Stanovništvo Potkozarja doseljavalo se sa raznih strana, od Kosova, Raške oblasti, Crne Gore i Stare Hercegovine, ali i susedne Like i Dalmacije.
Drakulići su iz Korjenića u Hercegovini (slave Mratinjdan).
Durbabe su od sela Doribabe, od bosanskog ugra.
Dulići su iz Dulica od Gacka u Hercegovini.
Đilasi su poreklom iz Crne Gore (slave sv.Simeuna).
Zoranovići su poreklom iz Hercegovine.
Zorići su poreklom iz Drobnjaka u Crnoj Gori (slave Đurđevdan).
Zupci su sa Zubaca u Hercegovini (slave sv. Đurđa).
Jarakule su poreklom od Raškovića iz Starog Vlaha (slave sv. Đurđa).
Janjetovići su poreklom od Teodorovića u Hercegovini, a doselili su preko Dalmacije i Like u ove krajeve (slave Jovanjdan).
Jasnići su poreklom s Kosova (slave Đurđevdan).
Jugovići su iz Gacka u Hercegovini. Jugovci su iz polimskog sela Jugova ili od Juga iz Jugovića u gornjoj hercegovačkoj površi.
Kavenuše su poreklom iz Polimlja (slave sv. Simeuna). Kadijevići su poreklom iz Zavale u Popovu, u Hercegovini.
Kalanji su iz Miruša kod Bileće, u Hercegovini (slave Nikoljdan).
Kalabe su poreklom iz Drobnjaka u Crnoj Gori (slave Stefanjdan).
Kalabići su poreklom od Nove Varoši iz Starog Vlaha.
Kalinovići su došli iz Kuča u Crnoj Gori (slave Nikoljdan).
Karugići su poreklom iz Kolašina u Crnoj Gori (slave Jovanjdan).
Kelemanovići su iz Pocrnja, verovatno od Ljubinja u Hercegovini.
Kerkezi su poreklom iz Gornjeg Dragačeva (slave Đurđevdan).
Kecmani su doselili iz južne Srbije preko Hercegovine i Dalmacije u ove krajeve (slave Vratolomijevdan).
Kovačevići su iz Raške (slave sv. Jovana).
Kozomore su poreklom s planine Kozomor, Nova Varoš, Stari Vlah (slave sv. Jovana).
Komadine su poreklom iz Vasojevića u Crnoj Gori (slave Nikoljdan).
Kondići iz dubičkog kraja su poreklom iz višegradskog Starog Vlaha (slave Nikoljdan)
Koraći su iz Popova u Hercegovini. Njihovo dalje poreklo je Bratonožići u Crnoj Gori (slave sv. Iliju).
Korjenići su iz. Korjenića u Hercegovini.
Kosijeri su poreklom iz Kosijereva u Crnoj Gori.
Kosovci su poreklom iz Kosova.
Koturi u više sela dubičkog i gradiškog područja doselili su iz Starog Vlaha od Ibra (slave Nikoljdan).
Kočići su poreklom od bratstva Maleševaca u Hercegovini (slave sv. Ignjatiju). Godine 1436. spominje se Blaž Kočić u Cetini. Srbima kojima pripada Blaž su Hercegovci koje je naselio car Dušan oko Klisa i Skradina. Kočići su doselili od Maleševaca u Grahovu iz Crne Gore.
Kraljevići su doselili iz Hercegovine.
Krvavci su poreklom iz Hercegovine.
Krčikovići su poreklom iz Crne Gore (slave Nikoljdan).
Krtoline su od Lubura u Riđanima, iz Crne Gore.
Kruge su doselile iz Crne Gore. Kuvelji su od Sjenice (slave Đurđevdan).
Kuvalje su poreklom od Sjenice (slave Đurđevdan).
Kukići su poreklom iz Banjana u Crnoj Gori.
Kukići su doselili iz Hercegovine.
Kukulji su doselili iz Crne Gore.
Kužeti (Zorići) su se nazvali što su prekužili kugu, a negde su bili kuvari u kužini i po tom nazvani Kužeti.
Lugonje su poreklom iz Drobnjaka iz Crne Gore (slave Đurđevdan).
Lukači su poreklom iz Kuča u Crnoj Gori (slave Jovanjdan).
Lopari su doselili od arbanaške granice iz Crne Gore (slave sv. Jovana).
Lopare su iz Trebinjske šume u Hercegovini.
Loparice su iz Crne Gore.
Ljubibratići i Puhali, velike ličke porodice, došli su iz Trebinja u Hercegovini sa vladikom Ljubibratićem, čiji su bratstvenici bili. Ovoga vladiku isterali su Mlečani iz manastira Savine nakon osvajanja Herceg Novog. To mu je pribavilo tursku zaštitu i putovanje na takvu daljinu. To je izgleda bilo 1717. godine.
Mandići su neki iz Raške, a neki iz gornje Hercegovine (slave Nikoljdan).
Majstorovići su doselili iz Hercegovine.
Maleševci su od Bileće u Hercegovini.
Mataruge oko Kozare su poreklom od starog brata Mataruga u Grahovu u Crnoj Gori. Ima ih i u Matarugama u Ćehotini, u slivu Lima. Svi slave Đurđevdan. Mataruge u Grahovu u Crnoj Gori prvi put se spominju 1318. godine.
Matavazi su iz Crne Gore, a tamo se misli da su poreklom Arbanasi.
Moravci su doselili iz Starog Vlaha (slave sv. Jovana).
Morače su iz Morače u Crnoj Gori (slave Nikoljdan).
Mastilovići su iz Gacka u Hercegovini.
Mačinko je doselio iz Hercegovine (slavi sv. Iliju).
Mačnoge su doselile iz Hercegovine.
Macure su poreklom iz Bratonožića u Crnoj Gori (slave sv. Arhanđela).
Medani su iz Hrasna u Hercegovini (slave Jovanjdan).
Merčepi su poreklom iz Riđana u Crnoj Gori.
Mehteri ili Štrpci (to isto znači na turskom jeziku) doselili su iz Starog Vlaha.
Miroslavići su poreklom iz sela Kapavice, kod Ljubinja, u Hercegovini. Ovi se u Kapavici sada zovu
Gordići, a poreklom su iz Mratinja od Nikšića (slave Nikoljdan).
Mostarci su poreklom iz Hercegovine.
Mokronoge su došljaci iz donjeg Polimlja i Vasojevića u Crnoj Gori.
Neretvljanci su poreklom iz Hercegovine.
Nikšići su poreklom od Nikšića u Crnoj Gori.
Obadi su iz Borča na Neretvi u Hercegovini.
Obućine su poreklom od Kolašina (slave sv. Đurđa).
Odavići su poreklom iz Hercegovine.
Ožegovići su iz sela Ožegovića, na Čevu, u Crnoj Gori (slave sv. Stefana).
Oljača imaju svoje imenjake u Oljačincima, u Dubnici, u Vranjskoj Pčinji, a oni su poreklom iz Lopardinaca kod Preševa (slave Đurđevdan).
Oparice su doselili iz Levačkih Oparica (slave sv. Jovana).
Otašovci su iz Crne Gore.
Padežani su poreklom s juga Srbije.
Pađeni su iz Pađena u Hercegovini (slave sv. Đurđa).
Palavestre su poreklom iz Hercegovine.
Paruh je poreklom od Taraila u Šumi kod Trebinja, u Hercegovini.
Pašići i Pjanići su došli iz Raške (slave Jovanjdan).
Perinovići su iz Nevesinja u Hercegovini, a oni su od Mučibabića.
Pišteljići su doselili od Trebinja u Hercegovini (slave sv. Nikolu).
Plemići su iz sela Pleme u višegradskom kraju (slave sv. Nikolu)
Pocrnji su iz Pocrnja od Ljubinja u Hercegovini.
Popare su poreklom iz Fatnice u Hercegovini.
Predojevići su poreklom iz Rudina kod Bileće u Hercegovini (slave sv. Alimpiju).
Pribićevići su doselili iz Hercegovine.
Puhali su došli od Trebinja u Hercegovini.
Rendulići i Rendići su od Sjenice.
Rorići su poreklom iz Nevesinja u Hercegovini.
Santrači su poreklom iz Kolašina u Crnoj Gori (slave Pantalijevdan).
Selaci su doselili iz Starog Vlaha.
Silimići su iz Hercegovine (slave sv. Đurđa).
Sjenežete su došljaci iz donjeg Polimlja i Vasojevića u Crnoj Gori.
Skenderije su od Skadarskog kraja. Njihovo krsno ime je sv. Vrač.
Skoplje su iz Hercegovine.
Smoljani, Smolići, Smoloići poreklom su s karsnog platoa izmedu donje Tare i Pive u Crnoj Gori (slave Đurđevdan).
Smoljevići i Smoljo poreklom su iz Drobnjaka u Crnoj Gori (slave sv. Đurđa).
Sopilji i Sovilji su iz Nevesinja, Hercegovina (slave Nikoljdan).
Srđeni su iz sela Srđevica u Gacku, Hercegovina,
Stirači su poreklom iz Vasojevića u Crnoj Gori (slave Jovanjdan).
Sunarići su iz Starog Vlaha (slave Simeunjdan).
Tankosavići su poreklom iz Starog Vlaha (slave sv. Ðurda).
Tice su iz Polimlja.
Toromani ili Turomani od Dubice i Gradiške su poreklom iz Polimlja (slave sv. Stevana).
Trninići su iz sela Trnina u Kolubari.
Trubari su iz Hercegovine.
Tubini su iz Burmaza kod Stoca u Hercegovini (slave Vartolomijevdan).
Tumarići su iz Tumarske, planina Konjuh.
Ćeranići su poreklom iz Nevesinja u Hercegovini.
Ćermani su iz Ljubinja u Hercegovini.
Ubavići su od višegradskog kraja.
Ugarčići su poreklom iz Nevesinja u Hercegovini. Ugarča su iz Hercegovine. Ugrenovići su poreklom iz Starog Vlaha (slave Jovanjdan).
Hašani su doselili od Plava iz Crne Gore.
Here su poreklom iz Hercegovine.
Cikote kod Dubice su poreklom iz Starog Vlaha. Cikota ima u Crnoj Gori (slave sv. Đurđa).
Džepine su poreklom iz Kuča u Crnoj Gori (slave Jovanjdan).
Šaponje su od Nove Varoši, Stari Vlah (slave sv. Vasilija).
Šatenci, Šamate su doselili od Bileće iz Hercegovine.
Šašari su iz Hercegovine.
Ševe su od Nikšića iz Crne Gore (slave Aranđelovdan).
Ševići su od Sjenice iz Starog Vlaha (slave Đurđevdan).
Šljivići su iz Starog Vlaha (slave Nikoljdan).
Šoboti su porijeklom od Mrnjavčevića iz Kuča u Crnoj Gori (slave Mitrovdan).
Šolaje su poreklom iz Starog Vlaha (slave sv. Đurđa).
Štrpci su doseljenici s juga, iz Hercegovine.
Štekovići su iz Vasojevića. Prema drugim podacima, iz sela Štekovica u Priboju, gde se spominju od 1642. godine, Crna Gora (slave Nikoljdan).
Šumljaci su doselili iz Šume u Hercegovini.
Šunjići su poreklom iz Hercegovine. Šumani od Dubice i Gradiške poreklom su od Polimlja.
Šurlani su poreklom iz sela Oraha u Šumi kod Trebinja, u Hercegovini. Izgleda da su Šurlani doselili preko Dalmacije.
Stradanje Srba sa Kozare i Potkozarja u Drugom svetskom ratu
U Drugom svetskom ratu s područja Kozare i Potkozarja izgubilo je živote preko 40.000 stanovnika. Područje Kozarske Dubice pre Drugog svetskog rata imalo je 33.350 stanovnika. Od toga broja je poginulo 18.495 stanovnika. Samo na području opštine Kozarske Dubice 463 domaćinstva ostala su bez naslednika po muškoj i ženskoj liniji. Njihova ognjišta su se ugasila. I ovo je jedan podatak koji pokazuje kako su ratovi uništavali stanovništvo na ovom području koje je ginulo, raseljavalo se i naseljavalo.Na ovo područje posle Drugog svjetskog rata stanovništvo se doseljavalo i naseljavalo iz Zmijanja i Manjače. Interesantno je navesti da je bila migracija posle Drugog svjetskog rata iz Zmijanja u Knešpolje, na mesto gde je izginulo stanovništvo. To su kupovali zemlju od onih koji su ostali i naselili se. Ovo je isti pravac nekadašnjeg migracionog kretanja od Zmijanja u Potkozarju.
Dušan Divljak, star 70 godina, iz sela Pobrdana u Knešpolju, priča da je posle Drugog svjetskog rata doselio iz Dobrnje sa Zmijanja.
Rajko Stanivuković iz sela Pobrdana u Knešpolju posle Drugog svetskog rata je doselio iz Dobrnje sa Zmijanja.
Dušan Tomaš iz sela Pobrdana u Knešpolju priča da mu je pričala prababa Mika da su oni davno doselili od nekud iz Dalmacije. Slave sv. Nikolu. I ovo je migracioni pravac Crna Gora-Hercegovina-Dalmacija-Potkozarje. Dušan priča da je njegova prababa Mika rođena u XIX veku. U fašističkoj ofanzivi na Kozari juna i jula 1942. godine poginula su Mikina tri sina: Stevo, Simo i Ilija. Tad je prababa Mika bila u poodmaklim godinama. Izginuvši sinovi i unuci, ali osta samo jedno praunuče, Dušan.Malo muško dete koga baba Mika nije od sebe nikud odvajala. Mika bi govorila: »Dala sam otadžbini sinove i unuke. Hvala bogu, osta mi praunuk Dušan, moja glava kuće. I moje se ognjište nije ugasilo.«Godine 1943. nastupila je glad. Baba Mika u svojim poodmaklim godinama uze zastavu i krenu pred omladinom da bere noću žito prema Dubici. »Za mnom, djeco, ne bojte se, moramo od neprijatelja oteti naše žito!« Kad se završio rat 1945. godine baba Mika je sa svojim praunukom Dušanom podigla kućicu. Ostao je praunuk Dušan i nije se ugasilo ognjište. Kad je Dušana oženila i uputila u vojsku, baba Mika je govorila: »Za otadžbinu sam dala sinove i unuke, ali sam dočekala da iz moje kuće ponovo pošaljem vojnika da nosi pušku i brani knešpoljsku zemlju natopljenu krvlju njegovih djedova i očeva. Pjevajte, ljudi i veselite se! Danas sam najsrećnija prababa u Knešpolju. Baba Mika iz svoje kuće ponovo šalje pod pušku vojnika. Nije dušman uspio da uništi ognjišta u Knešpolju!« Takve su bile majke Knežopoljke.
Predanja o poreklu koja su se prenosila sa oca na sina:
Krnete, Baslaći, Sadžaci, Milanovići doselili su iz Like u Potkozarje. Prema rodoslovu koji je posedovao Stanko Krneta, oni su u Liku došli iz Sjenice. Dakle, Sjenica-Lika-Potkozarje, to je bio pravac migracione struje. Krnete u Dragotinji, Volaru i Prijedoru slave Tomindan. Krnete u Marinima i Jutrogošti slave Jovanjdan. Evo kako je došlo do promene slave. Seobom iz Like jedan Krneta se zadržao u Cazinskoj krajini, a drugi odoše u Marine i Jutrogoštu. Ovaj Krneta što osta u Cazinskoj krajini ubio je dva bega i pobegao u drugi feud, ali je po kazni morao promeniti slavu. Od tih su Krnete u Dragotinji, Volaru i Prijedoru, koji slave Tomindan. Inače, stara slava Krnetama, dok su bili u Sjenici i Lici, bila je Jovanjdan. Simatovići su se zvali Regode. Prvi Regoda došao je iz Ključa u Palančište. Dakle, pravac migracije Hercegovina-Dalmacija-Ključ-Potkozarje. Taj Regoda imao je sina Simu-Simata. Simatovi sinovi po ocu Simatu dobiše prezime Simatovići. Selo se zvala Simatovica. Simat je bio prvi u Simatovićima. Od njega pred Drugi svjetski rat bilo je više od 20 kuća, domaćinstava. Prezime Simatovići dobili su ima preko 100 godina. Regode su slavile Đurđevdan. Tu slavu nasledili su Simatovići.
PRIREDIO: Saradnik portala Poreklo Vojislav Ananić
18. novembar 2014. u 09:23
Branislav (Branko) Rakić
Znam da mi se deda zvao Djordjo Rakic, njegov otac Cvijan, iz okoline Petrovca. Takodje znam da mi se baka zvala Roksanda rodjena Novaković, cerka prote Nikodima Novakovica. Slava mi je Djurdjic. Voleo bih da saznam nesto vise ako neko nesto zna.
18. novembar 2014. u 09:46
Nebojša Novaković
Rakića je bilo u Koluniću (okolina Petrovca):
Rakić — dvadeset četiri kuće. Slave Jovanjdan. Oni su od korena Banjačkog. Bio neki Rade Banjac, malen rastom. Prozovu ga Rako, a njegove potomke Rakić. On se preseli iz Drinića u Vedro Polje pod „Rakića Kosu“. Njegov sin Jandrija preseli pre 100 godina s porodicom u Kolunić. To je prvi i najstariji Rakić, jer istom od njega kao Rakina sina, dolazi u upotrebu novonadeveno prezime. Jandrija je sahranjen u kolunićkom groblju. Na grobnpm krstu mu piše. da je roćen 1758. g., a umro 1863. g. — Svi su Rakići do 1876. g. živeli u jednoj zadruzi. Sad ih je u Koluniću 24 kuće. A nekoliko ih se odonda još odselilo kojekuda.
U Koluniću je bilo i Novakovića:
Novaković — pet kuća. Slave Nikoljdan. Četiri od njih naselile 1814. g. iz Biočića u Dalmaciji, peta došla iz Like pre 120 godina.
Izvor: Petar Rađenović, Bjelajsko Polje i Bravsko, Srpski etnografski zbornik 1925
Da li je neko od petrovačkih Rakića i Novakovića zainteresovan za dnk analizu?
26. novembar 2014. u 00:53
Valentina
Poštovani Milorade,
Što se tiče mojih Ratkovića,stara kuća u kojoj su rođeni deca Dušana i Danice je bila u delu sela koje zovu Stakići.I da istina je da su njih ,Ratkoviće,do nekog vremena zvali STAKIĆI(biće da je zbog te STAKE-AJDUKA.
Moj deda je imao rođenog brata koji se zvao Stojan(njega smo zvali Stoka) a njegova žena Dosta i imao je kuću odmah pored kuće mog dede.Nažalost mog rođenog dedu,koga niste naveli kao sina Cvije i Cuje, nisam upoznala ali deda Stojana’-Stoku jesam.Tako da će biti da su mi taj Cvijo i ta Cuja pradeda i prababa, po majci,jer ona se zaista seca samo babinog imena Cuja,pa je zvali Cujka.
No mene interesuje,da li imate neke podatke,odakle su došli ti moji Vrabci (odakle im to prezime) i Ratkovići baš tu u Gradinu?
Srdačan pozdrav
26. novembar 2014. u 22:00
Milorad Bogdanović
Valentina,
Ja nemam toliku hrabrost da ti kažem i napišem odakle su došli tvoji Konjevići, Vrabci i Ratkovići, al zasigurno se zna da su ovdje bili prije početka 18. vijeka kada se sa ovih prostora selilo za Slavoniju. Tada je ovaj prostor, zvani Timar, bio dosta naseljen.
Sva ova prezimena su nastala iz zvanja i imena, tako da su prije toga imali drugo prezime.
Zato, moja je preporuka da se ne žuri oko istraživanja svoga korijena, kao i da u našoj Digitalnoj biblioteci možeš mnogo toga pronaći i saznati o svojim korjenima.
Svako dobro, a ako želiš, javi mi se na e-majil [email protected]
28. novembar 2014. u 22:29
Milorad Bogdanović
Valentina
Treba mi tvoja pomoć. Raspitaj se i javi mi ako saznaš bilo šta o Stani Vrabac koja je rođena između 1890 i 1900 godine udata u Šariće a preudala se oko 1933 godine u Lukiće. Mene zanima da li je bila udata za Stojku ili Ostoju Šarića, ili ime bilo koga od njene djece. To mi je potrebno, jer pri kraju sam završetka knjige “Rodoslavlje jelićana”, pa da ne bi izostavio nešto, ako neko može da mi pomogne. Može na gore postavljeni e-mail ili ovdje .
Svako dobro.
27. novembar 2014. u 23:09
Milorad Bogdanović
Danas je na zasjedanju Međuvladinog komiteta za zaštitu nematerijalnog kulturnog nasleđa pri Unesko porodična slava uvršćena na Uneskovu Reprezentativnu listu nematerijalnog kulturnog nasleđa čovječanstva, što prestavlja prvi upis kulturnih dobara iz Srbije na ovu listu..
http://www.nspm.rs/hronika/unesko-srpska-slava-uvrstena-na-listu-nematerijalnog-kulturnog-nasledja.html
3. decembar 2014. u 12:42
Bozo Timarac
Postovani , dali mi mozete pomoci oko mog prezimena i porekla odakle smo. Otac Stojan, djed Janko i slavimo Sv Pantelejmona. Selo H. Slabinja, opstina H. Kostajnica ( sada H.Dubica). Znam da u potkozarju ima dosta prezimena Timarac ali nismo rodjaci( familija) Ako bilo sta pronadjete bio bi zahvalan da mi javite. Hvala unapred!
PS; Dali smo imali mozda neko drugo prezime?
3. decembar 2014. u 19:51
Milorad Bogdanović
Jeste Božo.
Vi ste kao i velika većina Srba na kostajnički prostor došli sa prostora Timara i Zmijanja. Prelasci su bili u manjim grupama, tj selili su se pojedinci iz porodice čija je većina ostajala na starom ognjištu. Tako je iz Timara (prostor u ravničarskom dijelu rijeke Gomjenice, južno ispod Kozare) otišao u Slabinju (istoimeno selo Kozare) jedan od članova tvoje stare porodice. Pošto su u Slabinji vjerovatno većinom bili sa prostora Kozare, prozvali su tvoju porodicu Timar(ac), zamjenivši staro prezime koje odlazi u zaborav.
Vjerovatno da ste preselili između 18 i sredine 19 vijeka.
Po slavi koju slavite, Pantelindan, možda je vaše staro prezime bilo: Gogić koji su sa prostora Tramošnje; Nikolić sela oko Piskavice; Milutinović, Pejić, Prtenjak, Reljić,Todić, Perić oko Kozarca i Omarske; Krstić, Marjanović, Babić, Milutinović, Vuleta Ćirić i Jovičić sa prostora Marićke ka Kozari; Điko, Janjić, Nikolić, Mitrović, Savić, Jović, Šunić, Abaz, Reljić, Vukićević i Vuković sa prostora doljeg toka Gomjenice i gomeničkog polja, tj sela Busnova i Rakelića.
Zasigurno, neko od ovih prezimena je bilo tvoje staro prezime. Možda je ostala neka zabilješka, priča, pa otkrijete vaše staro prezime.
Većina ovih prezimena održala su se ovdje i danas.
12. decembar 2014. u 00:41
Metlić Dražen
Prije svega pozdrav za gospodina Bogdanovića i njegov veliki trud. Vidim da konsultuje i izvore jer se poziva na Dečanske hrisovulje i turske teftere. Imate moj mejl pa bih volio kontaktirari sa Vama. Sada bih sa svoje strane dao samo mali doprinos nekim izlaganjima. Što se tiče porijekla u smislu migracija i etimologije prezimena moramo uzeti u obzir mnoge faktore: migracije u širem okruženju i njihovi uzroci kroz istoriju kao što su državna osvajanja koja su bila izuzetno nasilna , zatim epidemije kuge, državne interese posebno osmanskog carstva , zatim pojavu čitlučenja i odžakluk -timara u Bosni i td. Sugerisao bih oprez u korištenju Šematizma iz 1882. jer je nastao neposredno po okončanju ustanka u BiH kada je izgino veliki broj Srba ( po nekim autorima čak do 250 000 što u borbi, od gladi i pomora kao i vekikih masakara koji su provosili domaći muslimani nad pravoslavnima), a mnofo ciše je bilo izbjeglih u okolne zemlje i njihov povratak je trajao sporo i Šemtizam je stoga nepouzdan. Ono što je u iatoriografiji još uvjek otvorena i teška tema jeste vlaško pitanje koje je u ogromnoj mjeri značajno kod izučavanja migracija i poeijekla
12. decembar 2014. u 13:45
Milorad Bogdanović
Dražene
Ponosno se osjećam kad mi se neko ovako javi, neko ko mi se ovako obraća, neko ko želi svojim znanjem da pomogne i drugima. Zato, pridružite se nama, da zajedno oživimo iz zaborava ono što su naši pretci ostavili nama.
A što se Šematizma tiče, možda si mogao primjetiti u nekoliko mojih obraćanja, da često opominjem naše posjetioce da budu oprezni jer dosta grešaka ovdje ima , što u slavi, što u mjestu, što u prezimenu. Mada, i tu velika opreznost mora biti, jer dolazilo je kasnije i do promjena. Ali, nikako se ne bi trebalo zapostavljati, jer ovaj Šematizam je do sada jedina i najstarija ovakva crkvena knjiga koja je dostupna široj javnosti. Šematizam sam dobio na poklon od svog kolege Miroslava Grbića, a ja podario našim posjetiocima.
Poštovani Dražene, nažalost, za sada, ne mogu da pročitam vaš majl, vjerovatno zbog radova na izmjeni i zaštiti našeg Porekla ovih dva-tri dana, pa evo moj majl [email protected] pa se javi.
Svako dobro ti želim.
18. decembar 2014. u 15:48
Nenad
majka mi je rođeno Vokić a u gornjem popisu ga nema, treba da je selo Veliko Palančište ako nešto znate
unapred zahvalan
20. decembar 2014. u 20:18
Ana
Poštovani,
da li mi možete reći nešto o poreklu prezimena Veinović? Moj deda Milan Veinović rođen je 1925 godine u selu Murati, Knežica, opština Kozarska Dubica. Njegov otac Petar Veinović se doselio u Knežicu rekla bih posle 1918 godine ali nisam savim sigurna u to. Ne znam odakle je tu došao, predpostavljam da je u pitanju Lika. Što se slave tiče, rečeno mi je da je porodica slavila Đurđevdan.
Unapred zahvalna.
20. decembar 2014. u 21:12
Nebojša Novaković
Vejnovići su veliki krajiški rod. Srodni su im Bajići, Vignjevići, Jakšići, Bjelice, Šaponje, Pavkovići, Lešići i Baste.
Slava Sv. Vasilije Ostroški. Kao što ste rekli, u Bosansku Krajinu su dolazili iz Like i severne Dalmacije. Milan Karanović nije uspeo da utvrdi da li su poreklom iz Raške, ili iz Hercegovine. U svakom slučaju njihovo poreklo se vezuje za južne krajeve i prostor današnje Crne Gore.
Najpoznatiji Vejnovići su Pero i Ostoja. Pero je jedno vreme imao lađu koja je prevozila šljivovicu i so iz Srbije.
Ostoja Vejnović je bio vođa jedne čete u ustanku 1875-1878.
20. decembar 2014. u 23:14
Ana
Poštovani Nebojša,
ne znam da li veliku razliku čini jedno slovo, Veinović – Vejnović ali su svakom slučaju zahvaljujem Vam se na odgovoru.
26. decembar 2014. u 22:14
Ostojic Mirko
Gospodine Bogdanoviću interesuje me prezime Ostojić slava nam je nikoljdan izbjegli smo iz sela Ramići opština Ključ unapred se zahvaljjujem Pozdrav
7. januar 2015. u 21:06
Milorad Bogdanović
Mirko, prezime Ostojić nastalo je od imena Ostoja, pa je teško onome ko nije u njihovom srodstvu utvrditi tačno vrijeme nastanka i razgranjavanja.
Ostojići se spominju u Šematizmu dabrobosanskom za 1882 godinu kao slavljenici Nikoljdana u parohiji Ribnik, Slatina i Sokolovo, kao i varoš Prijedor i u obližnjim Rakelićima i grad Banja Luka i njena okolina.
Ovi slavljenici spominju se još na prostoru Krupe, Gradiške, Prnjavora, Dervente, Visokog, Bugojna, Srebrenice, Vlasenice.
Ostojići se spominju kao slavljenici 12 različitih slava rasprostranjeni na velikom prostoru ove mitropolije koja je obuhvatala 2/3 današnje BiH.
Ostojići se prvi put spominju u dubrovačkim istorijskim izvorima 1373 godine kao srednjovjekovna vlastelinska i trgovačka porodica iz Humske zemlje.
Rodonačelnik ove porodice je Ostoja po kome su dobili porodično ime Ostojić. Petar Ostojić iz Brštanika kod današnjeg Počitelja, izabran je 1392. godine za dubrovačkog građanina kao ugledan čovjek iz Humske zemlje.
Ostojići su kao humsko-bosanski vojnici bili učesnici u bici na Kosovu 1389. godine. Kasnije se sele ka Mostaru i Foči, pa na zapad i sjever.
Prepis:
-Šematizam mitropolije d/b za 1882
-Đorđe Janjatović, Prezimena Srba u Bosni, Sombor, 1993; str 272-273
-Novak Mandić Studo, Srpske porodice vojvodstva svetog Save, Gacko,
2000; str160-161
P.S. Tvoji Ramići ostaće mi u velikom i nezaboravnom sjećanju. U njegovoj neposrednoj blizini, u mjesta Kalabe, 8.oktobra 1995. godine teško sam ranjen.
Svako dobro ti želim, kao i da ostaneš sa nama i prikupljena saznanja o Ostojićima daruješ i drugima.
30. decembar 2014. u 15:14
Milan Marić
Poštovani g. Bogdanoviću,
već neko vrijeme se bavim istraživanjem svojih korijena pa me zanima
možete li mi pomoći u novim saznanjima vezano za moju porodicu.
Zovem se Milan Marić. Živim u Prnjavoru, Republika Srpska/Bosna i Hercegovina.
Moji su rodom iz sela Crkvena (zaselak Gajevi), opština Prnjavor, Republika Srpska i tu smo, prema mojim saznanjima proteklih 150 godina. Slavimo sv. Nikolu i nije mi poznato da smo ikada mijenjali slavu.
Moji direktni preci su :
otac Radivoje,djed Petar, pradjed Milan, čukundjed Aleksa, navridjed Stojko…
Kumovi su nam Jugovići i Kalabići (po starini) , a prve komšije Šajinovići,Kuzmanovići, Kojići …
Bio bih vam izuzetno zahvalan ukoliko mi možete dati više informacija o porijeklu moje porodice.