Poreklo prezimena, selo Mokrine (Herceg Novi)

Poreklo prezimena sela Mokrine, opština Herceg Novi. Stanje iz 1913. godine

Poreklo rodova 

Kosić

S. Nakićenović je obavjestio o porijeklu Kosića iz Komana u Crnoj Gori 1687, te da slave Đurđev-dan. Interesantno je svjedočenje dr J. Dedjera u njegovoj radnji “Hercegovina” u kojoj pominje Kosiće u Ljubomiru: “Kosići su prije dvadeset godina doselili iz Mokrina u Boki kad su kupili zemlju u Sulja Babovića. Zajedno s njima doselili su se iz istog sela i Dabovići. Kosići slave Đurđev dan, a Dabovići Markov dan”. – n. d, s. 141. Prema ovome navodu, Kosići i Dabovići su koncem 19. vijeka selili ka Hercegovini. Svakako je neobičan trend iseljavanja iz bokeških planinskih sela ka Hercegovini, koji je povremeno, tokom 18. vijeka, angažovao stanovništvo ovih naselja i koji, katkad, poprima obilježja masovnosti uznemiravajući mletačke vlasti.

Na početku 18. vijeka se pominje harambaša Vuko Kosić koji prodaje zemlju Ivanu Buroviću. Takođe, Niko i Petar Kosić u 1712.

Đurđević

S. Nakićenović pominje ovaj rod u Mokrinama, obavješten o njihovu porijeklu iz Zubaca 1692, kao i, pogrešno, da slave Jovan-dan. – n. d, s. 462. Mokrinjski Đurđevići slave, međutim, Nikolj-dan. Svakako, ovo se prezime vezuje uz prostor Hercegovine. Dr J. Dedijer pominje Đurđeviće u Poljicu u Popovu, gdje ih u vrijeme njegovih terenskih pretraživanja nema, ali je sačuvana kućiština Đurđevića. – n. d, s. 266.

U velikom popisu Konavala iz 1673/74, Đurđevići se javljaju u Vitaljini. – S. M. Kočan, n. d, s. 17 – 19.

U Mokrinama se 1710. pominje Marko Đurđević. Znamenit je iz vremena Morejskog rata konte Dragutin Đurđević koji je od generalnog providura Molina proizveden za kapetana nakon pogibije Baja Nikolića Pivljanina na Vrtijeljci. – T. K. Popović, n. d, s. 107.

Kuće Đurđevića pripadaju Gornjem selu, u blizini parohijalne crkve Sv. Varvare.

Ukopavaju se kod crkve Sv. Varvare.

Bijelić

S. Nakićenović ne pominje Bijeliće, već Dupane, što je nadimak, tvrdeći da su iz Zubaca 1692, te, pogrešno, da slave Đurđev-dan. – n. d, s. 462. Mokrinjski Bijelići slave međutim, Sv. Vartolomeja.

Dr J. Dedijer pominje Bijeliće u Lipniku u Mulju u Gatačkom srezu. – n. d, s. 196; kao i u Ljubinju da su iz Graca kod Ljubinja, te da slave Đurđev-dan. – n. d, s. 287.

Dr J. Erdeljanović pominje h u Trnjinama u Crnoj Gori vezujući Bijeliće predanjem uz ovo naselje, te živim toponimom “Bijelića krš”. – n. d, s. 658. Isti autor pominje predanje o epidemiji kuge u tim krajevima na početku 17. vijeka koja je raselila stanovništvo.

Popis Konavala 1673/74. uključuje Bijeliće u Uskoplju.

Prlainović, Prlain

S. Nakićenović bilježi predanje o Prlainima iz Nevesinja 1692, te kako slave Đurđev-dan. Vezuju se isključivo uz Gornje Mokrine. Ukopavaju se kod parohijalne crkve Sv. Varvare.

Jarčeglav

S. Nakićenović omaškom izostavlja Jarčeglave. Na temelju podataka iz katastra Mokrina iz 1726. pominje samo Jovana Jarčeglava “od koga su Jarčeglavi” – n. d, s. 463.

Lepetić

S. Nakićenović pominje Lepetiće u Mokrinama tvrdeći da su došli 1692. iz mjesta Lepete između Mostara i Konjica, te greškom, da slave Đurđev-dan. – n. d, s. 462. Lepetići, međutim, slave Nikolj-dan.

Vezuju se uz Donje Mokrine, pod Lepetića gredom, ali i odlomak Crljeno brdo.

Ukopavaju se kod filijalne Đurđeve crkve, te kod crkve Sv. Krst u Crljenom brdu.

Peštić

S. Nakićenović omaškom izostavlja Peštiće u Mokrinama, ali pominje izvjesnog Vuka Radojeva rečenog Peštić, opet na temelju katastra Mokrina iz 1726. – n. d, s. 463.

Peštića kuće leže u Gornjim Mokrinama. Ukopavaju se kod crkve Sv. Varvare.

Žisić

Nema ih u vrijeme istraživanja S. Nakićenovića.

Terzić

Za Terziće S. Nakićenović tvrdi da su iz Dabarskog polja u Hercegovini doselili u Mokrine 1692, te da slave Đurđev-dan. – n. d, s. 462.

Dr J. Dedijer ih pominje u Gatačkoj površi u Bodežištima da su starinom iz Trnovice u Rudinama. – n. d, s. 204; kao i u Brataču u Hercegovini gdje došli iz Budisavlja u Nevesinju. Autor tvrdi da su ovi Terzići starinom iz Bilećkog kotara te da slave Sv. Arhangela Mihaila. – n. d, s. 213.

Pero Terzić iz Mokrina molio je da mu se dodjeli zemlja obzirom na brojnu porodicu. Njegova molba je uvažena i odlukom generalnog providura Erica dodjeljeno mu je dva i po komada zemlje u Mokrinama koja je uživala pokojna Anđuša Vukadinova (Split, 17. juni 1725)

Terzića kuće leže u odlomku Crljeno brdo, gdje se ukopavaju kod drevne Krstove crkve.

Radanović

Ovdje se kod S. Nakićenovića potkrala greška, vjerovatno štamparska, pa pominje Radovanoviće, da su doselili iz Korjenića 1692, i da slave Đurđev-dan. – n. d, s. 462. Dr J. Erdeljanović pominje ih kao staro bratstvo u Crmnici koje se istražilo, – n. d, s. 543; kao i u Njegušima, – s. 435. Radanovići su starinarski elemenat u Paštrovićima.

S. Nakićenović ih pominje u Sutorini kao doseljenike iz Hercegovine. – n. d, s. 302.

U razgovorima sa starim Sutoranima moglo se čuti tvrdnji o utemeljenosti Radanovića u Sutorini prije Morejskog rata: “Oni su oduvijek tu, ne zna se kad su došli. ”

Janjetković

U vrijeme istraživanja S. Nakićenovića nema Janjetkovića u Mokrinama. Pored Mokrina, ovo se prezime vezuje uz Trebesin. Badoerov katastar (1704) uključuje Savu Janjetkovića (Giagnetcovich Sava). – G. Stanojević, Katastri Herceg-Novog i Risna iz 1704. godine, Spomenik CXXV, Odeljenje istor. nauka 4, Beograd, 1983, s. 40, 41.

U Mokrinama se 1724. pominje Damjan.

Lazarević

O mokrinjskim Lazarevićima je S. Nakićenović obavješten da su doselili sa vladikom Savatijem Ljubibratićem iz Necvijeća, te da slave Sv. Arhangela Mihaila. – n. d, s. 462.

U radnji dr J. Erdeljanovića pominju se Lazarevići među drobnjačkim bratstvima koja su formirala Drobnjake, starinom iz Banjana. – n. d, s. 419.

Ovo je prezime široko rašireno u Boki.

Mokrinjski Lazarevići se vezuju uz Donje Mokrine. Ukopavaju se kod crkve Sv. Đorđa. Kraj crkve, sa sjeverne strane, stoji grobnica sveštenika Lazarevića sa bogatom i finom dekorativnom plastikom.

Pored Mokrina, na prostoru Dračevice, u 18. vijeku uključeni u zemljišnu knjigu iz 1704. u Trebesinu (Lazzarovich Jovo, Lazzarovich Simo) – G. Stanojević, n. d, s. 25, 26, 27; kao i u Mojdežu (Lazzarovich Jovo alfier). – isti, s. 16, 17, 18 U selu Trebesin, zemljišna knjiga iz 1690. uključuje Pera (Lazzarovich Pero).^[328] Ovaj podatak iz prve mletačke zemljišne knjige koja je dovršena 1690, nosi kapitalnu važnost za istoriju dračevićkih Lazarevića, koji se prema tradiciji, na tome prostoru, vezuju isključivo uz Mokrine. Nema sumnje, dakle, da Lazarevići u Dračevici stoje barem četiri godine prije časa koji porodično predanje, saopšteno S. Nakićenoviću, markira kao čas doseljenja.

Gojković

S. Nakićenović poše o Gojkovićima da su u Mokrinama prije Morejskog rata, doseljeni sa Kosova, te da slave Đurđev-dan. – n. d, s. 461. Gojkovići se tradicionalno vezuju i uz naselje Ratiševina, gdje ih S. Nakićenović izostavlja, kao i Srbinu kraj Herceg-Novoga, gdje uh u vrijeme njegovih istraživanja nema.

Gojkovića kuće leže u Gornjim Mokrinama. Ukopavaju se kod crkve Sv. Varvare.

Ćurić

S. Nakićenović u svojoj radnji izostavlja Ćuriće. Zanimljiv je podatak J. Dedijera u studiji “Hercegovina” koji pominje Ćuriće u Ljubomiru koji doselili iz Mokrina u Boki a koji su starinom iz Konjskog u Zupcima. Isti autor obavještava o ovim ljubomirskim Ćurićima da slave Đurđev-dan. – n. d, s. 141. Ovaj istraživač pominje Ćuriće i u Humima u Bijelom polju pod Veležom kao starinarski elemenat. n. d, s. 247.

Kukavica

S. Nakićenović je obavješten o doseljenju Kukavica iz Trebinja 1692, te da slave Đurđev-dan. – n. d, s. 462. Kukavčevići su bratstvo u Lješanskoj nahiji. O. Đ. Kozić iz pominje u Orahu da su došli iz Volujca u Površi, te da slave Đurđev-dan, kao i u Volujcu da su iz Zgonjeva, gdje takođe slave Đurđev-dan. – n. d, s. 1198, 1227.

Bjelanović

Nema ih u vrijeme terenskih istraživanja S. Nakićenovića u Mokrinama. Ovaj je autor, međutim, u katastru Mokrina iz 1726, pronašao izvjesnog Nikolu Bjelanova kojeg vezuje uz Mokrine. – n. d, s. 463.

Kralj

Nema ih u Mokrinama početkom 20. vijeka. O. Đ. Kozić pominje stari rod Kraljeviće u Cucini u Šumi trebinjskoj gdje slave Šćepan-dan. – n. d, s. 1186.

Kralji se pominju u Konavlima 1673/74, u selima: Dunave, Radovčići, Uskoplje, Nartice i Gabrile.

Vučković

Nema ih u Mokrinama početkom 20. vijeka. Dr J. Dedjer pominje Vučkoviće u Bogdašićima u Vrbici u Hercegovini da su starinom iz Ozrinića u Staroj Crnoj Gori – n. d, s. 173.

Dr J. Erdeljanović saopštava o Vučkovićima u Nalježiću u Boki kako su odavna iz Crne Gore i slave Sv. Dimitriju. – n. d, s. 326. Zanimljivo je predanje koje donosi J. Erdeljanović u ovome svome djelu, o pretku njeguških Vučkovića koji se zvao Vučko a došao iskraj Bileće iz Vrbice. Prema broju pasova, J. Erdeljanović je dokučio da je ovaj rodonačelnik njeguških Vučkovića doselio u drugoj polovici 17. vijeka. – n. d, s. 456, 457.

Na teritoriji Dračevice, Vučkovići se tradicionalno vezuju uz Sasoviće. U noti od Sasovića za 1763. pominje se: Petar Vučković; u popisnom godištu 1771. javljaju se: Petar i Kosta; u 1772.: Kosta; a u 1790.: Tomo, Marko i Niko.

Petijević

S. Nakićenović je obavješten da su Petijevići iz Hercegovine i, greškom, da slave Đurđev dan. n. d, s. 463. Petijivići slave Jovan-dan.

U 1718. pominju se u Mokrinama, u sporu oko zemlje, Milenko pokojnog Vuka i Jovo Vučete Petijević. Kuće Petijevića su grupisane u jednom odlomku koji je mletačko-turskim razgraničenjem iz 1701. (Grimani linija), pripao Otomanskoj imperiji. Ukopavaju se kod crkve Sv. Petka koja ležu u odlomku Petijevići.

Mrčić

Nema ih u Mokrinama početkom 20. vijeka.

Rajković

Nema ih u Mokrinama početkom 20. vijeka

Mišević

S. Nakićenović je obavješten da su Miševići iz Popova, te da slave Đurđev-dan – n. d, s. 462.

Manojlović

I ovo je bratstvo iz Hercegovine, kako obavještava S. Nakićenović, iz Popova, 1692, a slave Đurđev-dan. – n. d, s.

Dr J. Dedijer u svojoj radnji “Hercegovina” obavještava o Manojlovićima u Gatačkoj površi u Obješaniku, ali i u Šipačnu, Duvnu, Čarađu, Sarajevu. – n. d, s. 208.

Takođe, Manojlovići su bratstvo u Cucama gdje ih pominje J. Erdeljanović kao starinarski elemenat, i to u Bašinoj prodoli na Trešnjevu, gdje slave, prema ovome autoru “Jovan dan zimnji”. – n. d, s. 599.

Kuće Manojlovića leže u Donjim Mokrinama (Donjem kraju), u blizini crkve Sv. Đorđa. Manojlovići se ukopavaju kod crkve Sv. Đorđa.

Dabović

S. Nakićenović ne pominje Daboviće. Ovdje se javlja jedan problem. Naime, kuće Petijevića, Dabovića i Kosića u Svrčugama, odlomku Bajkovih Kruševica, koji, kao i Petijevići izrazito gravitiraju selu Mokrine, a svojim smještajem gotovo da čine organski dio ovoga naselja,ostale su razgraničenjem između Mletačke republike i Otomanske imperije iz 1701. pod turskom jurisdikcijom, u sastavu Bajkovih Kruševica. Danas se kod seljana ovih odlomaka može čuti mišljenje da ovi zaseoci predstavljaju posebna sela, što ima određeno utemeljenje u savremenoj dokumentaciji i tradiciji. U Dračevici se za zaseok uvijek kaže “selo”.

O. Đ. Kozić ih pominje u Tulima u Zupcima, gdje su doselili iz Bajkovih Kruševica te da slave Jovan-dan. – n. d, s. 1248.

Mokrinjski Dabovići slave Mratin-dan.

Kuće Dabovića leže u odlomku Petijevići. Ukopavaju se kod crkve Sv. Petke.

Račić

U studiji “Boka” S. Nakićenović ne pominje Račiće u Mokrinama, mada ih ima u ovome planinskom selu na početku 20. vijeka. Ovaj autor pominje Račiće kao starinarsko stanovništvo, i to Radula Račića. Takođe, S. Nakićenović tvrdi da su mokrinjski Račići slavili Đurđev-dan. – n. d, s. 463.

I ovo je vjerovatno hercegovačko bratstvo. Dr. J. Dedijer ih pominje u Zijemlju u Hercegovini gdje stoje od 18. vijeka, u Čitluku da im je đed iz Graba pod Orjenom (Zupci), te da su živjeli u Nevesinju, u Bijelom polju. Račića ima i u Bjelopavlićima, kako obavještava dr J. Erdeljanović, u selu Gostilju brajovićskom da su porijeklom od Špadijera. – n. d, s. 309.

Dretović

Nema ih u Mokrinama početkom 20. vijeka.

Terzović

S. Nakićenović je obavješten da su Terzovići iz Zubaca iz sela Kraj i Potkraj, od roda Danilovića, te da slave Đurđev-dan. Ovo je predanje sasvim tačno, i u slučaju mokrinjskih Terzovića može se potvrditi tačnost okosnice predanja o porijeklu na temelju arhivske dokumentacije, i antropoloških opažanja.

Danilovići su staro zubačko svešteničko i glavarsko bratstvo. Kuzman Danilović iz Zubaca, učesnik je velikog zbora hercegovačkih glavara u Drobnjacima u ljeto 1703. (Cusman Danilovich). Ovaj je zbor sazvan zbog prijetnji Redžep paše Šehića koji je godinu dana ranije dobio nalog iz Carigrada da zavede red u Hercegovini i uvede otomanski državno-pravni poredak. Najavljene su ozbiljne dažbine. Ovom prilikom, na izvoru Trebišnjice, Hercegovina je odlučno odbila turske namete. – V. J. Korać, Trebinje – istorijski pregled II, Trebinje, 1971, s. 166; A. Luburić, Porijeklo dinastije Petrovića I, s. 22.

Zubački knez Kuzman Danilović za čitavog svog života u Zupcima biće izložen teškim iskušenjima na sredokraći puteva i oštrome razmeđu dva svijeta, ne bi li održao svoj kraj. Dubrovnik je u želji da spriječi neprekidna crnogorsko katunjanska uskakanja pregovarao sa Kuzmanom koji je jednini mogao zatvoriti puteve preko Zubaca. U 1706. Kuzman je pridobijen za izmirenje sa Turcima, i on zatvara put za katunjanske grupe. Stanko Kovačević koji se isticao u pustošenju Konavala, tražio je od Kuzmana izmirenje. U pismu koje mu je uputio 1709. žali se zbog Kuzmanovog odbijanja mirenja sa Crnogorcima te što im zatvara puteve. V. J. Korać, n. d, s. 170.

Dubrovčani, osjetljivi na ometanje njihove tradicionalno monopolske djelatnosti trgovine solju, teretili su Kuzmana da pomaže izvjesnom Omer-agi koji je vadio so u Sutorini i nosio je u Hercegovinu. Predlagali su čak da se Kuzman smakne. – V. Ćorović, Odnošaji Crne Gore sa Dubrovnikom, 26.

Kuzman se istakao u Hercegovačkom ustanku 1711. Našavši se, kao i mnogo puta ranije, u teškom položaju zbog smještaja njegove knežine, on je 1712, u vrijeme priprema napada na Trebinje, prihvatio tursku ponudu za primirje, no, nešto kasnije, učestvovaće skupa sa Ivom Lukarevićem u akcijama prema Grahovu. – V. J. Korać, n. d, s. 178.

V. J. Korać piše kako se Kuzman u 1715. našao na strani Mletaka, i to je sasvim tačno, no budući da nije istraživao u novskome arhivu, nije mogao znati da u toj godini, prvoj godini poslednjeg velikog mletačko-turskog sukoba, Danilovići prelaze u Dračevicu, vodeći sobom veliki dio zubačkog stanovništva.

Ranije smo citirali dokumenat iz kojega se vidi da je generalni providur Dalmacije i Albanije, dodjelio Kuzmanu i njegovom bratu popu Vasilju iz Zubaca zemlje u Sutorini. U isto vrijeme, dodjeljeno je glavaru Jovanu Daniloviću zemlje u Kruševicama. Ne možemo dokučiti o kojem se naselju radi, jer se Danilovići i recentno vezuju uz Kumbor i Đenoviće, a Bajkove Kruševice stajale su u tome času u rukama Venecije. Istim dekretom, Tomo Danilović iz Zubaca dobio je zemlju u Žvinjama koja je ranije pripadala Turčinu Sulimanu Raslanagiću. O ozbiljnosti porodičnog predanja Terzovića o porijeklu od Danilovića, govori i molba kapetana Jovana Danilovića i njegovog brata Kuzmana, koji su došli sa porodicama iz Zubaca, za dodjelu zemlje. Odlukom od 29. januara 1718, dodjeljeno im je nekoliko zemalja i kuća na teritoriji Herceg-Novoga, u selima Miočević, i Mokrine, i to kao priznanje za njihove zasluge stečene u ratu. Može se sa punom sigurnošću tvrditi da su mokrinjski Terzovići potekli od znamenite zubačke svešteničke porodice Danilovića i to braće Kuzmana, Jovana i Grgura. Sasvim je dovoljno poznavati raspored baština koje Terzovići drže po starini. Nadalje, visoka fizionomijska sličnost Danilovića koji žive u obalskim selima Dračevice, sa mokrinjskim Terzovićima, koji su samo višega rasta, pridonosi uvjerenju o istinitosti predanja.

Terzovića kuće su po starini smještene u Gornjim Mokrinama. Ukopavaju se kod parohijalne crkve Sv. Varvara.

Gačanin

Nema ovoga prezimena u Mokrinama u vrijeme istraživanja S. Nakićenovića.

Vojnović

Nema ih u Mokrinama na početku 20. vijeka. Veoma znameniti. J. Dedjer ih vezuje uz bilećki kraj, oslanjajući se na predanje. Kaže, takođe, da je to veoma stara porodica porijeklom od legendarnog bana Budeča ili njegove kćeri, koji posjedovaše ogromne zemlje u južnoj Hercegovini. – n. d, s. 166. Vojnovići slave Nikolj-dan.

U 18. vijeku stajahu u Srbini i Toploj, a posjedovali baštine svuda naokolo. Iz arhivske dokumentacije se stiče slika o velikom ugledu i bogatstvu topaljskih Vojnovića.

Vukićević

Vukićevića nema u Mokrinama u vrijeme objavljivanja studije S. Nakićenovića.

Ovo je bratstvo prisutno na prostoru Stare Crne Gore. Kako obavještava J. Erdeljanović, Vukićevići su selo u Pješivcima, – n. d, s. 153; dio sela Vukićevića u predjelu Cerovo u Pješivcima, – isto; kao i bratstvo u Lješanskoj nahiji u Šćepetićima. – s. 319.

Vukićevići se starinom vezuju uz planinsko selo Ubli, gdje je sačuvano predanje o doseljenju iz Nevesinja 1692. (!), a prema S. Nakićenoviću, slave Đurđev-dan. Ovaj je autor saopštio prednje o trojici braće Ivu, Vuku i Vukiću koji su 1692. stigli iz Nevesinja u Uble te da su od njih bratstva u Ublima: Ivović, Vuković i Vukićević. – n. d, s. 511.

Kućanski Vukićevići doseljeni su sa Ubala, prema predanju, 1740, a slavili Đurđev-dan. – S. Nakićenović, n. d, s. 473.

Isti autor pominje bratstva Vukićevića u Perastu gdje bili istaknuti pomorci, a slavili Krstov-dan. – n. d, s. 534.

U Podostrogu Vukićevići obavještavaju o svome porijeklu iz Crne Gore u 16. vijeku. Prema S. Nakićenoviću, slave Sv. Jovana Evenđelista. – n. d, s. 591.

Vukićevića je na izmaku 17. vijeka bilo i u Konavlima, gdje uključeni u popis stanovništva Konavala iz 1673/74, u selu Vodovađa. – S. M. Kočan, n. d, s. 17-19.

U nastojanju da se pruži odgovor ili putokaz za iznalaženje mogućnosti za trasiranje smjera kretanja ubaljskih Vukićevića, moramo skrenuti pažnju na prvu mletačku zemljišnu knjigu iz 1690, koja u naselju Bajkove Kruševice uključuje Petra Vukićevića (Petar Vukicevich).  Nadalje, od ključne važnosti je podatak iz iste zemljišne knjige koji izaziva sumnju u pogledu tačnosti bratstveničkog predanja o času doseljenja u Uble. Naime, ova knjiga koja je dovršena dvije godine prije časa koji predanje saopšteno S. Nakićenoviću markira kao čas doseljenja, uključuje dvojicu Vukića: Petka i Milutina (Petho Vucichiev, Milutin Vucichiev).  U notama od soli države Novske u mjestu Sasovići popisani su u Vučićevići u popisnim godištima 1771. (Jovo);  i 1772. (Jovo).

Malešević

Maleševića nema u Mokrinama na početku 20. vijeka, kada S. Nakićenović prikuplja svoje terenske podatke. Ovaj se autor, međutim poziva na “Catastico di Mocrine’ iz 1726. u kojemu se pominje Dragutin Malešević. Kako se vidi iz naših “nota” kontinuitet življenja Maleševića u Mokrinama može se ispratiti kroz čitav mletački period.

Delić

Delića nema u Mokrinama na početku 20. vijeka. Dr J. Dedjer ih pominje u Jasenici u Mostarskom polju da su došli iz Krivodola. – n. d, s. 244. Dalje ih pominje u Mostarskom blatu da su Grbići iz Čitluka te da su slavili Petrov-dan. – n. d, s. 342.

Ćeranić

S. Nakićenović je obavješten da su Ćeranići doselili iz Popova 1692, te da slave Nikolj-dan. – n. d, s. 462. Ćeranići se u djelu J. Dedjera vezuju uz Gatačku površ i selo Mioljače. – n. d, s. 204. O. Đ. Kozić ih pominje u Bobovištima starinom iz Drobnjaka sa starom slavom Nikolj -dan, te da slave Đurđev-dan. – n. d, s. 1223

Đuratović

Đuratovići su, prema tradiciji, doselili iz Zubaca 1693. S. Nakićenović je i ov dje pogrešno obavješten o slavi Đuratovića, pa piše kako mokrinjski Đuratovići slave Đurđev-dan. – n. d, s. 463. No, Đuratovići slave Sv. Vartolomeja.

Pominju se u popisu Konavala iz 1673/74. u Đurinićima.

Pantović

Nema ih u Mokrinama na početku 20. vijeka. Ovo se prezime tradicionalno vezuje uz naselje Sušćepan gdje ih S. Nakićenović pominje da su doselili iz Korjenića sa vladikom hercegovačkim Savatijem Ljubibratićem, te da slave Sv. Dimitriju. n. d, s. 489.

Bura

Možda je u pitanju nadimak.

Tušup

Tušupe S. Nakićenović izostavlja, iako je to staro mokrinjsko-pođansko bratstvo.

O. Đ. Kozić bilježi da su Tušupi u Mokrinama od Jelića koji su najstarije zubačko bratstvo. Isti autor obavještava da zubački Jelići slave Đurđev-dan. n. d, s. 1244.

Tušupi se u Mokrinama vezuju uz Donji kraj. Slave Đurđev-dan. Ukopavaju se kod crkve Sv. Đorđa.

Čučković

S. Nakićenović izostavlja Čučkoviće.

Pominje ih J. Dedijer u djelu “Hercegovina”, u Dubočanima u opštini Anđelići u Bilećkim rudinama. Interesantna je tvrdnja autora da su “Čučci koji se zovu i Čučkovići starinom iz Risna u Boki”, te da slave Lučin-dan. – n. d, s. 128.

Čučkovići su stajali u Gornjem kraju.

Milošević

Miloševića nema u Mokrinama na početku 20. vijeka. Prema S. Nakićenoviću, Miloševići u novskom kraju su hercegovačkog porijekla. Ovo je prezime rašireno u Boki.

Prisustvo Miloševića u Mokrinama tokom druge polovice 18. vijeka, svakako može pridonositi uvjerenju i okosnici prednja o porijeklu sa hercegovačkih strana. Kućanski Miloševići obavjestili su S. Nakićenovića o svome porijeklu sa Grahova 1692. Slave Đurđev-dan. isti autor pominje kao prvoga Miloševića u Kutima Vukića Miloševa. – n. d, s. 472. Pogledajmo najprije, kakve podatke pruža S. Nakićenović o bokeškim Miloševićima.

U Kotoru, gdje doselili iz Dobrote, slave Vračev-dan, – n. d, s. 409; u Perastu, iz Dalmacije, slave Ivanj-dan, – n. d, s. 535; u Šišićima iz Zalaza, prije četiri stotine godina, slave Mratin-dan, – n. d, s. 577; u Gošiću gdje prema predanju koje je zabilježio S. Nakićenović, doseljeni iz Albanije u 16. vijeku, jedan slavi Ivanj-dan, a drugi Srđev-dan. S. Nakićenović obavještava o čitulji iz 18. vijeka Đura, Nika i Jova Miloševića u savinskom manastiru, u kojoj se pominje kaluđerica Marta. – n. d, s. 373. Isti autor pominje i Miloševiće u Špiljarima gdje slave Sv. Vračeve. – n. d, s. 411.

Miloševići se po starini vezuju uz Popovo. U selu Prijevor u blizini Donje Trnčine, tradicija govori o brojnome bratstvu. – Đ. Kriste, Usmena tradicija o porijeklu, razvoju i kretanju rodova na području Trnčine i Velje Međe provjerena podacima “Liber beptisatorum parochie de Trebigna…”, Tribunia, Trebinje, 1976, s. 80, nap. 12, gdje autor pominje tradiciju o Miloševića crkvi i njihovome svešteniku koji je ukopan na groblju u Prijevoru. O Miloševićima se zna da su bili među najbrojnijim plemenima u Popovu. Javljaju se, kako obavještava Đ. Kri ste, u selima dubrovačkog primorja od 1498. do 1675. – I. Sindik, Dubrovnik i okolina, SEZ, knj. 38, SKA s. 112, 116, 118, 124, 127, 128, 130, 136. Nadalje, polovicom 18. vijeka, donosi podatak P. B. Pandžića iz “De Diocesi Tribuniensi et Marceanensi Studia Antoniana, Cura Pontifici Athenaei Antoniani Edita, 1958, s. 68, ” autor studije o rodovima u Popovu, Đ. Kriste, o dvama sveštenicima Petru Miloševiću i Petru Đurinu Miloševiću. – n. d, s. 80.

Miloševiće se u Staroj Hercegovini vezuju i uz naselja Bilećkog kotara, gdje žive u Plani doseljeni sa Meke grude. – J. Dedjer, Hercegovina, s. 181. U Bilećkom kotaru ima Miloševića, koji su, prema predanju, bilježi J. Dedjer, doseljeni iz Grahova, a slave Ilin-dan. – n. d, s. 214. U Nevesinjskom srezu Miloševići su doseljeni iz Gacka i Rudina, svi starinom sa Krivošija. Slave Petkovicu. – n. d, s. 223.

Vujanić

Vujanića nema u Mokrinama u vrijeme terenskih pretraživanja S. Nakićenovića.

Ovo se bratstvo vezuje uz Grahovo, kao i Crmničku nahiju i Ovtočić gde je stajao veliki broj kuća u vrijeme istraživanja J. Erdeljanovića. – n. d, s. 187

IZVOR: Boka (Antropogeografska studija), Savo Nakićenović, 1913. godine

PRIREDIO: Saradnik portala Poreklo Nebojša Novaković