Aranđelovac i okolna sela

11. jun 2012.

komentara: 16

Opština Aranđelovac:

Aranđelovac, Banja (obuhvata naselje Zabrežje koje je ukinuto 1979. godine), Bosuta, Brezovac, Bukovik, Venčane (obuhvata naselje Kamenica koje je ukinuto 1979. godine), Vrbica, Vukosavci, Garaši, Gornja Trešnjevica, Darosava (1947-2002. godine Partizani), Jelovik, Kopljare, Misača, Orašac, Progoreoci, Ranilović, Stojnik i Tulež.

Naredni članak:
Prethodni članak:

Komentari (16)

Odgovorite

16 komentara

  1. Zanima me poreklo imena sela Vukosavci, i da li je pravo ime tog sela Vukosavci ili Vukasovci???

  2. Miodrag Simović

    Koriste se oba imena za to selo i oba su ispravna. Čak je na putu za to selo ranije pisao jedan naѕiv, a na istom putu je sa druge strane pisao drugi. Poreklo imena sela neznam tačno, ali ono što znam sigurno jeste da se u Srpskoj nalazi jedno selo Vukosavci, a u Vojvodini – Vukasovci.Moja lična pretpostavka jeste da su došli ljudi odnekud sa te teritorije, doneli ime koje je na novom podneblju dobilo dve verzije, a onda su oni produžili za Vojvodinu i tamo osnovali selo pod drugim imenom. Ono što znam sigurno jeste da su najstarije porodice sela poreklom od Drobnjaka koji su se tu doselili malo pre Kočine krajine (narodni naziv za Austro-turski rat vođen od 1788 – 1791). Upravo zato veliki deo sela slavi Đurđevdan kao krsnu slavu (to je Drobnjacima plemenska slava). Od njih vodi poreklo nekoliko porodica koje, opet, vode poreklo iѕ tog sela. To su: Ivanovići, Drobnjakovići, Zarići, Nikolići, Simovići… Svi slave Đurđevdan. Ima legenda o Simovićima, Zarićima i Nikolićima, karakteristična za hercegovačko-crnogorske naseljenike Šumadije, a koja kaže da te tri porodice vode poreklo od trojice braće, imenima Simo, Zarije i Nikola. Mada ovo jeste legenda, ipak se za nju i može naći neka potvrda, jer, dok za ostale porodice postoji centralno Vukasovačko groblje, za ove tri porodice imate jedno (Zarića) groblje, gde se oni sahranjuju, blizu svojih imanja.
    Jedna veća porodica iz okoline Beograda, Drobnjaci, vodi poreklo od iseljenika iz ovog aranđelovačkog sela.

  3. Sve to i ja znam. Zanima me da li Vi imate nekakve veze sa Vukosavcima? Tamo postoji familija Simović koja je deo roda Zarića?

  4. Takođe me zanima da li imate nešto precizniju lokaciju Vukasovaca u Vojvodini?

  5. Poreklo stanovništva sela Bosuta opštine Aranđelovac. Prema knjizi Miloja T. Rakić „Kačer“, prvo izdanje 1905. godine, najnovije izdanje 2010. godine – edicija „Koreni“, JP Službeni glasnik i SANU.

    Položaj sela.

    -Ovo selo leži u slivu reke Velike Bosute, oko srednjeg i donjeg joj toka. Plastika zemljišta sela sa leve strane reke oštro se razlikuje od plasitike zemljišta sa desne strane. Zemljište na levoj strani jače je visinske razgrane, to je tipsko zemljište visoke Šumadije. Međutim, ono na desnoj strani je talasasta ravan, tipsko zemljište niske Šumadije. Ono prvo je dolinama rečice Male Bosute i Raslove i nekoliko potoka jako poentirano. Obe uglavnom imaju severni pravac do sastava sa Velikim Bosutom. Od Klokotiča na sever ide razvođe između ovih reka, sastavljene iz pošumljenih glavičastih bregova, završeno povećim bregom Vranovcem, u uglu između velike Bosute i Raslova. Od ovog razvođa spuštaju se strme i isprepletane kose; na zapad u dubodolinu Raslove, na sever u dubodolinu potoka Rnjkovca, a na istok u dubodolinu Male Bosute. Osim toga od Klokotiča na severo-istok povrh sela odvaja se jedan povijarac, u kome je najviše uzvišenja Grčki Grob i Lipova Ravan. Od Grčoga Groba spušta se na zapadnu stranu, u dolinu Male Bosute, kosa Zelenkovac, a od Lipove ravni pada na sever, u dolinu Velike Bosute, strma kosa Lisine.
    Drugi deo sela je ravan sa nekoliko talasastih bregova i humova, od koji su najveći: Čađevac i Pušnice. Ovo je ravan ispresecana potocima: Bobovikom, Mednom i Stankovačom.
    Seoske kuće su na stranama pomenutih uzvišenja i njihovih kosa, iznad dubodolina na zaravnjenim mestima.

    Izvori u selu.

    -Sem izvora pomenutih potoka najglavniji su: Gavrilovića Česma, Vodice, Svetinja, Vlajkovića Česma, Manastirina i još oko dvadeset, oko kojih su grupe kuća.

    Zemlje i šume.

    -Ziratna je zemlja rasturena po selu između kuća, a delom je u dolini Kačera, u ključu između Bukulje i Kačera. Ovo je seoski atar iz koga se neprimetno pređe u dragoljski atar, od sredine sela daleko je za pola časa hoda. Zemlja je dobre rodnosti, naročito u seoskom ataru. Jednoj porodici za osrednji život potrebno je 7-8 hektara ziratne zemlje. Najveće su njive na: Teovcu, Lipovoj Ravni, Visu, Čađevcu i Vranovcu, gde se poglavito seje ovas.
    Šume oko sela ima dosta, kao: Teovac, na međi bosutskoj i trudeljskoj, Široka Kosa, Pavlova Poljana i Dobri Rt, ogranci od Klokotiča. Šuma je većinom bukova, manje je sitne hrastovina (ševara). Sve su ove šume zajedničke seoske i služe za ispašu.
    U ovom selu ima 25 trla bez reda rasturenih po seoskom ataru.

    Tip sela.

    -Selo je razbijenog, starovlaškog tipa. Ali, prema onome što je rečeno i plastici seoskih zemljišta, i tip naselja primetno se razlikuje u dvama delovima njegovim. Na levoj strani Velike Bosute kuće su mnogo raštrkanije i skrivenije, dok su kuće na desnoj strani zbijenije i preglednije. Zbog jako raščlanjenog zemljišta razlikuju se osam idvojenih zaselaka, sa geografskim nazivima, kao: Lisine, Zelenikovac, Rnjkovac, Vis, Vranovac, na levoj, Čađevac, Pušnice i Bobovik, na desnoj strani Velike Bosute.
    Svega u selu ima 114 kuća,od kojih je u Lisinama 13, Visu 18, Vranovcu 19, Rnjkovcu 25, Zelenkovcu 5, Pušnicama 9, Boboviku 10 i Čađevcu 15 kuća.

    Ime selu.

    -U narodu nema nikakvih tumačenja o nastanku imena sela.

    Starine u selu.

    -Na desnoj strani Velike Bosute, ispod brega Dudinca, ima Staro Selo. Više ooga, na pomenutom bregu ima jedno madžarsko groblje sa velikim kamenjem. Drugo madžarsko groblje nalazi se na mestu, zvanom Više-Jasika, opet sa velikim kamenjem. Pod Visom su ostaci nekog manastira koji se, po pričanju, zvao Grgur. Pod Vranovcem je bio drugi manastir, Vranjevo, od koga je do skora bilo materijalnih ostataka. U dolini Velike Bosute ima šlaknje, iz čega bi se dalo izvesti da se negde u blizini nekada kopala ruda. Pričali su mi da su seljaci nalazili neke zlatne novce elipsastog oblika, koje oni zovu rušpama. A ja sam gledao ovde nađene srebrne novce Kralja Milutina. Gledao sam i neke turske srebrne novce sa natpisima, nalik na talire. Još su seljaci nalazili i nekih kamenih čekića.

    Poreko stanovništva.

    -U ovome su selu samo dve familije za čije se poreklo ništa ne zna (10 kuća). Ostalo su doseljenici.
    U Lisinama su:
    -Kolašinci (Radovanovići, Lekići, Vučićevići, Jovanovići, Stevanovići, Nikolići, Minići),koji su doseljeni iz Kolašina u vreme Prvog ustanka, slave Lučindan.
    -Andrići i Pantelići su došli iz Hercegovine pre Kolašinaca, slave Pantelijevdan.
    U Visu su:
    -Martinovići (Gavrilovići, Danilovići, Đorđevići, Lazići, Mijatovići), doseljeni iz Kolašina, kad’ i Kolašinci, slave, kao i oni, Lučindan ali se ne tvrdi da su jedna familija.
    U Vranovcu su:
    -Popovići, starinci, slave Đurđic.
    -Komnenovići su doseljeni pre 120-130 godina iz Dobrinja u užičkom okrugu, slave Nikoljdan.
    -Aksentijevići su “ozgo preko kordona, više Sjenice”, odakle se doselio Aksentijev otac Ignjat za vreme Kara-Đorđa, slave Lazarevdan.
    -Bojovići, Stanisavljevići su došli od Hercegovine za vrema Kara-Đorđa, slave Nikoljdan.
    U Rnjkovcu su:
    -Bogdanovići (Tomići, Veličkovići), koji su došli iz Ursula kod Sjenice za vreme Kara-Đorđevo, slave Nikoljdan.
    -Petrovići, koje je doselio Kara-Đorđe iz Starog Vlaha, slave Nikoljdan.
    -Komnenovići, isti kao u Vranovcu.
    U Zelenikovcu su:
    -Glišići, doseljeni iz Jarmenovaca pre 70 godina, slave Jovanjdan.
    -Komnenovići, isti kao u Vranovcu i Rnjkovcu.
    U Pušnicama su:
    -Todorovići (Jovanovići) doseljeni “ozgo” za vreme Kara-Đorća, slave Aranđelovdan.
    -Kolašinci – isto kao u Lisinama.
    U Boboviku su:
    -Milinkovići, doseljeni “ozgo” pre 150 godina. Za njih se zna da su najstariji doseljenici, slave Sv. Vrače.
    -Mirići su došli iz Kalanjevaca pre 20 godina.
    U Čađevcu su:
    -Pavlovići (Jeremići), starinci. Za njih se priča da vode poreklo od nekog kaluđera manastira Grgura i njegove služavke, slave Nikoljdan.
    -Kostići su došli od Nove Varoši za vreme Kara-Đorća, slave Nikoljdan.

    Seoska zavetina je Veliki Spasovdan.

  6. Mileta Urosevich

    Molim kolege iz Vojvodine da mi pomognu u potrazi za selom Vukasovci. Ništa konkretno ne znam. Možda je postojalo pa se utopilo u drugo naselje.

    Sela Vukosavci postoje u okolini Tuzle i Aranđelovca

  7. Poreklo stanovništva sela Darosava, opština Aranđelovac. Prema knjizi „Šumadijska Kolubara“ Petra Ž. Petrovića, prvo izdanje 1939. godine, drugo izdanje 1949. godine – poslednje izdanje Službeni Glasnik i SANU – Edicija „Koreni“ 2011. godine u sklopu knjige „Šumadija i Šumadijska Kolubara“.

    Položaj sela.

    Darosava je jedno među većim naseljima ove oblasti. Ono je u dolini Peštana, u njegovom gornjem toku. Sa istočne strane je opkoljeno brdima koja čine razvođe između Kolubare i Jasenice. To su ova brda: Šutica, Kamenjak, Klještevica i Žuti Oglavak. Naselje je sa desne strane Peštana i pored glavnog puta i železničke pruge Mladenovac-Arađelovac-Lajkovac. Sa leve strane Peštana je manji deo naselja. Kuće su rasturene po kosama brda Orlovice, Draškovca, Osretka, Drenjaka, Kamalja, Medvednjaka i Boćinca. Ima kuća i u dolinama seoskih potoka. Sve su one na pobrđu između dolina, pa zbog toga tip sela zavisi od geomorfološkog pravca pružanja i veličine tih dolina. Najzbijenije kuće su u dolinama i na alivijalnoj ravni Peštana i Crne Reke, a naročito u onom delu koji čini drumsko naselje u Darosaavi.
    Selo se danas deli na krajeve koji su ranije činili posebne celine, ali se priraštajem stanovništva ti krajevi gotovo srasli, pa se neopaženo prelazi iz jednog kraja u drugi. Sa leve strane Peštana su krajevi Peštan i Pločnik, oba pod brdom Šuticom; sa desne strane su krajevi Draškovac, Crne Reka, Poslovčica, Staro Selo ili Medveednjak. Osredak, Brdo i Gornji Kraj. U Crnoj Reci su rodovi: Grujući, Lakići, Ćirići i Tanackovicći; u Poslovčici su Serdari i Šestani, u Brdu su Vurići, u Draškovcu su Kuzići a u ostalim krjevima su pomešani rodovi. Drumsko naselje ima izgled varošice. u njemu je opštinska sudnica, ženska zanatska škola, osnovna škola, kafana, dva parna mlina, dva stovarištta suvih šljiva, jedna krčma, žandarmerijska stanica, ugovorna pošta, železnička stanica, pekara, četiri opančarske radnje, po jedna abadžijska, kovačka i kolarska radnja, četiri sitničarske prodavnice, dve limarske radionice, po jedna bojadžijska i potkivačka, kožuarska, mesarska, obućarska – cipelarska i kamenorezačka radnja.

    Vode.

    -Selo je bogato izvorskom vodom, ali se služi za piće i za domaće potrebe vodom iz bunara. Izuzetno Gornji Kraj je oskudan vodom, a leti se u njemu bunari brzo zamute ili presuše. Izvori su: Mali Bunar, Veliki Bunar, Gornji Bunar u Osretku, Staroselski Bunar i Šutica. Ostali se izvori nazivaju po rodovima: Pavlovića Bunar, Grujića Bunar, Markovljevića Bunar itd. Sa leve strane Peštana pod Šuticom, ima dve kiselo-mineralne vode; Prokića Bunar i Bunar pod Šuticom. Voda sa Prokića Bunara iskoršćava se u trgovini (kiselo-mineralna voda “Karađorđe”). Kroz Darosavu protiče Peštan. On izvire u susednom selu Bukoviku. Korito Peštana je veoma peskovito, pa je po toj svojoj osobini dobilo ime. Gornji tok Peštana se zove i Darosavica. U Peštan utiču sa leve strane ove pritoke: Šutica, Vagan ili Pločnik; desne pritoke su; Velika Crna Reka, Mala Crna Reka, Zlatovac, Boćinac, Gloginac, a između Klještevice i Šutog Oglavka je Radov Potok. Svi potoci leti presušuju. U njima tada ostaju samo virovi, na koima se napaja stoka. Ispod Šutice se vadi granit, a po njegovim kosama ima i jaspica, peščara i kaolina. Pod Žutim Oglavkom vadise žuta zemlja, oker.

    Zemlje i šume.

    Njive i livade su izmešane na mestima koja se nazivaju: Zlatovac, Boćinac, Glavica, Viti Grab, Kusanja, Darosavica, Žuti Oglavak, Ostenjak, Točak, Durovac, Dugačke Njive, Preka Šuma, Medvednjak, Torine, Široka Kosa, Pločnik, Zeleni Rt, Svinjci, Optečestvo (brdo), Senjevo Brdo, Grablje, Trebež, Male Ravni, Poslovčica, Selište i Vranjevac.
    Šume ima privatne, seoske i državne na Vaganu. Ona je po brdima i po potocima.

    Starine u selu.

    1.U dolini Crne reke nađena su kamena oruđa u obliku čekića.
    2. U mestu Zlatovcu, do rudovačkog atara, ima tragova od nekog starog naselja. Tu je bilo i staro groblje toga nasea.
    3. Po predanju rečica Zlatovac se tako zove što je negde u njegovu koritu zakopana ostava zlata. Na jednom mestu u obali Zlatovca može se čuti u zimsko doba kako nešto u zemlji naizmenično lupa i to lupanje je slično tkanju. Tu se izoroavaju poluge olova, koje ljudi pretapaju i od njih liju zrna za lovačke puške.
    4. Za susedno selo Dubravicu kazuje se da je tu bilo staro naselje Dubrovčana, pa je po njima to mesto dobolo današnji naziv.
    5. Na brdu Oglavku je staro “madžarsko” groblje, od koga se jedva poznaju tragovi. Tu se nalazi i bakarni novac.
    6. Nedaleko od današnje crkve, na mestima Točku i Vitom Grabu poznaju se tragovi nekog starog puta, koji je imao pravac sever-jug. To su po svoj prilici ostaci starog puta koji je vodio od Beograda za Ostrvicu i Rudnik.

    Ime selu.

    -Po predanju selo je dobilo ime “pre trista godina”. Tada je bila ugrabljena neka devojka u “kragujevačkoj nahiji” i “darovana” selu, pa po tom daru je postao naziv Darosava. Još se u narodu čuje ova izreka: “Darosava, hajdučka ostava”.
    Valja napomenuti da se ovo selo uperiodu od 1947. do 2002. godine nosilo ime “Partizani”.

    Podaci o selu.

    -Crkva je od brvana, pokrivena limom. Slavi S. Petra i Pavla. Ona služi za Darosavu, Progoreoce, Rudovce i Kruševicu. Škola je podignuta 1838 godine, pa je porušena 1897. godine i obnovljena 1907. godine. Litija se nosi Prvog dana Duhova a zavetni dan su Mladenci. Stočni vašar, panađur, drži se u nedelju po Petrovdanu. Danas u selu ima dva groblja; jedno je u Durovcu a drugo je u kraju Peštanu.
    Današnje naselje zasnovano je po predanju u 17. veku na mestu Selištu ili Starom Selu, između Zlatovca i Medvednjaka. Ono se razvijalo novim doseljenicima i prirodnim priraštajem.
    Kao naselje Darosva je uneta u Ebšelvicovu kartu, Godine 1818. imala je 48 kuća, a 1844. godine 86 kuća i 568 stanovnika. danas u njoj ima 32 roda sa 322 kuće i 6 ciganskih rodova sa 12 kuća.

    Poreko stanovništva.

    Najstariji rod u Darosavi su:
    -Šestani ili Šestanovići (Stanojevići i Grujići*), Rankovići, Gavrilovići, Milovanovići, Pantelići, Perišići, Prokići, Radojičići i Filipovići; predak Radivoje imao je po šest prstiju na rukama, pa su se po tome nazvali Šestani. On se verovatno doselio krajem 17. veka iz Hercegovine, a po drugom kazivanju su od Sjenice. Po svoj prilici ovaj rod je daljom starinom iz predela Šestana, u Crnogorskoj Krajini, pa je po njemu dobio naziv. Ima odseljenike u Sremu, svi slave Jovanjdan.
    *Od Grujuća je poznati državnik Jevrem Grujuć.
    Posle Šestana doselili su se u toku 18. veka sedam rodova:
    -Badžići su izumrli.
    -Vurići (Andrići, Dišići, Negovanovići, Nedeljkovići, Nikolići, Petrovići i Filipovići drugi) doselili su se odnekud iz “Stare Srbije”; doselila se baba Vura, po kojoj se prezivaju Vurići, sa tri sina, pa kad je petao zapevao na brdu Ostenjku, to je bio znak da se tu nasele, Đurđic.
    -Serdari (Sredarevići*), Vićentijevići, Gajići, Marinkovići, Milojevići, Jakovljevići, Jovanovići, Stanojlovići, Stančići, Radojkovići, Sinđelići i Tomaševići), predak se doselio od Sjenice. Serdar Milovan po kome se prezivaju Serdari, digao je narodni ustanak sa Karađorđem protivu dahija. Vićentijevići nimaju odseljenike u Garašima u Jasenici, Sv. Arhanđel Gavrilo.
    *Od Serdara je bio hajduk Petar Maksovac, glavna ličnost u romanu Sv. Rankovića “Gorski car”, koji je poginuo u poteri u Darosavi.
    -Damnjanovići (Kuzići danas Kuzmanovići, Glišovići, Matići i Tanaskovići) su bili jedan rod, ali ne znaju za svoju starinu, Đurđic.
    -Mikailovići ne znaju za svoju starinu, Jovanjdan.
    -Milenkovići (Dobričići i Milošeići) su jedan rod, doseljeni su pre Karađorđevog ustanka sa Kosova, Đurđevdan.
    -Markovljevići (Markovići, Pavlovići, Stojanovići, Petrovići, Gavrilovići i Mitrovići) su iz Gacka u Hercegovini, Savindan.
    U prvoj polovini pršlog veka doselilo se deset rodova:
    -Ćirići, predak Đura “kao terzija išao po zanatu”, pa se u Darosavi oženio i zakućio. Od njega su danas peto koleno, Lučindan.
    -Lomići su došli iz Dragolja u Kačeru oko 1830. godine; daljom starinom su iz Gojne Gore kod užičke Požege, Jovanjdan.
    -Pavići su došli iz Starog Vlaha, Mitrovdan.
    -Gerasimovići su se doselili iz Vrnčana u Takovskom srezu oko 1850. godine, Nikoljdan.
    -Nićiforovići su iz Brezovice u Tamnavi, Lučindan.
    -Lakići (Lazarevići) su ovamo došli iz Garaša, a starinom su od Sjenice; imaju odseljenike u Vraniću, Nikoljdan.
    -Tešići su iz Garaša, doselio se posle rata 1878. godine, Nikoljdan.
    -Veselinovići su iz Garaša, Đurđevdan.
    -Jekići su iz Rovina u Moravičkom srezu, Nikoljdan.
    -Pantelići su od Pantelića u Baroševcu, Đurđic.
    Noviji doseljenici su:
    -Nestorovići su iz Užica, Đurđevdan.
    -Markovići su iz Kruševice, Nikoljdan.
    -Radomirovići su iz Prkosave, Lazarevdan.
    -Tomković, industrijalac, ovamo došao iz Banje kod Aranđelovca, a starinom je iz Bribira kod Skradina u Dalmaciji, Petrovdan.
    -Laušević je iz Topole u Jasenici, Aranđelovdan.
    -Tomići su iz Progorelaca a daljom starinom su iz Živkovca u Kačeru, Nikoljdan.
    -Matijaševići, otac došao iz Orašca u Gornjoj Jasenici, Aranđelovdan.
    -Radosavljević, došao ženi u kuću iz Brajkovca 1917. godine, Đurđevdan.
    -Petrović, kovač, doselio se iz Ivanče u Kosmaju, Mitrovdan.
    -Simići su iz Rudovaca, Nikoljdan.
    -Jovanović, opančar, došao iz Velikih Crljena, Jovanjdan.
    -Bokšan se doselio iz Begluka u Lici, Nikoljdan.
    -Dimitrijević. kafedžija, doselio se 1930. godine iz Venčana, Mitrovdan.
    -Ćosić. kafedžija, došao iz Dragolja u Kačeru, Nikoljdan.
    -Kneževići su iz Progorelaca, Nikoljdan.
    Cigansi rodovi slave Sv. Petku Paraskevu – “Petkovicu”:
    -Ivkovići su iz Trnave u Lepenici.
    -Jovanovići su iz Dubone kod Smedereva (Mladenovca, op. Milodan).
    -Kostići su iz Bukovika kod Aranđelovca.
    -Markovići, kovači, doselili su se iz Jarušice u Lepenici.
    -Petrovići, kovači, došli iz Žabara u Lepenici.
    -Simići, kovači, su iz Čumića u Lepenici.
    -Stefanović, “vlaški” Ciganiin, drvodelja.

  8. Poreklo stanovništva sela Venčani, opština Aranđelovac. Prema knjizi „Šumadijska Kolubara“ Petra Ž. Petrovića, prvo izdanje 1939. godine, drugo izdanje 1949. godine – poslednje izdanje Službeni Glasnik i SANU – Edicija „Koreni“ 2011. godine u sklopu knjige „Šumadija i Šumadijska Kolubara“.

    Položaj sela.

    -Venčani su jedno od većih sela ove oblasti. Ono je sa obe strane reke Turije po stranama pobrđa u njenoj srednjoj dolini. Istočno od njega su kosmajska sela Ranilovići i Drlupa; prema Darosavi su brda Žuti Oglavak, Drenjak, Medvednjak i Glavica, prema Rudovcima je Rudovački Zabran, prema Prkosavi je Vučja Bara, do Tuleža je Kosovo i Cerovčić, do Drlupe je Selišnjak i potok Smojkovac, a do Ranilovića su Delovi, Belanovac i potok Kamenica. Kuće su po stranama brda i po povijarcima, grupisane po rodovima. Te su grupa kuća ponegde udaljene jedna od druge po nekoliko stotina metara. Naselje je razbijenog tipa. Ono se deli na krajeve koji čine posebne delove ovog prostranog naselja: Kamenicu, Pridvoricu („Predvoricu“), Maglovac, Udbinu i mali kraj Bunovicu u Kamenici.

    Vode.

    -Selo ima dobru izvorsku vodu: Zmajevac u dolini potoka Kusanje, Vidovac u kraju Udbini, Ivančevac u kraju Kamenici, Todorovac i Begovac. Za domaće potrebe i za piće služe se i vodom iz bunara kojih ima gotovo svaka kuća. Mali broj bunara leti presušuje. Kroz selo protiče Turija. Ona prima desne pritoke: Smojkovac, koji dolazi iz Drlupa i Todorovoac koji dolazi iz Sibnice; Cerovčić, Cigančica i Kusanja su neznatni seoski potoci. Leve pritoke su: Pridvorica, koja postaje u Širokoj Ravni, Reka postaje od Srebrnjaka i Ivančevca koji izviru u Žutom Oglavku dok potok Dobrilovica utiče u Reku.

    Zemlje i šume.

    -Njive i livade su na mestima koja se zovu: Kosovo, Ornice, Rujevac, Cerovac, Blaznava (polje), Smojkovac, Kusanja, Čardak, Apostolovac, Zmajevac, Ive, Mramor (manje brdo), Šolopta, Konik, Reka, Lisine, Šindrovica, Glavčići, Savina Kosa, Dugi Rt, Parlog i polje Turija. Brda su: Kusi Rt, Kameniti Oglavak ili Drenjak, Žuti Oglavak, Debeljak, Vidićevac.
    Seoska ispaša i šuma je u Širokoj Ravni. Ima privatne i državne šume.

    Starine u selu.

    -U kraju Maglovcu ima jedan nadgrobni spomenik nekog Apostola, koga su Turci pogubili, pa se to mesto zove Apostolovac.
    -U dolini Pridvorice bila je stara crkva, koja je bila sagrađena od brvana. Na njenom mestu sazidana je 1862. godine današnja crkva, koja je znatno manja od stare. Ona proslavlja Sv. Panteliju.
    -U mestu Debeljaku, gde je današnje groblje Đurovića, bilo je staro srpsko groblje.

    Ime selu.

    U staroj crkvi, po narodnom predanju, venčao se po drugi put prota Mateja Nenadović, pa se po tom protinom venčanju selo nazvalo Venčane.
    Po drugom predalju u ovom selu je zanoćio neki kralj „Venčani“ (Prvovenčani), pa se po njemu selo tako nazvalo.

    Podaci o selu:

    -Osim Đurovića groblja u selu ih ima još četiri; jedno je u kraju Udbini a tri su u kraju Kamenici. Litija se nosi Drugi dan Duhova a zavetni dan su Mladenci.
    Staro selo je bilo u kraju Udbini. Najstariji doseljenici su se prvo naseljavali u kraju u Maglovac, pa se odatle pomerali i osnivali druge krajeve ovoga sela. I danas kraj Maglovac više izgleda kao zaselak nego na kraj Venčana, jer je sasvim izdvojen od ostaloih naselja. U Maglovcu su ovi rodovi: Gašići, Radovići, Markovići, Jankovići, Đurđevići, Markovići drugi, Erkići, Jestratijevići, Petrovići, Jovanovići, Garići (Pavlovići), Ristivojevići, Krsmanovići, Milinkovići, Petrovići drugi, Ćirići, Obradovići, Jevtići i Nikolići.
    U kraju Udbine su: Gerasimovići, Tomaševići, Nenadovići, Mitrovići i Radovanovići (Jerinići).
    U kraju Pridvorici su: Joksimovići, Šišovići (Radovanovići), Konstantinovići, Savići, Tomići i Jankovići.
    Ostali rodovi su u kraju Kamenici.
    Godine 1818. u ovom naselju bilo je 49 kuća a 1844. godine bilo je 82 kuće sa 564 stanovnika. Danas u selu ima 29 rodoa sa 224 kuće.

    Poreklo stanovništva.

    I pored toga što se ovo selo pominje prvi put po arhivskim podacima tek 1818. godine ono je, kao neznatno planinsko naselje, postojalo po svoj prilici i u 18. vekau. U selu ima dva razgranata starinačka roda, čija je starina u ovom selu s kraja 17. ili iz početka 18. veka. To su ovi rodovi:
    -Tomaševići (Nenadovići, Jovanovići, Garići – danas Pavlovići, Đurđevići) su jedan rod, slave Nikoljdan.
    -Gerasimovići (Jerinići – danas Radovanovići i Markovići) su jedan rod, doselili se davno iz okoline Gornjeg Milanovca, Nikoljdan.
    Pre Karađorđevog ustanka doselilo se sedam rodova:
    -Nerandžići (Tomići) slave Aranđelovdan i
    -Jovanovići, slave Lazarevdan su jedan rod. Starinom su od Sjenice. Oni su rod Vojčićima u Vrbici u Gornjoj Jasenici.
    -Perišići (Nikitovići, Markovići drugi i Milivojevići) su jedan rod, doselili su se „iz preka“, Alimpijevdan.
    -Gašići su se ovamo doselili od Kraljeva, a starinom su od plemena Gaša, Aranđelovdan.
    -Đurovići (Damnjanovići, Ivanovići, Kuzmanovići i Simeunovići) su jedan rod, doselili su se iz Gornjeg Ibra, Sv. Vračevi.
    -Joksimovići i Konstantinovići su jedan rod, došli su „ozgo“, verovatno iz Starog Vlaha, Đurđevdan.
    -Begovići su došli iz Bosne, Lučindan.
    -Vasići su iz okoline užičke Požege, Jovanjdan.
    Posle Karađorđevog ustanka doselilo se devet rodova:
    -Ćirići i Obradovići su jedan rod, doselili su se od Sjenice, Nikoljdan.
    -Milinkovići su od Sjenice, Aranđelovdan.
    -Nešići (Jankovići i Mitrovići), braća Paun i Maksim pobegli iz Oreovice u Bosni, pošto su tamo ubili spahiju. Paunova žena rodi sina u Venčanima, pa se tu zakuće, Đurđevdan.
    -Lazarevići, praded se doselio od Sjenice u kuću Nerandžića, Jovanjdan.
    -Demirovići su od Višnjića u Brajkovcu, Jovanjdan.
    -Spasojevići su iz Trbušnice, Aranđelovdan.
    -Šišovići (Radovanovići) sz Rudničani, Sv. Jeremija.
    -Erići (Jestratijevići) su iz „užičke nahije“, Lučindan.
    -Petrovići su iz Srema, Sv. Petka Paraskeva.
    U drugoj polovini prošloga veka doselilo se devet rodova.
    -Jevtići su iz okoline Užica, Jovanjdan.
    -Petrovići drugi su iz Orašca u Gornjoj Jasenici, Sv. Joakim i Ana.
    -Savići su od Milanovića u Orašcu u Gornjoj Jasenici, Aranđelovdan.
    -Lakićevići su iz Bijelog Polja, doselili se 1879. godine, Stevanjdan.
    -Jankovići drugi, otac došao iz Osata u Bosni, Jovanjdan.
    -Markovići treći su iz Babajića na Ljigu, Nikoljdan.
    -Jovanovići drugi su Rudničani, Lazarevdan.
    -Petrovići treći, otac se doselio iz Osata, Jovanjdan.
    -Krsmanović, dovela ga majka iz Orašca u Gornjoj jasenici, Nikoljdan.
    Najnoviji doseljeniici su:
    -Đakovići i Stepanovići su od Đakovića u Prkosavi, Nikoljdan.
    -Anđelić je od Radojčića u Kruševici, doselio se 1920. godine, Jovanjdan.

    • Danijela Gavrilovic

      Poštovani gospodine Milodane,
      Da li mogu nekako da dobijem vaš e-mail ili br.telefona da bih Vas pitala nešto u vezi nastanka imena sela u Opštini Aranđelovac.
      Danijela

  9. Poreklo stanovništva sela Progoreoci (“Progorevci”), opština Aranđelovac. Prema knjizi „Šumadijska Kolubara“ Petra Ž. Petrovića, prvo izdanje 1939. godine, drugo izdanje 1949. godine – poslednje izdanje Službeni Glasnik i SANU – Edicija „Koreni“ 2011. godine u sklopu knjige „Šumadija i Šumadijska Kolubara“.

    Položaj sela.

    -Progoreoci su u osoju Vagana i sa obe strane Kruševičke Reke. Kosa Širakovac deli ga od Kruševice, a Gornje Njive i Prosek su na granici prema Darosavi. Gornji kraj sela naziva se Vagan a donji Širakovac. Manji krajevi se nazivaju po rodovima: Gavrilovića Kraj, Jaćimovića Kraj, Novakovića Kraj i Josipovića Kraj. Naselje je razbjenog tipa kao što su i susedna sela u Kačeru i Gornjoj Jasenici. Cigansko naselje je u potoku Sečinama.

    Vode.

    -Selo obiluje izvorskom vodom. Znatniji izvori su: Krdžalinac, Osredak u Širakovcu, Stubline u dolini Krive Reke, Vrba i izvor Javor kod Arsenijevića kuća. Pod Vaganom ima mesto i izvorčić Vaganić, za koji se kazuje da ga je otvorio Sveti Sava. Narod veruje u njegovu lekovitu moć od glavobolje, pa se na dan Sv. Save i svake “mlade nedelje” skupljaju bolesnici kod njega, piju vodu i umivaju se, da bi ozdravili. U mestu Slatini izvire mineralna kisela voda, a druga kisela voda je u mestu Sečinama. Osim izvora u selu ima i pet đermova. Kroz selo protiču Kruševička Reka, Kriva Reka koja utiče u Peštan kod drumskog naselja u Ddarosavi, Širakovac, Kamenac, Hajdučica i dva bezimena potoka, od kojih jedan izvire ispod Javora a drugi protiče kroz mesto Sečine.

    Zemlje.

    -Njive i livade su pomešane. One su na ovim mestima: Ravnoj Gori, Brdu, Proseku, Lugu pored Peštana, Vrbi, Glavici, Kuliču, Kod Vrbe, Ostenjku, Vinogradima, Dajinovcu, Brdolivadi, Gornjim Njivama, Sečini, Karanovoj Poljani, Tominoj Kosi, Hajdučici, Drenu, Selištu sa leve strane Krive Reke, Poljicama i Zelenici više Selišta. U selu se vadi granit i kaolin. Ispaša je na Vaganu.

    Starine u selu.

    -Staro, kažu “madžarsko”, groblje je u mestu Madžarima u Lugu. Neki stari put, po svoj prilici srednjovekovni, koji je vodio od Beograda za Rudnik, prelazio je Prevoj na Vaganu, pa se spuštao preko današnjih Progorelaca na izvor Vrbu. kazuje se da je Jerina, despota Đurđa, dobiijala vruće lepinje, koje su joj se donosile ovim putem iz Smederava za Ostrvicu, gde je neko vreme boravila.

    Ime selu.

    -Po predanju ime selu postalo je u vremenu despota Đurđa. Jednom su se kraj izvora Vrba odmarale despotova žena Jerina i njegova svastika Jelena. Tako odmarajući se one se posvađaju. Jerina je bila toliko zla i opaka žena, da je ispod nje, na mestu gde je sedela, progorela trava i to se mesto nazove “Progoravci”. I danas, kazuje se, na mestu gde je sedela Jerina ne niče trava, a gde je sedela Jelena, tu raste bujna trava.

    Podaci o selu.

    -Litija se nosi na Spasovdan a zavetni dan su Mladenci. Kao naselje Progoreoci su označeni na Ebšelvicovoj karti. Godine 1818. bilo je u njemu 12 kuća a 1844. godine imalo je 31 kuću sa 226 stanovnika. Danas u Progoreocima ima 29 rodovoa sa 146 kuća i dva ciganska roda sa 14 kuća.

    Poreklo stanovništva.

    Pre Karađorđevog ustanka doselilo se devet rodova:
    -Spasojevići su najstariji rod u selu. Po kazivanju njihove babe, doselili su se preci od Sjenice, Đurđevdan.
    -Arsenijevići* (Jošići, Milanovići i Markovići) doselili su se iz okoline Pirota u kraj Širakovac, Đurđevdan.
    *Po arhivskim podacima pominje se 1836. godine Novak Arsenijević iz Pogorelaca.
    -Gajići su iz Dobrinje kod užičke Požege; rod su im Đurđevići u Kruševici, Đurđevdan.
    U starije rodove ubrajamo i one koji ne znaju za svoju starinu:
    -Milinkovići, Đurđevdan.
    -Stepanovići (Alimpijevići i Đorđevići) su jedan rod, ali su se već razrodili, Đurđevdan*.
    *Čedomir Gajić zna po kazivanju starijih ljudi, da “Đurđevci”, tj rodovi koji slave Đurđevdan nisu svi istoga roda.
    -Gačići, Đurđic.
    -Dimitrijevići, Mitrovdan.
    -Živanovići, Aranđelovdan.
    -Stanojevići (Kovačevići), Aranđelovdan.
    -Novakovići su iz Bosne, izumrli po muškoj lozi, slavili su Jovanjdan.
    U prošlom veku doselilo se devet rodova:
    -Milinkovići drugi (Tomići) su od Tamburevića i Živkovcima u Kačeru, Nikoljdan.
    -Rakočevići (Jovanovići) su iz Morače u Crnoj Gori, Nikoljdan.
    -Bugarčići (Stanojevići) su iz Koprivnice u Pirotskom okrugu, Sv. Petka.
    -Vasići su od Vojinovića u Kalanjevcima u Kačeru a starinom su od Bajine Bašte, Aranđelovdan.
    -Popovići su od Joksimovića u Orašcu u Gornjoj Jasenici, a starinom su iz Berana, Mratindan.
    -Bošnjakovići su iz Bosne, Jovanjdan.
    -Baltići su se doselili 1890. godine iz Trudelja u Kačeru, Nikoljdan.
    -Josipovići su iz Dragolja u Kačeru, Jovanjdan.
    -Pavlovići su iz Kovačevca u Donjoj Jasenici, Đurđic.
    Noviji doseljenici su:
    -Lukić je iz Orašca u Gornjoj Jasenici, došao ženi u kuću 1908. godine, Đurđic.
    -Nikolići su iz Niša, Nikoljdan.
    -Tošić, trgovac, je iz Temišvara, Đurđevdan.
    -Jakovljevići su iz Orašca a daljom starinom su od Nikšića, Sv. Joakim i Ana.
    -Tanacković je od Stanojevića u Maskarama u Gornjoj Jasenici, Đurđic.
    -Kolarević-Era, došao iz Venčana ženi u kuću, slavi ženinu slavu – Đurđevdan.
    -Đurašković, kamenorezac, je iz Hercegovine, ušao ženi u kuću, Nikoljdan.
    -Lukići drugi su iz Trbušnice, Mratindan.
    -Aćimovići su iz Kruševice, došli 1918. godine na kupljeno imanje, Nikoljdan.
    -Teodosijevići su iz Kruševice, Jovanjdan.
    -Radići su iz Bosne, Aranđelovdan.
    Ciganski rodovi su:
    -Stanojevići su kovači, gurbeti, Nova Godina (Sv. Vasilije).
    -Ivkovići su iz Ovsišta u Gornjoj Jasenici, ne slave.

  10. Poreklo stanovništva sela Tulež, opština Aranđelovac. Prema knjizi „Šumadijska Kolubara“ Petra Ž. Petrovića, prvo izdanje 1939. godine, drugo izdanje 1949. godine – poslednje izdanje Službeni Glasnik i SANU – Edicija „Koreni“ 2011. godine u sklopu knjige „Šumadija i Šumadijska Kolubara“.

    Položaj sela.

    -Tulež je na blagim kosama između seoskih potoka i u dolini Turije. Seoski atar pruža se na jug do kose prema Strmovu, upravo do Selišnjaka i Begovišta; prema Venčanima je šuma Karaula, prema Drlupi je Gaj, a Gajina Jaruga graniči do kosmajskog sela Sibnice, a od Mirosaljaca se graniči potokom Zlatanom. Kroz selo protiče potok Kosovo, koji ispod sela utiče u Turiju. Naselje je manje razbijenog tipa. Ono se deli na krajeve koji se nazivaju po rodovima. Izuzetno kraj sa leve strane Turije naziva se Planina, gde su se naselile porodice Alempijevića, Milovanovića, Živkoivća i ciganske porodice Milosavljevića.

    Vode.

    -Veliki Bunar je izvor u sredini sela, najjača i najbolja voda u selu. Upotrebljava se i voda iz bunara.

    Zemlje i šume.

    -Seoska utrina je u Gaju, a šuma je u Planini i na Karauli.
    Njive i livade su na mestima koja se zovu: Planina, Turija, Ždralovac, Blaznava, Gaj, Kapar (brdašce), Zlatan, Madžarica (brdo) do Kapara, Slatina, Duboki Ključevi pored Turije, brdo Karaula, Kosovo i Krive Bare.

    Starine u selu.

    -Staro naselje je bilo na mestu Selišnjaku, do Strmmova i, po predanju, zvalo se Ravnobaća.
    Narod kazuje, po predanju, da je Tulež najstarije selo u okolini. Neka stara crkva bila je na msetu Krivoj Bari ispod sela. Po selu ima na nekoliko mesta nadgrobnih kamenih spomenika. Oni su svi bez natpisa. kazuje se da su to grobovi izginulih putnika iz vremena turske vladavine u ovom kraju. U seoskim potocima se nalaze tragovi i ostaci kopanja olovne rude.

    Ime selu.

    -Današnje ime selu dobilo je po narodnom kazivanju ovako: Neki vladika putovao na konju, pa mu konj posustane i legne.. Vladika je tada očajno uzviknuo: “Zar tu leže”! I od tada se to mesto, a zatim i naselje nazove Tuleže i Tulež.

    Podaci o selu.

    -Danas u selu ima dva groblja. Starije je ono u samom selu, gde se nalaze ostaci još starijeg groblja. Novije groblje je u kraju Planini. u Tuležu je rođen 1731. godine vladika raško-prizrenski Janićije. Litija se nosi na Prvi dan Trojica a zavetni dan su Mladenci.
    Po arhivskim podacima Tulež se spominje kao naselje 1723. godine a 1732. godine u njemu je bio seoski “knjaz” Grujica. Godine 1818. imalo je u Tuležu 31 kuća, a 1844. godine bilo je 47 kuća sa 309 stanovnika. Danas u Tuležu ima 21 rod sa 167 kuća i 4 ciganska roda sa 12 kuća.

    Poreklo stanovništva.

    Starinci su u ovom selu:
    -Jovšići (Vasići), Stevanjdan.
    -Baltići (Petronijevići, Rankovići i Živkovići), Lazarevdan.
    -Alempijevići (Simići, Stanoševići,Petrovići, Vasići, Stevanovići i Đokići), Jovanjdan.
    -Jakovljevići (Maksimovići) Aranđelovdan.
    -Rankovići drugi (Đakovići, Ignjatovići, Ilići, Stojkovići, Simići drugi, Marići, Marinkovići i Jovanovići) su jedan rod, ali su se u međuvremenu razrodili i međusobno se žene i udaju, Nikoljdan.
    -Adamovići i Oputići (Avramovići, Jedoksići) su od Sjenice; po predanju njihovih krvnih srodnika ima u kosmajskoj Drlupi, oni su od Bihora. Adamovići imaju odseljenike u kosmajskoj Slatini i u Drlupi (Sirkovići). Po predanju u selu Bituši, u mijačkom predelu Dolnoj Reci, živeo je vlastelin Jovan Oputa. Rod Oputića u šumadijskim selima verovatno vode poreklo od ovog vlastelina, Đurđevdan.
    U prošlom veku doselilo se deset rodova:
    -Milovanovići, ded se doselio odnekud kao zanatlija, Stevanjdan.
    -Sremčevići (Ilići) su iz Srema, Aranđelovdan.
    -Živkovići (Jankovići) su iz Stragara u Gornjoj Jasenici, Nikoljdan.
    -Savići su iz Orašca u Gornjoj Jasenici, Aranđelovdan.
    -Radojičići su iz Amerića u Kosmaju, Nikoljdan.
    -Milićevići su iz Amerića, Đurđic.
    -Grujičići su iz Bosne, Nikoljdan.
    -Jovanovići su iz Bosne, Jovanjdan.
    -Vasići su iz okoline užičke Požege, Stevanjdan.
    -Radosavljevići su iz Parcana u Kosmaju, Nikoljdan.
    Noviji doseljenici su:
    -Mikailovići su iz Stojnika u Kosmaju, doselili se 1911. godine, Nikoljdan.
    -Đakovići su iz Prkosave, Nikoljdan.
    -Đorđevići su se doselili iz Ranilovića u Kosmaju, Đurđevdan i “zemaljsku” slavu Nikoljdan.
    -Jovanovići drugi su došli 1920. godine iz Mirosaljaca,Đurđevdan a “zemaljska” slava je Jovanjdan.
    Ciganski rodovi su:
    -Milosavljevići su se doselili kao gurbeti oko 1880. godine, Nova Godina (Sv. Vasilije).
    -Vasići, Nikoljdan
    -Simići, Đurđevdan i
    -Jovanovići, Đurđevdan.
    Ova poslednja tri roda naselio je Mijailo Đokić iz Stojnika u Lepenici, posle (prvih) Milosavljevića.