Vrhovine i okolna sela (Lika)

8. jun 2012.

komentara: 1

Vrhovine, Gornje Vrhovine, Gornji Babin Potok, Donji Babin Potok, Zalužnica, Rudopolje, Turjanski

 

Naredni članak:
Prethodni članak:

Komentari (1)

Odgovorite

Jedan komentar

  1. Vojislav Ananić

    IZ HERCEGOVE ZEMLJE U LIKU I KRAJINE

    Srpsko stanovništvo Travunije, Zahumlja i Zagorja naseljavalo je sjevernu Dalmaciju još od kraja XIII vijeka, a početkom XIV vijeka 1305. i 1338. godine izvršena su još dva značajnija iseljavanja iz ovih oblasti y Skradin, Bribir, Klis, Ostrovicu i još neka mjesta.
    Neposredno pred pad Hercegove zemlje Hercegovine ili Vojvodstva svetog Save pomjerale su se u drugoj polovini XV vijeka pred turskom opasnošću kolone srpskih plemena i porodica sa prostora Stare Hercegovine i uputile preko zapadne Hercegovine uz Podinarje ka Liki i Krajinama zapadne Bosne i Hrvatske. Selila je srpska Hercegovina na zapadne prostore da bi uskoro postala nova brana islamizmu između Hrvatske i srpskih zemalja koje su Turci osvojili u vremenu od 1371. do 1482. godine. U seobama koje su izvršene u ovom intervalu, a neke i kasnije, pokrenuo se srpski hercegovački narod u uslovima opšteg meteža na Balkanu i u strahu od Turaka i zaustavio na pustim prostorima hrvatskih pograničnih krajeva u kojima je organizovao vojničku i etničku branu Turcima i njihovom daljem napredovanju ka Liki, Kninskoj Krajini, Baniji, Kordunu i slavonsko – panonskim prostorima.
    U seobama i migracionim kretanjima iz Hercegovine u Hrvatsku od XIV do druge polovine HH vijeka iselio se veliki broj srpskih porodica. Pored prvih srpskih seoba izvršenih u doba vladavine kraljeva Dragutina i Milutina odnosno Stevana Dečanskog i onih u doba turske i austrougarske okupacije u Hrvatskoj se poslije prvog i drugog svjetskog rata našlo dosta porodica koje su bile ili naseljene ili vezane za državnu službu. Veliki broj porodica pravoslavne vjere našao se u državnoj službi i u institucijama sistema socijalističke Jugoslavije: u vojsci, miliciji, mornarici. državnoj bezbijednosti, u fabrikama, preduzećima, predstavništvima, servisima i drugim službama, na imanjima u državnom sektoru, na željeznici, y pomorstvu i avijaciji, u turističkim i ugostiteljskim preduzećima i objektima i u drugim vidovima društvenih, kulturnih, političkih i javnih djelatnosti; u diplomatiji i carinskim službama, na radu u društvenim organizacijama i drugim oblicima svakodnevnog života i rada.
    Do građanskog rata 1991 – 1995. godine u Hrvatskoj su živjele i ove porodice starinom iz Hercegovine:

    U Karlovcu:
    Aleksić, Andrijašević, Babić, Bahorić, Batalo, Bijelić, Bogdanović, Bogunović, Borojević, Brajković, Branković, Bratić, Bukvić, Butković. Dragišić, Dragobratović, Drašković, Dučić, Đurđević, Gojković, Grgurević, Grubišić, Hrstić, Ilić, Ivković, Jakšić, Jugović, Kapor, Klobučar, Kostić, Kovač, Ljubišić, Ljubojević, Malešević, Mandić, Miletić, Mrđenović, Mrkonjić, Muhar, Nenadić, Novaković, Obradović, Ostojić, Petković, Plavšić, Pokrajac, Poznan, Poznanović, Predojević, Radanović, Radenović, Radičević, Radinović, Radišić, Radivojević, Ratković, Sanković, Senić, Stanković, Šantić, Ugarković, Utješinović, Vasiljević, Todorović, Tomašević, Vidaković, Vignjević, Vladisavljević, Vlatković, Vukotić i još neke koje su primile katoličanstvo.

    U Gospiću:
    Ban, Bašić, Batinić, Bižić, Bogdanović, Božić, Brajković, Butković, Dejanović, Dmitrović, Glušac, Grubišić, Klobučar, Klsut, Kovačić, Krmpotić, Lisac, Ljubojević, Mandić, Marković, Miletić, Mileusnić, Milojević, Milošević, Nikolić, Nikšić, Obradović, Odanović, Pađen, Pavlović, Petković, Pokrajac, Popović, Prodanović, Proroković, Radošević, Radović, Rađenović, Ratković, Ribar, Stanković, Starčević, Todorović, Ugarci, Vojnović, Vlaisavljević, Žarković i neke koje su prešle na katoličanstvo.

    U Osijeku:
    Aleksić, Andrić, Babić, Bašić, Batinić, Batković, Bogojević, Bogunović, Bogdanović, Brajković, Bratić, Budisavljević, Bukvić, Bulat, Butković, Dejanović, Dmitrović, Dragišić, Drašković, Dubravac, Dulić, Glumac, Glušac, Gojković, Grgur, Grubišić, Gudelj, Hrs, Ilić, Jakšić, Jugović, Junaković, Kapor, Kostić, Kovač, Kovačević, Kovačić, Kukić, Ljubišić, Ljubojević, Lončarević, Lončarić, Malenice, Malešević, Matković, Mihić, Milanović, Miletić, Milić, Milojević, Milošević, Mioković, Mirić, Mrđenović, Mrkonjić, Nenadić, Nikolić, Nikšić, Novaković, Obradović, Ostojić, Pokrajac, Prodanović, Radanović, Radašinović, Radičević, Radišić, Radivojević, Radmilović, Radonić, Radonjić, Radošević, Radović, Radenović, Rajačić, Rajković, Ratković, Ribar (Ribarić), Stanković, Starčević, Strahinić, Šakota, Terzić, Todorović, Vasiljević, Vidaković, Vignjević, Višević, Vladisavljević, Vlatković, Vukanović, Vukotić, Vuković, Zarić, Zorić, Zubac, Žarković, Županović i neke koje su primile katolicizam.

    U Bjelovaru:
    Bogunović, Božić, Bašić, Ban, Babić, Basta (Bastasi kod Foče), Bogdanović, Bogojević, Brajković, Bratanović, Butković, Crnogorac, Dobrijević, Dragišić, Dragojević, Dubravac, Draženović, Drobnjak, Đurđević, Goranović, Grubačević, Ivanović, Ivković, Kukić, Lazarević, Lončarević, Lončarić, Ljubović, Manojlović, Mihajlović, Milinović, Milić, Milošević, Mirković, Nikolić, Nikšić, Ninković, Obračević, Obradović, Orlović, Ostojić, Pavlović, Petković. Popović, Predojević, Prodanović, Radaković, Radanović, Radičević, Radić. Radmilović, Radošević, Radovanović, Ratković, Ribarić, Sanković, Sokolović, Stanković, Šegan, Vasiljević, Vidaković, Vidović, Vignjević, Vragović, Vratković i Vuković.

    U Zagrebu:
    Adamović, Klobučar, Andrijašević, Aranđelović, Babić, Bahorić, Balaban, Ban, Banić, Banjanin. Bašić, Batinić, Berković, Bijelić, Biščević, Blagaj, Bogdanović, Bogišić, Bogojević, Borojević, Božić, Branilović, Branković, Bratanović, Bratić, Bratković, Brlić, Bukvić, Butković, Daničić, Danilović, Dejanović, Deretić, Dobrićević, Dobrijević, Dobrilović, Dobrojević, Dragišić, Drašković, Drobnjak, Dubljević, Dubravac, Dulić, Grabovica, Grubač, Grgurević, Grubačević, Grupković, Gudeljević, Hrs, Ivanišević, Ivanović. Ivković, Jugović, Kamenar, Kamenarević, Kapor, Klobučar, Kosijer, Kostić, Kovač, Kovačević, Kovačić, Kresojević, Kukavica, Kukić, Lađević, Lazarić, Lončarić, Lončarević, Ljubibratić, Malenica, Malešević, Manojlović, Matković, Mihajlović, Mihaljević, Milanović, Milić, Milojević, Milošević, Milovanović, Milović, Mirić, Mirković, Mrđenović, Mrkonjić, Mrković, Nadinić, Nenadić, Nikolić, Ninković, Novaković, Njegomir, Obrenović, Odanovac, Ostojić, Pađen, Pavlović, Petković, Piščević, Pokrajac, Pokrajčić, Poznanović, Preradović, Prodanović, Prstojević, Radaković, Radanović, Radatović, Radašinović, Radenović, Radićević, Racić, Radilović, Radinković, Radanović, Radišević, Radišić, Radivojević, Radmilović, Rajačić, Rajković, Rakovac, Ratković, Ribar, Ribarić, Sanković, Senić, Sladojević, Stanković, Šiljegović, Šurić, Ugrinović, Vidaković, Vidović, Vignjević, Višić, Višnjić, Vitić, Vitković, Vlahović, Vlatković, Vojinović, Bojković, Vučinić, Vučković, Vuković, Vukšić, Vulović, Zemljić, Zlatarić, Zorić, Žarković i Županović.

    U Zadru:
    Aleksić, Andrić, Babić, Bašić. Batković, Berković, Bijelić, Bogdanović, Bogunović, Borojević, Brajković, Bukvić, Butković, Drašković, Đurđević, Grgurević, Gudelj, Ilić, Ivanišević, Ivković, Jakšić, Jugović, Junaković, Klobučar, Knežević, Kovač, Kovačević, Kovačić, Krmpotić, Lisica, Lončar. Lončarević, Ljubojević, Malenica, Malešević, Marković, Matković, Miletić, Milić, Milošević, Mioković, Nenadić, Nikolić, Novaković, Obradović, Petković, Radanović, Radišić, Radmilović, Radošević, Radović, Ratković, Sanković, Šantić, Tomić, Vidaković, Vlahović, Vlatković, Bojković, Vuković, Žarković i druge koje su primile katolicizam.

    U Kninu:
    Arežina, Babić, Batinić, Bogunović, Butković, Dobrijević, Dmitrović, Dragišić, Đurđević, Grgurević, Grubač, Ilić, Ivković, Jakšić, Kovačević, Lončar, Matković, Milanović, Miletić, Milić. Milošević, Mioković, Mirić, Mirilović, Nikolić, Novaković, Ostojić. Petković, Plavšić, Pokrajac, Popović, Prodanović, Radinović, Sanković, Stanković, Starčević, Tomić, Vidaković, Vukotić, Vuković, Žarković i još neke.

    Iz ovoga je jasno da su starohercegovačke porodice naselile dosta prostrano zemljište na području ovih gradova kao i u seoskim naseljima južno od zagrebačkog životnog prostora: na Kordunu, Baniji. Liki, Dalmaciji, kao i u Slavoniji. Kako u gradskim naseljima tako i u seoskim sesilnnm staništima Srbi su zauzimali značajan prostor na kome su boravili vijekovima sve do građanskog rata 1991–1995. godine kada su protjerani sa svojih starih ognjišta.

    Ako se uporede Dečanske hrisovulje, neke srpske povelje i darovnice, dubrovački istorijski izvori i drugi izvori srpske provenijencije sa etničkim populacijskim stanjem avnojske Jugoslavije u SR Hrvatskoj onda je zaključak jasan da se radi o istim porodicama koje su se sticajem društvenih okolnosti našle na raznim prostorima u dato vrijeme i da su u ogromnoj većini sačuvale svoju pravoslavnu vjeru i porodično ime s neznatnim odstupanjima i modifikacijama uslovljenim novim prilikama u sredinama u kojima su se nastanile. U najviše slučajeva radi se o plemićkim porodicama koje su svoje plemićko zvanje stekle još u pravoslavnim srpskim zemljama na prostorima Raške, Zete, Travunije, Humske zemlje, Neretvljanske i Zagorja. Jedan manji broj porodica primio je katoličanstvo pod različitim okolnostima, ali su i takve porodice, uglavnom, sačuvale svoja porodična imena i do našeg vremena. Sama toponomastika sjevernodalmatinskog, ličkog, banijskog, kordunaškog, kninskog i slavonskog prostora, a ponekad i van tih okvira, govori o istom porijeklu s onim u Staroj Hercegovini. Veliki broj seoskih naselja, a u nekim slučajevima i manjih gradskih sredina, dobili su imena po porodicama koje su zasnovale sela, a da se o oronimima i drugim toponomastičkim nazivima i ne govori.
    Kada je riječ o ovim starosrpskim porodicama potreba nalaže da se istakne i njihov etnički značaj van starih srpskih naselja i zemalja. Jedno potpunije razmatranje ovog problema dalo bi rezultate od posebnog naučnog interesa za proučavanje etnološkog, kulturnog, vjerskog i opšteg etničkog uticaja srpskog naroda u Bosni i Hrvatskoj naseljenim srpskim stanovništvom.
    Srednjovjekovne starohercegovačke srpske porodice činile su znatan dio stanovništva u sjeverozapadnoj Bosni odnosno Bosanskoj krajini, osobito u većim urbanim naseljima, a ima ih i u seoskim sredinama. Skoro u svim gradovima manje ili više bilo je do građanskog rata 1991 – 1995. godine srpskih porodica iz nekadašnjeg Vojvodstva svetog Save:

    U Banjoj Luci:
    Andrić, Arežina, Babić, Baković, Balaban, Ban, Basta, Bašić, Batinić, Batković, Berković, Bogdanović, Bogojević, Borojević, Božić, Branković, Bratić, Crnoglavac, Daničić, Danilović, Dedić, Deretić, Divčić, Dobrijević, Dobrojević, Dragišić, Dragojević, Dragović, Družić, Dubravac, Dulić, Đurđević, Gojković, Grgurević, Gudelj, Gušić, Guzina, Hrstić, Ilić, Ivanišević, Ivanković, Ivanović, Ivković, Jakšić, Jakupović, Janković, Jokanović, Jovanović, Jugović, Kapor, Knežević, Kobilić, Komljenović, Korjenić, Kostić, Kovač, Kovačević, Kovačić, Kresojević, Krmpotić, Kukavica, Kukić, Kutić, Lisica, Lončar, Lončarević, Ljubišić, Ljubojević, Malešević, Marić, Marković, Matković, Medojević, Mihajlović, Mihaljević, Milanović, Miletić, Milojević, Milošević, Milovanović, Milović, Milutinović, Miljević, Mirić, Mirković, Mrđenović, Nenadić, Nikolić, Nikšić, Ninčić, Ninković, Novaković, Obradović, Ostojić, Pavlović, Petković, Pokrajac, Popović. Predojević, Prstojević, Račić, Radaković, Radanović, Radinković, Radišić, Radmilović, Radonjić, Radošević, Radović, Radulović, Rajačić, Rajić, Rajković, Ratković, Regoje, Regojević, Sanković, Senić, Sladojević, Stanišić, Stanković, Starčević, Šantić, Šiljegović, Tadić, Tešanović, Todorović, Tomašević, Tomić, Vasiljević, Vidaković, Vignjević, Vilić, Višić, Višnjić, Vlahović, Vojinović, Bojković, Vučenović. Vučić, Vučković, Vukanović, Vukotić, Vulović, Zlatanić, Zubac i Žarković.

    U Bosanskoj Gradiški:
    Aleksić, Arežina, Babić, Banović, Bogdanović, Bogunović, Borojević, Bosnić, Božić, Danilović, Dobrilović, Dragojević, Đurđević, Galešić, Gojković, Ivanović, Jovanović, Knežević, Kovač, Kovačević, Kovačić, Kukavica, Lisica, Lončarević, Ljubojević, Malešević, Marković, Matković, Miletić, Milošević, Milovanović, Mirić, Mrkonjić, Nikolić, Ninković, Novaković, Obradović, Pavlović, Petrović, Popović, Predojević, Račić, Radaković, Radišić, Radić, Radonjić, Šantić, Vasiljević, Vidović, Bojković i Vuković.

    I u drugim urbanim naseljima u Bosanskoj krajini nalazile su se do rata 1991 – 1995. godine starohercegovačke porodice iz “Hercegove zemlje”: Bosanskom Aleksandrovcu, Bosanskom Kobašu, Bronzanom Majdanu, Čelincu, Kotor Varoši, Laktašima, Novoj Topoli, Prnjavoru, Skender Vakufu, Srbcu, Vrbanji, Zalužanima, Bihaću, Bosanskoj Krupi, Bosanskom Petrovcu, Bosanskom Grahovu, Cazinu, Drvaru, Velikoj Kladuši, Jajcu, Bugojnu, Donjem Vakufu, Kupresu, Mrkonjić Gradu, Šipovu, Prijedoru, Bosanskoj Dubici, Bosanskom Novom, Ključu, Sanskom Mostu, kao i u drugim mjestima.

    U istočno – bosanskim gradovima i urbanim sredinama (jer je seoska područja teže provjeriti) slična je situacija. Tako se u Tyzli pominju ove starohercegovačke porodice:Aleksić, Andrić, Andrijašević, Arežina, Babić, Bašić, Bogdanović, Bogunović, Božinović, Bratić, Butković, Crnoglavac, Danilović, Dedić, Dobrijević, Đurđević, Galešić, Gojković, Guzina, Ilić, Ivančić, Ivanović, Ivković, Jakšić, Jovanović, Jugović, Kapor, Kostić, Kovačević, Kukavica, Lončar, Lončarević, Ljubojević, Matković, Medojević, Mihajlović, Mihaljević, Milanović, Miletić, Milić, Milojević, Milošević, Milovanović, Milović, Milutinović, Mirković, Mioković, Mrkonjić, Nikolić, Ninković, Novaković, Obradović, Obrenović, Ostojić, Pavlović, Petković, Popović, Predojević, Radanović, Radičević, Radić, Radojević, Radonjić, Radović, Rađenović, Rakovac, Stanković, Šakotić, Vasiljević, Višnjić, Vitković, Vitomirović, Vidaković, Vidović, Vlatković, Vučinić, Vučković, Vukotić, Vuković i Žarković.

    Osim u Tuzli ima i u drugim istočno – bosanskim gradovima srpskih porodica iz “Hercegove zemlje”. Nalazile su se do 1991. godine u: Banovićima, Bratuncu, Milićima, Lukavcu, Gračanici, Srebrenici, Srebreniku, Vlasenici, Zvorniku, Živinicama, Brčkom, Bijeljini i u svim srednjobosanskim gradovima.

    Proces srpskih seoba i kolonizacija vlastele počeli su od ekspanzivnih vojnih aktivnosti velikog župana Stefana Nemanje započetih polovinom Xll vijeka u cilju “obnavljanja dedine” i sakupljanja zemalja “otačastva svoga” pa sve do završnih akcija cara Dušana na jugu Balkana. Tako su u to vrijeme izmještene mnoge starohercegovačke porodice iz Travunije, Humske zemlje i Zagorja, koje su se našle na prostorima “novih zemalja” da bi se poslije Maričke bitke 1371. godine i posebno nakon Kosova 1389. godine ponovo vratile na ranija staništa starih oblasti u zaleđu Jadrana, dok su one na zapadnim prostorima ostale sve do rata 1991 – 1995. godine.

    Kada su Turci zaprijetili i Vojvodstvu svetog Save jugoistočne srpske porodice Dušanovog carstva povukle su se na stara ognjišta u Hercegovini ili su krenule niz Humninu preko zapadne Hercegovine i uz Podinarje ka sjeverozapadu sve do ljubljanske kotline — gdje će ostati vijekovima ukliješteni “na ljutoj Krajini” između islama i katolicizma. Otuda ove porodice najranije bilježe dubrovački izvori, starosrpske hrisovulje s kraja XIII i u drugoj polovini XIV vijeka i drugi istorijski izvori o Srbima.

    Dijalektološke karakteristike srpskog govornog jezika poznate pod istočnohercegovačkim govornim jezikom jasno omeđuju srpski prostor od Dubrovnika do Kraljeva i od Loznice i rijeke Save do Knina, Vrginmosta, Bjelovara i Osijeka, izuzev zapadne Hercegovine i područja Slavonskog Broda i Vinkovaca, kao i manjih oaza u Bosni s drugačijim karakteristikama govornog jezika. Na ovim prostorima u kasnijim vremenima od XIV do HH vijeka pod različitim uslovima i migracionim procesima našao se veliki broj srpskog stanovništva koje je tu ostalo do rata 1991 – 1995. godine, kada je krenulo y egzodus ka Srbiji i Republici Srpskoj, protjerano sa svojih ognjišta.

    Skarić je istražujući migracione procese Srba iz Stare Hercegovine našao dosta porodica iz nekadašnje Travunije s Dračevicom i Konavlima i Humske zemlje u Žumberku i okolini (Vladislav Skarić, izabrana djela, Sarajevo 1985, 73).
    Skarić navodi imena naselja koja se identifikuju sa starohercegovačkim selima iz Travunije, Humske zemlje i Boke u sadašnjoj Crnoj Gori. Takva naselja su: Badovinci, Balabani, Dučići, Kokot, Kordići, Pilatovci, Šimraci i još neka, a na tom prostoru se javljaju i porodice: Badovinac, Balaban, Bastas, Goleš, Dančulović, Dučić, Kokot, Kordić. Maršić, Pilatovac, Sekulić, Stijić, Taras, Šimrak, Šobatović, Bogdašić, Vignjević, Vranješ (Vranješević), Vrs, Vuknić, Vuksanović, Grubač (Grubačević, Grubačić), Đurašević, Đurmanović, Žeravičić, Klisurić, Košljanin, Kojčin, Lalatović, Mikulić, Oliverović, Poloja, Prelućanin, Romanović, Selaković, Siverović, Skorojević, Strujić, Tudor, Herak i Predojević.

    U jednom izvještaju – piše Skarić – koji datira iz 1551. godine kaže se da su Turci doveli mnogo hiljada Vlaha “iz dubine unutrašnjosti svoje države” i naselili ih na svojoj granici prema Hrvatskoj. Popis sadrži 315 uskočkih imena uz koja su navedena i sela odakle su došli uskoci. Takvih sela u Žumberku i Maridolu ima oko 70 od kojih su lako prepoznatljiva sela iz Vojvodstva sv. Save.
    Ovdje navodim one porodice koje se nalaze i u dubrovačkim arhivskim izvorima i za koje se zna da su iz Humske zemlje i susjednih srpskih oblasti:
    VIGNJEVIĆ su dobili porodično ime po Vignju Pliščiću sa Zborne gomile na Gackonskom polju. U dubrovačkim izvorima pominje se Vukac Vignjević 1436. godine. Rodonačelnik Vignjevića je Viganj Pliščić sin Vukosava Pliščića “kneza svih Vlaha u državi kralja Raške i Bosne”. Spomenik Vignja Pliščića izmješten je sa Zborne 1961. Zemaljskim muzejom Sarajevu. Vignjevići su odselili iz Gacka u nekoj od seoba u XV ili u XVI vijeku.
    BOGDAŠIĆ su iz Bogdašića kod Bileće, a daljom starinom iz bokeških Bogdašića gdje se pominju u prvoj polovini XV vijeka. Kako Bogdašića više nema u bilećkim Bogdašićima mislim da su iz njih iselili u XVI vijeku, kako kaže i Skarić.
    VRANJEŠ (Vraneš) su iz Popova kod Trebinja. Najpoznatija ličnost porodice je Herak Vraneš (Vranješ) koji se pominje u dubrovačkim arhivskim izvorima 1470. godine kao vlastelin koji je držao Trebinje i Popovo kao posebnu teritorijalnu jedinicu na granici “turske Hercegovine” prema Hrvatskoj, Dalmaciji i ostalom “spoljnom svijetu”.
    GRUBAČ su iz Dračevice u Boki. Rodonačelnik porodice je Grubač Pulković. Grubači se pominju 1333. godine kao vlastela u Dračevici. U Konavlima se javlja osamdesetih godina XIV vijeka župan Grubač koga je kralj Tvrtko l postavio za gospodara u Konavlima i Dračevici sa sjedištem u Novom. Od ovih Grubača su i trebinjski Grubači.
    BALABAN su iz Balabana u Nevesinju. Selo je dobilo ime po ovoj srednjovjekovnoj porodici, ali u njemu više ne žive Balabani već već druge porodice. Balabani su se iselili u nekoj od srednjovjekovnih seoba i nastanili se u Žumberak.
    ŠOBATOVIĆ su iz Rudina kod Bileće. Selo Šobadine locirano je ispod planine Viduše u Bileći. Mislim da su žumberački Šobatovići iz Šobadina, sela koje je po njima dobilo ime.
    ŠIŠMANOVIĆ su najvjerovatnije između Gacka i Pive, gdje se nalazi lokalitet Šišman?
    Ovih nekoliko podataka o porodicama koje pominje Skarić, bliže određuju njihova ranija staništa. O drugim porodicama koje je naveo Skarić govori se u pojedinim poglavljima ove knjige i zato ih ovdje ne navodim.

    Izvor: PROF. NOVAK MANDIĆ CTUDO, SRPSKE PORODICE VOJVODSTVA SVETOG SAVE (str. 400 – 408), Gacko 2000.

    SBA PRAVA ZADRŽAVA AUTOR