Na današnji dan: Rođen pisac Ljubomir Simović

2. decembar 2012.

komentara: 0

2. decembra 1935. – Rođen Ljubomir Simović, dramski pisac, pesnik i romansijer, redovni član SANU. Autor čuvenih drama: Putujuće pozorište Šopalović, Čudo u Šarganu. Po njegovoj drami Boj na Kosovu snimljen istoimeni film.

Ljubomir Simović je rođen u Užicu. U rodnom gradu je završio osnovnu i srednju šlolu, a diplomirao je na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu, na grupi za istoriju jugoslovenske književnosti i srpskohrvatski jezik. Za vreme studija radio je kao urednik i odgovorni urednik studentskog književnog časopisa Vidici. Radni vek je proveo kao urednik u kulturnoj redakciji Radio Beograda.

Simović je napisao više pesničkih knjiga, četiri drame, jedan roman-hroniku, knjigu eseja o pesnicima i dramskim piscima, knjigu eseja o slikarima i vajarima, dnevnik snova, dnevnik vođen za vreme bombardovanja Srbije 1999. godine, putopis o Kini, i čak četiri knjige razgovora, članaka, eseja, govora i, praktično, analiza i komentara onoga što se događalo na teritoriji Jugoslavije i Srbije krajem dvadesetog i početkom dvadeset prvog veka. U tim knjigama se smenjuju, a na neki način i prožimaju, političke, društvene, književne, pozorišne i poetičke teme.

15. decembra 1988. godine izabran je za dopisnog, a 27. oktobra 1994. godine za redovnog člana Srpske akademije nauka i umetnosti. Pristupnu akademsku besedu, pod naslovom Sterija među maskama, održao je na svečanom skupu SANU 30. maja 1995. godine.

KNJIGE POEZIJE: Slovenske elegije, 1958, 1971; Veseli grobovi, 1961; Poslednja zemlja, 1964; Šlemovi, 1967;Uoči trećih petlova, 1972; Bibliografsko izdanje, s podnaslovom učenje u mraku, 2006; Subota, 1976; Vidik na dve vode, 1980; Um za morem, 1982; Deset obraćanja Bogorodici Trojeručici hilandarskoj, 1983; Istočnice, sa crtežima Marija Maskarelija, dodatak Književnim novinama, Beograd, 1983. (Prethodno je, zbog pesama koje su ocenjene kao neprijateljske i ideološki neprihvatljive, pre štampanja, rasturen slog u niškoj Gradini); Gornji grad, 1990 (2); Igla i konac, 1992; Ljuska od jajeta, 1998; Tačka, 2001, (prerađeno i dopunjeno izdanje, 2004).

KNJIGE IZABRANIH PESAMA: Izabrane pesme (1953—1979), 1980; Hleb i so, 1985, (divot izdanje 1987); Hrast na Povlenu, 1989; Istočnice i druge pesme, 1994; Učenje u mraku, 1995; Troknjižje (Vidik na dve vode, Istočnice i Igla i konac), 1998; Sabrane pesme I i II, 1999; Istina o ekserima, 2001; Najlepše pesme Ljubomira Simovića, 2002; Sreda u subotu, 2002; Pesme, Knjiga prva, 2005; Pesme, Knjiga druga, 2005.

DRAME: Hasanaginica, 1976; Drame, (Hasanaginica, Čudo u Šarganu), 1984; Putujuće pozorište Šopalović, 1985, 1986; Boj na kosovu, 1989 (2); Drame, (Hasanaginica, Čudo u Šarganu, Putujuće pozorište Šopalović), 2002; Boj na Kosovu, druga verzija, 2003;

KNJIGE PROZE: Užice sa vranama, hronika koja je povremeno roman ili roman koji je povremeno hronika, 1996 (2), 2002; Snevnik, dnevnik snova, 1998; Kina: čitanje spaljenih knjiga, putopis, 2007.

KNJIGE ESEJA: Duplo dno, 1983; Duplo dno, eseji o pesnicima, 1991; Duplo dno, eseji o srpskim pesnicima, o komedijama Sterije i Nušića, i o Životu i priključenijima Dositejevim, 2001; Čitanje slika, eseji o slikarima i vajarima, 2006.

KNJIGE RAZGOVORA, DNEVNIKA, BESEDA, PISAMA, ČLANAKA I ESEJA: Kovcačnica na Čakovini, razgovori, pisma, eseji, 1981—1989, 1990; Kovačnica na Čakovini, razgovori, pisma, eseji, 1981—1990, 2004; Galop na puževima, Srbi u jugoslovenskom ratu, 1994; Galop na puževima, drugo, dopunjeno izdanje, Prvi deo (14. april 1987 — 15. maj 1994), Drugi deo (13. maj 1994 — 20. avgust 1997), 1999; Guske u magli, dnevnik, (24. mart — 15. jun 1999), 2005; Obećana zemlja, (9. oktobar 1999 — 22. jun 2006), 2007;

IZABRANA DELA U PET KNJIGA: Hleb i so, izabrane pesme; Drame, (Hasanaginica, Čudo u Šarganu, Putujuće pozorište Šopalović); Boj na Kosovu; Duplo dno, eseji o pesnicima; Kovačnica na Čakovini, (razgovori, pisma, eseji, 1981 — 1990), 1991.

Sabrana dela u dvanaest knjiga: 2008. godine

KNJIGE NA STRANIM JEZICIMA: Four Yugoslav Poets (Ivan V. Lalić, Branko Miljković, Milorad Pavić, Ljubomir Simović), N.H. 1970; Spev o zazračnikovi, Bratislava, 1981; Povlenskiot dab, Skopje, 1988; Le theatre ambulant Chopalovitch, Lausanne, 1995; Miracle au “Chargan”, Lausanne, 2001; Termaji pe Strollad Chopalovitch, Brest, 2001.

Simovićeve pesme i drame su prevođene i štampane na mnogim jezicima, bilo u posebnim knjigama, bilo u književnim i pozorišnim antologijama, zbornicima i časopisima. Najviše uspeha u inostranstvu doživela je drama Putujuće pozorište Šopalović, koja je prevedena na francuski, engleski, poljski, češki, slovački, ruski, rumunski, bretonski, korejski, slovenački, makedonski, španski, bugarski i ukrajinski jezik, i koja je postavljena na scene preko pedeset pozorišta u Francuskoj, na scene u Belgiji, Švajcarskoj, Češkoj, Slovačkoj, Poljskoj, Kanadi, Sloveniji, Makedoniji, Južnoj Koreji, kao i u jednom francuskom pozorištu u Maroku, u Kazablanki. Od januara 2003. na francuskim scenama se igra i Čudo u Šarganu. O izvođenjima Simovićevih drama u zemlji i u svetu priređena je, u Muzeju pozorišne umetnosti Srbije u Beogradu, u proleće 2005. izložba pod naslovom Putujuće pozorišze Ljubomira Simovića.

LITERATURA O PISCU (posebne knjige): Časlav Đorđević: Pesnički vidici Ljubomira Simovića, 1982; Pavle Zorić: Vrhovi — Miodrag Pavlović, Ljubomir Simović i Matija Bećković., 1991; Poezija Ljubomira Simovića, zbornik radova, 1995; Portret Ljubomira Simovića, Blok posvećen dobitniku Žičke hrisovulje, 1996; Jasmina Vrbavac: Žrtvovanje kralja — Mit u dramama Ljubomira Simovića., 2005; Miloš Jevtić: Rukopis vremena. Razgovori sa Ljubomirom Simovićem, 2005; Olga Marković: Putujuće pozorište Ljubomira Simovića. Katalog izložbe, 2005.

NAGRADE I PRIZNANJA: Simović je dobitnik više književnih i pozorišnih nagrada, među kojima su nagrada Đorđe Jovanović, Zmajeva nagrada, Oktobarska i Sedmojulska nagrada, BIGZ-ova, Zlatan krst kneza Lazara, Branko Miljković, Isidora Sekulić, Desanka Maksimović, Nagrada Grada teatra Budve Stefan Mitrov Ljubiša, Milan Rakić, Isidorijana, Žička hrisovulja, Belovodska rozeta, Velika bazjaška povelja (koju dodeljuje Savez Srba u Rumuniji), Ramonda serbika, Račanska povelja, Odzivi Filipu Višnjiću, Vasko Popa, Dučićeva nagrada, Biblios, Mića Popović, Plaketa Disovog proleća, Rade Drainac, Pečat Narodnog pozorišta Beograd, Statueta Joakima Vujića Kragujevačkog pozorišta i druge. Sterijina nagrada mu je dodeljena četiri puta: tri puta za najbolji dramski tekst (Hasanaginica, Putujuće pozorište Šopalović, Čudo u Šarganu), a četvrti put za doprinos razvoju pozorišne umetnosti.

IZVOR: riznicasrpska.net

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.