Poreklo prezimena, selo Borina (Mali Zvornik)

Poreklo stanovništva sela Borina, opština Mali Zvornik. Stanje iz 1930. godine. Prema studiji “Sokolska nahija” Ljube Pavlovića. Priredio saradnik portala Poreklo Vojislav Ananić.

Ovo drinsko selo je s obe strane rečice Borine.

Oko sela su: od zapada Drina i rečica Borina, od juga Pećina, Davidovo Brdo, Preseka i Krnja Jela, od istoka Boranja, Biljeg i Zavorje, od severa Jelica, Mamutovac, Bobija, Čemernica, Kamenica, Klisar, Batar, reka Borina.

U Borini je glavna reka Borina. Njene su pritoke: Bukovik, Orahovac, Roguljac, Ranitovac, Crkvenjak, Kamenica i Kraljevac. U selu je i rečica Maljetovac. U selu su izvori: Turska Česma, Vrelo i Korita.

U Borini su brda: Mijina Njiva, Krš (Kršić), Zlostup, Cip, Rnjakovac, Mamutovac, Jelica, Brdo, Milutovac, Nejska, Kosa (Gučevo), Peckovo Brdo, Gaj, Crkvina, Rust, Đedovac, Metaljka, Gučevo, Kulište, Velika Hajka, Čemernica, Široki Put, Klisar, Bobija, Ćukovac, Bukovo i Jelik.

Njive se zovu: Klisar, Luke, Kamenica, Padalište, Rupe, Vrela, Biljeg, Mamutovac, Njive, Ade, Podkrš, Podkućnice, Jabučje (G. Borina) i Podcrkvine. Dobre su livade Lukavice.

Na desnoj strani Borine je prostrano polje Batar, koje je u tursko doba bilo naseljeno muslimanskim rodovima. Ceo prostor do Drine i sve tako zvane Brasinske Ade, cela Lepenica, bili su neposredno vezani za muelimansko selo Batar, koje je bilo na onom prostoru, gde su danas škola, crkva i mehana u Brasini. Batar je drinsko polje od drinskih niskih i peskovitih ada i od 3 poličasto dignuta dela Polja na kome su naselja, voća i svi usevi. Drina stalno plavi ade, zato su one ili u peskovima ili vrbacima ili pod kukuruzom, a gornji deo Polja je slobodan od poplava svih reka. Batar je podeljen na oba sela; veći je deo pripao Borini, a manji Brasini, a Erasinske Ade naprotiv većim delom su pripale Brasini, a manjim delom Borini. Lepenicom treba zvati celu levu stranu reke Borine od njenog ušća pa do ušća rečice Lepenice. Ona se odmah diže iz Drine 3—10 m u visinu i tako s malim nagibom reci Borini diže se polako pod Cip. I ona je bogata u dobroj zemlji za rad, za voća i šume. Gornji delovi Borine ispod Boranje i Gučeva ili su u kamenu ili u peskovima i šljunkovima i oskudni su u dobroj zemlji za useve i voća, ali su u gustim šumama.

Borina je Cipom podeljena na dva zasebna dela, od kojih svaki za sebe može biti selo. To su Gornja i Donja Borina. Donja se Borina deli na dva kraja, na Lepenicu i Batar.

Stara groblja na Biljegu, pod Cipom u Lepenici, kod škole i crkve, kod mosta na levoj obali Borine, mnoge zidine na Biljegu i niz G. Borinu do Cipa, stara crkvina na sredini Lepenice, rudarske iskoline po G. Borini dokazi su i ranijeg života u ovom selu.

Batar je bio muslimansko selo. Muslimanske su kuće bile na mestima oko škole i crkve. Do skora je bilo zidina od turskih kuća, do skora se znalo šta je čije bilo. Muslimani Batara nisu smeli čekati 1834. god. Oni su se još 1809. god. iselili u Bosnu, odmah preko Drine na ušću Hoče. Oni su postupno prodavali Brasincima svoje zemlje po Bataru, adama i Lepenici. Na Bataru je bilo Turaka do 1820. godine. Tek po iselješu Turaka i po prodaji svojih imanja Batar i Lepenica su se počeli naglo naseljavati i tih se dana izdvojila i Borina kao zasebno selo.

U Borini nema starih rodova, ali ruševine po Biljegu i iznad Cipa u Gornjoj Borini kazuju, da je bilo ovde naselja. Po pričanjima starijih Borinaca ovo su bili rudari i svi su govorili zapadnim dijalektom i po Biljegu vadili rude. Mnogi su primili islam i sad su na ušću Hoče, mnogi su otišli Šapcu i rasturili se po selima niza Savu, neki su danas u Bosni na kopanju ruda. Bili su predisponirani rudari i nove su doseljenike napravili pravim rudarima, koji su bili po kostajničkim i zajačkim rudnicima prvi među prvima.

Stariji rodovi su ograničeni na Gornju Borinu, upravo na krševe iznad i ispod Cipa. Sve je drugo bilo muslimansko i daleko od pravoslavnih.

Ima samo dva stara roda, od pre 150 godina:

Bogdanovići koji su došli iz Carine od tamošnjih Brajića i odali se rudarstvu. Sada su oko Cipa sišli niz Borinu po Lepenici do škole, prešli i na Batar; po mahalama se zovu: Maksići, Filipovići i Sofronići. Govore zapadnim dijalektom (23 k.; Sv. Stevan).

Atanackovići su došli iz Carine od tamošnjih Mirčetića, naselili se južno od Cipa na Lepenici. Ovde su se odali, rudarstvu i sada se pustili širinom Lepenice do nad Drinu; zovu se po mahalama: Jovići, Ignjatovići i Petkovići. Govore zapadnim dijalektom (33 k.; Sv. Đurđe).

Od 1809—1820. god. bila je navala u naseljavanju i stvaranju sela. Doseljavanje se produžilo intenzivno i do 1836. godine.

Iz tih vremena su:

Milići u Gornjoj Borini, rudari iz Gračanice, ima ih oko Biljega (11 k.; Sv. Stevan).

Spasojevići i Kojići II su iz Brasine, opet na glasu rudari (9 k.; Sv. Alimpije).

Kojići, rudari, iz Donje Triješnjice od Radoševića (6 k.; Mratindan).

Krstići i Ristići su iz Selanca rudari i kamenoresci (9 k.; Sv. Đurđe).

Lukići su iz Kostajnika (5 k.; Sv. Jovan).

Radići su iz Radalja (6 k.; Sv. Jovan).

Jokići su iz Radalja (9 k.; Sv. Jovan).

Sekulići su iz Donje Triješnjice od Veselinovića (7 k.; Sv. Luka).

Ristanovići su iz Donje Triješnjice od Miškovaca (3 k.; Sv. Lazar).

Markovići su ia Rujevca i rudari (4 k.; Sv. Arhanđel).

Despotovići su iz Voljevaca (4 k.; Sv. Jovan).

Petrovići su došli iz Žarkovića u Radalju (2 k.; Sv. Dimitrije).

Vukašinovići su iz Culina (2 k.; Sv. Jovan).

Gavrići su iz Donje Triješnjice od Erića (3 k.; Sv. Arhanđel).

Kikanovići su iz Dvorske u Jadru (3 k.; Sv. Nikola).

Rankovići su iz Brasine (2 k.; Sv. Jovan).

Pavlović je iz Radalja (1 k.; Sv. Đurđa).

Makević je iz Budišića (1 k.; Sv. Đurđe).

Đukanović je iz Malog Zvornika (1 k.; Sv. Jovan).

Jazići su iz Osata (2 k.; Sv. Đurđe).

Bjelovići su iz Bosie iz Baljkovice (2 k.; Sv. Jovan).

Mijailović zanatlija, iz Senja (moravskog) (1 k.; Sv. Nikola).

Ćirković zanatlija, iz Čajetine (1 k.; Sv. Đorđe).

Ranković od Katića u Donjoj Triješnjici (1 k.; Sv. Jovan).

U Borini ima 26 rodova sa 151 domom.

IZVOR: Sokolska nahija (str. 501-503), Ljubomir Pavlović. Priredio saradnik portala Poreklo Vojislav Ananić