Poreklo prezimena Dobrojević

7. mart 2012.

komentara: 2

Piše: Saradnik portala Poreklo Ilija Šikman

POREKLO PORODICE I PREZIMENA DOBROJEVIĆ / DOBRIJEVIĆ

Poreklo: Dobrojevići/Dobrijevići su poreklom iz Hercegovine. Slave Svetog Stevana, ali se misli da su nekada slavili Đurđevdan. U Dalmaciju i Liku su došli iz Bosne, preko Glamoča, dok je jedan ogranak došao u te krajeve preko Mostara i Knina. Dobrojevići slave Arhiđakona Stevana. Postoji priča kako su neke porodice u Lici i Dalmaciji poreklom od Dobrojevića, ili Dobrijevića. Rodu Dobrojevića pripadaju: Torbice, Mandići, Mijatovići-Jajčanin-Jež i Miljevići-Rokvići-Trninići. Iz tih krajeva su krenuli ka Bosni, a kasnije prelazili u Dalmaciju. Sve ove porodice slave Svetog Stevana i poreklom su od izumrlog hercegovačkog “plemena” Ozgorsatovića, kojem su pripadali i Dobrijevići. Inače, Dobrijevići se pominju i kao Gornjevuci, koji su bili vlastela u srednjem veku u istočnoj Hercegovini, a njihovo ime se vezuje za Njeguše u današnjoj Crnoj Gori. Neki autori smatraju da su Dobrijevići potomci Jablanića/Jablanovića. (Tvrtko Jablanović).

Stara sveštenička porodica Dobrijević, koja slavi Svetog Stevana je iz Glamoča prešla u Oton, Šibenik i ostala mesta u Dalmaciji u 16., ili još verovatnije 17. veku. Seoba iz Dalmacije u Bosansku Krajinu desila se krajem 18., ili početkom 19. veka.

Zabeleženo je da su Dobrijevići iz okoline Šibenika sa slavom Sveti Stefan poreklom iz Bosne. U Dalmaciju su došli u 17. veku, što samo potvrđuje onu teoriju da su ili iz Jajca, ili iz Glamoča.

Seoba iz Dalmacije u okolinu Sanskog Mosta dogodila se pre 1878. godine (okupacije). Za razliku od Dalmatinaca, Ličani su mahom posle okupacije naseljavali Bosansku Krajinu, mada bilo je puno onih koju su u Bosnu došli i pre 1878. godine.

Dalmatinci su inače pre Ličana naselili taj deo Bosne, tako da može biti da je u pitanju i 18. vek.

Pouzdano se zna za jednu granu Dobrijevića, koja slavi Đurđevdan da nema veze sa ličkim Dobrijevićima, da su iz Drobnjaka (Šavnik) i ogranak su Vulovića.

Međutim, izgleda da su svi Dobrijevići u severnoj Dalmaciji, Lici i Bosanskoj Krajini, koji slave Svetog Stevana i Đurđevdan u srodstvu.

Gospićki Dobrijevići prešli na katoličku veru.

Veliki broj srpskih porodica menjao je svoje prethodne svetitelje za arhiđakona Stefana, a pogotovo sa labavijim vezivanju za krsne slave uočene porodice za koje se pretpostavlja da su poreklom od srednjovekovnikh Sasa, ponemčenih lužičkih Srba koji su u nemaćkoj Srbiji prešli na pravoslavnu veru i tako se vratili u srpstvo.

O tome bi mogla da svedoči i svetlija kompleksija sa pegicama, riđa kosa i zelene oči, osobine koje se pripisuju starim Slovenima i severnim Srbima. Ako se ima na umu da je oblast Bosanske krajine naseljavana stanovništvom iz Stare Srbije, najvećim delom iz Raške i Polimlja i Potarja, svečarima Svetog Stefana i ostalih slava, vezuju za ove prostore, posebno za grupu srodnih porodica: Dobrojević/Dobrijević, Torbica, Mijatović, Miljević i druge. Dobrojeviće srećemo u okolini Krupe, Starog Majdana i Dubice sa slavama svetog Stefana i Đurđevdan, dok su Dobrijevići sa istom slavom nastanjeni u većem broju oko Banjaluke, Petrovca, Glamoča, Ključa, Gradiške i Livna. U velikoj meri i prostiranje porodice Jekića se podudara sa ovim porodicama, te se smatra da su zaista istog korena.

U Pounje du doselili iz okoline Jajca. Dobrojevića je tri kuće u tri naselja. Došli su iz Dalmacije. Od ovih Dobrojevića i je i Marko Dobrojević, trgovac u Krupi, trgovao sa robom iz Trsta, zaradio mnogo na robi pre prusko-austrijskog rata 1866. godine. Postao je dobrotvor Geografskog društva u Beogradu.

Dobrojevići spadaju u grupu rodova sa zagasitijom kompleksijom. Postoji nekoliko predanja kako su nastali rodovi: Trnjinići, Rokvići i Miljevići od roda Dobrojevića.

Jedno predanje da su od tri sestre od pretka Dobrojevića, koji se ženi vilom. Po drugima da su od tri jetrve, odive raznih rodova, a po trećima da su od plemena Ozgorsatovića iz Hercegovine. Prve dve su ženske Miljai Trnjina, a treća je bila ljuta kao rokva prozvani joj potomci Rokvići. Svetog Stevana Arhiđakona slave tri grupe rodova sa izbledelim sećanjem da su nekako jedno: Dobrojevići, Torbica, Mandić, Mijatović, Jajčanin, Jež i Miljević, Rokvić, Trninić. U srednje Pounje doseli se iz okoline Jajca: Mijatovići 25 kuća u 8 naselja, Jajčani 5 kuća u 2 naselja, Ježi 5 kuća u 4 naselja i Šikmani 6 kuća u 2 naselja.

U Lici nema evidentiranih Dobrojevića.

Dobrojevići slave dve slave: svetog Arhiđakona Stefana i Đurđevdan.

Na prostoru Dalmacije Dobrojevići su zabeleženi u: Varivode, Plastovo, Đeverske, Šibenik, Mađare, Oton, Radovljevac. Slave Sveti Stefan.

U Hrvatskoj prezime Dobrojević je uglavnom srpsko prezime i vuče poreklo iz okoline Slatine. Danas je Dobrojevića u Hrvatskoj zabeleženo u 18 naselja sa 50 domaćinstava, dok ih je sredinom prošlog veka bilo oko 36 domaćinstava.

U današnjoj Bosni i Hercegovini evidentirano svega tri domaćinstva i to u Rebuplici Srpskoj.

U Srbiji je danas zabeleženo preko 60 domaćinstava Dobrojevića u 18 naselja. Najviše ih živi u Beogradu (19), Šidu (13) i Vašicama kod Šida (9).

Poreklo prezimena: Dobrojević je prezime u Srbiji koje pripada kategoriji prezimena sa završetkom -ević, -ović. Po popularnosti u Srbiji prezime se pozicionira na preko 800-tog mesta.

Antrometrijska osnova Dob nije frekventna u našem onomastičkom sistemu. Etimologija ovog korena u mnogome zavisi od arealne rasprostranjenosti. Naime, ista ovakva osnova postoji i u onomastikonima naših suseda Rumuna i Mađara. Kod prvih, doba označava u,egulju, a kod drugih dob je buban i glagolska osnova u značenju bacati. Treba naglasiti da ova slovenska osnova pripada najstarijem hronološkom sloju, jer je srećemo kod Lužičkih Srba u obliku Dobomisl (Tabomuizl) već 862. godine kao lično ime kneza plemena Obodrita. Neprihvatljivo je mišljenje Jana Stanislava da je slovenski koren dob postao od prideva dobry.

Dobrojević, prezime zabeleženo je u Dubrovniku 1281. godine, očinstvo u dečanskim hrisovuljama 1330. godine, te u sledećim mestima u Bačkoj: u Mošorinu 1715. godine, Loku 1780. godine, Temerinu 1792. godine, Somboru 1795. godine, Šajkašu 1805. godine, u Opovu (Banat) 1802. godine, u selu Kusatku kod Smederevske Palanke 1863. godine i bratsvo u Crnoj Gori. U Hrvatskoj su evidentirana u okolini Podravske Slatine, Dubrovnika i Virovitice. Nastalo je od ličnog imena Dobro (okolina Beograda 1528. godine.)

Dobrijević, prezime je zabeleženo u okolini Kotora u Crnoj Gori 1442. godine, zatim u popisu Srba u Osijeku 1729. godine, u Hrvatskoj u okolini Knina, Garešnice i Petrinje. Prezime je od ličnog imena Dobrij (1330 godine u Srbiji). Zabeležen je toponim Dobrijovce kod Svrljiga u Srbiji sa istorijskom potvrdom iz 1466 godine (danas Dobrujevac).

Migracija: Migracioni put Dobrijevića u Bosansku krajinu, Liku i Dalmaciju se može pratiti još od Cetinja, pa preko Glamoča, kasnije Dalmacije. Zabeleženo da su poreklom iz Bosne u Dalmaciju su došli u 17. veku, što samo potvrđuje onu teoriju da su ili od Jajca, ili od Glamoča.

Seoba iz Dalmacije u okolinu Sanskog Mosta dogodila se pre 1878. godine. Za razliku od Dalmatinaca, Ličani su mahom posle okupacije naseljavali Bosansku Krajinu, mada bilo je puno onih koju su u Bosnu došli i pre 1878. godine.

Problem je što se oni u Krajini povezuju sa velikim brojem porodica koje slave Svetog Stevana i po Lici i Dalmaciji su se širili iz Jajca i Mrkonjić Grada. Misli se da su poreklom od Mrnjavčića iz Stare Srbije. U svakom slučaju poreklo Dobrijevića upućuje na neku vlastelinsku porodicu iz srednjovekovne Srbije.

Milan Radeka beleži da su Dobrijevići sami ili sa Jekićima došli na prostore Bilaja, Bužimske župe i gradove na Uni, verovatno još u vreme Nemanjića, a najkasnije posle Kosovske bitke.

Pretpostavlja se da je porodica Dobrijević u Plastovo iz okoline Šibenika doselila oko 1797. godine o čemu svedoči podatak na staroj kući prvog doseljenika Pane Dobrijevića.

Bile su tri kuće Dobrijevića u selu Majske Poljane, opština Glina, Banija. Krsna slava im je Đurđevdan.

Rasprostranjenost: Petar Rađenović i Milan Karanović istražujući oblast Bjelajskog polja i Pounja u Bosanskoj Krajini beleže Dobrojeviće-Dobrijeviće u:

Bjelajski Vagan (Bjelajsko Polje)-Dobrijević 1 kuća, slava sveti Stefan. Došli oko 1860. godine od Glamoča. Bili prvo u najmu.

Krupa-Dobrojevići 1 kuća, slava Stefanjdan. Došli sa Kalata više Kulen Vakufa. Poreklom su sa Juga i došli u severnu Dalmaciju. Tri brata krenu iz Dalmacije u Bosnu. Marko umre bez potomaka. Marko je iz porodice Rodića. Svo imanje ostavio je Srpskoj školi u Plavnu. Dobrotvor Srpskog geografskog društva.

Perna (Krupa)-Dobrojević 1 kuća, slava Đurđevdan. Došli iz Like pre Okupacije.

Podvran (Krupa)-Dobrojevići 2 kuće, slava Đurđevdan. Došli pre Okupacije iz Like.

Pištaline (Cazin)-Dobrojevići 1 kuća, slave Đurđevdan. Došli iz Dalmacije pre Okupacije.

Bukovica (Cazin)-Dobrojević 1 kuća, slava Đurđevdan. Doselili iz Dalmacije pre Okupacije. Pred Drugi svetski rat ova porodica je imala deset članova. Preživela je samo jedna članica porodice i posle rata naselila se u Vrdnik (Vojvodina).

U Srpskim Biljanima-Dobrijevići 3 kuće, slava Sveti Stevan. Doseljeni su iz Dalmacije pre 70 godina.

U Korjenovu-Dobrijević 1 kuća, slava Sveti Stevan . Poreklom iz Dalmacije.

U Pištenici-Dobrijević 1 kuća, slava Sveti Stevan. Doselio iz Dalmacije, pre Okupacije.

Majske Poljane (Glina-Banija)-Dobrijevići, 3 kuće, krsna slava Đurđevdan.

Inače ima još dve porodice u Smederevu koje nose isto prezime i poreklom su iz Hrvatske.

Danas je u Srbiji registrovano 48 porodica Dobrojevića u 17 naselja. Najviše ih je nastanjeno u Beogradu 19 i u Šidu 13. U ostalim naseljima su od jedne do 4 porodice. U Republici Srpskoj registrovane su samo 3 porodice Dobrojevića: Vlika Bukovica 1 i Brčko 2. U Federaciji BiH nema registrovanih Dobrojevića.

Poznati:Marko Dobrojević, trgovac, dobrotvor Geografskog društva u Beogradu

Izvori:

– Petar Rađenović,” Unac”, Beograd

– Milan Karanović, “Pounje u Bosanskoj Krajini”,

– Novak Mandić, “Srpske porodice vojvodstva Svetog Save”,

– Jovan Erdeljanović, “Stara Crna Gora”,

– Milan Karanović “Sanička Župa”, Beograd 1930. godina

– Petar Demić „Istražimo korene“

– Dr Velimir Mihalović “Srpski prezimenik”

– Jevto Dedijer, “Hercegovina”Srpski etnografski zbornik” – Knjiga dvanaesta, Naselja srpskih zemalja, Knjiga VI, Beograd, 1909.

 

Naredni članak:
Prethodni članak:

Komentari (2)

Odgovorite

2 komentara

  1. Bane

    Hvala na opsirnom tekstu.Moja porodica Dobrojevic je iz Vasice/Sida u Sremu i slavimo Svetog Stefana.Interesuje me odakle i u kom veku su doselili u Srem?

  2. Miloš

    Najverovatnije krajem 30ih godina 18og veka u drugoj Velikoj seobi Srba pod patrijarhom Arsenijem IV Jovanovićem Šakabentom(selo Šake klan Banjani) kao i svi Srbi tog vremena u Vojnoj krajini. U ovom klanu slavi se Sv. Jovan uglavnom, a druga slava je Sv. Stefan. I od moje majke su odavde, samo što su oni otišli u sev. Dalmaciju i Liku.