Poreklo prezimena, selo Radojevo (nekad Klarija, Gornji Banat)

27. septembar 2012.

komentara: 18

Poreklo stanovništa sela Radojevo (do 1947. se zvalo Klarija), opština Nova Crnja, prema istraživanju etnologa Jovana Erdeljanovića “Srbi u Banatu”. Priredio saradnik portala Poreklo Aleksandar Marinković

Klarija je naseljena pre 230-240 godina (moj dodatak – to bi značilo oko 1686. / 1696. godine): iz Jarmate najviše (npr. Nikola i Kuzman pre šest-sedam kolena; od tog Kuzmana su Kuzmanovići, od njih i oni sveštenici), a u Jarmatu su doši iz Srbije, iz okoline Kruševca. To je bila spahijska zemlja. O doseljavanju Srba u Jarmatu pamte se da su došli zajedno sa Crnogorcima, a posle su oni otišli u Jarmatu, a Crnogorci u Crnu Goru (moj dodatak – verujem da se radi o Banatskoj Crnoj Gori).

Stari ljudi doskora su ga zvali Peterda. Kraj svega raspitivanja, nijedan od velikog  broja skupljenih staraca i ljudi nije znao da je bilo nekog drugog mesta koje bi se zvalo Peterda, nego misle da se ovo mesto zvalo Peterda i po njumu se i Klarija dugo zvala tako, ali se ne zna da je tu bila kakva crkva sadašnjeg naroda.

Hrvati su bili ”nemeši” i imali sedam svojih familija na 5.500 jutara (Srbi su im morali rabotati) i bili su vrlo osioni: surovo su kažnjavali Srbina ako uđe u njihovo dvorište ”da traži svoje živinče”. Besno i raskalašno su živeli i svoje zemlje rasprodali. Sad imaju zajedno jedva 200 jutara. Pozojevići (Arambaše) i Milošići subila prezimena tih sedam prvih hrvatskih familija. Od njih i sad ima potomaka, ali Milošići su već izumrli. Matinovići i Kaurići su kasnije doseljeni.

U Klariji danas ima oko 600 domova, od kojih oko 30 hrvatskih, a ostalo su srpska.

Ogromni prirezi, koji su osobito pogađali seljake srednjeg stanja i male zanatlije, prinudili su one koji ih nisu mogli izdržati da odlaze u tuđinu (Ameriku) ili u druge delove države.

O rumunskom poreklu pojedinih rodova u svako selu još se u narodu održava predanje, tako da u tom pogledu ne može biti sumnje. Osobito pada u oči da se za mnoge porodice koje inače imaju prezimena u rumunskom obliku (Erdeljan, Komlošin, Mijučin itd.) sasvim pouzdano zna da su im preci govorili samo srpski i da su prilikom svog doseljavanja bili Srbi, a došli su iz predela na istoku, pa su dobijali prezimena po predelima iz kojih su došli ili su, živeći među Rumunima, dobili rumunski oblik prezimena. To su podaci dobijeni od mnogih Srba, a i samih Rumuna, o Srbima u Pomorišju sa srpskim prezimenima, a sa rumunskim jezikom.

Na mestu Crkvište, na severnoj strani sela, iskopavaju ciglje i drugo crepoće, ali se ne zna ništa o kakvoj crkvi ili selu, a prostor je srazmerno mali. Na Crkvištu su nalazili i stari bakarni novac.

Po parohijskim izveštajima eparhiji, crkva je zidana 1841. godine; hram posvećen letnjem Sv. Nikoli; ikonostas je živopisao Nikola Aleksić 1859. I 1860. godine. Narod slabo poseljćuje bogosluženja; kao zadušnice drže Ružičalo.

U Svetom pismu koje je štampano u Rusiji 1663. godine, ima zapis da ga je 1789. godine kupio ”magistar Sava Miškov”.

Najstarije groblje bilo je u današnjem Horvatskom sokaku, a zaimu današnjoj Ulici Kralja Petra. Prvo se sada odre, a na drugom su izidane kuće.

Ulica kraljice Marije, koja se nekdad zvala Mali sokak, nastanjena je naseljenicima iz Jarmate, Ulica kralja Aleksandra, nazivana Munćanov sokak, doseljenicima iz bregova, a Ulica princa Đorđa, nekdadašnji Frljušanski sokak, stanovnicima većimon doseljenim iz Frljuge.

 

RODOVI POZNATOG POREKLA:

–        BARBULOV, pradeda iz Barde

–        VASKOVI, ima ih iz Banata

–        VOJINI, iz Petrovog Sela kod Temišvara, iz Banatske Crne Gore

–        DAJIN, iz Jarmate, prvi je došao Daja, pre šest kolena; od njih su bili prvi popovi ovde

–        DESPOTOVI, iz Jarmate, ima ih i sad

–        ĐURĐEV, iz Jarmate

–        ERDELJANOVI, iz Erdelja

–        JEREMINI, sad JEREMIĆ, iz Jarmate

–        JOVANOVI – JOVIĆEVI; najveća familija, oko 100 kuća; predak došao iz Grčke i doneo sanduk s blagom; iz Jarmate došao

–        JOVIN, iz Bočara

–        KOSTADINOVI, iz Jarmate

–        KRSTIN, iz Jarmate

–        MAKSIN, sad STANIMIROVI, iz Jarmate

–        MANJINI – MUNĆAN, iz ”bregova došli”

–        MARKOVI, iz Jarmate; došli Ranko i Marko

–        MARTINOV, biće iz Jarmate

–        MIJUČINI, pradeda došao iz Zorljenca

–        MILINI, iz Jarmate

–        NINKOV, iz Jarmate

–        NOVAKOV, iz Jarmate

–        PANTIĆI – PUTNIK, iz Jarmate

–        STAJINI, iz Jarmate

–        STANOJEV – FRLJUŽANOVI, dovedeni iz Frljuga

–        STOJADINOVI, iz Jarmate

–        STOJADINOVIĆ, iz Jarmate

–        STOJKOVI, došli iz Crne Gore najpre u Skajušu, pa ovamo

–        ĆIRINI, preci iz Siriga

–        FARANOV, iz Jarmate

–        FIBIŠAN, deda im je iz Fibiša

 

RODOVI ČIJE POREKLO NIJE UTVRĐENO:

–        ŽIVOJINOV – JANKOV. – JANOŠEV. – KOSTIN. – KUZMANOVIĆ. – LAZIN, sad LAZIĆ. – LEKINI. – MARJANOVI. – MILITAR. – MILOŠEV. – MILOŠEVI. – OPRINI. – PASKULOVI. – PETROVI. – POPOVI. – RANKOVI. – SIMINI. – TRIFUNOVI. – Za svaki ovde navedeni rod zabeleženo je: postoje u selu, ali ne znaju odakle su im stari.

 

IZUMRLI RODOVI:

AVRAMOVI. – IZDRAILOV. – LAZAROV.

Nema ih i ne zna se da li su izumrli ili iselili: AKIMOVIĆ. – ALEKSIN. – BABIŠ. – BOGIN. – BOGOSAVLJEV. – BOŽANIN. – BOŽIN. – BOJANIN. – VARJAŠANIN. – VASILJEV. – VASIN. – VLADULOV (sad se zovu nadimkom STAN). – VOJINOVI. – VUJIN. – GAJIN (iz Barde Barbulov ušao u kuću Gajinih). – GOLUBOVI (sad nadimak za Rankove). – GRUJIN (sad se piše KORNJIN). – DESPOTOVIĆ. – DIMITROV. – DUMITROV. – ĐURIN. – ĐURČIN. – ŽIVANOV. – ŽIVOJINOVIĆ. – IVKOV. – IGNJINI. – JANKULOV. – JOVANOVIĆ. – JOSIMOVI (sad nadimak MARINKOVI). – KIRIN – KOJINOV. – KRIŠAN. – MARINI. – MIJALJEV. – MIJIN. – MILIVOJEV. – MILOSAVLJEVI (ima ih u Keči). – MIHAJLOVIĆ (današnji su iz Nemeta doseljeni). – MIŠLJENOV. – MUGOŠI. – MUNĆAN (ima Munćanov sokak; Munće je vlaški predeo podalkeo na istoku, otud: MUNĆAN – BRĐANIN). – NEDELJKO. – NEDIN. – NENADOV. – NIKOLAJEV. – OSTOJINI. – PANTELIĆ. – PAUNOVI. – PEJINI. – PETKOV. – PUTINI. – RADULOVIĆ. – SENTANDRAŠANIN. – SIMEUNOV. – SIMZIJANIN. – SINISTOROV. – STAJIN. – STANKOV. – STEJIN. – STEFANOV. – STEFANOVIĆ. – STOJANOV. – SUBIN. – TOŠIN. – UVALA. – UROŠEV.

IZVOR: Jovan Erdeljanović – ”SRBI U BANATU”; priredio saradnik portala Poreklo Aleksandar Marinković

 

Komentari (18)

Odgovorite

18 komentara

  1. vojislav ananić

    PETERDA postaje KLARIJA

    „…Jedno doseljavanje srba u Timiški Banat koje se dogodilo 1768. godine, a doselilo se tada iz Jarmate u Peterdu stotinak srpskih porodica sa svoja dva popa. Jarmata iz koje su došli ovi Srbi postoji i danas, udaljena je četrdesetak kilometara severoistočno od Temišvara, a Peterda (današnje Radojevo) pominje se još 1334. godine kao naseljeno mesto i neki istoričari objašnjavaju nastanak imena naselja izvodeći ga iz ličnog imena Petar. To staro naselje Peterda bilo je dva kilometra severnije od današnjeg Radojeva, a treba reći da se takvo pomeranje naselja često događalo i sa drugim selištima banatskim, najviše i najčešće kao posledica melioracije zemljišta. Staro selište Peterde bilo je na današnjem potesu Crkvište koje je tako i nazvano po ostatku crkve nekadašnjeg sela čije su razvaline na tom mestu dugo istrajavale jer ih niko iz pijeteta nije hteo rušiti, ali i nazivi ostalih delova atara navode na zaključak da su žitelji ovog sela oduvek bili Srbi.
    Elem, doseljenici iz Jarmate zatekli su u Peterdi četrdesetak srpskih starosedelačkih porodica, pa su tada, prilikom svog doseljavnja, izgradili novo naselje, južnije od onih starosedelaca, i nazvali ga Klarija po grofu Kklariju, tadašnjem predsedniku Administracije Tamiškog Banata, koji je ove došljake i preselio iz Jarmate.“

    IZVOR: Banatska rapsodija – Milan Tutorov, „Aurora“, Novi Sad, 2001, str.293.

  2. Vojislav Ananić

    Istorijski razvoj naseljenog mesta Radojevo

    Radojevo spada u grupu najstarijih naseljau u Banatu. Prvi put se pominje još 1334. pod imenom Peterda, koja se nalazila dva kilometra severno od današnje lokacije. Naselje je bilo okruženo vodom i u njega se moglo ući samo sa severne strane. Na osnovu imena i oskudnihn ostataka naselja pretpostavlja je da je Peterda bila srpsko naselje. Sanovništo se bavilo pretežno stočarstvom i lovom. Kasnijim isušivanjem zemljišta zemljoradnja je postala sve važnija. Stanovništvo je boravilo u zemunica delimično ukopanim u zemlju, gde su vladali izuzetno loši uslovi.
    Nakon povlačenja Turaka, Peterda ulazi u posed grofa Klarija, koji doseljava Srbe i Rumune iz Đarmate i okoline. Doseljenici su se odlučili za novu lokaciju, gde se i danas nalazi selo. Kasnije su im se pridružili i starosedeoci iz Peterde. Svako domaćinstvo je za izgradnju kuće dobilo po jedno katastarsko jutro zemlje. Dodeljeno im je i obradivo zemljište. Seoski pašnjak bio je zajednički. Nema pouzdanih podataka, ali se može pretpostaviti da je doseljavanje novog stanovništva započeto 1768., a da je novo naselje formirano 1770/71. god. Iz poštovanja prema grofu, doseljenici su naselje nazvali Klarija. Svoje sadašnje ime selo Radojevo dobilo je posle Drugog svetskog rata, 1947. god.
    Početkom XIX veka u ovom selu živelo je 1.500 stanovnika. Ovaj broj je intenzivno rastao. U tom periodu tadašnja Klarija ulazi u posed Zagrebačke biskupije i doseljava se 20 plemićkih porodica iz Hrvatske, kojima se dodeljuje oko 5.500 katastarskih jutara zemlje. Sve ovo je dovele do promene etničke stukture naselja.
    Hram Svetog Nikolaja
    Prvobitni hram izgrađen je 1747. god. Predstavlja spomenik kulture, a zbog svojih arhitektonskih ostvarenja smatra se i vrednim umetničkim ostvarenjem. Odmah po doseljenju Srba iz Jarmate izgrađena je od naboja stara crkva Sv.Nikole i srušena 1838 god., na mestu na kom se danas nalazi crkva takođe posvećena prenosu moštiju Svetog Nikole. Današnja crkva sagrađena je 1841. god. I osvećena je od strane temišvarskog prote Jovana Vasića. Crkva je klasicistička građevina izdužene jednobrodne sa polukružnom oltarskom apsidom i zvonikom u visini krsta 34,31 m. Unutrašnjost hrama obiluje veoma retkim konstruktivnim rešenjima, vrednim ikonostasom, tronovima, pevnicama i freskama._Drvorezbarija koju čine: ikonostos,pevnica i tronovi u crkvi su završeni 1858. god. i za sada su rad nepoznatog majstora, a ikone i freske su rad poznatog slikara Nikole Aleksića. Godine 2001. pod nadzorom Pokrajinskog zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Novog Sada izvedeni su konzervatorsko – restauratorski radovi na sanaciji tornja i čeone fasade. Godine 2008. uz donaciju Pokrajinskog Sekretarijata za upravu, propise i nacionalne manjine, kao i uz finansijsku podršku S.O. Nova Crnja i MZ Radojevo izvršena je generalna adaptacija krovne konstrukcije.Svojim arhitektonskim vrednostima, crkva kao spomenik kulture predstavlja značajno i vredno umetničko ostvarenje,prijatno za molitvu i hodočašće.

    Izvor: Opština Nova Crnja, Strategija održivog razvoja opštine Nova Crnja, 2015-2020. Nova Crnja, decembar 2015.

  3. LJUBIŠA

    Postoji i prezime Rajin koje i danas postoji u selu