Poreklo frulaša Bore Dugića

29. mart 2012.

komentara: 1

Rođen: 10. jun 1949. selo Đurđevo, između Rače i Topole, centralna Šumadija

Roditelji: otac Živadin, rođen u Đurđevu, građevinski majstor, majka Stanica Milenović Mitrović, rođena u selu Saranovu (tri kilometra od Đurđeva), domaćica.

Krsna slava: Sveti Arhangel Mihail (Dugići), Sveti Nikola (Milenovići).

O precima: Deda po ocu se zvao Milivoje, svirao je frulu i pored njega sam i sam zavoleo taj instrument. Deda po majci se zvao Vojislav. On nije svirao, ali je zato ujak svirao, a majka divno pevala, tako da sam od obe linije nasledio gen za muzikalnost. Baba Natalija, očeva majka vodi poreklo od Đukića. Ona je bila pravi hajduk, opasna, otresita žena kojoj ništa nije moglo da promakne. Po njenoj liniji sam u srodstvu sa predsednicom Skupštine Srbije Slavicom Đukić Dejanović. Prapostojbina te moje babe Natalije je selo Bregovo, inače srpsko selo u Bugarskoj. To je prvo selo na koje naiđete kada pređete granicu sa Bugarskom… Baba po majci, Angelina je starinom od Nastića. Oni su takođe došli odozdo, iz Crne Gore ili sa Kosova. Dede i babe su mi bili zemljoradnici.

O poreklu prezimena: Najviše sam o svom daljem poreklu saznao od mog zemljaka, čuvenog etnologa i novinara Mileta Nedeljkovića, koji se profesionalno bavio migracijama u centralnoj Srbiji, ali i od Roberta Radića iz Donje Rače, inače Miletovog đaka. On je istraživao poreklo nekoliko familija, baš iz sela Đurđeva, gde sam rođen, pa između ostalog i poreklo Dugića. Saznao sam, između ostalog, da Dugića ima veoma malo. Sve što ih ima, a ima ih i u Bosni – poturčenih, stigli su tamo, odavde iz Šumadije. Elem, moji preci potiču iz plemena Palavestra, koji su živeli u okolini Skadra. Bežeći od Turaka migrirali su severno, i tako stigli do centralne Šumadije. Palavestre su, inače, najbrojnije u ovom regionu, s tim što su vekovima preuzimali različita prezimena, pa su se tako njihovi koreni vremenom zaboravili. Veruje se da su naši stari uzimali druga prezimena, jer su većinom odlazili u hajduke, te su ispisujući time svoju sudbinu crnim slovima jednostavno bili primorani da na taj način sakriju svoj identitet i spase živu glavu. Etimološki, najbliži svom drevnom prezimenu ostali su izvesni Palavestrići iz okoline Valjeva. No, nisu samo čemerna vremena kriva za to što smo pozaboravljali ko smo i odakle dolazimo, već, moram reći i naša navika nebeleženja! Ukoliko biste izašli sada na ulicu i zaustavili nekoliko prolaznika sa pitanjem, da li znaju kako im se zvao pradeda, zapanjili biste se koliko njih ne bi znalo da vam da odgovor na to pitanje.

Porodične anegdote: Mog dedu Milivoja su u jeku Drugog svetskog rata optužili da je čuvao nekog partizana, pa ga odvedu u Topolu – da ga obese. Nekoliko nedelja su ga mrcvarili tako što bi svaki božji dan, po dva sata bio vešan ispod miški, ne bi li priznao… Srećom, neki od seoskih glavešina svedočio je u njegovu korist, te ga nisu obesili, nego je posle otprilike tri nedelje pušten. Deda Milivoje je inače u Prvom svetskom ratu bio u zarobljeništvu i to u dva navrata. Pola godine u Mađarskoj, a potom i u Austriji.

Druga anegdota je vezana za mog oca, koji je rođen 1931. godine. Posle oslobođenja partizani su ga terali da sruši započetu crkvu u Đurđevu, koja još nije bila ni osvećena. Na tom mestu su nameravali da naprave Zadružni dom. Međutim, moj otac je odbio da to uradi! Crkva je, ipak, naposletku srušena i mogu samo reći da je većina onih koji su učestvovali u njenom rušenju sudbinski loše završila.

Veoma je interesantna i priča zašto je moja majka nosila dva prezimena. Naime, pošto su se Milenovići bili podelili na one koji su ostali da nose to prezime i one koji su uzeli prezime Mitrović, ona je nosila oba, ne bi li se znalo da je „od Mitrovića, koji su potekli od Milenovića“. Inače, pevala je kao slavuj, naročito na običajnim okupljanjima, posle žetve, vršidbe ili kosidbe. Sa još dve žene je pevala takav troglas, kakas sam kasnije još jedino u čuo u istarskom pevanju.

Porodica: Supruga Milica, ćerka Bojana (diplomirani kostimograf) i sin Bojan, koji je završio muzičku produkciju na Berkliju u Bostonu, radi u Njujorku u velikom muzičkom studiju “Legasi” kao muzički producent, aranžer, kompozitor, bas gitarista, inženjer zvuka.

Biografija: Završio gimnaziju i Višu pedagošku školu, odsek matematike u Kragujevcu. Bio sekretar KUD “Abrašević” u Kragujevcu. Član velikog narodnog orkestra RTS. Kao solista frulaš snimio više od deset albuma.

IZVOR: Katarina Vuković, novinarka, za portal Poreklo

Komentari (1)

Odgovorite

Jedan komentar

  1. Dragan

    Pantelija Mijailović je posvedočio u korist Borinog dede i još tridesetak komunista iz sela, da nisu komunisti. Svi su pušteni kući, a povedeni su kao taoci na streljanje. Ostali taoci iz drugih sela, za koje niko iz njihovih sela nije smeo da posvedoči su streljani, koliko ja znam, u Topoli, ili Aranđelovcu. Inače, Panteliju je rat zatekao na mestu predsednika seoske opštine. I sad posedujem Pantelijinu pisanu ostavku, zapravo molbu upućenu Nedićevoj upravi u Kragujevcu da ga razreše dužnosti, koju okupaciona vlast nije uvažila.