Stojan Karadžić, Vuk Šibalić: „Drobnjak i porodice u DROBNJAKU i njihovo porijeklo“, II dopunsko izdanje, Beograd, 1997, IŠ ‘Stručna knjiga’
STEVOVIĆI
Stevovići, u Novoj Varoši, Priboju i Sjenici potiču od Stevana Cerovića, koji se iz Tušinje odselio 1815. godine.
_______________________
STEVOVIĆI (žive u Podgori, Borju i Meždu)
Postoje dvije verzije o porijeklu bratstva Stevovića: jedna koju je obradio A. Luburić u svom djelu Drobnjaci – pleme u Hercegovini i druga koju je obradio Božo Stevović iz Borja. Ja ću ovom prilikom koristiti verziju koju je obradio B. Stevović.
Prema porodičnom predanju Stevovića, koje su prihvatile stare generacije, rodonačelnik bratstva Stevović koje živi u tepačkom kraju je Mlađen. Nazivan je i Mlađen Piper.
Pobjegao je iz svog bratstva zbog ubistva. Bojeći se osvete, tražio je spas u nekoj nepoznatoj i zabačenoj sredini, u kojoj će najlakše zametnuti svoj trag. U Tepcima se pojavio dvadesetih godina 18. vijeka i najmio se da radi kod imućne porodice Marić. Bio je dobar radnik kod braće Marića koji su mu dali svoju sestru za ženu. Uz sestru Marići su mu dali i dio svoje imovine, na kojoj se Mlađen stalno nastanio i zasnovao svoju porodicu.
Mlađen je zbog bojazni od krvne osvete morao da se sklanja iz svog bratstva, da traži utočipgge ili u gradovima kod Turaka, primajući njihovu vjeru i zaštitu, a zatim kao novopečeni „Turčin“ da predvodi Turke na svoje bratstvenike, ili da bježi u zabačene i nepristupačne krajeve i da tamo traži utočište. Te okolnosti objašnjavaju činjenicu da se ni Mlađen, ni njegov sin Ljubivoje, ni unuk Ristivoje, ne pominju po pravom prezimenu.
U Katunskoj nahiji u Prentinom dolu je zavičajno mjesto tamošnje porodice Stevović, u čijem se rodoslovu pouzdano tvrdi da su porijeklom iz Kuča, od bratstva Drekalovića, kao i Gardaševići, Bigovići i Ćosovići. Njihov rodoslov izradio je Radovan Stevović na osnovu pisanih materijala i uz saradnju najstarijih bratstvenika. Oni su dopši do uvjerenja da je njihov rodonačelnik Stevo imao sinove Živka – Žižu i Mitra koji po svom ocu Stevu uzeše prezime Stevović. Živko je, bojeći se krvne osvete, zbog nekog ubistva, pobjegao i nastanio se u Broćancu kod Nikšića, gdje je jedno vrijeme živio sa porodicom. Iz Broćanca je nestao, odnosno gubi mu se svaki trag. Pretpostavlja se da je Žižin sin Mlađen koji je došao u tepački kraj kao Mlađen Piper i iznenada nestao iz Broćanaca. Postavlja se pitanje, koje zavređuje pažnju, zašto Stevovići u Katunskoj nahiji slave Nikoljdan kao svoju krsnu slavu, koju su donijeli iz Kuča, a Stevovići u tepačkom kraju slave Đurđevdan. Ovo se da objasniti na taj način što su sve porodice koje su useljavale u novu sredinu, morale uzeti slavu plemena u koje useljavaju za svoju krsnu slavu. Eto objašnjenja zašto su Stevovići uzeli Đurđevdan za svoju krsnu slavu. Postoji i drugo objašnjenje: da su morali mijenjati krsnu slavu kako bi zavarali svoj trag jer su bježali bojeći se osvete.
Porodica se značajnije počela množiti tek od Mlađenovog praunuka Steva, koji je imao četiri sina, pa se po njima i porodica dijelila i na uže nazivala po Đokanu Đokanovići, po Joksimu Joksimovići, po Mušu Mušovići, a od Mijata su Lazovići i Lekići. Stevovići danas žive u Podgori, Borju, Meždu i Žabljaku. Ima onih koji su se iz ovih mjesta iselili najčešće iz ekonomskih razloga, tako da ih danas ima u Nikšiću, Pljevljima, Podgorici, Baru, kao i u Srbiji i Vojvodini.
Stevovići su vrijedni ljudi i dobri radnici. Isticali su se kao hrabri ratnici u ratovima u kojima su učestvovali zajedno sa ostalim Tepcima. Primjer je Milan Vujošev, oficir bivše Jugoslovenske vojske, koji je od prvih ustaničkih dana bio na strani NOP-a, u čijim je jedinicama učestvovao kao komandir čete na Pljevljima i na Sinjajevinskom sektoru. Izostao je iza svoje čete kada se odstupalo za Bosnu da bi zbrinuo svoju porodicu, pa je tada bio izložen pritisku svojih bratstvenika koji su mu govorili da ne ide u Bosnu u neizvjesnost, već treba da ostane da se brine o svojoj porodici. Milan je pokleknuo i prihvatio njihov savjet da ostane. Priključio se jedinicama Draže Mihailovića i tako se okončao životni put ovog sposobnog vojnog starješine.
U NOR-u 1941-1945. godine iz ovog bratstva su poginuli kao pripadnici NOV-a Peko Vulov iz Borja, koji je učestvovao u NOP-u od prvih ratnih dana kao borac Četvrte crnogorske brigade. Završio je svoj životni put u Žabljaku 1944. godine zbog ratnih posljedica. I Zorka Đurova je okončala svoj život u Žabljaku 1943. godine, a iste godine je i Mijailo Vučićev poginuo na Sutjesci. Dimitrije Mirkov, Radoman Milošev i Andrija Mijatov su bili borci 7. omladinske brigade od njenog osnivanja.
Slave Đurđevdan.
IZVOR: Stojan Karadžić, Vuk Šibalić: Drobnjak i porodice u Drobnjaku i njihovo porijeklo, 1997, priredio saradnik portala POREKLO Vojislav Ananić
Komentari (0)