume da laže narod”); preko džade, prema Vladimircima, prvo bila granica ispod Rasadnika, do krajnje ulice varošice sada do potoka Krečane; zatim, prema Krnulama: majdan zvani Krečane (tu se pekao kreč, sada je majdan zasut) prema Jaloviku reka Lubenjak spram jalovičkih mala Gajića i Čolića (odozgo).

Pod selom je izvor Studenac, na strani iznad Mlakve pod Dojnom malom (nekad tu radila valjarica devet vodenica i valjarica bio nekad izvor jaki pa i sad je dosta jak); ispod njega je u polju Mlakve mesto zvano Jezerac prema tom mestu svud redom izvori ispod sela. U Gornjoj mali imao je izvor Cujićanka, na imanju neke Cuje, sad u Vrbića Dragutina.

Vodenica Vrbićanka je „od pamtiveka”, još iz turskog vremena; na dva kamena, potočara, melje samo kad ima vode (leti nema); bila najpre vodenica Isailovića i Sekulića odavde, pa onda se i Meovljani umešali Mirkovići, Pavlovići, Popovići; najposle iz Skupljena Jelenići.

Majdan između Bobovika i Krnula gde se nekada pekao kreč sada je zasut, u dubini velikoj, ispod ilovače žute; a pod ilovačom žutom ima dva i po metra crne zemlje humusni sloj vrlo moćan; poslednji pekao kreč Milovan, zvani Vuka Jelinić, iz Jalovika, na krnulskom ataru, na granici spram Bobovika, koji držao samo jedan ćošak od majdana pre 15—20 godina; inače davno je prestao da se peče (dok iz Volujca sad dolaze). Krečnjak otkriven sasvim u dnu doline, pored same reke.

U Srednjoj mali, na lubenjačkoj strani spram Jalovika, oko 300 do 400 metara od Vodice ima na mestu zvanom Delo, staro rimsko groblje, a i današnje seosko groblje. Ima i danas „rimskih” kamenova „rimsko piše”. Na tom mestu je, blizu groblja, s ovu stranu puta, na njivi Živanovića (sad Pavlovića, iz Ljubovije, „ersko” pre desetak godina) iskopan ćup srebernih tankih para pre 40 godina. Pare od „pleka” „krmača i prasci na tim parama”. Slično i u meovljanskom ataru na Vračevcu, iskopali isto takvu ćupu sa parama kad su riljali za vinograd „krmača i prase, jedno ili dva” na tim parama. Oba ova mesta tragovi starih naslja. Na jalovičkoj strani bile tu doskora Kekića kuće. U Gornjoj mali Vrbići na njivi izoravali spram Lubenjaka, cigle. Ima u Krnulama mesto zvano Selište (isto kao u Orašcu, do Orida). Ovde nema.

U Srednjoj mali, kod Vodice, bilo ranije čuvano ograđeno mesto sa starim seoskim čardakom, košem zakukuruz. Od turskog rata selo prestalo da meće kukuruz u njega; poslednji put 1912/13, i 1914/1915, za vreme kmetovanja Paje Sekulića, Živojina Glišića i Dragutina Erakovića. To nije naređivala vlast, već je samo „selo” to činilo da ima rezerve za hranu (samo kukuruz u klipu). Poslednje brvnare bile: u Dojnoj mali kuća Stojanovića polubrvnara-polučatmara, nacepana pa olepljena; u Gornjoj ma- li, Markovića II Živojina, kuća. Prva bila pokrivena ćeramidom, a druga daskom. U Ilića Janka, odnosno njegovog sina Stanisava, sada kao „zgrada” još stoji stara kuća od brvana zarezanih na ćoškovima za uzglobljivanje (nije na ćert); to su brvna od rascepljenih „ćutaka”.

Familije

Dojna mala:

Sekulići (1 k., Đurđevdan). Došli iz sela Trlića od Uba, gde i sad imaju „vamiliju”. Još od turskog vremena.Sada to ime nosi u selu posvojče, a zvanično se zove Kuzmanović, Đuka, Đurađ, iz Hrvatske, od Fijume, od 1918; doveo ga Paja Sekulić kao vojnik, posle Solunskog fronta našao ga tamo kod Fijume, kao dečka, siroče. Sekulićevi sinovi, četvorica „izumrli”: Dragić, Dobrosav, Slobodan i, Obrad po Srbiji (izginuli) 1914 — 1915. Đuka uzeo slavu poočima po nasledstvu, a pre toga kao mali, bio katolik.

Ćosići (1 k., Lazarovdan). Stari ne znaju odakle su.

Maksimovići (1 k., Lazarovdan). Neko od starih se naselio na to mesto, zato uzeli tu slavu. Ne znaju odakle su.

Glišići (18 k., Lazarovdan). Oni su od popa Gliše iz Karađorđeva vremena. Vojislavljev (66 god.) deda bio Ilija. Dalje ne zna. Pop Gliša služio u crkvi meovinskoj, daščari ne zna se odakle je došao.

Matić Mihailo (1 k., Lazarovdan). Iz Komirića pre 13 godina kao kovač došao. On je „seljak čovek nije Ciganin”. Ovde se prizetio u Glišiće, slava po ženi .

Živanovići (2 k., Lazarovdan). I oni su od starine. Bio neki „Erdelja” bio mnogo ljut čovek zauzeo zemlju konjem jašući. Od Erdelja, iz Mađarske došao.

Stojanovići familija po ženskoj liniji Tasića (1 k., Lučindan). Ne zna se odakle su.

Lukići (2 k., Lazarovdan prvobitno slavili, pa jedan u Gornjoj mali uzeo za goste, da ih dočekuje Nikoljdan, a za Lazarovdan samo pali sveću i seče kolač). Ne zna se odakle su.

Skrobići (1 k., Nikoljdan). Rajkov (67 god.) deda Ilija dalje ne znaju. Rajko se ovde prizetio u Lukiće, pa ih on odgajio i poženio i pošto ih je kao zet skućio, odelio ih bili zadruga. Došao iz Orašca na Savi 1920. (ima još 11 — 12 kuća tamo); posle kupio zemlju ovde (po svršetku rata, 1920. došao iz Pečuja i odmah se oženio).

Pavlovići (3 k., Trivunjdan). Od Ljubovije „Ere”, došli 1940. godine, kupili imanje od Privredne banke a.d. iz Šapca (Živanovića imanje „zgrabio” im imanje Krsta Kikić-Pavlović, trgovac iz Šapca, pa posle prodao banci). Iz nekog sela od Ljubovije.

Petrović Jeremija (1 k., Nikoljdan), zet „njin”, i on od Ljubovije. Kupio imanje 1940. kad i oni, uzeli zajedno zemlju pa posle razdelili, „razgodili imanje”.

Srednja mala:

Erakovići (18 k., Jovanjdan). 11 k. ovde i 7. u Gornjoj mali. Oni su sa Njeguša iz Crne Gore. Četiri brata došla, dva u Bobovik (Koja i još jedan), treći ostao u Bresnici kod Koceljeva (ima ih tamo 17 kuća) a četvrti otišao u Kupinovo (zamrli).

Vrbići (5 k., Lazarovdan). Priča se od starine da su njihovi stari došli od mađarske granice. Po njima vodenica Vrbićanka (nad ušćem iste rečice, u karti tako nazvane). Dobrivojev (48 god.) pradeda Antonije i njegov brat Branko. Došao otac ili deda Antonija i Branka. Bila su tri brata. Jedan ostao tamo „preko”, drugi otišao iza Loznice u neko selo gde ima isto tako Vrbića, a treći brat ovde. Od Branka su Đurađ, Pura i Đorđe. Brankovog sina Đurđa zvali „Madžar” „ruganica naša”.

Gajić Lazar (1 k., Jovan Zlatousti). Iz Jalovika Lazarov otac Obrad pre 40 godina. Dovela ga mati kad se ovde preudala u Brankoviće (za Marinka). Pre toga bila prvi put preudata u Vukoviće u Riđakama tamo bio Obrad kao dete.

Gornja mala:

Kovačević „Milan” Jovan (1 k., Nikoljdan). Iz Banata ženi na imanje 1919. godine.

Markovići 1 (1 k., Lazarovdan). Stari.

Đurović Stojadin (1 k., Aranđelovdan). Od Kosjerića, selo Braj- ković, 1921. došao kao sluga u Erakoviće, i kod drugih služio.

Dimitrići (3 k., Lazarovdan). Od starine ovde. Novakov (60 god.) deda Mitar.

Markovići II (4 k., Lazarovdan). Nedeljko, Živojin, Milan i Kristina četiri kuće. Nisu rod Markovićima I.

Malo izdvojeni u Dojnoj mali pod brdom:

Jovanovići (4 k., Nikoljdan). Cigani „polutani”. Za Stepana pobegla Živana, iz Vladimiraca, od Marjanovića, zvanih Krbulje (bio neko u porodici grbav, šantav). Ne govore ciganski ni vlaški samo srpski. Stepanovi sinovi Dragić i Milovan, a druga dva sina, Lacana i Dragomira ubili Nemci 1942. Stepan bio kovač, sad su zemljodelci.

 

IZVOR: Vojislav S. Radovanović, ŠABAČKA POSAVINA I POCERINA – Antropogeografska ispitivanja; iz terenskih beležnica građu priredila MILJANA RADOVANOVIĆ, 1994. (stranE 99-102), priredio saradnik portala POREKLO Vojislav Ananić

 

Komentari (2)

Odgovorite

2 komentara

  1. Marija

    Bas interesantno. Saznah sad nesto novo o svom poreklu po babinoj liniji. Secam se svog cukundede Dobrivoja, koji se ovde spominje, dugo je ziveo. Dalje od njega nisam znala.

  2. Gordana Lukic Grbovic

    LUKICI u Bobovik dosli su pre Skrobica
    Vlasnik imanja u Donjoj mali bio je
    BORAC KOJI JE POGINUO NA KAJMAKCELANU ZIVOJIN LUKIC spomenik mu podignut na k.p.240/2 “Delo”u njegovu kucu se uselio Rajko Skrobic i ozenio udovicom Zivojina koja je imala troje dece cerku i dva sina ,jedan se zvao Pera Lukic moj deda koga su dali na usvajanje .
    Molimvas pomenite podatke zalosno je da jedan borac ostavi kosti svoje a vi ovako pisete
    Pokusajte kontaktirati one koji znaju
    Pozdrav,
    Volim svoje korene, tuzna unuka Goca