Poreklo prezimena, selo Ćojluk (Udbina, Lika)

14. jul 2012.

komentara: 0

Poreklo stanovništva sela Ćojluk, stanje po popisu iz 1712. godine

Na jugozapadnom delu Krbavske župe, tačnije između Kurjaka i Rebića, leži selo Ćojluk, što na turskom jeziku znači “zaselak”. Krajem 15. veka  u Krbavi se spominje grad Ćojluk, koji je građen na ruševinama japodskog (Japodi, ilirsko pleme) utvrđenja.

U Ćojluku su živela bratstva, rodovi i porodice plemena Gušić i kmetske grupe čija prošlost nije dovoljno poznata.

Po osvajanju Udbine 1527. godine Turci osvajaju i grad Ćojluk. Po popisu iz 1577. godine vidimo da su Turci obnovili grad i naselili ga pravoslavnim i nešto manje muslimanskim življem. U ratovanju od 1685-1699. godine i jedno i drugo stanovništvo se rasulo. Muslimani odlaze u pravcu Bihaća, a veći deo Srba odlazi s Petrom Smiljanićem u Dalmaciju, a manji deo u logore oko Brinja. Ćojluk je bio pust sve do 1698. godine kada ga ponovo naseljavaju Srbi iz gornje Dalmacije i gornje Like.

Po popisu senjskog biskupa Martina Brajkovića iz 1700. godine vidi se da je Ćojluk bio naseljen pravoslavnim življem.

Popis prezimena, krsne slave i kraj odakle su došli po popisu iz 1712. godine:

Dopuđe (Đurđevdan), došli iz Knina, Bukovica

Majstorovići (Nikoljdan), došli iz Knina, Bukovica

Kalanji (Đurđevdan), došli iz Brinja, Plaščica

Basare (Nikoljdan), došli iz Smiljana

Kneževići (Nikoljdan), došli iz Brinja, Prokike

Kneževići dolaze sa tromeđe Srbije, Bosne i Crne Gore, tj. sa Žabljaka, selo Šaranci. Put ih vodi preko Bosne, Krbave, Brinja, Prokika u Ćojluk.

Kalanji dolaze iz Ledenice, koje je bilo dobro nastanjeno selo, vojnički uređeno i ona je spadalo pod senjsku kapetaniju Primorske krajine. Pod kraj 17. veka naselje se bilo toliko razvilo da oskudna zemlja sa mao oranice nije mogla dovoljno ishranjivati jako stanovništvo. Zbog toga je po oslobođenju Like otuda potekla veća struja naseljenika koja preko Senja dolazi u okolinu Brinja, a zatim u Ćojluk 1699. godine.

Marija Terezija pravići granicu dužinom reke Save i Dunava naseljavala je stanovništvo Like u te krajeve. Tako da su 1752/53 godine Dopuđe stigle u Srem, tačnije Staru Pazovu kao graničari, dobivši zemlju i dosta privilegija.

Posle Prvog i Drugog svetskog rata dosta naroda je otišlo u kolonizaciju Slavonije, Kosova i Vojvodine, a mnogo je naroda otišlo i na rad u Ameriku i Kanadu.

Do avgusta meseca 1995. godine, u selu je bilo 13 kuća čeljadi, koji su proterani u Srbiju, da bi se 1998. vratilo svega 5 kuća sa malo čeljadi.

U Ćojluku je postojao hram Preobraženja gospodnjeg, sagrađen 1745. godine. Ustaše su ga spalile u Drugom svetskom ratu.

IZVOR: Gojko Knežević, “Udbina i njena sela” (str. 137-139). Podatke dao Ranko Majstorović – Rankić (2008.)

Komentari (0)

Odgovorite

Trenutno nema komentara. Budite prvi i ostavite komentar.