Varvarin i okolna sela

11. jun 2012.

komentara: 18

Opština Varvarin:

Bačina, Bošnjane, Varvarin, Varvarin (selo), Gornji Katun, Gornji Krčin, Donji Katun, Donji Krčin, Zalogovac, Izbenica, Karanovac, Mala Kruševica, Marenovo, Maskare, Obrež, Orašje, Pajkovac, Parcane, Suvaja, Toljevac i Cernica.

Naredni članak:
Prethodni članak:

Komentari (18)

Odgovorite

18 komentara

  1. Poreklo stanovništva sela Cernica, opština Varvarin – Rasinski okrug. Prema knjizi Stanoja Mijatovića „Temnić“.

    Položaj sela.

    Selo se nalazi u Cerničkom Potoku, nedaliko od ušća mu u Kalinićsku Reku. Potok izvire ispod jednog ogranka Blagotina, nad Karanovcem, pa teče na istok i u polju, između Bačine i Orašja, utiče u Kalinićsku Reku. Potok leti presušuje. Kuća je više na levoj strani potoka. Kada su velike kiše i nagla topljenja snegova izlivaju se i potok i reka i čine veliku štetu selu. Selo je okrenuto istoku.

    Vode.

    -Meštani piju isključivo bunarsku vodu, jer u selu nema nijednog izvora.

    Zemlje i šume.

    -Zemlja je mešoviita, ali je više slabe. Selo je na crnici i smonici.
    Šume su većinom sitne i nalaze se više seela, u potoku, sa jedne i druge strane.

    Tip sela.

    -Seoske kuće su dosta zbijene ali su ipak ređe nego u Orašju. Srednja udaljenost između kuća iznosi 30-40 metara. Selo se deli na familije.
    U selu je svega 64 kuće i 80 poreskih glava.

    Ime selu.

    -Selo je ovako nazvano zbog Cerničkog Potoka, na kome se nalazi a potok je dobio ime zbog mnogih cerova što oko njega rastu.

    Postanak sela i poreklo stanoivništva.

    -Selo je novijeg postanka, ali se na zna tačno vreme njegovog nastanka. Na ovome mestu u staro vreme je bio kovanluk sela Bačine. Docnije su se tu počeli doseljavati, te tako postane kraj Bačine a posle, razvojem, i samostalno selo.
    Na desnoj strani potoka, u osoju, su ove porodice:
    -Savići su doseljeni iz Toplice, slave Nikoljdan.
    -Ivanovići su iz okoline Novog Pazara, slave Sv. Mojsila.
    -Radosavljevići su iz Stare Srbije, slave Lučindan.
    -Jevtići su iz Župe. Slave Đurđic i Đurđevdan.
    Na levoj strani potoka, u prisoju, su ove porodice:
    -Nikolići su doseljenici iz okoline Kopaonika. Ovo je najveća i najstarija porodica u selu, slave Mratindan-Minu.
    -Gavrilovići su doseljeni iz rasinskog kraja, slave Aranđelovdan.
    Selo slavi Drugi dan Trojica a zavetuje Poljobraniju – radi čuvanja polja od nepogode i Sv. Joakima i Anu – radi zdravlja stoke.
    Mrtve sahranjuju u bačinskom groblju – u Banjskom Kraju.

  2. Poreklo stanovništva sela Suvaja, opština Varvarin – Rasinski okrug. Prema knjizi Stanoja Mijatovića „Temnić“.

    Položaj sela.

    -Selo se nalazi sa obe strane potoka Suvaje, pod Juhorom a između Izbenice i Svojnova na 2-3 kilometra od prvog i 5-6 kilometara od drugog sela. Selo je okrenuto više ka jugo-istoku. Nešto malo kuća je i pored potoka. Potok je više bez vode nego sa vodom, zbog čega je nazvan Suvaja a kada dotekne čini veliku štetu selu.

    Vode.

    -Meštani piju isključivo bunarsku vodu.

    Zemlje i šume.

    -Seoski atar je vrlo skučen, naročito od kako su ograničene državne šume. Zemlja je mešovita, ali više slaba. Njive su jednake veličine i u pravilnim oblicima.
    Šume ima malo i nalazi se na severnoj strani sela, ka Juhoru. Ona je, kao i zemlja, sva izdeljena na parcele pravilnog geometrijskog oblika.

    Tip sela.

    -Seoske kuće su dosta zbijene upravo zbijenije no u Izbenici. Selo je podeljeno na pet familija.
    U selu su 52 kuća sa 56 poreskih glava.

    Ime selu.

    -Selo je dobilo ime od imena potoka na kome je.

    Postanak sela i poreklo stanovništva.

    -Sadašnje selo je ovde tek od pre 30 godina a pre toga je bilo u Izbeničkom Potoku više Izbenice, na mestu zvanom Ćelije, gde su se današnji stanovnici ovog sela doselili pre 80 godina iz Rumunije. Izbeničani ih tuže što su im poganili vodu, te se oko toga dugo parnica vodila a najzad završi na štetu optuženih, koji se odatle presele u Suvaju.
    Seljaci još govore vlaški i nose duge gunjeve bez rukava, od belog sukna, kao i sve ostalo što je na njima sukneno i vrlo slično odelu krajinskih Vlaha. U okolini ih zovu Ciganima a Vlasi u Krajini zovu ih Rudarima*.
    *Pri ženidbama imaju velikih nezgoda, jer moraju uzimati devojke iz sela, te su se tako skoro svi orodili. Ovo zadaje veliki posao i njima samima, kao i duhovnim i svetovnim sudovima. Kod njih je običaj da momak devojci, odnosno mladoženja mladi, daje novac u iznosu po kojem se pogode a ne devojka momku u vidu miraza, kakav je običaj u ostalim delovima ovog područja.
    Naselje na ovom mestu nije novo. Tako Mita Petrović pominje Suvaju kao zasebno selo dok se u narodu priča da su ovde do 1830. godine živeli nekakvi Jagličići, po kojima se i danas jedno mesto u selu zove Jagličićske Kuće. Ti Jagličića, koji su se tu sklonili od Turaka, bilo je pet kuća, od kojih su 3 izumrle od kuge a preostale dve se nekud odselile.
    U selu, i to u prisoju, sa leve strane potoka su ove porodice:
    -Radosavljevići, slave Aranđelovdan i Veliku Gospojinu.
    -Jovanovići i Topalovići – Aranđelovdan i Veliku Gospojinu.
    -Todorovići – Nikoljdan.
    U osoju, sa desne strane potoka su ove porodice:
    -Milenkovići, slave Sv. Petku, jesenju i letnju.
    -Marinkovići, slave Aranđelovdan i Veliku Gospojinu.
    Seoska slava je Spasovdan a zavetine Đurđevdan – radi zdravlja ljudi i Sv. Vrači – radi napretka u poslu kojim se zanimaju.
    Groblje je jedno i nalazi se u prisoju.

    Zanimanje stanovništva.

    -Seljaci se ponajviše zanimaju pravljenjem korita, vagana, kolenika, zastruga, vretena itd. Goru za ovu građu nabavljaju iz Juhora, što im je, od kada su ograničene državne šume, skopčano sa određenim nezgodama, te im posao ide sve gore.
    Pri ovom poslu služe se: sekirom, bičkojom (testerom), teslom, svrdlom, nožem, dubačem i strugom. Izrađene predmete raznose na leđima po okolini i to ponajviše žene, te ih prodaju, ali ih radije razmenjuju za kukuruz, brašno i dr. Pored ovoga zanimaju se zemljoradnjom i vrlo malo stočarstvom. Slo je najsirotnije u ovom kraju. Tri porodice žive još u zemunicama.
    Nad ovim selom, u Juhoru, žive Kuco-Vlasi, koji uzimaju pod zakup juhorska pasišta i tu letuju, pa se u jesen vraćaju u Makedoniju. Od ovaca, kojih imaju 3000, dobijaju mleko od kojih spravljaju sir-kačkavalj. Drže još i konje, za prenos prtljaga i pse – čuvare ovaca. Žive pod čadorima ili čergama.

  3. Poreklo stanovništva naselja Bačine, opština Varvarin – Rasinski okrug. Prema knjizi Stanoja Mijatovića „Temnić“.

    Položaj naselja.

    -Naselje se nalazi pod ograncima Juhora i kosama, koje od Blagotina polaze. Naselje je na zapadnom kraju velike ravnice koja se od Varvarina pruža uz Kalinićsku Reku. Veći deo sela je u ravnici ove reke a samo je neznatan deo u strani blagotinskih kosa. Naselje se proteže od severo-zapada na jugo-istok, niz reku. Kroz selo protiče Kalinićska Reka, koja je dosta ukopana, te ne čini osetne štete selu ni ključu.

    Vode.

    -Meštani piju vodu iz bunara, koji su plitki i većinom nezidani.

    Zemlje i šume.

    -Seoski atar je po prostoru dosta veliki, na istočnoj strani je ravan a na zapadnoj brdovit. Ravnu stranu zahvata ziratne zemlja a brdovita je sva pod šumom. U ravnici zemlja je veoma rodna, osobito u rečnoj ravnici a u brdovitoj je mešovita.
    Skoro sve šume nalaze se na zapadnoj strani atara, u blagotinskim kosama. Ima ih podeljenih, to su privatni zabrani sa krupnijom gorom i nepodeljeni sa sitnom i krupnom gorom. Nepodeljena šuma je u Đerđelinu i Sodolu a ima je oko 2000 hektara. Sva je šuma graničeva.

    Tip sela.

    -Selo je zbijeno i dosta ušoreno. Ušorenje je vršeno pored drumova, koji kroz ovo naselje prolaze, od Milutovca za Obrež i od manastira Kalenića u Varvarin. Između kuća je prosečna udaljenost od 15 do 30 metara. Selo se deli na četiri ma(h)ale, koje su: Kneževicka i Grabovačka Mala – na levoj strani reke – koji deli drum Bačina-Obrež a na desnoj strani reke su Banjska i Donja ili Glavičicka Mala.
    U selu je 350 kuća i 625 poreksih glava.

    Ime naselju.

    -Za ime sela narodno predanje kaže da je od bačija, koje su tu nekada bile. Za te bačije jedni vele da su bile seljaka iz starog sela Grabovca dok drugi kažu da su bačije bile u vlasništvu seljaka iz okolnih sela, koji su se tu posle doselili.

    Starine u selu.

    -Pripoveda se da je u mestu Đerđelinu nekada bila varoš, zvana Đerđelin. Ta se varoš prostirala od zapada ka istoku, od današnjeg Đerđeline do Grabovca, mesta u ravnici, gde je nekada bilo staro selo Grabovac, ili se varoš prostirala od današnje đerđelinske do grabovačke česme. Zahvatala je celu ravniocu Grabovac i stranu današnjeg Đerđelina. Dućani su, kako se priča, u toj varoši bili toliko česti, da je mačka mogla po krovovima preći s kraja na kraj varoši. U Đerđelini i danas ima zidanih bunara za koje kažu da su iz tog vremena. Zatim, postoje zidine od nekakva gradića, koje se jedva poznaju.
    U Grabovcu postoji neka razvalina za koju se priča da je od banje, koja je tu bila. Do banje je stara česma a odmah do nje razvaline za koju se drži da je od crkve.
    Blizu ove crkvine je mesto Tovarnjača, gde su se tovarile i rastovarivale kamile, koje su donosile robu gradu Đerđelinu i odnosile ono što je bilo za odnošenje.
    U Đerđelinu i okolini i danas se pronalaze stari rimski novci, stare mamuze, kose, motike i druge gvozdene i bronzane stvari. Još narodno predanje kaže da je iz narodnih pesama poznati Đerđelev Alija je bio iz ovoga grada, kao i da su ovaj grad zasnovali Turci.
    Na istočnoj strani Bačine, odmah na kraju sela, nađene su humke i u ovima urne sa pepelom. Ove urne su u obliku velikih lončarskih ćupova, samo su mnog bolje gleđosane. Skoro u svakoj urni, osim pepela, nađe se i po koja druga stvar; kao nož, britva, grivna, minđuša, đinđuva i dr.
    Na severnoj strani bačine postoji neko staro groblje, koje se zove Čivutsko groblje, gde su pokopani neki Čivuti, koji su tu izginuli. U blizina ovog groblja postoje dva zapuštena i zabataljena bunara o kojima se ništa ne zna, a do njih je neka razvalina, za koju se tvrdi da je bila crkva.
    Pre nekoliko godina u ataru ovog mesta iskopan je jedan pečat na kome piše na turskom „sud opštine bačinske“ a kod osnovne škola pronađena je neka stara ikona.
    U dnu sela, idući Varvarinu postoji nekoliko starih brestova za koje se priča da ih je tu posadio Car lazar. On je, vele, imao tu negde gumno gde je vr’o pšenicu, pa je jednom prilikom došao da poseti radnike. Kako je bila velika vrućina, to su se od sunčanih zraka u putu bio zaklonio jednom brestovo grančicom, koju je poslo pob’o u zemlju. Ta se grana primila i od nje porastao veliki brest a pored ovoga izniklo ih je još nekoliko.

    Postanak sela i poreklo stanovnika.

    -Staro selo je bilo jugoistočno od sadašnjeg, kod Pojila ili Kneževih Vodenica na Kalinićskoj Reci i zvalo se Grabovac, kao što se to mesto tako zove, ili Gabrovac. Razlog zbog čega su se odavde preselili nije poznat. Zna se samo da su se poslednji iselili Grabovci, koji su zauzeli Grabovačku Malu i sadašnjem selu. Njih je tamo bilo ostalo 10 kuća, te su sami i sa stokom činili štetu Bačincima, zbog čega ih oi tuže, te ih vlast natera da se presele u Bačinu. Ovo se deslio pre 70-80 godina a matica starog sela, po svoj prilici, biće da je preseljena pre 130 do 150 godina.
    Mita Petrović pominje kao zasebno selo i Bačinske Vodenice ili samo Vodenice sa 3 kuće. To je selo, po pričanju, bilo na Kalinićskoj reci, između Bačine i Varvarina. Tu je bilo 6 kuća od jedne porodice. Kada jednom neki od njih učini neku krivicu, pobeže u Ražanj a knez Mileta Radojković ostale preseli u Bačinu a sam uzme vodenice, te se to mesto naziva Kneževe Vodenice.
    U selu, u Kneževickoj Mali, su ove porodice:
    -Kneževići su došli sa Kosova. Ovako su nazvani što im je jedan od predaka bio knez. Oni su se prvi iselili iz starog sela u Bačinu, slave Andrijevdan.
    -Rakići su sa Kosova, slave Nikoljdan.
    -Gmitrovići su sa Kosova, slave Aranđelovdan, letnji i jesenji.
    -Surdžići su iz okoline Prilepa u Makedoniji, slave Đurđic i Đurđevdan.
    -Burdeljci su iz Krajkovca u Toplici. Oni su se direktno doselili u Bačinu odmah posle Grabovaca. Slave Lučindan.
    U Grabovačkoj Mali su:
    -Milosavci su prešli pre 70-80 godina iz starog sela a tamo su došli iz Čitluka kod Soko-Banje pre 160 godina, slave Aranđelovdan, letnji i jesenji.
    -Mijailovići su iz Dugog Polja kod Soko-Banje, slave Nikoljdan.
    -Pantići su iz okoline Soko-Banje, slave Đurđic i Pantelijevdan.
    -Totići su iz okoline Soko-Banje, slaev Aranđelovdan.
    -Đakovići, slave Sv. Petku. Ne znaju za svoje poreklo.
    U Banjskoj Mali su:
    -Jelići, koji su prešli iz starog sela, a tamo su došli iz Ribarske Banje u kruševačkom okrugu, slave Nikoljdan.
    -Zdravinjci su iz Zdravinja, slave Nikoljdan.
    -Anđelkovići su iz okoline Soko-Banje, slave Lazarevdan.
    U Donjoj ili Glaičickoj Mali su:
    -Markovići (Savići i Krupinići) su prešli iz starog sela a tamo su došli sa Kosova, slave Sv. Mojsila.
    -Jovadžići su iz okoline Kumanova u Makedoniji, slave Nikoljdan.
    -Čkopaljići su poreklom iz okoline Soko-Banje, slave Stevanjdan, zimski i letnji.
    -Čolakovići (Žajkovići i Đorđevići) su iz Vučitrna u Staroj Srbiji, slave Đurđic i Đurđevdan.
    -Krsmanovići su došli pre 150 godina iz Makedonije, slave Đurđic i Đurđevdan.
    -Kajdunci (Ćirići) su sa Kosova, slave Sv. Ćirila i Metodija.
    -Jevdići, slave Aranđelovdan. Ne znaju svoje poreklo.
    -Gavrilovići su sa Kosova, slave Nikoljdan.
    -Obradovići su sa Kosova, slave Jovanjdan, zimski i letnji.
    -Popovići su iz Konjuha, slave Stevanjdan, zimski i letnji.
    -Popovići drugi su iz Padeži, slave Nikoljdan.
    -Mutavdžići su iz Kruševca, slave Nikoljdan.
    -Nešići su iz Kruševca, slave Nikoljdan.
    -Đorđevići su iz Makedonije, slave Jovanjdan.
    -Naumovići i Kostići su iz Makedonije, slave Đurđic.
    -Topići su iz Krivog Vira – okrug timočki, slave Jovanjdan, zimski i letnji.
    -Joksimovići su iz Cernice, slave Mratindan-Minu.
    -Milovanovići su iz Malog Izvora kod Paraćina, slave Mitrovdan.
    -Petrovići su iz Ćićevca, slave Nikoljdan.
    Sve do 1840 godine u Bačini je bila sreska kancelarija za srez temnićski, kada je preneta u Varvarin. I danas se radi na tome da se ovo povrati, što bi i trebalo da bude. Inače je Bačina vrlo lepo i bogato temnićsko selo. Ima osnovnu školu sa 4 nastavnika, opštinsku sudnicu, tri mehane, nekoliko dućana i 8 kuća Cigana-Roma – za koje se ne zna odakle su doseljeni. Po veri su muhamedanci ali slave Đurđevdan i Sv. Vasilija-Novu Godinu. Bave se isključivo kovačkim zanatom.
    Seoska slava je Spasovdan a zavetina Sv. Arhanđeo – radi ljudskog zdravlja.
    Groblja imaju tri, od kojih je najveće u Banjskoj Mali, drugo je u Donjoj Mali pod brdom Glavičicom i treće u Grabovačkoj Mali gde se, kao što je pomenuto, sahranjuju i Cerničani.

  4. Poreklo stanovništva varoši Varvarin i sela Varvarin, opština Varvarin – Rasinski okrug. Prema knjizi Stanoja Mijatovića „Temnić“.

    Napomena: Podaci su dopunjeni beleškama G. Čedomira Uroševića, učitelja iz Varvarina i G-đe Živke Vl. Petković, rođene Drenovčeve.

    Položaj naselja.

    -Selo i varošica Varvarin nalaze se u ravnici na obali Velike Morave. Između sela i varošice protiče Kalinićska reka, koja se uliva u Veliku Moravu. Varošica (varoš) je na levoj – višij a selo na desnoj – nižoj strani Reke. Velika Morava pri izlivanju čini veliku štetu ključu, ali ne i selu, jer sad ne teče, kao nekada, pored samog sela, već malo dalje i između starog i novog korita ima lepih livada i visokog drveća. Kalinićska reka kada se izlije čini štetu i selu i ključu.

    Vode.

    -Meštani piju ponajviše vodu iz bunara, koje, kao i Bačinci, većinom ne zidaju. Izvora ima dva, koji su u Donjoj Mali, pod samom obalom, sa kojih jedan deo te male iz njega zahvata vodu. Ovi izvori ne presušuju ali ih Velika Morava prilikom izlivanja zasipa.

    Zemlje i šume.

    -U nižoj moravskoj ravnici, na kojoj je selo, zemlja je jako rodna – kumsača, crnica i smonica – a u višij, gde je varošica, već je malo slabija – obično poljnjača.
    Idući dalje ka kosama ili stranama ona je sve slabija. Seoski atar se prostire preko Velike Morave.
    Šume ima malo sa sitnom gorom i nalaze se u strani, idući Zalogovcu.

    Tip naselja.

    -Selo je zbijeno i većim delom ušoreno a tako isto i varošica. Kuće su međusobno udaljene 15-20 metara a najgušće su u sredini sela, oko sudnice i mehane. Selo se deli na Gornju – uz Veliku Moravu – blizu Selišta; Srednju – u sredini sela i Donju ili Bugarsku Malu, koja je oko ušća Kalinićske Reke. Male ili krajevi nisu potpuno odvojeni jadan od drugog.
    U selu je 305 kuća i 500 poreskih glava.

    Ime naselju.

    -Po narodnom predanju selo je dobilo ovo ime zbog toga što su tu Turci, našavši telo mrtve Ikonije, ljube Todora od Stalaća, pa su ga sekli i varili, te se pokazaše kao varvari.

    Starine u naselju.

    -Više sela, nedaleko od sastavaka Golijske i Južne Morave, nalazi se selište, gde se i danas nalaze ostaci naselja, kao komadi ćeramide, crepulja, onaca i dr., zatim stari, obično rimski novci, motike i druga gvožđurija. U Varvarinskom Polju poznaju se ostaci šančeva iz vremena bitke sa Turcima iz 1810. godine.

    Postanak naselja i poreklo stanovništva.

    -Do 1810. godine selo je bilo na mestu zvanom Selište, gde su danas najbolje njive i livade. Tada, uoči same bitke, da bi se selo koliko toliko zaklonilo od neprijateljske vatre, ruski knez Orurko naredi te se ono raseli i naseli na mestu, gde je i danas. Kažu da je vojska za noć čak i kuće podigla. Tada je u selu bilo svega 20 kuća. Pirh ga je posetio kada je već bilo uveliko popravljeno i veli da mu se veoma dopalo, jer je još tada imalo dvorišta ograđena plotovima i palisadima, kuće pokrivene crepom i bilo je ušoreno. Na starom mestu moralo je selo postojati od davnina, jer ima veliki broj starinca, kao i doseljenika, od pre 200 i više godina.
    U Gornjoj Mali su sledeći rodovi:
    -Čabrići su doseljenici iz Čabrova na Kosovu. Ima ih u Maloj Kruševici i Karanovcu. Slave Ilindan.
    -Vojinovići su se doselili iz Trnjana kod Aleksinca pre 200 godina, slave Aranđelovdan i Sv. Agatonika.
    -Vučići su starinci, slave Aranđelovdan, letnji i jesenji.
    -Protići su sa Kosova. Iz ove porodice je prota Stojan, koga su Turci o Ustanku živa nabili na kolac. Slave Nikoljdan.
    -Užarovci su iz okoline Leskovca, slave Aranđelovdan.
    -Boškovci su sa Kosova, slave Lučindan i Markovdan.
    U Srednjoj Mali su.
    -Ilići su iz Trnjana kod Aleksinca, slave Alimpijevdan i Đurđevdan.
    -Daničići su starinci, slave Đurđic i Đurđevdan.
    -Krkići su iz Ćićevca, naselja preko Velike Morave, slave Aranđelovdan.
    -Rakitovci su došli pre 100 godina iz Rakiitova kod Jagodine, slave Đurđic i Đurđevdan.
    -Karići su starinci, slave Aranđelovdan.
    -Živanovići su došli pre 100 godina iz Vitoševca kod Aleksinca, slave Nikoljdan.
    -Blagojevići su starinci, slave Aranđelovdan.
    -Jurukovići su iz Lučine, slave Nikoljdan.
    -Svrzići su se doselili iz Ćićevca pre 100 godina. Ovako su nazvani što su se mnogo selili te ne mogu nigde da se „svrstaju“. Slave Mratindan-Minu.
    -Cvetkovići su starinci, slave Jovanjdan.
    -Lazarevići su došli pre 100 godina iz Lučine kod Aleksinca, slave Nikoljdan.
    -Kačarevići su starinci, slave Nikoljdan.
    -Dolići su se doselili pre 200 godina sa Kosova, slave Nikoljdan.
    -Pavići su se doselili sa Kosova, slave Mratindan-Minu.
    -Rovinci su iz Rovina na Kosovu, slave Pantelijevdan.
    -Grčići su starinci, slave Đurđic i Đurđevdan.
    -Ćućići su iz Ćukova na Kosovu, slave Sv. Petku.
    U Donjoj ili Bugarskoj Mali su:
    -Bugarčići su se doselili iz Knez-Sela kod Niša. Slave Đurđic i Đurđevdan.
    -Dakići su iz stare Srbije, slave Aranđelovdan.
    U sredini sela je sudnica i mehana.
    Seoska slava je Bela Subota po Trojicama a zavetine su Svetli Četvrtak po Vaskrsu – za zdravlje stoke; Poljobranije – radi odbrane useva od nepogoda i Sv. Katarina – za zdravlje dece od gušobolje.
    Selo ima dva groblja, od kojih je jedno u vrhu sela, kod Sastavaka na mestu starog sela gde se ukopavaju mrtvi iz Gornje i polovine Srednje Male a drugo je kod crkve, u dnu sela, gde se ukopavaju mrtvi iz druge polovine Srednje Male, Donje Male i varošice.

    Varošica se nalazi, kao što je pomenuto, preko Kalinićske Reke a između Gornjeg Katuna i sela Varvarina. Mada je ovo jedina varošica u Temniću i pored toga što je za varošicu odavno proglašena i ako je na podesnom položaju, opet slabo napreduje, jer osim 3-4 dućana, 2-3 mehane, nekoliko zanatlija, crkve, škole, sreske kancelarije i poštansko-telegrafske stanice u varošici više ničega nema. Ulice nisu kaldrmisane iako je uz Moravu prepunoj kamenjem za kaldrmu, regulacione linije nisu sve popunjene, te je još nenapredno mesto. Gotovo sav obrt u ovoj varošici nalazi se u rukama dvojice kapitalista. Stanovnici su doseljeni iz okolnih sela a ima nekoliko posrbljenih Cincara, koji su ujedno i najbolji kapitalisti u Varvarinu. Mesto gde je podignuta varošica pripadalo je Katunu. Ovu varošicu u okolini zovu Bela Crkva, zbog visoke i lepe crkve, koja je obnovljena uz pomoć Kneza Miloša, Protića iz Varvarina i Kneza Milete iz Katuna. Varošica je udaljena od železničke stanice 4-5 km, od one u Stalaću 5-6 km. Od Kruševca je udaljeno 15-16 km a od Jagodicne 25-30 km a od paraćina 18-20 km.
    Crkvena slava je Petrovdan, kada je toga dana u varošici veliki sabor. Panađur je 29 juna (Petrovdan) i 15 avgusta (Velika Gospojina) – po starom kalendaru

  5. Poreklo stanovništva sela Donji Katun, opština Varvarin – Rasinski okrug. Prema knjizi Stanoja Mijatovića „Temnić“.

    Položaj sela.

    -Selo se nalazi u pravoj moravskoj ravnici, na desnoj strani Velike Morave, koja često plavi selo i atar pri čemi čini veliku štetu selu. Nekada su Gornji i Donji Katun činili jedno selo, kako ga pominju Vujić i Milićeić, dokle ga nije pre 30 godina Velika Morava, pri jednoj velikoj poplavi podelila na dva sela. Deo na levoj strani nazvan je Gornji a onaj na desnoj strani Donji Katun.

    Vode.

    -U selu se pije bunarska a retko kada i moravska voda.

    Zemlje i šume.

    -Zemlja je jako rodan i skoro sva se nalazi u moravskoj ravnici sa obe strane reke. Na ovoj zemlji osobito dobro uspeva kukuruz, koji se ponajviše i seje. Šume nema.

    Tip sela.

    -Kuće su zbijene i česte ali nisu ušorene. Između kuća je razmak 20-30 metara. Selo se deli na familije.
    U selu ima oko 100 kuća i 150 poreskih glava.

    Ime selu.

    -O postanku sela postoji nekoliko tumačenja. Po jednom nekada se selo zvalo Kadunjač – Kadun, pa je od od toga nastalo sadašnje ime. Po drugom tumačenju selo se ovako nazvalo što su mu stanovnici došli iz sela takvog imena, pa to ime nadenuli i ovom selu. Po trećem, selo je dobilo ime što su tu nekada bili varvarinski katuni a po četvrtom selo se nekada zvalo turski Ardun pa se potom nazvalo Katun.

    Postanak sela i poreklo stanovništva.

    -Izgleda da je ovo selo naseljeno pre nego Varvarin. Kako skoro trećinu kuća u selu čine starinci, svakako je odavno na ovom mestu. Danas se stanovništvo naglo preseljava u Gornji Katun zbog opasnosti od poplave a i zbog velikih nezgoda, koje ima pri prelazu preko reke, jer su na levoj strani crkva, škola, sudnica, sreska kancelarija, veći deo atara a nema stalnog mosta, već reku prelaze na čuni, skeli ili čamcu.
    U selu su ove porodice.
    -Radojkovići su se doselili iz Đunisa kod Kruševca a tamo sa Kosova. Iz ove porodice bio je poznati temnićski knez Mileta Radojković, koga je otac kao malog doveo iz Đunisa. Slave Nikoljdan.
    -Gmitrovići i Šiškovići su starinci, slave Mitrovdan.
    -Živoderci su ovako nazvani s toga što su nekog njihovog starog Turci živog odrali, doseljenici su sa Kosova, slave Jovanjdan.
    -Lalići ne znaju za svoje poreklo, slave Sv. Petku.
    -Smolići su starinci, slave Đurđic i Đurđevdan.
    -Veselinovići su starinci, slave Lučindan.
    -Đakovci su iz Đakovice, slave Nikoljdan. Ima ih i u Gornjem Katunu.
    Seoska slava je Drugi dan Trojica a zavetina Pačista Nedelja (druga nedelja Časnog-Velikog posta) – za zdravlje ljudi i Đurđevdan – za zdravlje stoke.
    Groblje je jedno i nalazi se više Radojkovića kuća.

  6. Poreklo stanovništva sela Gornji Katun. Opština Varvarin – Rasinski okrug. Prema knjizi Stanoja Mijatovića „Temnić“.

    Položaj sela.

    -Selo se nalazi na levoj obali Velike Morave. Manji deo sela je u moravskoj dolini a drugi, veći, na uzdignutoj visoravni, na kojoj je i varoš Varvarin, s kojiom je ovo selo, takoreći, sastavljeno. Donji kraj sela, u ravnici pored Velike Morave, je ostatak ili polovina starog sela, koje je ova reka razdvojila. Deo sela na visoravni je naseljen u novije vreme a i danas se tu naseljavaju iz Donjeg Katuna. Selo se pruža niz Moravu i zahvata skoro ceo prostor od Varvarina do Obreža. Velika Morava prilikom izlivanja čini ovome selu veliku štetu.

    Vode.

    -Meštani piju bunarsku a ređe i moravsku vodu.

    Zemlje i šume.

    -Seoski atar se nalazi sa obe strane Velike Morave. U pravoj niskoj moravskoj ravnici zemlja je jako rodna i plodna dok je na visoravni slabija i to je obično poljnjača.
    Šume i utrine nemaju.

    Tip sela.

    -Selo je obične ili srednje zbijenosti. Najzbijenije su kuće oko mehane, sudnice i u sredini sela; po obodima sela kuće su retke a naročito u donjem kraju. Srednja razdaljina između kuća je po 20 do 30 metara. Kuće su poređane pored druma, koji prolazi kroz selo. Selo se deli na tri kraja ili male: Kdunjač – odmah do varoši Varvarina; Branik – u sredini sela i Obrnija – na dnu sela. Ovi krajevi su međusobno udaljeni 200 do 300 metara.
    U selu je 240 kuća i 275 poreskih glava.

    Ime selu.

    Ime selu je objašnjeno u tekstu sela Donji Katun.

    Starine u selu.

    -U mestu Vrankovu, koje je na zapadnoj strani sela, nalaze se humke iz kojih se iskopavaju urne sa pepelom. Na tom mestu nalazili su se stari novci, motike i drugo oruđe i oružje.

    Postanak sela i poreklo stanovništva.

    -Kao što je već rečeno, samo mali deo Gornjeeg Katuna je ostatak starog sela, koje je Morava podelila a ostali deo sela je naseljen u novije vreme, od pre 120 godina., pa se i danas naseljava iz Donjeg Katuna. Na mestu gde je danas veći deo ovoga sela su bile pojate i bačije starog Katuna.
    U selu, i to u Kadunjaču, su ove porodice:
    -Svrzići su se doselili iz Ćićevca u srezu ražanjskom a tamo sa Kosova. Ima ih i u Varvarinu. Slave Mratindan-Minu.
    -Užarevići su iz okoline Leskovca. Ima ih i u Varvarinu, slave Aranđelovdan.
    -Mutavdžići su iz okoline Vranja, slave Aranđelovdan.
    -Radunkoići su starinci, slave Nikoljdan.
    -Srndakovići su iz Srndalja kod Kruševca. Slave Sv. Petku.
    -Košajići su došli pre 150 godina sa Kosova. Slave Časne Verige.
    -Nestorovići su iz okoline Vranja, slave Aranđelovdan. Jesenji i letnji.
    -Dolići su se doselili pre 200 godina sa Kosova. Ima ih i u Varvarinu, slave Nikoljdan.
    U Braniku su:
    -Veselinovići (Lulići i Uroševići) su starinci. Ima ih i u Donjem Katunu, slave Lučindan.
    -Đukići su iz Ćićevca, slave Đurđevdan i Đurđic.
    -Stanojevići (Anđelkovići) su starinci, slave Đurđic i Đurđevdan.
    -Radojevići su sa Kosova, slave Mratindan-Minu.
    U Obrniji su:
    -Živkovići su doseljenici sa Kosova. Ovamo su prešli iz Donjeg Katuna, slave Jovanjdan.
    -Živkovići drugi su došli iz Ćićevca po Drugom Ustanku, slave Nikoljdan.
    -Ristići su iz Trupala, slave Nikoljdan.
    -Đakovci su iz Đakovice u Staroj Srbiji. Ima ih u Donjem Katunu, slave Nikoljdan.
    -Tukelići su starinci, slave Mitrovdan i Đurđevdan.
    U selu je osnovna škola, sudnica i mehana.
    Selo slavi istu slavu i zavetine kao i Donji Katun.
    Groblje je jedno i nalazi se u Kadunjaču.

  7. Rumen

    Milodane, can you write me what is the origin of people in the villiages in the area around in Krusevac? I mean the villages Veliki Šiljegovac, Kaonik, Mala Reka, Majdevo, Malo Golovode, Rlica, Rosica, Sebečevac, Sezemče, Slatina, Srndalje, Boljevac, Kapidžija, Rasinska Bralina, Mudrakovac, Parunovac, Pasjak, Pepeljevac, Petina, Pozlata, Poljaci, Ribare, Ribarska Banja (1955-1979. godine deo Ribara) i dr.

  8. Poreklo stanovništva sela Obrež, opština Varvarin – Rasinski okrug. Prema knjizi Stanoja Mijatovića „Temnić“.

    Položaj sela.

    -Selo se nalazi u moravskoj ravnici, pružajući se u pravcu sever-jug između Velike Morave i druma Varvarin – Jagodina. Od Morave je udaljeno 1-2 kilometra. Nekada je ovo selo bilo, kao i Gornji Katun, na desnoj strani Velike Morave, kada je ona tekla gde se danas nalazi veći deo sela. Kao ostatak od tog starog korita postoji danas jedna okuka, zapravo poveća bara, zvana Moravište. Južnim krajem sela protiče potok Vrdunovac, koji silazi sa Juhora. Ovaj potok leti presušuje i selu ne čini nikakve štete ali Morava, kada se izlije, plavi jedan kraj i veliki deo atara. Godine 1897. plavila je 5-6 puta Buljansku Malu, tako da je voda u tom kraju stajala više od mesec dana. Kroz selo prolazi drum, koji se odvaja od druma Varvarin – Jagodina i ide preko Morave u Paraćin.

    Vode.

    -Meštani piju vodu iz bunara, koji nisu najčistiji. Postoji samo jedna česma ali je pokvarena i zapuštena.

    Zemlje i šume.

    -Seoski atar, koji je na obema obalama Velike Morave, većim je delom od jake i plodne zemlje – kumsače, mure, crnice i smonice – a manjeim od slabe. Jaka zemlja je oko Morave a slaba na strani prema Juhoru.
    U selu ima nepodeljene i nešto malo podeljene šume – privatnih zabrana. Nepodeljena šuma je na Juhoru i zove se jednim imenom – Opštinska Šuma.

    Tip sela.

    -Obrež dolazi u red zbijenih sela ali nije sav ušoren. Pojedine kuće su međusobno udaljene od 20-40 metara. Selo se deli na: Gornju Malu – južno; Kasavićsku ili Donju Malu – severno niz Moravu, Buljansku Malu – istočno do Morave i Dušićsku Malu – zapadno ka drumu Varvarin – Jagodina. Male su međusobno udaljljene 60 do 100 metara.
    U selu je 470 kuća i 680 poreskih glava.

    Ime selu.

    -Po jednom tumačenju selo je dobilo ime po tome što se nalazi „o bregu“, mada je ustvari u ravnici. Po drugom je zadržalo ime sela odakle je većina doseljenikca* a po trećem tumačenju što je tu izvršeno neko obrezivanje.
    *U Sremu postoji selo istog imena.

    Starine u selu.

    -Više sela je Selište, gde je bilo staro selo, gde se i danas nalaze komadi ćeramide i zemljanog posuđa. Tu je u blizini Bunjište, gde se nalaze razni stari novci, komadi od starog oružja i posuđa. Po jednom pričanju ovo je bunjište starog Obreža a po drugima ono je iz vremena, kada je pored Morave postojala velika varoš, koja se pružala od Jagodine do Kruševca (videti opis Potočca). Još se u mestu Vrdolovcu, pod Juhorom, nalazi se neka ruševina, za koju se priča da je od neke stare crkve.

    Postanak sela i porreklo stanovništva.

    -Iz ovoga što je do sada rečeno vidi se da je selo veoma staro. To potvrđuju i četiri porodice starinca, koje čine gotovo četvrtinu seoskih kuća. Pre 130-180 godina selo je premešteno zbog poplava.
    U Gornjoj Mali su:
    -Stankići su doseljenici sa Kosova, slave Tomindan.
    -Čepurci su došli pre 90 godina iz Čepura kod Paraćina. Slave Aranđelovdan i Veliku Gospojinu.
    -Vidojkovići (Vlajkovići) su iz Stare Srbije, slave Đurđic i Đurđevdan.
    -Hajdukstankovići su se doselili pre 100 godina iz okoline Niša, slave Nikoljdan.
    -Popovići su iz Ivankovca kod Ćuprije, slave Jovanjdan.
    -Kovačevići su starinci, slave Nikoljdan.
    -Brzići su nazvani ovako što su bili brzi u svačemu, kakvi su i danas. Doselili su se sa Kosova, slave Aranđelovdan.
    -Divnići su ovako nazvani zbog neke baba Divne. Oni su starinci, slave Tomindan.
    -Ristići su iz Gornjeg Vidova kod Paraćina, slave Ilindan.
    -Zarubani su iz okoline Niša, slave Jovanjdan, letnji i zimski.
    -Snadići su došli iz okoline Vranja pre 150 godina, slave Aranđelovdan, letnji i jesenji.
    -Ćosići su iz Toplice, slave Tomindan.
    -Rajkovići su nepoznatog porekla, slave Nikoljdan.
    -Tomići su iz okoline Leskovca, slave Đurđic i Đurđevdan.
    U Kasavićskoj Mali su:
    -Kasavići su došli pre 180 godina sa Kosova. Od ove porodice je bio obor-knez Jevta, koji je onbovio orašku crkvu i koga su Turci živog na kolac nabili. Ovo je najveća porodica u ovom kraju. Ima ih u Srnju, Svojnovu i Potočcu, slaev Aranđelovdan i Aleksandra Nevskog.
    -Joksići su iz Stare Srbije, slave Sv. Mojsila.
    -Rakići su došli sa Kosova, slave Aranđelovdan, jesenjei i letnji.
    -Stanisavljevići su iz okoline Vranja, slave Tomindan i Tominu Nedelju.
    U Buljanskoj Mali su:
    -Buljanci su se doselili iz Buljana kod Paraćina, slave Aranđelovdan.
    -Devetakovići su starinci, slave Alimpijevdan i Đurđevdan
    U Dušickoj Mali su:
    -Brkići su starinci, slave Aranđelovdan.
    -Hajdukovići (Zuzići) su došli iz Crne Gore pre 100 godina. Ima ih u Kamenarima i Milutovcu. Slave Sv. Petku.
    -Duškići su iz Stare Srbije, slave Nikoljdan.
    -Cvetkovići su iz okoline Niša, slave Nikoljdan.
    -Ugrinovići su nepoznatog porekla. Neki od njihovih predaka bio je oženjen Cigankom, te su ih zvali Ugri, što je ovde drugi naziv za Cigane-Rome. Slave Aranđelovdan.
    -Jevdosići su nepoznatog porekla, slave Sv. Jovana Zlatoustog i Sv. Jovana Pilodelca.
    -Plašivranci su sa Kosova. Ovako su nazvani što su im Turci nekog pretka obesili, te je tako plašio vrane, slave Sv. Petku.
    -Živići su došli iz okoline Zaječara pre 120 godina, slave Sv. Petku, letnju i jesenju.
    -Lazići su iz okoline Leskovca, slave Nikoljdan.
    -Šukići su iz Mrmoša a tamo su došli iz Toplice, slave Sv. Petku i Đurđic. Ima ih u Konjusima i Srednjem Krčinu.
    U selu postoji osnovna škola, crkva – skoro podignuta, tri mehane, nekoliko dućana i sudnica.
    Seoska slava je Mali Spasovdan a zavetina Deveti Četvtak od Božića – za zdravlje stoke. Crkvena slava je Ilindan.
    Groblje je jedno i nalazi se više sela, idući Katunu ili Bačini.