Grad Kruševac:
Begovo Brdo, Bela Voda, Belasica, Bivolje (1979. godine najveći deo naselja pripojen Kruševcu), Bovan, Bojince (od 2007. godine Bojnice), Boljevac, Brajkovac, Bukovica, Buci, Velika Kruševica, Velika Lomnica, Veliki Kupci, Veliki Šiljegovac, Veliko Golovode, Veliko Krušince, Vitanovac, Vratare, Vučak, Gavez, Gaglovo, Gari, Globare, Globoder, Gornji Stepoš, Grevci, Grkljane, Dvorane, Dedina, Dobromir, Doljane, Donji Stepoš, Đunis, Žabare, Zdravinje, Zebica, Zubovac, Jablanica, Jasika, Jošje, Kamenare, Kaonik, Kapidžija, Kobilje, Komorane, Konjuh, Koševi, Krvavica, Kruševac, Kukljin, Lazarevac, Lazarica (1979. godine deo naselja pripojen Kruševcu), Lipovac (od 2007. godine Lipovan), Lovci, Lukavac, Ljubava, Majdevo, Makrešane, Mala Vrbnica, Mala Reka, Mali Kupci, Mali Šiljegovac, Malo Golovode (1979. godine deo naselja pripojen Kruševcu), Malo Krušince, Mačkovac, Meševo, Modrica, Mudrakovac, Naupare (do 1991. godine Naupare), Padež, Pakašnica (do 1957. godine Donja i Gornja Pakašnica), Parunovac, Pasjak, Pepeljevac, Petina, Pozlata, Poljaci, Ribare, Ribarska Banja (1955-1979. godine deo Ribara), Rlica, Rosica, Sebečevac, Sezemče, Slatina, Srndalje, Srnje, Stanci, Suvaja, Sušica, Tekija, Trebotin, Trmčare, Ćelije, Cerova, Crkvina, Čitluk, Šavrane, Šanac, Šašilovac, Šogolj i Štitare.
20. decembar 2013. u 14:44
Temnić
Poruka administratoru.
Javio sam se ali samo da pomognem, da uputim na noviju literaturu Temnića. Levča, Kruševačkog Pomoravlja, a ne da istražujem na terenu sa ciljem objavljivanja knjiga o nečijim rodoslovima. Vidite samo opština Kruševac ima 100 sela. Nemam ja vremena ni novca za široki zamah za neke manje teme koje me interesuju pa ni rodoslov sopstvene familije nisam napisao. Dakle samo želim da nekom pomognem ako treba pomoći a ako neko sve zna pa mu ne treba pomoć ja se onda uklanjam.Reče Miroljub srbicom.
13. februar 2023. u 13:11
Ružica
Poštovani gospodine Temnići
dali možete da mi kažete nešto više o prezimenu Stefanović po nekim pričama je od porodice Kolarević
S poštovanjem
24. mart 2023. u 14:14
Aleksandar Stefanović
Poštovana gospođo Ružice, ukoliko imate želju, možete mi se javiti na mejl [email protected].
Poznat mi je jedan YDNK rezultat sa 23andMe izvjesnog Alekse Stefanovića iz Kruševca.
Sradčno Aleksandar
17. oktobar 2014. u 19:25
Milodan
Poreklo stanovništva sela Ljubava, Grad Kruševac – Rasinski okrug. Prema knjizi Stanoja Mijatovića „Temnić“.
Položaj sela.
-Selo se nalazi više Konjuha, na poslednjem ogranku jedne kose a na stavama Zeremenskog i Komaranskog Potoka, od kojih prvi teče sa istočne a drugi sa zapadne strane sela. Jedan deo sela nalazi se preko Komaranskog Potoka, u jednoj strani okrenutoj istoku. Ovi potoci o sušama presušuju a prilikom izlivanja ne čine veliku štetu selu, jer nemaju šljunka ni peska. Veći deo sela okrenut jugu. Seoske su kuće većim delom na peskuši a manji na smonici.
Vode.
-U selu se pije više bunarska a manje izvorska voda. Od izvora su najglavniji: Zeremenac u Zeremenskom i Vodice u Domišljevskom Kraju, koji nikada ne presušuju.
-Zemlje i šume.
-Seoska zemlja je mešovita, više je ima slabe nego jake rodnosti. Atar je izmešan sa konjuškim i komoranskim, tako da do ljubavskih njiva ima ispod Konjuha, u moravskoj dolini, kao što i konjuških zabrana i njiva ima u Komaranskoj Planini, više Ljubave.
Veći deo seoske šume, koja je sitna i sva izdeljena, nalazi se na severnoj strani sela.
Tip sela.
-Selo je obične zbijenosti. Kuće su na odstojanju od 20 do 40 metara. Selo je podeljeno na familije, među kojima su ponajglavnije: Smiljkovicka, Crnčevicka, Martićska, Zeremenaska, Krcićska i Lukićska. Smiljkovicka familija sasvim je odvojena od sela i nalazi se južno, između Konjuha i Ljubave. Ona se zove još i Maricki Kraj. Zeremanci i Martići su u vrhu sela.
U selu je 73 kuće sa 105 poreskih glava.
Ime selu.
-Po jednom predanju selo se ovako nazvalo s’toga što je Car Lazar ovde prvi put Caricu Milicu nazvao ljubom. Druga priča da se nekada Visoki Stefan nešto naljutio na oca i otišao nekud. Posle nekog vremena nađe ga Miloš Obilić i povede ocu, koga sretnu ovde, te Miloše reče Stevanu:
-Ljubi oca u ruku.
Zbog čega je, vele, ovo selo dobilo svoj naziv.
Po trećem predanju selo je dobilo naziv jer je u njemu nekada živela neka carska oterana ljuba.
Po četvrtom pak što su mesto prvo naselili dvoje mladih, koji su se uzeli iu ljubavi.
Postanak sela i poreklo stanovništva.
-Mada ovo selo nepominju ni Vuk ni Vujić, niti ga ima u Upisniku sela iz 1818. godine, ipak ono nije novo, pošto ima starinaca, izgleda da se računalo pod Konjuhe, čemu ide u prilog i to što je zemlja ovoga sela izmešana sa konjuškom, kao jedan seoski atar.
U selu su ove porodice:
-Jerosimci, nazvani ovako po nekoj babi Jerosimi. Nekada ih je bilo više, pa su izumrli. Slave Đurđic i Đurđevdan.
-Smiljkovići, slave zimski i letnji Stevanjdan.
-Lukići, slave Đurđic i Đurđevdan.
Ove, gore pomenute, porodice su starnnci u selu.
Ostale porodice su se doselile posle Prvog i Drugog Ustanka i to ovim redom:
-Zeremanci su doseljenici iz Zeremene sa Kosova. Slave Jovanjdan.
-Krcići su iz istog mesta kao i Zeremanci, slave Đurđic i Đurđevdan.
-Domišljevci su iz Župe a tamo su dosšli iz Toplice. Ima ih u Tečiću, Levač. Slave Đurđic i Đurđevdan.
-Buntići su iz Toplice, slave Aranđelovdan i Veliku Gospojinu.
-Crnčevići su se doselili iz Crnče u Belici a starinom su sa Kosova. Slave zimski i letnji Stevanjdan.
-Miljojkovići su iz Toplice. Slave Markovdan i Lučindan.
-Micići (Piperci) su došli iz Konjuha a tamo iz Crne Gore. Slave Sv. Ćirila i Metodija.
-Martići i Rakići su iz kruševačkog okruga, slave Đurđic i Đurđevdan. Ima ih u Kruševcu i Jagodini, po dve kuće.
-Petrići su iz kruševačkog okruga. Slave Savindan.
Seoska slava je Drugi dan Trojica. Zavetine nemaju.
Groblje je jedno i nalazi se na jugozapadnoj strani sela, u Domošljevskoj Mali.
18. oktobar 2014. u 18:30
Milodan
Poreklo stanovništva sela Komorane. Grad Kruševac – Rasinski okrug. Prema knjizi Stanoja Mijatovića „Temnić“.
Položaj sela.
-Komorane se nalazi pod Komoranskom Planinom, na stranama Komoranskog Potoka, koji prolazi kroz Ljubavu i Konjuh. Kako je zapadna strana strmenitija, to je na njoj manje kuća a nešto kuća ima u ravnici pokraj potoka, na levoj strani. Ovaj potok leti presušuje a kada se izlije ne čini velike štete.
Vode.
-Pije se bunarska i izvorska voda. Dva su izvora glavnija: Crkvena česma, blizu crkve sazidan u vidu lepe česme i Jelenin Izor, u osojnoj, istočnoj strani, koji leti presušuje.
Zemlje i šume.
-Zemlja je većim delom slaba i nerodna. Šume ima dosta, ali je sitna i nalazi se na severnoj strani sela.
Tip sela.
-Komorane je dosta raštrkano, tako da ima između nekoh kuća i po 500 i više metara odstojanja. Nešto su zbijenije kuće u dolini, oko crkve. Deli se na familije, koje su sve mahale.
Administrativno se do skora računalo u zaselak sela Ljubave, sa kojim je imalo jednog kmeta.
Ime selu.
-Narodno predanje veli kad je carica Milica zidala manastir Ljubostinju, vukao se za manastir kamen iz sela Brajkovca a put je prolazio preko današnjeg sela. Milošu Obiliću se dopadne ovo mesto, a zaista ima lep i romantičan položaj, pa naumi da tu podigne jednu crkvicu, te je tako sa svakih kola skidao po jedan kamen i tu ga ostavljao. Kada su se zbog toga ljutili oni što su vukli kamen, one je rekao:
-Ko mari za jedan kamen?
Iz toga „ko mari“ ostane, veli predanje, ime selu Komorane.
Starine u selu.
-Jedina je starina mala i teskobna crkva, koja se nalazi na stavama oba potoka, u dolini a pod samom planinom. Nekada je bila, priča se, mnogo veća, pa su je Turci nekad o Vaskrsu, kada je tu bio sabor, iznenada udarili, razjurili one koji su tu bili a crkvu porušili. Neke od onih koji su pobegli stignu Turci kod mesta Prokopa, idući Lazarevcu, i tu ih iseku, te su im tu grobovi bili. Po Drugom Ustanku ovu crkvu je obnovio Ivan Jošilić – Hadžić iz Milutovca. Priča se da se u ovoj crkvi svakog Uskrsa pričešćivao Car Lazar, kada je boravio u svom letnjikovcu u Lazarevcu. Crkva je posvećena Sv. Nikoli a sabor je kod nje od Vaskrsu, Cvetima, Preobraženju i Bogorodičnom Pokrovu.
Postanak sela i poreklo stanovništva.
-Ne može se znati kada je ovo selo nastalo. Neki starci pričaju da su pre 70-80 godina ovde bile samo četiri kuće, pa su se posle doseljavali ljudi iz obližnjih sela, naročito iz Ljubave. Sigurno je od postanka crkve moralo tu biti kakvog naselja.
Porodice su ove:
-Đurđevići su došli iz Lazarevca od Topličana. Slave Sv. Minu-Mratindan.
-Miladinovići su iz Ljubave. Slave lete i jesenje Vrače.
-Đokići su iz Lazarevca. Slave Sv. Minu-Mratindan.
-Anđelkovići su iz Ljubave. Slave Stevanjdan, zimski i letnji.
-Micići (Piperci) su došli iz Ljubave a tamo iz Konjuha. Slave Sv. Ćirila i Metodija.
-Zavišići su se doselili iz Kamenara a tamo iz Crne Gore, slave Sv. Petku.
-Lukići su iz Ljubave, slave Đurđic i Đurđevdan.
-Antići su nepoznatog porekla, slave Aranđelovdan.
Seoska slava je Drugi dan Trojica, zavetine nemaju.
Groblje je jedno i nalazi se više crkve pod planinom.
21. oktobar 2014. u 20:04
Milodan
Poreklo stanovništva sela Konjuh, Grad Kruševac – Rasinski okrug. Prema knjizi Stanoja Mijatovića „Temnić“.
Položaj sela.
-Selo zauzima skoro sav prostor oko sastavaka triju potoka, od kojih je najveći Maricki Potok, zapravo Lazarevački Potok, koji teče zapadnim krajem sela. Drugi je Čolicki Potok ili Lekionac, ustvari Komaranski i Ljubavski Potok, koji teče sredinom sela. Ovaj se uliva u Čolicki ispod škole a Čolicki i Maricki, ispod sela. Ovi potoci imaju duboka korita, te se retko kada izlivaju. Leti, pak, presušuju, te ostanu samo virovi. Seoske kuće su po krajnjim okomcima dvaju kosa, koje pružajući se od severa na jug kao i po dvema stranama, istočnoj i zapadnoj. A ima dosta kuća u ravnici. Selo je podignuto na posnoj žutoj peskuši i crvenkastoj ilovači.
Vode.
-U selu se pije bunarska i izvorska voda. Ponajglavniji su izvori: Brđanska ili Maricka Česma na zapadnom kraju, Jovišnjačka Česma i Pekicki ili Čičanovski Izvor, koji nikada ne presušuju.
Zemlje i šume.
-Seoski atar se pruža od severa na jug za 10 kilometara, ali je uzan, tako da nije širi od 2 kilometra. Izmešan je sa komaranskim i ljubavskim atarom. Zemlja je mešovita, ali je ima više jako slabe, naročito u moravskoj dolini.
Pored privatnih zabrana sa dosta dobro očuvanom gorom, ovo je selo, do posednjeg srpsko-turskog rata, imalo i zajedničku šumu u Konjuškoj Planini više Komarana ali je odmah posle rata izdeljena. I danas ima dosta šume, ali je sitna.
Tip sela.
-Uopšte selo je zbijneo, ali je ta zbijenost ograničena na pojedine krajeve i familije. Najveća zbijenost je u Marickom Kraju. Selo se deli na krajeve i male, kao: Maricki, Čičalski, Čolicki, Jovišnjački i Piperski. Ovi krajevi nisu odvojeni, već su u blizini, jedan do drugog. Na južnom kraju sela je Grkovska familija (iz Piperskog Kraja) a na severnom Brđanska – Dugsteicka familija u Marickom Kraju.
-U selu ima 210 kuća i 265 poreskih glava.
Ime sellu.
-U naroidu se priča da ovo selo dobilo ime s’toga što je ovde bila Konjušnica Cara Lazara.
Selo zovu još Konjuh a i Konjuse.
Starine u selu.
-Kakvih znatnijih ostataka starih naselja u selu i oko njega nema. U ključu pokraj Morave jedno mesto nosi naziv Kućište, gde su nekada bile kuće Staroga Sela.
Postanak sela i poreklo stanovništva.
-Ne priča se kada je ovo selo naseljeno, samo se zna da je nekada bilo južno, na samoj obali Golijske Morave, odakle se premestilo na današnje mesto, 3-4 kilometra severnije, po jednom pričanju što su mu Turci često dosađivali, po drugom predanju što ga je čuma (kuga) morila, po trećem što ga je Morava često plavila. To mesto se danas zove Kućišta. A na tom stariom mestu moralo je selo biti od starina, pošto u selu ima starinaca.
U selu su ove porodice:
-Nešići, slave Aranđelovdan, zimski i letnji.
-Radovići, slave Aranđelovdan, zimski i letnji.
-Marjanovići, slave Sv. Vrači.
-Čolići, slave Đurđevdan i Alimpijevdan.
Gore navedene porodice su starinarske, nepoznatog su porekla.
Doseljenici su:
-Babići i Grubači su doseljeni iz Kamenjače više Trstenika. Sa Đorićima iz Velike Drenove smatraju se kao jedan rod. Slave Jovanjdan.
-Kojići su se doselili sa Velikog Kosova, slave Nikoljdan.
Ove dve porodice su najstariji doseljenici u selu.
Noviji doseljenici su:
-Piperci su se doselili o Prvom Ustankom iz Crne Gore. Ima ih u Ljubavi i Komoranama. Slave Sv. Ćirila i Metodija.
-Grkovići su iz Crne Gore, slave letnje i jesenje Sv. Vrače.
-Munjići i Boškovići su iz Morače u Crnoj Gori, slave Aranđelovdan i Veliku Gospojinu.
-Marići su se doselili o Karađorđevu Ustanku iz Stupnja u kruševačkom okrugu. Slave Đurđic i Đurđevdan. Ima ih u Kamenarima i Kruševcu.
-Veljkovići su došli iz Rasine a tamo iz Toplice a starinom su iz Prilepa u Makedoniji. Slave Đurđic i Đurđevdan.
-Brđani i Dugstevići su odakle i Veljkovići, sa kojima se, kao i sa Radićima u Velikoj Drenovi, smatraju kao jedna porodica. Slave Đurđevdan i Đurđic. Ima ih u Poljni u Levču, jedna kuća.
-Šukići su iz Mrmoša u kruševačkom okrugu a tamo su došli iz Toplice. Ima ih u Srednjem Krčinu i Kruševcu. Dve kuće slave Sv. Petku a dve Tomindan i Tominu Nedelju.
-Gajići su iz Toplice, slave Aranđelovdan.
-Jasnići su iz Župe, slave Nikoljdan.
-Simiću iz kruševačkog okruga, slave Nikoljdan.
-Kolarevići su iz Župe, slave Aranđelovdan.
-Kulurdići si iz nekakva Kulurdona u Staroj Srbiji, slave Nikoljdan.
-Lazarevići su iz kruševačkog okruga, slave Sv. Vrače.
Najnoviji doseljenici.
-Poljanci su došli pre 50 godina iz Poljne u Levču, slave Jovanjdan, zimski i letnji.
-Preveštanci si iz Prevešti u Levču, slave Aranđelovdan, zimski i letnji.
-Loćićani su iz Loćike u Belici. Slave Nikoljdan.
-Popovići si iz Gruže, slave Stevanjdan. Ima ih u Bačini, jedna kuća.
Selo ima osnovnu školu.
Slava je Drugi dan Trojica a zavetina Prokopov-dan – protiv grada.
Groblje je jedno i nalazi se iza Čičalske Male, na istočnoim kraju sela.
22. oktobar 2014. u 19:21
Milodan
Poreklo stanovništva sela Brajkovac, Grad Kruševac – Rasinski okrug. Prema knjizi Stanoja Mijatovića „Temnić“.
Položaj sela.
-Selo se nalazi u stranama Brajkovačkog Potoka, za 6-7 kilometra od Morave. Više kuća je na istočnoj strani. Selo je podignuto na peskuši, pod kojom je peščar. Brajkovački Potok u svom donjem toku, prilikom izlivanja, čini velike štete na imanjima.
Vode.
-Selo pije ponajviše vodu sa izvora od gojih su najglavniji: Bogdanski, Živkovicki, Ajdučki, Grubački, Joksicki i Begovicki, od kojih nijedan ne presušuje.
Na južnoj granici atara postoji jedna česmica, sa koje teku dva slaba točurka kisele vode, u kojoj, vele, ima rastvora gvožđa.
Zemlje i šume.
-Osim malo jake zemlje u moravskom ključu, zemlja je većinom kamenita i slaba. Pored toga seoski atar je dosta skučen, te selo spada u red siromašnih sela ovoga kraja.
Šuma je sitna i nalazi se na istočnoj i severnoj strani atara.
Tip sela.
-U prisoju, istočnoj strani, kuće su češće, nego na osojnoj strani. Srednja udaljenost između kuća je po 80-100 metara. Selo se deli na familije.
Svega u selu je 67 kuća sa 89 poreskih glava.
Ime selu.
-Za ime ovoga sela narodno predanje kaže da je postalo od nekoga Brajka, koji jebio nastojnik kamenog majdana Cara Lazara i koji je ovde boravio. Drugi vele da se selo ovako nazvalo zbog nekog hajduka Brajka, koji je ovde živeo.
Starine u selu.
-Severno od sela, uz potok, na 700-800 metara nalazi se ostaci starih naselja. Naročito se nalaze neke vrlo velike potkovice, vrhovi kopaljnja, strela i dr.
Postanak sela i poreklo stanovništva.
-Uz potok na 700-800 metara bilo je pre Kočine Krajine selo, čiji su se stanovnici tada raselili i prešli u Srem. Otuda su se vraćali i naselili se kraj Golijske Morave, pa zbog nepoznatih uzroka i odatle se isele i dođu na mesto gde se selo danas nalazi. O tome da li je odavno bilo naselja na mestu staroga sela ne priča se, ali je tu moglo biti naselja zbog majdana kamena u kome se još poznaju starodrevne duboke rupe.
Najstarije porodice su one, koje su se vratile iz Srema a to su:
-Stanimirovići, slave Aranđelovdan.
-Laloševići – Nikoljdan.
-Bogdanići – Đurđic i Đurđevdan.
-Đokići – Đurđic i Đurđevdan.
Docnije, u veme Prvog i Drugog Ustanka, doseljene su ostale porodice ovim redom:
-Živkovići su iz Stopanje u okrugu kruševačkom, slave Nikoljdan.
-Milosavljevići su iz Župe, slave Savindan.
-Grubači su doseljeni iz Kamenjače kod Trstenika, slave Jovanjdan zimski i letnji. Ima ih u Konjusima i Velikoj Drenovi.
-Milutinovići su iz Garevine u okrugu kruševačkom, slave Jovanjdan, zimski i letnji.
-Miljkovići su doseljeni iz kruševačkog okruga, slave Jovanjdan.
-Zdravkovići su se doselili iz Toplice, slave Sv. Vrače.
-Joksimovići su došli iz Bojnika u Toplici, slave Đurđic i Đurđevdan.
-Đorđevići su iz Toplice, slave Nikoljdan.
-Jovanovići su iz kruševačkog okruga, slave Đurđic i Đurđevdan.
-Stojanovići su iz kruševačkog okruga, slave Lučindan i Markovdan.
-Begovići su se doseljenici iz Bele Vode, slave Aranđelovdan, jesenji i letnji.
-Gmitzrovići su iz Župe, slave Aranđelovdan.
Najnoviji doseljenici:
-Jevtići ili Piperci su se doselili iz Ljubave, slave Sv. Ćirila i Metodija.
-Krstići su iz pirotskog okruga, slave Jovanjdan i Đurđevdan.
Seoska slava je Drugi dan Trojica, zavetine nemaju.
Kopaju se u groblju u osoju, prema Konjusima.
23. oktobar 2014. u 20:54
Milodan
Poreklo stanovništva sela Bela Voda, Grad Kruševac – Rasinski okrug. Prema knjizi Stanoja Mijatovića „Temnić“.
Položaj sela.
-Selo se nalazi većim delom na jednoj zaravni, koja je kao stepenica između moravske ravni i kose kukljanskog Gradišta iznad sela.
A ima kuća i u ravni ispod druma Kruševac – Jasika – Trstenik. Ovaj deo se počeo naseljavati u najnovije vreme. Od Morave je udaljeno 1-2 kilometra a položaj mu je sličan veliko-drenovskom. Zapadnim krajem sela teče Brajkovik ili Brajkovački Potok, koji u pomoravskoj ravni nema stalnog korita, te belovođanima čini grdne štete. Tekući po dnu sela prima vodu iz belovodske česme, potoka Umnjaka i Belovana i utiče u Golijsku Moravu. Svi ovi potoci leti presušuju. I Morava, kada se izlije, nanosi ključu štete.
Vode.
-Selo pije vodu bunarsku i vodu sa česme. U selu postoji samo jedna česma, ali sa te česme vodu zahvata vodu skoro pola sela. Ova česma je pod brdom od zaravni, desno od druma. Tu, u njenoj blizini kupi se narod o praznicima i nalaze se dućani, sudnica i škola. Česma je podignuta u vidu kvadratne kućice, čija je svaka strana duga 3 metra a visoka sa krovom 3,5 metra. Sva je od tesanog peščara. Sa tri strane postoje po dva točka iz kojih izbijaju tako jaki mlazevi vode da usred leta jedan točak za 5 sekunci napuni litar vode. Ova se voda drži za najbolju i najjaču vodu u Temniću a iza nje bi došla veliko-drenovska.
Zemlje i šume.
-U moravskoj ravnici zemlja je vrlo rodna, tako i u selu, ali je nad selom slaba i nerodna prljuša.
Šuma je na severnoj strani sela, ali je sitna i znatno proređena.
Tip sela.
-Selo je dosta zbijeno. U sredini su kuće gušće a po krajevima ređe. U proseku između kuća je razmak od 30 do 50 metara. Selo se deli na Gornju – na zapadnom kraju, Srednju – koja zahvata sredinu sela i Donju Malu – na istočnoj strani sela. Između pojedinih mala su sokaci, samo je Donja Mala odvojena potokom Belanovom.
U selu ima 212 kuća i 256 poreskih glava.
Ime selu.
-Po jednima selo je ovako nazvano što se tu nekada nalazilo jezero sa belom vodom, a po pričanju drugih, s toga što je Carica Milica sa kule u Kruševcu na ovom mestu ugledala sina, Visokog Stevana, kada se vraćao iz Rusije i vodio vojsku, koja se, budući da je bila u belim haljinama, belela kao voda.
Starine u selu.
-Blizu Morave, na mestu Bunjištima, gde je bilo staro selo, nalaze se komadi mamuza, uzengija, kopalja, strela, starinski novac i delovi od zemljanog suđa.
Postanak sela i poreklo stanovništva.
-Na današnjem mestu nije selo od starina, već je bilo blizu Morave do mesta zvanog Bunjište odakle se premestilo na današnje mesto, po jednima zbog čume, koja ga je morila, po drugim zbog poplava, po trećima zbog nasilja Turaka, koji su bili odmah preko Morave. Mesto na kome je danas selo zvalo se Belovan i bilo je obraslo gustom šumom. Kad je selo bilo na starom mestu, odmah više njega bio je Brajkovac, takođe u ravnici a više ovoga Konjuh. Vreme ovog premeštanja, kao i prvih naseljavanja, narodnim prednjima nije određeno.
U selu su ove porodice, počev od potoka Brajkovaka u Gornjoj Mali:
-Pavličići, tako nazvani zbog neke im babe Pavlike, su doseljenici iz Toplice, slave Aranđelodan.
-Jugovići su iz Toplice. Jedna su porodica sa onima u Milutovcu. Drže da su od starog Jug Bogdana. Slave Aranđelovdan jesenji i letnji.
-Veličkovići i Stajkovići su iz Toplice, slave Đurđic i Đurđevdan.
-Radenkovići su takođe iz Toplice, slave Đurđic i Đurđevdan.
-Matejići i Kosturići si iz Kostura u Makedoniji, slave Đurđic i Đurđevdan.
-Topličani su iz Toplice, slave Nikoljdan.
-Sremčevići i Sremci su iz Srema, slave Aranđelovdan i Sv. Joakima i Anu.
-Kovandžići su iz Toplice, slave Đurđic i Đurđevdan.
-Vagići, ne zna se odakle su, slave Aranđelodan letnji i jesenji.
U Srednjoj Mali su:
-Radotići su starinci, slave Nikoljdan.
-Spasojevići i Karadanovići su, takođe, starinci, slave Markovdan i Lučindan.
-Kolakovići su došli iz Kolašina u Staroj Srbiji, slave Nikoljdan.
-Bistrići su iz Bistrice na Kosovu, slave Jovanjdan, zimski i letnji.
-Kovačevići su sa Velikog Kosova, slave Aranđelovdan, jesenji i letnji.
-Đelići i Đušići su iz Župe, slave Đurđic i Đurđevdan.
U Donjoj Mali su:
-Vidakovići su doseljenici iz Župe, slave Đurđic, Alimpijevdan i Pantelijevdan.
-Mutavdžići su starinci, slave Đurđevdan.
-Erići su sa Kopaonika, slave Đurđic i Đurđevdan.
-Mijailovići i Ćolići su starinci, slave Nikoljdan.
-Baličevci su iz Baličeve u Toplici, slav Aranđelovdan, jesenji i letnji.
-Pavlovići su starinci, slave Nikoljdan.
-Obradoići su iz Župe, slave Sv. Petku, letnju i jesenju.
-Stojkovići su starinci, slave Đurđic i Đurđevdan.
-Radovanovići i Babići su iz Oblačine u Toplici, slave Nikoljdan.
-Doljanci su iz Doljana u okrugu kruševačkom. Ima ih u Kukljanu, samo što je njima (pre)slava Đurđevdan. Ovi slave Đurđic, Alimpijevdan i Pantelijevdan.
Seoska slava je Drugi dan Triojica a osobitih zavetina nemaju.
Groblje je jedno i nalazi se pod selom više Gornje Male.
24. oktobar 2014. u 20:03
Milodan
Poreklo stanovništva sela Kukljin, Grad Kruševac – Rasinski okrug. Prema knjizi Stanoja Mijatovića „Temnić“.
Položaj sela.
-Selo se nalazi na samoj Goli(j)skoj Moravi, između Bele Vode i Jasike. Kuće su na jednoj visoravni iznad Morave, te su tako zaštićene od poplava. Samo je nekoliko kuća u ravnici. Kako je pritešnjeno sa jedne strane Moravom a sa druge kosom, koja je paralelna sa Moravom, te je vrlo izduženo, tako da je u dužini oko 6 a u širini jedva jedna kilometar. Kroz selo, za vreme kiša, protiču ovi potoci: Govedarac, prvi odozgo, Duboki Potok, Miticki Potok, Kunjak i Buljinac. Svi ovi potoci imaju duboka korita, te se ne izlivaju, ali ukopavanjem nanose znatne štete okolnim njivama, jer opučavaju-osipaju zemlju. Sem ovoga bujica nanosi u selo kamen i šljunak, naročito Donju Malu, te se selu i naj taj način pričinjava znatna šteta. Morava pak, prilikom izlivanja zasipa okolne njive kamenom i šljunkom i opučava ih. Severni deo sela je na peščaru a južni na šljunku od makašista.
Vode.
-U selu sse pije bunarska, izvorska i moravska voda. Izvora ima četiri, od kojih je jedan bezimeni u Buredljima ili Gornjoj Mali, drugi – zvani Radićska Česma kod mehane i sudnice u Srednjoj Mali. Dva su u Donjoj Mali, koji se zovu Markov Izvor* i Kojinac. Ovi izvori ne presušuju, naročito je jak Markov Izvor.
*Tako je nazvan po Marku Mijatoviću iz Konjuha, koji ga je prokopao, radeći nekada na kuluku.
Zemlje i šume.
-Seoski atar je uglavnom preko Morave, jer je u selu i više njega gotovo sve pod kamenom. U ravnici je plodna kumsača, na kojoj osobito dobro rađa kukuruz a ustvari je tako slaba da ni ovas ne može roditi. Dok nije sušibuba uništila domaću lozu bili su čuveni kukljanski vinogradi, koji su bili na južnoj strani imenovane kose, osobito u Cerovcu ispod Topoljaka. Preko Morave prelazi se na skeli i čuni, što je dosta teško a i opasno kada je velika voda. S toga pojedinci tamo na imanjima imaju salaše, gde smeštaju kukuruz.
Šume ima na severnoj strani sela. Ima je i krupne i sitne a sva je graničeva (belogora).
Tip sela.
-Kuće su dosta raštrkane, naročito u Donjem i Gornjem Kraju, tako da je srednja udaljenost između pojedinih kuća po 150-200 metara. Selo se deli na tri kraja ili male: Gornji Kraj – zvani Burdelji, Srednji Kraj – Kukljin ili pravo selo i Donji Kraj ili Topoljak. Gornji od Srednjeg Kraja razdvaja Duboki Potok a Srednji od Topoljaka potok Buljinac. Ispod Topoljaka u potoku Cerovcu, levo idući Jasici, imaju tri kuće. Priča se da je tu nekada bilo veće selo, starije od Kukljina, pa je izumrlo i raselilo se.
U selu je 265 kuća i 348 poreskih glava.
Ime selu.
-Selo je dobilo ovo ime, po predanju, što se tu prvo čula kuknjava ili što se najviše kukalo za izginulima na Kosovu. Po drugom predanju što je tu Visoku Stevan, vraćajući se sa vojskom iz Rusije, zašao jednu okuku, te ga Carica Milica, koja ga je gledala sa kule u Kruševcu, izgubila iz vida i uzviknučla: „kuku, nema ga“. Po trećem pak što su mu seljaci, zbog sirotinje i nemaštine, navek kukali. Burdelji su ovako nazvani što su im stanovnici dugo živeli u buredljima (zemunicama). Topoljak je dobio naziv zbog mnogih topola, kojih i danas ima, naročito u moravskoj ravnici.
Starine u seliuu.
-Na brdu Gradištu (420 m), koje je skoro nad Belom Vodom, postoje razvaline nekog starog grada, od koga je samo sačuvan zid visine pola metra. Grad je u obliku mnogougaonika ili nepravilnog kruga a zahvata prostor skoro od hektara. Grad je na vrhu brd i sa njega je vrlo lep pogled na ravnicu Velike i Golijske Morave. Sazidan je od peščara, koji se u okolini nalazi. Nedaleko od grada postoji jedna razvalina, koju je pre nekoliko godina neka baba proglasila za crkvu. U gradu i njegovoj okolini nalazili su se stari bronzani novci, koji su se već zemljosali zbog rđe, te se lako raspadaju. Tih novaca, kažu, ima koliko omanja konjska ploča. Jedan vis u Gradištu zove se Stražarac. Priča se da je tu bila nekada kula i u ovoj straža, odakle su pazili na neprijatelja da ne pređe Moravu. Još se veli da se sa te kule mogla da vidi kula na Straževici u Levču.
Postanak sela i poreklo stanovništva.
-Selo je, po narodnom predanju „bilo pre Kosova“. Najpre je naseljen pravi Kukljan dok su Burdelji i Topoljak naseljeni docnije.
U Gornjem Kraju su ove porodice:
-Mitići su doseljeni pre 100 godina iz Župe, slave Đurđic i Đurđevdan.
-Bugarčići su iz okoline Vranja, slave Aranđelovdan, jesenji i letnji.
-Janići su iz okoline Kruševca, slave Mratindan i Aranđelovdan.
-Žikići su iz Dupnika kod Niša, slave Nikoljdan.
-Somovići su iz okoline Kruševca, slave Mratindan i Aranđelovdan.
-Popići su iz okolin Vranja, slave Aranđelovdan, jesenji i letnji.
-Velikići su iz okoline Kruševca, slave Stevanjdan, zimski i letnji.
-Beljtavići su iz nekakvog Beljaka, slave Lučindan i Markovdan.
-Nedići su došli pre 100 godina iz Župe, slave Mratindan i Aranđelovdan.
-Smudići su iz Župe, slave Sv. Ćirila i Metodija i Ilindan.
-Stajići su iz okoline Kruševca, slave Jovanjdan, zimski i letnji.
-Jevtići su iz Toplice, slave Jovanjdan.
-Kovandžići su iz okoline Kruševca, slave Aranđelovdan, letnji i jesenji.
-Đokići su iz Toplice, slave Đurđic, Đurđevdan u Alimpijevdan.
-Milićevići su iz Župe, slave Sv. Mojsila i Sv. Romana.
-Minići su iz rasinskog okruga, slave Stevanjdan, zimski i letnji.
-Panići su iz Župe, slave Nikoljdan.
U Srednjoj Mali su:
-Stupljanci su iz Stupnja kod Kruševca, slave Aranđelovdan i Trnovu Petku.
-Đešići su iz Toplice, ima ih još i u Poljni i Rekovcu u Levcu, slave Nikoljdan.
-Peričići su starinci. Slave Đurđic i Đurđevdan.
-Litrići su ovako nazvani s toga što im je predak bio pijanica, ispijao litre pića. Oni su takođe starinci, slave Pantelijevdan.
-Radići su starinci, slave Aranđelovdan i Trnovu Petku.
-Karaklići su iz Rženice u Župi, slave Aranđelovdan, jesenji i letnji.
-Vasilijevići si iz Grkljana u rasinskom okrugu, slave Nikoljdan.
-Milojevići su iz soko-banjskog Čitluka, slave Đurđic i Đurđevdan.
-Mirkovići su iz studeničkog kraja, slave Jovanjdan, zimski i letnji.
-Kotlenići i Stevići su došli iz rudničkog kraja ispod planine Kotlenika, slave Sv. Mojsila.
-Gajići su starinci, slave Nikoljdan.
-Doljanci su iz Doljana kod Kruševca. Ima ih u Beloj Vodi. Slave Đurđic, Đurđevdan i Alimpijevan.
-Miletačići su došli špre 100 godona iz Župe, slave Pantelijevdan.
U Topoljaku ili Donjoj Mali su:
-Milićarci su iz okoline Niša, slave Aranđelovdan.
-Mijailovići su sa Kosova, slave Đurđic i Đurđevdan.
-Bukvići su iz okoline Vranja, slave Aranđelovdan.
-Markovići, ne zna se odakle su, slave Nikoljdan.
-Gajići su iz Župe, slave Aranđelovdan.
-Vučkovići su iz rasinskog okruga, slave Jovanjdan, zimski i letnji.
-Jeremići su iz Onašnice u kruševačkom okrugu, slave Nikoljdan.
-Stanojevići su iz Velike Vrbnice u Župi, slave Jovanjdan, zimski i letnji.
-Aladanci si iz nekakva Aladana ili Aladanja u Toplici, slave Nikoljdan. Ima ih u Cerovcu.
Seoska slava je Drugi dan Trojica a zavetine: Markovdan – za zdravlje stoke i Mali Spasovdan – radi rodnosti vinograda.
Groblje je jedno i nalazi se u sredini sela.
25. oktobar 2014. u 19:34
Milodan
Poreklo stanovništva sela Jasika, Grad Kruševac – Rasinski okrug. Prema knjizi Stanoja Mijatovića „Temnić“.
Položaj sela.
-Selo sse nalazi na jednoj uzdignutoj zaravni pored same Goli(j)ske Morave, koja selo ne može plaviti ali mu plavi ključ-polja. Kroz sredinu sela protiče Srnjanska Reka a donjim krajem sela protiče potok Pešinac. Ni reka ni potok se ne izlivaju, jer su im korita duboko ukopana. Selo je na vrlo lepom položaju. Od njega je naročito lep pogled na Kruševac, od koga je selo udaljeni 4 kilometra.
Vode.
-Selo pije više binarsku nego izvorsku vodu a pije se, ali ređe, i moravska voda. Jedan izvor je do Erickog Ribnjaka, nedaleko od Morave. Ispod mehana i dućana postoji jedna česma, koju su još Turci podigli.
Zemlje i šume.
-Pola seoskog atara je u moravskoj dolini a pola na brdu. Atar se prostire i preko Morave. U ravnici je zemlja jako plodna i na njoj osobito rađa kukuruz, konoplja, užarka i duvan. Zemlja u strani je slaba i nerodna.
Selo ima malo sitne šume, koja se nalazi na severnoj strani, u brdu.
Tip sela.
-Selo je zbijeno i većinom ušoreno, naročito oko dućana i mehana. Samo po krajevima kuće su malo ređe. Deli se na Gornju i Donju Malu, koje razdvaja Srnjanska Reka. Prva je zapadno a druga istočno u pravcu ušća Morave. Donju Malu meštani zovu i Novo Selo. Između Mala je rastojanje oko 100 metara a između pojedinih kuća 20-40 metara.
U selu ima 175 kuća i 215 poreskih glava.
Ime selu.
-Po jednom narodnom predanju selo je sadašnje ime dobilo zbog toga što je carica Milica tu jasno videla sina, Visokog Stevana, kada se vraćao sa vojskom iz Rusije. Oni što ovako pričaju vele da se selo ranije zvalo Jasnika. Po drugima selo je dobilo ime zbog mnogih jasika, koje ovde, pored Morave, rastu.
Starine u selu.
-Oko sela ni u selu ne nalaze se tragovi starih naselja. Preko Golijske Morave, naspram sela, postojalo je selo Kovanlučište, Kovanluk ili Kovanlučani, koje se pominje u upisniku sela od 1818. godine a ima ga i na Vujićevoj karti u „Putešestviju“. To selo se između 1825. i 1830. godine, zbog poplave, raselilo. Veći deo stanovnika otišao je u Čitluk kod Kruševca a manji u Jasiku i Gavez. Ispod crkve na moravskoj obali nalaze se đulad težine 2-3 kilograma.
Postanak sela i poreklo stanovništva.
-Po predanju selo je staro i tu je postojalo još za vreme Cara Lazara. Starosti sela idu u prilog i nekoliko porodica – starinaca. Za turskog vremena Jasika je bila omanja varošica. Pirh piše da je „usled živog saobraćaja postalo napredna palanka u kojoj ima mnogo trgovaca i espapa“. To je bilo kada je Kruševac bio pod Turcima. Docnije, kada je Kruševac oslobođen, Jasika nije mogla u njegovoj neposrednoj blizini kao varošica opstati. I danas stoji kaldrma u ulici, gde su mehana i dućani, nekoliko starinskih dućana i jedna mehana, sada furundžinica.
U Gornjoj Mali su porodice:
-Velikići su starinci, slave Pantelijevdan i Lučindan.
-Sredojevići su starinci, slave Nikoljdan.
-Tuvegdžići, tako nazvani po tome što im je neki predak bio tuvegdžija, su doseljeni iz Toplice, slave Nikoljdan.
-Pupići su iz Toplice, slave Đurđic i Đurđevdan.
-Malezići su iz okoline Leskovca, slave Lučindan i Markovdan.
-Erići su iz rudničkog okruga, slave Đurđi i Đurđevdan.
-Bulurdići (Tinčići) su došli pre sto godina iz Stare Srbije, slave Aranđelovdan, jesenji i letnji.
-Popovići su iz Stare Srbije, slave Aranđelovdan.
-Bačvandžići su došli iz Bele Palanke pre 50 godina, slave Nikoljdan.
-Užarevići su iz okoline Vranja, slave Nikoljdan. Ima ih u Svojnovu i Maskarama.
-Streljići su iz Strelca u okolini Pirota, slave Đurđic i Đurđevdan.
-Đorići su iz Stare Srbije, slave Nikoljdan.
-Vanići su došli pre 80 godina iz okoline Vranja, slave Nikoljdan.
-Cekići su iz okoline Vranja, slave Nikoljdan. Ima ih u Maskarama.
-Vranjanci su iz okoline Vranja, slave Andrijevdan.
-Petrići su iz okoline Vranja, slave Aranđelovdan, jesenji i letnji.
-Stamenkovići (Vlasi) su doseljenici iz krajinskog okruga, slave Stevanjdan, zimski i letnji.
-Savkovići su iz Stare Srbije, slave Đurđic i Đurđevdan.
-Jakovljevići su došli iz Laba u Staroj Srbiji, slave Nikoljdan.
U Donjoj Mali su:
-Đorgovići su se doselili pre 150 godina iz Crne Gore, slave Đurđic i Đurđevdan.
-Brkići su iz Baličeva u Toplici, slave Aranđelovdan i Sv. Petku.
-Ćosići su iz Župe, slave Đurđic i Đurđevdan.
-Cvetanovići su iz okoline Leskovca, slave Aranđelovdan, jesenji i letnji.
-Ćođođi su iz okoline Leskovca, slave Aranđelovdan.
-Filipovići su iz okoline Leskovca, slave Nikoljdan.
-Lepoženići i Jovanovići su iz okoline Pirota, slave Nikoljdan.
-Vilimonoići su iz Toplice, slave Mitrovdan i Jeremijevdan. Ima ih u Srednjem Krčinu i Medveđi kod Trstenica, gde su poznati pod imenom Đavolovići.
-Takići su iz okoline Piota, slave Nikoljdan.
-Mićići i Stojadinovići su iz okoline Niša, slave Lučindan i Markovdan.
-Veljkovići i Rđavčani u iz okoline Vranja, slave Aranđelovdan, jesenji i zimski.
-Stojiljkovići su iz okoline Leskovca, doselili se pre 30 godina, save Nikoljdan.
-Gajići su iz okoline Vranja, slave Đurđic i Đurđevdan.
-Trojanovići su iz okoline Leskovca, slave Aranđelovdan, jesenji i letnji.
U selu postoji crkva, škola, sudnica, dve mehane, jedan dućan, kovačnica i tri užarnice.
Seoska slava je Drugi dan Trojica a zavetine nemaju.
Groblje je jedno i nalazi se u vrhu sela, u strani, idući ka Kruševcu i Srnju.
26. oktobar 2014. u 18:45
Milodan
Poreklo stanovništzva sela Srnje, Grad Kruševac – Rasinski okrug. Prema knjizi Stanoja Mijatovića „Temnić“.
Položaj sela.
-Selo se nalazi u strmim stranama Srnjanske Reke, koja se kod Jasike uliva u Goli(j)sku Moravu. Više je kuća na desnoj osojnoj strani nego na levoj. Ova reka u donjem toku presušuje, ali u srednjem i gornjem nikada. U uskoj ravnici oko reke kuća gotova da i nema. Prilikom izlivanja ne čini selu nikakve štete.
Vode.
-Selo pije najviše bunarsku vodu. Samo u Gornjoj Mali postoji jedan izvor, koji ne presušuje.
Zemlje i šume.
-Zemlja je većinom slaba – prljuša. Mnogi krče šume, te imaju novina ili krčevina, koje dobro rađaju, naročito kukuruz i pšenica.
Šume ima dosta i krupne i sitne a nalazi se više sela, sa jedne i druge strane reke a najviše u mestu zvanom Basare.
Tip sela.
-Seoske kuće su retke i podeljene su na skupine od 5-6 kuća na odstojanju, između tih skupina, od 200-300 metara. Selo se deli na tri male: Bugarsku u vrhu sela za 2 kilometra daleko, Gornju i Donju Malu na rastojanju od 400-500 metara.
U selu ima 78 kuća i 140 poreskih glava.
Ime selu.
-Selo se nekada zvalo Oraš, pa je sadašnjim imenom nazvano u novije vreme, zbog mnogih srna kojih je u šumama bilo.
Postanak sela i poreklo stanovništva.
-Ne može se ništa doznati o vremenu postanka ovog sela. Da nije novo dokaz su starinci, koji se u njemu nalaze. Najnovija je Bugarska Mala, koja je naseljena pre 90 godina i u kojoj su samo:
-Živkovići su doseljeni iz okoline Pirota, ima ih 15 kuća i slave Nikoljdan.
U Gornjoj Mali su:
-Pantići su starinci, slave Mratindan-Minu i Aranđelovdan.
-Živanovići su starinci, slave Đurđic, Alimpijevdan i Đurđevdan.
-Milčevići su sa Malog Kosova, slave Sv. Petku, letnju i jesenju.
-Jocići si iz okoline Vranja, slave Sv. Ćirila i Metodija.
-Jovanovići si iz Stare Srbije, slave Stevanjdan i Ilindan.
U Donjoj Mali su:
-Vasiljkoići su doseljenici iz okoline Vranja, slave Đurđevdan.
-Bojkovići su sa Velikog Kosova, slave Đurđic i Đurđevdan.
-Markovići su iz Matejevca kod Niša, slave Jovanjdan, zimski i letnji.
-Petrovići su iz Stare Srbije, slave Đurđic i Đurđevdan.
-Kasavići i Živići su sa Kosova, slave Aranđelovdan. Ima ih u Obrežu i Potočcu.
Seoska slava je Drugi dan Trojica a zavetina Tomina Nedelja, za zdravlje stoke i rodnost vinograda.
Groblje je jedno i nalazi se u Gornjoj Mali, u strani.
27. oktobar 2014. u 20:04
Milodan
Poreklo stanovništva Velika Kruševica, Grad Kruševac – Rasinski okrug. Prema knjizi Stanoja Mijatovića „Temnić“.
Položaj sela.
-Veći deo sela nalazi se u stranama potoka Pešinca a manji je oko Srnjanske Reke. I potok i reka teku uglavnom na jug i ulivaju se u Goli(j)sku Moravu kod Jasike. Potok je istočno a između njega i reke ima samo jedna omanja kosa. Potok ne čini gotovo nikakve štete a reka, kada se izlije, čine štete ključu kroz koji protiče. I potok i reka o velikim žegama presuše.
Vode.
-Meštani ovog sela najviše piju bunarsku vodu. Postoje dva izvora, od kojih je jedan u Momirskom Kraju, na desnoj obali Srnjanske Reke a drugi (česma) je u Pešickom Kraju i zove se, kao i potok, Pešinac. Ovi izvroi ne presušuju.
Zemlje i šume.
-Zemlja je većinom jaka i rodna i na njoj osobito dobro rađa kukuruz, duvan i konoplja. Šume ima dosta i sitne i krupne i nalazi se na kosi između Velike Kruševice, Padeža i Vratara.
Tip sela.
-Selo je obične zbijenosti. Kuće su na rastojanju od 30 do 40 metara. Zbijeniju su u Pešickom Kraju. Selo se deli na: Momirski Kraj – pored Srnjanske Reke i Pešicki Kraj, u potoku Pešincu. Ovi krajevi su udaljeni jedan od drugog oko 2-3 kilometra a deli ih kosa, koje je razvođe potoku i reci.
U selu ima 80 kuća i 90 poreskih glava.
Postanak sela i poreklo stanovništva.
-Ne može se doznati od kada je selo na ovome mestu. Izgleda da je od pre 200 godina ovo selo bilo odvojeno od sela Jasika, jer se jasičanima zajedno kopaju i imaju jednu seosku slavu. Stanovnici su većinom doseljeni iz okoline Vranja i zadržali su u svom govoru stari akcenat. Pešicki Kraj je ranije naseljen.
U Momirkosm Kraju su:
-Momirci su doseljenici iz okoline Vranja i slave Aranđelovdan, jesenji i letnji.
-Bojničani su iz Bojnika u Toplici, slave Nikoljdan.
-Izvorci su iz Izvora u vranjanskom okrugu, slave Ilindan.
U Pešickom Kraju su:
-Pešići su iz okoline Vranja, slave Mitrovdan i Jeremijevdan.
-Igrišani su iz Igriša u okolini Vranja, slave Aranđelovdan, jesenji i letnji.
-Đokarići su iz okoline Vranja, slave Aranđelovdan, jesenji i letnji.
-Dušmanci su iz Dušmana u okolini Leskovca, slave Nikoljdan.
-Popovići, ne zna se kada i odakle su doseljeni, slave Nikoljdan.
-Čpiljići su iz Čpilje u Staroj Srbiji, slave Đurđic i Đurđevdan.
Seoska slava je Drugi dan Trojica a zavetina Poljobranija – radi odbrane useva od vemenskih nepogoda.
Sahranjuju se u jasičkom groblju.