Novi Sad i okolna mesta

37 komentara

1. 21. jun 2018. u 11:25

   Vojislav Ananić

   Dobrovoljci pod sumnjom (22)

   Aškrabić Rade Risto Dramešina, Gacko Gudelj Nikole Jovo Šurić, Nevesinje kafedžija
   Drobac Stevana Rade, borac Mala Glišova Gračac zemljoradnik Đaković Toše Pera Novi Sad Đonović Milan Inđić Stevana Nikola Kijani, Gračac Karanović Lazara Sava, borac Sr. Kamenica, Novi Sad zemljoradnik Kosovac Nikole Bude Škalić, Otočac činovnik Mandarić Vase Nikola, borac Vrebac, Gospić Mirković Jovan Ledinci, Novi Sad Nedeljković Platon Ledinci, Novi Sad Nikolić Svetozara Stevan Ledinci, Novi Sad fabrički radnik Ognjanović Petra Milan Novi Sad Radulović Mališe Mitar Žanjevica, Gacko zemljoradnik Tepavčević Petra Andrija Kazanci, Gacko Todorović Mite Milorad 1.895, Rakovac, Beočin zemljoradnik Tankosić Vase Paja Ledinci, Novi Sad zemljoradnik Tankosić Jovan Ledinci, Novi Sad zemljoradnik Čepelica, Šnljegović Đure Ilija Koleško, Nevesinje Šupić Đure Ilija Izgori, Gacko. Za administraciju, osobe sa ovog poslednjeg spiska bile su poznate isključivo kao „nepriznati dobrovoljci”, iako se radilo o ratnicima kojima je dobrovoljački status, neposredno posle Svetskog rata, jednom već bio priznat rešenjem Ministarstva vojnog. Bez novih dobrovoljačkih uverenja, koja su petnaest godina posle rata morali ponovo “vaditi” iz istog onog Ministarstva vojnog, dobrovoljci više nisu smatrani dobrovoljcima. Jednake sudbine bili su i oni dobrovoljci koji svoja dobrovoljačka uverenja nisu „na vreme” dostavili administraciji na uvid, radi provere. Pored ove dvadeset trojice „nepriznatih”, našlo se još četrnaest dobrovoljaca koji nisu blagovremeno „potvrdili” svoje učešće u Svetskom ratu. Od ukupno 37 „grešnika”, dvanaest njih bili su naslednici poginulih ili umrlih dobrovoljaca; uglavnom, bili su to nepismeni ljudi, nevični administrativnim zamkama postavljanim njihovim pokojnim precima. Nije im bilo lako: „dobrovoljcima bez dobrovoljačkih uverenja”, ili sa uverenjima koje nisu blagovremeno dostavili na „proveru”, ostavljen je rok od svega dva meseca da svoj propust opravdaju. U suprotnom, „u smislu naređenja Ministarstva poljoprivrede br. 7482/VIa/33. god. zemlja se
   oduzima ako u roku od dana saopštenja ove odluke ne dokažu svoja dobrovoljačka svojstva i ne doprinese ostale potrebne podatke za utvrđivanje Istom odlukom, pod brojem 15726/34 od 25. januara 1935. godine, oduzeta je agrarna zemlja naslednicima jednog dobrovoljca koji nisu uspeli da prvobitno dobrovoljačko uverenje zamene novim. Naslednici su bili snaha i unuci, a po Zakonu o dobrovoljcima njima nije pripadalo pravo na nasleđivanje dobrovoljačkog imanja. Njihov zlosrećni predak zvao se Nosović Joksima Milutin, Korita, Bileća.

   Izvor: Vaso S. Kolak • Ilija Petrović DOBROVOLJAČKA KOLONIJA STEPANOVIĆEVO
   »CVETNIK« • NOVI SAD, 1999.

    

   Odgovori

2. 21. jun 2018. u 12:36

   Vojislav Ananić

   Naseljavanje kolonista i autokolonista

   Širi se krug naseljenika. Zajedno sa dobrovoljcima, na pustaru Marijin majur, a docnije u dobrovoljačku koloniju Stepanovićevo, po rođačkim i komšijskim vezama pristizali su i brojni kolonisti i autokolonisti, lica koja su želela da pogodnosti agrarne reforme i kolonizacije iskoriste za rešavanje egzistencijalnih životnih pitanja svojih i svojih porodica. Najveći broj njih potiče iz istih krajeva iz kojih su poticali i dobrovoljci, a jedan manji deo, nazivan mesnim kolonistima ili mesnim agrarnim interesentima, pristigao je iz obližnjih mesta ili sa sremske strane; uvek se radilo o seoskoj sirotinji, ljudima bez zemlje ili sa malim zemljišnim posedima. Tokom svih predratnih godina u Stepanovićevu su se naselila i sledeća lica, najmanje njih 230: Agbaba Mila Bogdan Doljani, Otonac zemljoradnik Agbaba Jovice Ilija Gračac zemljoradnik Agbaba Ilije Mile Doljani, Otočac zemljoradnik Ajduk Pavla Milan, Anđelić Jovana Dragoljub 1902. Arsić Ćire Sava Ćirovac, Požarevac zemljoradnik Bajilo Petra Dušan Gornje Tijarice, Sinj zemljoradnik Bajić Mitar Kulpin, Bački Petrovac zemljoradnik Barać Jove Milan 1880, Miljenac, Slunj zemljoradnik Batinić Miloša Jovan Divin, Gacko zsmljoradnik Batinić Mitra Janko Ploče, Gračac zemljoradnik Batinić Mitra Petar 1914, Ploče, Gračac zemljoradnik Belančić Milana Dušan 1910. Belikoi, Jovan-Joca Kirilovič 1914, Šuljagovsk, Moskva mesar Bjelica Đure Vaso Bjelica Krste Risto Korita, Bileća zemljoradnik Bjelica Milutina Krsto 1899, Meča, Stolac zemljoradnik Bjelica Minje Nikola Meča, Stolac zemljoradnik Bjelica Krste Todor 1902, Korita, Bileća zemljoradnik Bogdanović Nikole Bogdan Ljubinje zemljoradnik Bogdanović Nikole udova Sava Ljubinje Bojer Sofronija Milan Stepojevac, Lazarevac zemljoradnik Božić Dušan Svileuva, Koceljeva slepi invalid Bratić Miloša Luka Crgovo, Nevesinje zemljoradnik Brkić Šćepana Aleksa Dol, Stolac zemljoradnik Brkić Vaso Brkić Alekse Danilo 1900, Dol, Stolac zemljoradnik Brkić Radislav Brkić Jovana Risto 1898, Hrgud, Stolac zemljoradnik Brmbota Nikole Mane Štikada, Gračac zemljoradnik Brčin Nikole Dane Gračac zemljoradnik Budisavljević Dimitrija udova Katarina 1873, Jakovo, Zemun Bursać Ilije Jovan Kamišević, Bihać zemljoradnik Bursać Stevana Mihajlo Kamišević, Bihać zemljoradnik Važić Jovana udova Bojana 1890, Ržana Imotski Važić Ilije Nikodim Ržana, Imotski zemljoradnik Važić Nikole Ilija 1906, Ržana, Imotski zemljoradnik Važić Bože Marko Ržana, Imotski zemljoradnik Važić Ilije Nikola Ržana, Imotski zemljoradnik Važić Bože Rade Ržana, Imotski zemljoradnja Vržić Ilije Špiro Ržana, Imotski zemljoradnik Vasić Miloja Vasilije Vojvodić Nikole Jovo Donji Lapac zemljoradnik Vranješ Mile Vujinović udova Josipa Smilja Cetingrad, Slunj Vujović Save Nikola Trebinje zemljoradnik Vukašinović Lazar Vukašinović Milan
   Vukašinović Ostoje Miloš Grmuša, Bihać zemljoradnik Vuković Rade Branko Jugovići, Nevesinje zemljoradnik Vukosav Sime Đorđe 1897, Dabrica, Stolac zemljoradnik Vukosav Sime Marko 1907, Dabrica, Stolac zemljoradnik Vukosav Trifka Simo Dabrica, Stolac zemljoradnik Vukčević Toma Spasoje Mikulići, Cetinje zemljoradnik Vuletić Nikole Mile 1911, Kukavica, Gospić zemljoradnik Vučinić Anta Ćetko Panik, Bileća zemljoradnik Vučković Bogdan Vučković Dane Vučković Luke IlijaTomingaj Gračac zemljoradnik Gavrilov Alsksandra Miloš Gegić Laze Milan Sarovo(?), Slunj zemljoradnik Govorčin Save Pera Kulpin, Bački Petrovac kovač Gojković Bogdan Gojković Radovana Jovan Saraorci, Smederevo zemljoradnik Gomirac Rade Milan 1907, Duboki Do, Otočac pekar Gordić Lazara Pero Hrgud, Stolac zemljoradnik Gordić Lazara Marko 1898, Hrgud, Stolac, zemljoradnik Gužvica Stevana Kojo 1907, Lušci Palanka, Sanski Most zemljoradnik Gužvica Petra Mitar Lušci Palanka, Sanski Most zemljoradnik Gužvica Petra Dušan 1908. Dabić Stojana Gojko Donji Poplat, Stolac zemljoradnik Dabić Stojana Ilija 1901, Donji Poplat, Stolac zemljoradnik Dobrić Obrada Đuro Tomingaj, Gračac zemljoradnik Dobrić Tome Mile Tomingaj, Gračac zemljoradnik Dobrić Ilije Obrad Tomingaj, Gračac zemljoradnik Dobrić Obrada Nikola Dragojević Ilije Jovo 1910, Podlapac, Udbina zemljoradnik Drobac Đure Stevan 1872, Gračac zemljora nik Dukić Tome Đuro 1904, Gračac zemljora nik Dukić Tome Jovo 1901, Gračac zemljoradnik Dukić Vase Tomo 1876, Gračac zemljoradnik Dupor Nikole Dane Štikada, Gračac zemljoradnik Duraković D. Proke Smiljana Gračac Dušić Ilije Đuro Gračac zemljoradnik Đekić Dušan Đorđević Đorđa Nikola Stepojevac, Lazarevac zemljoradnik Zečević Radivoja Života Lipovac, Topola zemljoradnik Ivković Tripo Ilić Živote Živadin Vrbovac, Smederevo zemljoradnik Ilić Živote Petar Vrbovac, Smederevo zemljoradnik Ilić Rade Ilija Mazin, Gračac zemljoradnik Ilić Stevana Milan 1908, Mazin, Gračac zemljoradnik Ilić Milana Jovo Mazin, Gračac zemljoradnik Inđić Nikole Božo Kijani, Gračac Inđić Milica Jakšić Gavre Smilja Štikada, Gračac
   Jelača Davida Todor Kijani, Gračac zemljoradnik Jelačić Đure Risto Dabrica, Stolac zemljoradnik Jelačić Miloja Ćetko Donja Trusina, Stolac zemljoradnik Jovanović Dimitrija Ljubomir Vrbovac, Smederevo zemljoradnik Jovičić Jovana Savo Niškovac, Lijevno zemljoradnik Jonović Milana Ilija Saraorci, Smederevo zemljoradnik
   Josimović Stevan Sremska Kamenica Novi Sad Karić Mitra Risto Donji Poplat, Stolac zemljoradnik Katić Ilije Mile Blato, Ogulin zemljoradnik Katić Mila Božo Plaški, Ogulin zemljoradnik Katić Mila Đuro Blato, Ogulin zemljoradnik Kesić Đure Mile Kijani, Gračac zemljoradnik Kesić Stevana Petar-Periša Grab, Gračac zemljoradnik
   Kovač Mihajla Uroš Batkovići, Nevesinje zemljoradnik Kovačević Dušan Kovačević Đoke Gajo Koleško, Nevesinje zemljoradnik Kovačević Stevana Ilija Kijani, Gračac zemljoradnik Kovačević Luke Savo Ribaljteg, Nevesinje zemljoradnik Kovačević Todora Risto Ribaljteg, Nevesinje Kovačević Spasoje Kolak Tripe Simo 1882, Klečak, Stolac zemljoradnik Kolarić Laze udova Angelina (907, Novi Slankamen, Inđija Komnenović Nikola Kordić Milka Kordić Petra Todor Rudopolje, Otočac zemljoradnik Kosovac Manojla Drago Škalić, Otočac zemljoradnik Kosovac Stevana Danilo Škalić, Otočac zemljoradnik Kosovac Stevana Ilija Škalić, Otočac zemljoradnik Kosovac Petra Mane Škalić, Otočac zemljoradnik, Kričković Mila Dušan Kijani, Gračac zemljoradnik
   Kuprešanin Đorđa Danilo 1909, Medak, Gospić zemljoradnik Lazić Nikole Petar Tijarica, Sinj zemljoradnik Lalić Petra Milan Gračac šofer Latas Đure Mane Plaški, Ogulin zemljoradnik Lončar Bože Bogdan 1911. Lončar Marka Božo 1899, Škalić, Otočac zemljoradnik Lončar Marka Mile 1913, Škalić, Otočac Lončar Manojla Mihajlo 1908, Škalić, Otočac zemljoradnik Lončar Mitra Rade Škalić, Gračac zemljoradnik Lugonja Spasoja Đuro Ravno, Bugojno zemljoradnik Lučić I. Đuro Ljubojević Đure Ilija Nebljusi, Donji Lapac zemljoradnik Majstorović Nikola Marčetić Jovana Marko Zrmanja, Gračac zemljoradnik Mioković Marka Mile Gračac zemljoradnik Milenković Petra Stanoje Saraorci, Smederevo zemljoradnik Milenković Petra Stevan Saraorci, Smederevo zemljoradnik Milidrag Đure ud. Stoja Milić Branka Milorad Stenojevac, Lazarevac Milić Lesije Todor Milić Svetozara Branko Samoš, Alibunar zemljoradnik Milojević Stevana Danilo Milojević Ljubomira Stevan Saraorci, Smederevo zemljoradnik Milošević Marka Miloš Brinje, Otočac zemljoradnik Milošenić Milan Mirović-Savić Nikole Slavka 1901. Mirković Alekse Sreten Stolac zemljoradnik Mitić Mite Kosta Vranje zemljoradnik Mladić Ilije Vaso Božinovići, Foča zemljoradnik Mračajac Ilije Krsto 1890, Ravno, Kupres zemljoradnik Mrdić Spasoja Đoka Orahovac, Trebinje zemljoradnik Mrdić Spasoja Ilija Orahovac, Trebinje zemljoradnik Munižaba Dane Božo 1904. pekar Musulin Stojana Dušan Kinjačka, Petrinja zemljoradnik Orlović Stevana Kojo Orlovići, Gračac zemljoradnik Ostojić I. Svetozar Ostojić Maksima Milka Gračac Pantić Kuzmana Živojin Saraorci, Smererevo zemljoradnik Pantić Milan Petrović Petra Janko Glinica, Cazin zemljoradnik Petrović Petra Todor Glinica, Cazin zemljoradnik Popović Gligora Obren Gacko zemljoradnik Popović Milana Isa Novi Sad slepi invalid Popović Nikole Aćim Dražljevo, Gacko zemljoradnik Popović Nikole Todor Dražljevo, Gacko zemljoradnik Popović Trifka Damjan Dražljevo, Gacko zemljoradnik Pribić Paje Danilo-Dane Željava, Korenica zemljoradnik Pribić Ilije Pavle Željava, Korenica zemljoradnik Prodanović Stojana Jovan Zagon, Nevesinje zemljoradnik Pudar Nikola Radišić Jovana Stevan Dabrica, Stolac zemljoradnik Radišić Lazar Radišić Jovana Stevan Dabrica, Stolac zemljoradnik Radmanić Jozo kovač Radulović D. Todor Osjek, Bosansko Grahovo zemljoradnik Radusin Ilije Jovan Grab, Gračac zemljoradnik Radusin Laze Milan Grab, Gračac zemljoradnik Rajčević Ilije Đuro Čitluk, Gospić zemljoradnik Rastolić Vukašina Lazar Gračac zemljoradnik Rastović Vuje Mile Gračac zemljoradnik
   Rastović Tome Nikola Gračac zemljoradnik Rendić Pavla Sima Supetar, Brač zemljoradnik Rončević Petra Jefto Žanjevica, Gacko zemljoradnik Ružić Ilije Vukan Donji Poplat, Stolac služitelj Ružić Spasoja Radoslav 1905, Donji Poplat, Stolac zemljoradnik Ružić Steve Risto Savić Radenka Slavko Koprivnica, Raška zemljoradnnk Savić Stevan Samardžić Riste Todor Donja Trusina, Stolac zemljoradnik Sedljan Dane Ilija 1921, Gornji Lapac, Donji Lapac Skakić Pere Lazar Lijevno zemljoradnik Smiljanić Ilije Gojko Dabrica, Stolac zemljoradnik Sonilj Gliše Pavle Kijani Gračac zemljoradnik Sovilj Stanka Mile Kijani, Gračac zemljoradnik Sovilj Rade Sovilj Pavla Savo Kijani, Gračac zemljoradnik Sovilj Petra Stevan Kijani, Gračac Sovilj Stevana Tomo Kijani, Gračac zemljoradnik Stanisavljević Jovana Dane Gračac zemljoradnik Stojković Dimitrija Milovan Vrbovac, Smederevo zemljoradnik Stojković Dimitrija Stanoje Vrbovac, Smederevo zemljoradnik Stojković Stojana Bogomir Vrbovac, Smederevo zemljoradnik Tadić Lake Jovan Lušci Palanka, Sanski Most zemljoradnik Tomić Jovana Ljubomir Stepojevac, Lazarevac zsmljoradnik Tomić Tome Jovan Stepojevac, Lazarevac zemljoradnik Topalović Spasoje Trbojević Bože Nikola 1912, Gračac zemljoradnik Turanski Katice Danilo Ćirić Dušana Miodrag 1916. nodbeležnik ĆukTome Rade Ćulibrk Luka Ćulibrk Mihajla Jeka Mazin, Gračac Ćulibrk Petar Ćulibrk Stojana Anđelko 1906, Vođenica, Bosanski Petrovac zemljoradnik Cvetković Steve udova Stana Bosanski Petrovac.

   Izvor: Vaso S. Kolak • Ilija Petrović DOBROVOLJAČKA KOLONIJA STEPANOVIĆEVO
   »CVETNIK« • NOVI SAD, 1999.

   Odgovori

3. 6. april 2019. u 06:40

   Vojislav Ananić

   H o v i C a d

   Današnji Novi Sad je nastao nekako na granici nekadašnje bačke i titelske nahije. Na teritoriji današnjeg Novog Sada nalazila su se tada naselja: Varadin, Bakšić, Kamendin, Mrtvaljoš, Rivica, Sajlovo, Čenej. 0d svih su se Varadinci, Kamendin, Mrtvaljoš, Ričica i Sajlovo nalazili u bačkoj, a Vakšić i Čenej u titelskoj nahiji. Glavno naselje među njima bili su Varadinci, koji su se nalazili prema Varadinu. Po oslobođenju od Turaka, Varadinci postaju deo utvrđenja Varanina, kao neki mostobran — „Varadinski šanac.“ Još 1097. Varadinski šanac je sasvim neznatno ali srpsko naselje ,,Ratzenstadtl”, kako je označen na jednoj slici iz toga doba, sa tridesetak domova. Ali, kako u Varadinu nisu trpljepi Orbi, Grci, protestanti, Jevreji i muslimani, to su se postepeno ovamo naselili naročito mnogi Srbi te je ubrzo Vapradinski Šanac prozvan Srpska varoš –– ,,Raitzenstadt” 1720. nalazilo se ovde 112 srpskih, 14 nemačkih, i 5 mađarskih domova. „Mesto je — piše Karabinski naročšto dobilo na važnosti otkada je Beograd pao u turske ruke, jer su tada prešli ovamo najimućniji trgovci, a, to je učinilo da je ovo mesto. tolerancijom, stanovništvom i ratnošću postalo jedno od prvih i najboljih tržišta kraljevine Ugarske. Zbog svoje privredne snage i trgovine postao je 1748. Kraljevski slobodni nrad i dobio ime Novi Sad. 1769. imao je 944 srpskih domova, i 1786. oko 2.000 domova sa. 10.000 stanovnika, „a svi ovi uživaju podjednako versku toleranciju”. Iste godine bilo je u Novom Sadu 1144 srpskix domova. Korabinski „je računao da, je pravosnaviih te godine bilo dve trećine, katolika jedna trećina, a Jevreja oko 50 domova. Pravoslavni su imali pet crkava i jednu dobro opremljenu školu.
   „Ovde se, pisao je Korabinski, zadržavaju trgovci iz svih orijentalnih krajeva koji svojom trgovinom vezuju Nemačku i Ularsku sa Turskom. Novi Sad prehranjuje i Varadin, kamo šalje sve vrste životnih namirnica, pa šta više i mleko, sir, maslo, jaja, salatu
   zelje, jer se građani iz tvrđave brinu samo za sebe i ne donose mnogo životnih namirnica za prodaju na trg. Između oba grada traje stalno saobraćaj i trgovina, a, pontonijeri prevoze ljude skelama i spavovima s jedne obale na drugu”.
   Potesi: Gornja bara, Donja bara, Kamendin, Kasapska ada, Kurjakovac, Mrtvaljoš, Podbara, Bele njive, Prator, Ratno ostrvo, Rivica, Beliki rit, Mali rit, Gornje Sajlovo, Donje Sajlovo, Salašine, Slana bara, Čenej, Šanac, Gornja i Donja šuma.
   Delovi grada: Almaški kraj, Zlatna greda, Liman, Rotkvarski kraj, Salajka, Čenej.
   U Novom Sadu su se rodili: Avram Putnik, general (1732 – Arad, 1795); Mojsije Putnik, mitropolit (1728 –– Beč, 1790); Emanuel Janković, književiiki knjižar (1758492); Josif Putnik, episkop pakrački i pisac (1777 — Temišvar, 1830); Kosta Marinković, crkveni pisac (1784—1844); Konstantin Popović Komoraš, glumac i upravnik diletantskog pozorišta. (1795—1871 Stefan Radičević, pravni pisac (+ Beograd, 1871); Vuk Marinković, fizičar (1867—39); Jovan Klajić, slikar (1815 — Turija, 1888): Jovan Stanisavević, slikar (1816 – Rim, 1842); Pavle Simić, slikar (1818—–76); Đorđe Stratimirović, general i pisac (1822 — Beč, 1908); Teodor Mandić, javni radnik i pisac
   (1824–1903); Đura (Popović) Daničić, veliki filolog (1825 –– Zgreb, 1882); Đorđe Rajković, književnik i publicista (1825—86); dr Stevan Pavlović, javni radnik i publicista (1829—1908); Stevan Todorović, slikar (1832 — Beograd, 1926); dr Jovan Jovanović Zmaj, veliki pesnik. (1833 — Kamenica, 1904); dr Mihailo Polit–Desančić, ponitičar i publicista (1833 — Temišvar, 1920); Savka Subotić, pisac (1834 -1918); Arsa Pajević, izdavač i knjižar (1841–1905); dr Miša Dimitrijević, političar (1846—811); dr Kosta Trifković, dramski pisac; (1846 89); Stevan Jeftić, pisac (1849—1904); dr Đorđe Dera, pisac (1844—1917); dr Ilija Ognjanović Abukazem, humoristički pisac ( 1845—1900); dr Ilija Vučetić, političar (1844 — Budimpešta, 1904); Dimitrije (Mita) Katić, pisac (1847—1909); Gavra Savić, glumac (1854 — Zagreb, 1919): Lenka Hadžić, glumica (18611—97): dr Bogdan Gavrilović, profesor fizike na univerzitetu (1862 – Beograd, 1947); dr Banisalav Stanojević, publicista (1870 —Vršac, 1932); dr Stanoje Stanojević, istorik (1874 — Beograd, 1937).

   Izvor: dr DUŠAN J. POPOVIĆ – SRBI U BAČKOJ DO KRAJA OSAMNAESTOG VEKA – (ISTORIJA NASELJA I STANOVNIŠTVA),
   ŽIVAN SEČANSKI – POPISI STANOVNIŠTVA BAČKE TOKOM OSAMNAESTOG VEKA, (GRAĐA ZA ISTORIJU NASELJA I STANOVNIŠTVA)
   BEOGRAD, 1952.

   Odgovori

4. 13. april 2019. u 18:43

   Vojislav Ananić

   Ledinci

   1702. nalazilo se u Ledincima 35 srpskih domova y kojima se nalazila, pored kućnih starešina, tri slobodna brata, 24 sinova i 5 kćeri. 1733. imali su 60 „glava“, a 1734. 65 domova. 1736. imao je 35 porodičnih starešina sa devet oženjenih, i dva neoženjena odrasla brata ili sina, i jednom udovicom sa posedom. 1756. imali su 50 domova, a isti broj i 1766. 1774. imali su 99 domova. 1791. imali su 132 doma sa 564 duše. 1810. imali su 165 domova, a 1808. 888 duša.

   Potesi: Klisa, Čukale, Madžerča, Krkljuš, Salovača, Provalija, Guvna, Oranice, Delovi, Zbeg, Kišanj, Šandrovac, Ševinjak, Sentić, Liparje, Torine, Dužnice, Kalonica, Divljakovac, Livade u ritu: Kišanjski potok, Lipova voda, Mali rit, Bukovača, Sočivište, Livadice, Kudeljište, Dabrovina, Stojin grob, Bubanja, Selište, Topole, Deonice, Ugljara, Čerišnjeva glava, Mesečki.

   Izvor: Srbi u Sremu 1736/7 – Dušan J. Popović, Beograd

   Odgovori

5. 9. decembar 2019. u 19:24

   Vojislav Ananić

   STARI KOVILJ

   1. Mihael Prodanović
   2. Arsen Stanojević
   3. Vasil Prodanović
   —————————————–
   NOVI KOVILJ

   1. Ladislaus Fehervari
   2. Peter Raičković

   Izvor: Slavko Gavrilović – Prilozi za biografije oficira Potiske i Pomoriške vojne granice, Zbornik za istoriju Matice srpske, br. 61

   Odgovori

6. 30. januar 2020. u 05:44

   Vojislav Ananić

   PRVI AUTO U NOVOM SADU

   https://www.novosti.rs/vesti/naslovna/reportaze/aktuelno.293.html:844340-Price-iz-Vojvodine-Poklon-baka-Marte-jurio-25-na-sat—prvi-auto-u-Novom-Sadu-vozio-je—advokat

   Odgovori

   • 1. jun 2021. u 18:38

     Voja

     VETERNIK OSNOVAN KAO NASELJE RATNIH INVALIDA

     U teškim borbama prilikom proboja Solunskog fronta 15. septembra 1918. godine od 5.30 do 15.30 na masivu Veternik kao posljedica ranjavanja izgubilo je vid 11 vojnika srpske vojske među kojima su i neki koji su 7 km zapadno od Novog Sada na veleposjedu Koteka pustari Novi majur u trećoj deceniji 20. vijeka formirali naselje slijepih ratnih invalida Veternik. U naselju se našlo 34 slijepa vojna invalida i 12 dobrovoljaca i kolonista tako da je ovo selo, specifično po naseljeničkoj strukturi, pred Drugi svjetski rat imalo 46 kuća. Prema statističkim podacima iz 1939. godine kolonija je imala 250 stanovnika, imala je školu sa 60 školske djece, jednim odjeljenjem i jednim učiteljem, ali je jedan dio djece zbog malog prostora pohađao školu u Starom Futogu (4 km). Ljekar je od kolonije bio udaljen 4 km, a bolnica 7 km; u koloniji su bila izbušena dva arteska bunara, a kolonisti su kopali bunare u svojim domovima. U ovom izvještaju o koloniji Veternik istaknuto je da „ koloniji je neophodna kanalizacija, potrebno je doziđivanje Zadružnog doma, jer koloniju posjećuju naši i strani predstavnici vlasti i invalidi ih primaju u privatnim kućama.”

     PET NOSILACA KARAĐORĐEVE ZVIJEZDE

     Od 46 nosilaca kolonizacije u Veterniku je živjelo pet nosilaca Karađorđeve zvijezde što je najveći broj najviše odlikovanih srpskih ratnika u odnosu na broj stanovnika u svim kolonijama. To su bili: Lujo Lovrić, Hrvat – dobrovoljac, oslijepio u borbama na Dobrudži 1916. godine, predsjednik Saveza ratnih dobrovoljaca Jugoslavije koji je živio uglavnom u Crikvenici i povremeno dolazio u Veternik, kao i vojnici srpske vojske Živan Janković iz Saranova, Petar Božović iz Žarkova, Milija Lazović iz Požege, Voja Ralović iz Stragara. Od 34 naseljena slijepa ratna invalida dvojica su oslijepjela kao dobrovoljci u srpskoj vojsci, 5 kao vojnici regularne srpske vojske, 4 kao vojnici crnogorske vojske, jedan kao vojnik ruske vojske, jedan kao učesnik Topličkog ustanka, za jednog oslijepjelog navedeno je da je oslijepio u Prištini, dvojica „kod kuće, a 17 njih su oslijepili kao vojnici austrougarske vojske. Među slijepim vojnim invalidima nalazio se Ilija Vukmanović iz Podgore, srez Bar, koji je oslijepio kao vojnik ruske vojske u rusko-japanskom ratu 1905. godine i koji je prije dolaska u Zavod za slijepe ratne invalide u Zemunu živio u sličnoj ustanovi u Petrovgradu. Miloš Božin, Novosađanin, kao dobrovoljac Prve srpske dobrovoljačke divizije oslijepio je 1916. godine u borbama na Dobrudži, odnosno u boju kod Kokardže.

     NASELJE SLIJEPIH INVALIDA

     U Veterniku su se naselili i slijepi invalidi koji su ranjeni u austrougarskoj vojsci. Tako je Nikola Dmitrović iz Mašvine kod Slunja oslijepio 1916. godine na Galicijskom frontu. Od iste godine boravio je u ustanovi za slijepe ratne invalide u Zagrebu, a od 1919. godine bio je u Domu za slijepe ratne invalide u Zemunu. Franc Kramer iz Celja oslijepio je 1915. godine na ruskom frontu i od iste godine boravio je u ustanovi za slijepe vojne invalide u Gracu. Poslije osnivanja jugoslovenske države 1918. godine nalazio se u ustanovi u Ljubljani, a 1925. godine naselio se u Veternik iz Celja. Nikola Budimirović iz Graduse kod Petrinje oslijepio je u borbama na Pijavi 1918. godine i boravio je u Veterniku do 1935. godine kada se preselio u Bečej. Različito porijeklo naseljenika u koloniji i činjenica da su ratovali u neprijateljskim vojskama na početku zajedničkog života u privremenom smještaju u majurskim zgradama dovodilo je do međusobnih konflikata koji su bili refleksija političkih prilika i međunacionalnih odnosa u Kraljevini SHS. Tako je aprila 1925. godine predsjednik agrarne zajednice „optuživao” sve članove agrarne zajednice koji nisu bili iz Srbije da su „komunisti, radićevci, antidržavni elementi.”

     PORIJEKLO KOLONISTA

     U koloniji Veternik živjeli su i dobrovoljci srpske vojske poput Nikole Mirića iz Gornje Dubrave kod Ogulina koji je u srpsku vojsku došao iz SAD, a doselio se u koloniju 1927. godine iz okoline Vršca iseljavajući se sa tog prostora zbog nekvalitetne zemlje. Milenko Prodanović iz Žegara kod Benkovca 1914. godine prebjegao je u Srbiju, stupio kao dobrovoljac u srpsku žandarmeriju i postao žandaremerijski narednik. U koloniju se naselio 1926. godine. Dio slijepih vojnih invalida prodavao je svoje kuće i iseljavao se iz kolonije. 1. avgusta 1931. godine kuća slijepog invalida Marijana Dujšina dodijeljena je Mari udovici Žarka Dvornića dobrovoljca koji je bio naseljen u obližnjoj koloniji Pasuljište. Istog dana kuća slijepog invalida Vojislava Ralovića koji se vratio u rodni kraj, u Srbiju, dodijeljena je dobrovoljcu Jovanu Babiću. Tako je Stevan Ristić 1938. godine prodao kuću svom zetu Nikoli Kovačeviću, činovniku, porijeklom iz okoline Plaškog i iselio se u Žitkovac u Srbiji. Milić Sudar iz Perjasice kod Vojnića 1938. kupio je kuću slijepog invalida Mitra Erakovića iz okoline Nikšića. Budimir Jevtović iz Bioske kod Užica 1915. godine zarobljen je i odveden u Njemačku. Po ratu oženio se Njemicom Terezom i ostao u Bavarskoj do 1931. godine kada je došao u Novi Sad, a 1935. godine preselio se u Veternik i kupio kuću od slijepog invalida Rade Karabašića.

     SPORNE KUĆE

     Neke od sagrađenih kuća bile su predmet sporova. Agrarna zajednica iz Veternika 2. aprila 1934. godine zahtijevala je od Ministarstva poljoprivrede da oduzme kuću udovici Milici Grujić koja nije živjela na koloniji, a koja je kuću izdala u zakup kolonisti Đoki Trifunoviću koji nije živio u njoj nego je u njoj držao konja. Agrarna zajednica tražila je da se kuća, sa obavezama koje nosi, dodijeli Gavrilu Kuzeljeviću invalidu bez ruke dobrovoljcu – četniku iz Dobroselice na Zlatiboru koji je u koloniji Pasuljište živio „ u tuđoj kući pod zakupninom.” Gavrilo Kuzeljević je 2. februara 1937. godine nadijeljen kućom slijepog invalida Franje Bogara koji se iselio iz kolonije sa obavezom otplate kredita za kuću. Novi majur bio je dio velikog imanja grofa Rudolfa Koteka koji je iznosio oko 20.000 k. j. zemljišta. Nastao je poslije revolucije 1848/49. godine i poslije gradnje željezničke pruge Novi Sad–Sombor – Baja. Na prostoru Novog majura nalazila se željeznička stanica poznata pod imenom Kotek pustara, a kolonija Veternik nastala je sa desne strane željezničke pruge. Na Novom majuru nalazilo se dvanaest velikih zgrada i dva ogromna čardaka za kukuruz. Slijepi ratni invalidi po završetku rata, 1920. godine, našli su se u Domu i Zavodu za slijepe ratne invalide u Zemunu. U periodu 1920–1923. godine u Domu i Zavodu osposobljeno je za rad 699 invalida, uglavnom obučeno za zanate, a dio njih naseljen je na Novi majur – naselje Veternik. Tako je Živojin Janković iz Saranova naučio četkarski zanat, a Dane Letica iz Plaškog korparski. U periodu 1923–1925. godine 37 slijepih invalida iz Doma i Zavoda za slijepe invalide u Zemunu preseljeno je u privremeni smještaj u zgrade na Novom majuru Kotekovog veleposjeda. Najmasovnije naseljavanje bilo je 1923. godine kada je prešlo iz Zemuna na Novi majur 23 porodice slijepih invalida. Pet godina, 1923– 1928, naseljenici su proveli u privremenom smještaju u majurskim zgradama i osjećali su se zaboravljenim i napuštenim od strane vlasti. Predsjednik agrarne zajednice u Veterniku invalid i nosilac Karađorđeve zvijezde Vojislav Ralović Savezu agrarnih zajednica za Banat, Bačku i Srem 23. avgusta 1924. godine uputio je pismo gdje je istakao uslove života u kojima su živjeli slijepi invalidi i njihove porodice: „U ovdašnjoj koloniji gdje je država smjestila slijepe invalide su veoma rabatni i neispravni krovovi od snijega i kiše već istrulili i stalno prokišnjavaju. Treba što prije izgraditi kuće kao u Južnoj Srbiji i da se kolonisti njima zaduže na otplatu. Mi smo slijepi i nesposobni i ne možemo sami kuće izgrađivati”, istakao je Vojislav Ralović. Kolonisti slijepi invalidi gledali su da se prilagode lošim uslovima života na Novom majuru. Naseljenici su se snabdijevali drvima kako su 24. oktobra 1924. godine navodili „iz šume koja je od kolonije četvrt časa.” U 1924. godini njihova djeca počela su da pohađaju školu koja je na Novom majuru postojala od 1900. godine, a prve učiteljice bile su im Jelisaveta Marić i Milica Vukajlović. U zgradi preko puta škole živio je upravnik posjeda Grinfud koji se iselio po dolasku kolonista, a u toj zgradi neko vrijeme živio je ruski emigrant grof Lansdorf. Čuvar imanja kojeg su zatekli kolonisti bio je Ištvan Pavlika. Kolonisti su nabavljali potrepštine za domaćinstvo odlazeći u Stari Futog u radnju Stevana Ninkova. Slijepi ljudi nisu mogli da rade zemlju, pa su nadjeljeno zemljište izdavali u napolicu ili zakup stanovnicima Futoga. Teret vođenja domaćinsta padao je na njihove žene. Tek 1928. godine država je preduzela korake da slijepi invalidi koji su na Novom majuru Kotekovog veleposjeda živjeli privremeno u majurskim zgradama dobiju svoje kuće. Arhitekta Anđelko Pavlović 23. juna 1928. godine uradio je plan za izgradnju 36 kuća, a slijepi invalidi dobili su kredit od 900.000 dinara (25.850 dinara po kući) sa rokom otplate na dvadeset polugodišnjih rata beskamatno. Za preduzimača prilikom gradnje kuća u Veterniku izabran je Sergej Poznjakov ruski izbjeglica, a nadzorni organ bio je Nenad Lancoš iz Novog Sada. Oktobra 1928. godine izvršen je prijem 34 kuće izgrađene za slijepe invalide u Veterniku.

     SUKOB SA APIĆEM

     Godinu dana poslije napuštanja Novog majura, majur i okolnu zemlju kupio je Nosađanin Pavle Paja Apić i njegov zet Stanimir Đorđević što je otvorilo sukob dugog trajanja između Paje Apića i kolonije Veternik. Paja Apić izgradio je zid između Novog majura i naselja Vaternik i prepriječio put kolonistima do škole, pašnjaka i njihovih njiva zabranjujući put kroz Novi majur. Loši odnosi između Apića i kolonista ostali su sve do 1941. godine. Blizina Novog Sada odredila je i način života stanovnika kolonije i razvitak Veternika. Finansijski po dobijanju invalidskih penzija stanovnici kolonije dobro su stajali. Poslije izgradnje kuća kolonisti su gradili staje i kupovali krave tako da su neke porodice imale dvije i više krava. Mlijeko je bilo znatan izvor prihoda veterničkim domaćinstvima i prodavano je u gradu. Takođe, svaka kuća u Veterniku imala je bicikl. Milenko Prodanović kolonista u Veterniku između dva svjetska rata kupio je i motocikl. Do grada stanovnici kolonije dolazili su vozom, ali i autobusima koji su se saobraćali na liniji Futog – Novi Sad firme Fister iz Novog Futoga.

     Izvor: SRPSKO KOLO MART—APRIL 2021.

     KOLONISTIČKA NASELJA (1920-1941)

     Piše: dr Milan Micić

     Odgovori