Poreklo prezimena, selo Gornja Bukovica (Ljubovija)

23. januar 2013.

komentara: 14

Poreklo stanovništva sela Gornja Bukovica, opština Ljubovija. Stanje iz 1930. godine. Prema studiji “Sokolska nahija” Ljube Pavlovića. Priredio saradnik portala Poreklo Vojislav Ananić.

 

Ovo se brdsko selo pruža od Drine na sever do pod Ravnu Goru, koja je većim delom zašla u Leović. Ovo prostrano i vrletno selo podeljeno je na dva dela, na brdo i polje. U brdu je selo a polje je ravno, neplavno, posle Bačevačkog najplodnije drinsko polje.

Oko sela su: od zapada Grabovica, do pod brdo Šapar, Nemić, Baurić na Rusimovac, od severa Rusimovac, V. Vrdo, Ravna Gora, od istoka Valetić, Miličić Brdo, Stine, Gradac,, Drina, od juga je Drina.

Glavne su reke i potoci: Bukovica i Grabovica, Milo- ševski Potok, Tornički Potok, Palučki Potok, Valetićski Potok, Caparićski Potok, Simića Potok, Vrbovac, Orašac, Hadžića Potok i Jovičića Potok.

U selu su izvori: Hadžijina Voda, Rikoč, Zmajevac, Staro, Sige, Ravni Kamen, Studenac, Velika Voda, Tmor, Udrež, Vrelo i Česma u Vršiću.

U selu su brda: Stene, Ploča, Gradac, Drlače, Vinogradi, Vrtače, Ostenjak, Rosulje, Jelovac, Palašić, Živkovića Brdo, Jelav, Bočinovo Brdo, Zborište, Caparić, Valetić, Miličića Brdo, Garevine, Ravna Gora, Strane, Senokos, Kik,_ Vršić, Vršićka Stijena, Rogota, Latković, Crkvina, Tovarnica, Stražarica, Visoka Glavica, Oštra Glavica, Šaparska Strana i Džamija (bila džamija do 1836. god,).

Njive su: Jelav, Rosulje, Dolovi, Podnemić, Lukavice, Grabovica, Bukovica, Bare, Vrtače, Podgradac, Pluževine, Pirevine, Vršić i Polje. Polje se deli na Luke i Polje. U njemu se razlikuju delovi: Čaršija (misli se da je tu bio grad i veća čaršija; iskopava se ponešto cigle), Udrež, Vrhpolje i Grabovica.

Polje, do 1834. god. svojina muslimanskih sela u Drlačama i muslimanskog sela sada u hataru ovog sela, izdeljeno je na rodove ovog sela, gde su i Leovčani ušli u zajednicu s njima. Bukovica je od onih drinskih sela, koja ispuštaju svoje stanovništvo; ispušta ga ne zbog gladi i siromaštine nego zbog povećanog broja muške dece.

U Gornjoj Bukovici su mahale: Valetići, Miličići, Jelovci, Caparić, Rosulje (Petrovići) Brdo, Vršić, Šaparn,. Latković, Rogota i Vrhpolje.

Staro groblje na Bukovici u Vrhpolju, drugo staro groblje opet u Vrhpolju pod Rogotom, dokazi su starog naselja ovog sela. U dnu polja, na samoj Drini, priča se da je bila skela, da je tu bila poveća čaršija i da još ima zidina, mada ih plug uništava. Stare zidine u blizini ovog mesta kazuju, da je bila neka crkva, ali se ne zna kome je pripadala. U Rogoti i danas raspoznaju zidine neke stare crkve. Pop Milovan Protić tvrdi, da je ovde ranije bila. prva seoska crkva, pa je tek posle prenesena u Caparić. Crkva u Capariću obnovljena 1818. god. Stara je i na starom temelju.

Šapari, danas mahala Šapari, u prisoju Baurića i Nemića, kao i Polje, plodni deo sela, bili su do 1834. god. čisto muslimansko selo koje je 1820. god. imalo 7, a 1832. god. 11 kuća. Muslimani su se iselili, a njihova su imanja zauzeli seljaci ovoga sela i drugih sela.

Najstari su rod:

Vasići ili Caparići (108 k.; Sv. Trifun). Više od 200 godina biće kako su u ovo selo došla četiri brata Caparića, nazvati po mestu odakle su, ili su se tako zvali. Misli se, da su Caparići iz okoline Sinja u Dalmaciji, pošto su i onda kao i danas govorili zapadnim narečjem. Od četvorice braće zna se da je najmlađemu bilo ime Stipan. Isto se tako zna, da se najstariji sin najstarijeg brata zvao Mrša. Prva kuća ove braće bila je kod sadašnje crkve, ali se odmah podelila na dve kuće. U jednoj je ostao Stipan s Mršom i braćom njegovom, a u drugoj su ostala dva srednja brata, koja se opet ubrzo podele i mlađi brat pređe u Jelav preko reke i tamo se naseli. Za njime su otišli neki sinovi ostalog brata, kada su se posle očine smrti razdelili. U zadruzi Stipanovoj imalo je opet oko 43 čeljadi i kuća mu je bila na svom mestu. Mrša je bio starešina zadruge, a pritom i trgovao. On je imao veliki broj konja, pa je s njima odavde odnosio na pazar u Sarajevo vunu, kože, loj, hranu i rakiju, a otuda donosio so, gvožđe čoju i razne sudove i najviše kod kuće preprodavao. I pored velikog i napornog rada i Stipanovog i Mršinog u kući se tavorilo, jedva se izlazilo na kraj. I Stipan se stalno spremao da beži odavde. Nije mu se ostajalo ovde i malo je šta trebalo pa da ga otisne odavde. Jedna od njegovih najmlađih snaha, dovedena u kuću, još i neupoznata s kućom, umre na prečac i Stipan zaključi da je to došlo od gladi, jer se u njegovoj kući moralo vrlo štedljivo živeti. Iako mu Mrša nije bio kod kuće, Stipan sa svim narodom ode iz sela negde daleko u Slavoniju i tamo se nasele; o njima svi Vasići misle da ih ima i danas.

Kad je Mrša došao iz Sarajeva, našao je sve zgrade prazne, svuda nered, svoju ženu i decu otišle, a on se pribije neko vreme uz svoje srodnike i reši da čim sazna za svoje da se i sam seli. Nešto srodnici, nešto više seljaci nagnaju ga da ostane u selu i da se ponova oženi, mada je bio ušao u pedesete godine. On ih posluša i oni mu dovedu mladu devojku od Sarića iz Leovića, neku Mariju, koju su njeni zvali Buša. S Bušom je rodio više sinova, ali od svih se najviše istakao Vasa, koji je imao vidnog uticaja i vrednosti pred kraj XVIII veka. Vaso je bio toliko uticajna ličnost u porodici, da su mu se svi potomci i srodnici nazvali Vasićima. Vaso je imao tri sina: Tadiju, Petra i Jovana, od kojih je Petar bio i knez Sokolske Nahije, te je on naturio srodnicima prezime svoga oca. Vasići su danas poseli dve mahale (Caparić i Jelovac), kupili mnoga imanja u Šaparima i tamo otišli i stalno se naselili, mnogi sišli u Vrhpolje, mnogi otišli u susedna sela na kupljena imanja. Od Vasića su mnogi otišli iz sela, ima ih po Valjevu, Ubu, Obrenovcu, Beogradu, Šapcu, Loznici i dr. gradovima i palankama. Oni su neobično plodni i lako pokretni na seobu.

Biće nešto više od 150 godina kada je Mrša tumarajući po sarajevskim pazarima naišao na nekog svoga zemljaka, uzeo ga sebi u službu, doveo u selo, oženio i zakućio mu više Caparića, pri izvoru Grabovice pod Vršićem. Oni su odvojeni od sela i drugi seoski rod, koji govori zapadnim dijalektom; zovu se Nikolići, a još više Vršići ovo drugo ime verovatno je istog porekla kao i Caparić (23 k.; Sv. Nikola).

Iz doba druge Mršine ženidbe su:

Vasiljevići (23 k.; Sv. Arhanđel). Pop Vasilj je iz Vasojevića i sišao u okolinu Sjenice da popuje i da tamo stalno ostane. Imao je poviše sinova, od kojih je prvi bio pop i zvao se Teodor s nadimkom Grk, što je pevao po grčki, a spremao se za popa u nekoga Grka. Pop Teodor se zavadi s nekim Turcima, te se cela porodica s pop Vasiljem, starim i iznemoglim, krene na seobu. Kad su došli u Arilje, starom popu pozli i umre, pa ga deca tu i sahrane, a oni dođu u Rogačicu, odakle ih neki upute u Rogotu da popuju. Ni ovde pop Teodor nije bio miran, nego ga Turci napadnu i zapale mu crkvu, a on ode u Baurić i tamo podigne drugu crkvu, u kojoj je služio do smrti i tamo umro. Njegovi su potomci preneli crkvu iz Baurića u Caparić, gde je i danas, a jedan od njegovih sinova kao sveštenik otišao je u Selanac i tamo popovao. Osim njega popovala su mu još dva potomka, pa su prestali..

U drugoj polovini XVIII veka došli su:

Valetići, jak, zdrav i daleko u Ravnu Goru ušao rod; došli su iz Osata, iz sela Sasa, gde su bili rudari (10 k.; Sv. Alimpije).

Stakiće je doveo Jovan Stakić iz Savkovića; oduvek daju sveštenike; naseljeni u Rosuljama, po Šapariću i Vrhpolju pod prezimenima Petrovići i Protići (14 k.; Sv. Jovan).

Delijići u Rogoti došli su iz Bioske (14 k.; Sv. Nikola).

Kneževići na desnoj strani Buksvice ispod Caparića, došli su iz Bioske od tamošnjih Kneževića (10 k.; Sv. Nikola).

Latkovići prema Kneževićima, na levoj strani Bukovice i do Rosulja, su iz istoimenog sela u Osatu, blizu Srebrnice (12 k.; Miholjdai).

Miloševiće, u Latkoviću, doveo je iz istog mesta neki Subota Milošević majstor. Njegovih ima danas i u Simićima (10 k.; Sv. Nikola).

Simići na Grabovici su od Jarevića u Solotuši, naseljeni po dnu Vršća uz Kneževiće i Miloševiće (9 k.; Miholjdan).

Davidovići na Brdu i Vrhpolju su iz Jeremića u Bosni, pretka im doveli popovi Stakići sebi u službu (9 k.; Sv. Đurđe).

Okanovići u Rogoti došli su u službu od Sarajeva (6 k.; Sv. Luka).

Jovičići (Biserovići) u Šaparima došli su na kupljena imanja iz Berlovina u Donjoj Bukovici (9 k.; Sv. Nikola).

Đokići u Šaparima došli su iz Donje Orahovice na kupljena imanja (5 k.; Sv. Nikola).

U Gornjojoj Bukovici ima 14 rodova sa 262 doma.

 

IZVOR: Sokolska nahija (str. 435-438), Ljubomir Pavlović. Priredio saradnik portala Poreklo Vojislav Ananić

 

Komentari (14)

Odgovorite

14 komentara

  1. Živorad R. Okanović

    Ovaj izvor o prezimenu OKANOVIĆ, gde se pominje taj rod u Grabovici, nije pouzdan, jer ti Okanovići slave Sv. Trifuna kao i svi mi ostali Okanovići. A u njemu piše Sv. Luka !?

  2. zoran

    zna li neko nešto o Nikolićima iz Valetićima,slave Sv.Alimpija

    • Živorad Okanović

      Dragi Zorane,
      Rodovi Nikolića u Valeićima su bili jako brojni. Ja pamtim iz pedesetih godina prošlog veka skoro sva imena sa prezimenom Nikolić. Skoro svi su se odselili, ostao je samo još jedan neoženjeni stari momak – divan i vredan čovek – Dragan Nikolić. Otac mu se zvao Ranisav, Đed Svetozar… Bile su dve velike familije Mladina Nikolića, velika familija Ostoje Nikolića, Cvetka Nikolića… Svi su otišli u mačvanska sela (Prnjavor, Majur, Lozničku Lešnicu…)
      Ako šta mogu još pomoći tu sam.

      • zoran

        Dragi Živorade,ja sam unuk Mladena Nikolića,otac mi je Stojadin,a Dragan Nikolić koga spominjete nam je rođak. Mene interesuje da saznam rodoslov svoje familije,zbog mene ,a prvenstveno zbog moje dece. Možete li me uputiti gde to da istražim,a i da mi kažete ono što vi znate. Hvala Vam puno na javljanju.

        • Živorad

          Dragi Zorane, pojavio se jedan vredan istraživač, sada je matičar u Ljuboviji, Milan Mladenović! Objavio je puno knjiga na temu rodova i rodoslove naše Azbukovice. Ili stupi u vezu sa njime, ili potraži njegove knjige u nekoj biblioteci, npr. u Ljuboviji. Zahvaljujući njemu o mojoj familiji Okanovića saznao sam puno, do čukun-dede! A možda je već nešto i istražio i više sanao taj vaš rođak Dragan Nikolić, poslednji potomak koji živi u Valetiću. Njega ima i na fejbuku pa je i to naćin da se povežete. Inače te familije Mladina Nikolića se i ja sećam, znam za neke njegove potomke među kojima i tog imena Stojadin. Bili su čini mi se i Živadin, Rosa (moja generacija, r.1950), … ??? …itd

        • Ljubomir Jevremović

          Pozdrav Živorade, mislim da bih mogao da ti pomognem, istraživajući poreklo porodica iz Berlovina, identifikovo sam kuću Nikolića koji slave Svetog Alimpija iz Valetića u popis 1863 godine… Kontaktiraj me na mejl

          [email protected] ili broj 0655391789

      • Sandra

        Poštovani dragi ljudi,
        Zamolila bih za pomoć.Majka mi potiče sa Vrhpolja (tačnije) zaseok Latkovići.
        Čitavo sam detinjstvo provela tamo i nosim čarobne uspomene na selo i period koji sam tamo provela.Potičem od roda Pavlovića.Deda mi se zvao Borivoj, a pradeda Milorad. Slavili su sv.Nikolu zimskog.Baka je poživela do 2018. godine, živela je u brdu i zvala se Radojka (Raja) Ima li još neko od mojih rodjaka tamo?
        Odakle potiče poreklo prezimena Pavlović.
        Lep pozdrav svima.

  3. Đorđe

    Nikolići su po mojim saznanjima, jedan od ogranaka poznate valjevske familije Nenadovića. Probaću ukratko. Naime, zbog turske osvete, izvesni Spasoje Jovanović (rođen oko 1780) sa dvojicom braće dolazi u Gornju Bukovicu, zaseok Valetić. Približna godina doseljenja je 1800. Imao je 4 sina koji po njegovom imenu uzimaju prezime Spasojević. Njihova imena su bila:

    – Marinko Spasojević – rođen oko 1815, iz Valetića odlazi u Donju Orovicu; od njega su Marinkovići u Donjoj Orovici.
    – Teodosije Spasojević – rođen oko 1840. u Valetićima, njegovi potomci nose prezime Tadić.
    – Stanoje Spasojević – rođen oko 1800. godine u G. Bukovici. Od njega su nastali Jovanovići u Donjoj Orovici (ako se ne varam, oni su odavno odseljeni iz Azbukovice)
    – Nikola Spasojević – rođen u Valetićima. Njegovi potomci uzimaju prezime Nikolić, i on bi trebalo da bude vaš rodonačelnik.

    U popisu stanovništva iz 1863. godine, pod rednim brojem 137. u Gornjoj Bukovici je evidentirano domaćinstvo Spasojević Nikole, starog 45 godina, zemljoradnika. Domaćinstvo mu čine:
    – žena Savka (43)
    – otac Spasoje (80)
    – sinovi: Milutin (10), Mirko (10) i Kostadin (6)
    – kći Mirjana (4) i
    – brat Teodosije (23) *** nadimak mu je bio Tadija, on je rodonačelnik Tadića***
    Ima 3,5 pluga zemlje na osam mesta, čiste i sa baštom, kuću, čardak i košaru.

    Eto, nadam se da sam vam pomogao.

    • zoran

      Možete li mi Vi pomoći,ili bar posavetovati,kako i gde da nastavim istraživanje posle popisa od 1863.Dobijam kontradiktorna upustva,i zapeo sam u ćorsokak. Molio bi Vas da mi pomognete.

      • Đorđe

        Arhiv Šabac. U njemu možete pregledati matične knjige rođenih, venčanih i umrlih od 1838. godine do 1915. godine. Pregledanje je besplatno.

  4. zoran

    Hvala puno,ovo mi puno znaci,pokusacu na onovu ovih podataka da potrazim potomke do danasnjih dana.

  5. ognjen

    zna li neko nesto o Nikolicima i Vrsica,slava SV.NIKOLA

  6. Ognjen

    Zna li neko bili sta o Nikolicima iz Vrsica,slavaSV.Nikola