Poreklo prezimena Vulović

4. mart 2012.

komentara: 2

Stojan Karadžić, Vuk Šibalić: „Drobnjak i porodice u DROBNJAKU i njihovo porijeklo“, II dopunsko izdanje, Beograd, 1997, IŠ ‘Stručna knjiga’

VULOVIĆI

Narodna tradicija kazuje da Vulovići, zajedno sa Kosorićima i Cerovićima, potiču od tri rođena brata i da pripadaju plemenu Novljana. Dalje se kazuje da su, po doseljenju iz stare postojbine na Balkan, naseljavali predjele oko Novog i Travnika, gdje su jedno vrijeme živjeli; odatle pređu u, Hercegovinu i nasele visoravan Banjane. Sva tri bratstva su donijela svoja sadašnja prezimena, pa se na osnovu toga može zaključiti da su veoma stare porodice.

Iz Banjana su, s ostalim novljanskim porodicama, naselili Drobnjak i zauzeli predjele oko izvora rijeke Bijele. Bili su brojno bratstvo, što se vidi po zemljištu koje im je pripalo, a obuhvatalo je prostor od srednjeg toka rijeke Bukovice do Trebjese i u Gornjoj Morači do Maloševskog potoka. Vulovići su kneževska porodica – kao takva se i doselila u Drobnjak.

Plemenska tradicija zna da je knez Vulović iz Bijele izazvao borbu sa Kričima na rijeci Bukovici, koja je predstavljala granicu između Drobnjaka i Kriča. Do sukoba je došlo na vodopoju rijeke Bukovice, gdje su čobani poboli volove Drobnjaka i Kriča. Krički volovi nadbodu drobnjačke; tada knez Vulović nauči drobnjačke čobane, kome se oni požališe, da na rogove svojih volova pričvrste nekakve metalne šiljke. Kada je ponovo došlo do bodenja volova, ovi pokasape kričke, poslije čega je došlo do krvavog obračuna među Drobnjacima i Kričima.

Nakon sukoba Vulovići su živjeli jedno vrijeme na Lukovu vjerovatno zato što su bili u zavadi s Kričima. I ovdje su Vulovići u nekoj svađi ubili starješinu grada Onogošta, pa su se opet vratili u Bijelu na prvobitna staništa.

U porodičnoj tradiciji živi tvrdnja da su oni podigli manastir Bijelu. I iseljeni Vulovići, koji žive u lozničkom kraju, a tamo su se doselili u 18. vijeku, tvrde da je manastir njihova zadužbina. Oni kazuju da su manastir podigli knez Vulović i ban Kozlina iz Tušinje.

Priča se da je Knez Vulović u vrijeme obnavljanja Moračkog manastira dao prilog manastiru. On je tada odnio pogaču spravljenu od brašna koje je samljeveno u mlinu Crnjaku. Valja napomenuti da se Bijela do tada zvala Crnja, a od ovog događaja prozove se Bijela, po izuzetno bijelom brašnu od koga je umiješena pogača. Tada je rečeno da se kraj u kome rađa ovako bijelo brašno ne može zvati Crnja nego Bijela. I bi tako – od tog vremena Crnja dobi ime Bijela, a mlin na izvoru rijeke Bijele i danas se zove Crnjak, kako se i ranije zvao.

Pored kneževa, ovo bratstvo je plemenu davalo i sveštenike. Poznati su bili pop Spasoje i kaluđer Aksentije. Pop Spasoje se dade u potjeru za hajdučkom četom Baja Pivljanina, koja je plijenila ovce Čarapića i Čupića na Krnovu. Pošto je bio dobar junak i nišandžija, pobi dosta Bajovih hajduka, a Bajo ga onda sačeka u zasjedi i ubi. Vulovići se tada zavjetuju da iz njihova bratstva neće više nikada davati sveštenike.

Vulovići su se, kao veoma staro bratstvo, davno počeli dijeliti na ogranke koji su onda imali svoju porodičnu tradiciju. Priča se da su se od ovog stabla odvojili Šćepanovići, Kekići, Begovići, Gordijanići, Gujići, Zorići, Jevtići, Šobići, Jovanići, Žugići i Đerkovići.

Ima ih iseljenih u razne krajeve.

Slave Nikoljdan, a prislužuju Đurđevdan.

 

IZVOR: Stojan Karadžić, Vuk Šibalić: Drobnjak i porodice u Drobnjaku i njihovo porijeklo, 1997, priredio saradnik portala POREKLO Vojislav Ananić

 

Naredni članak:
Prethodni članak:

Komentari (2)

Odgovorite

2 komentara

  1. Familije-prezimena Vulović, po mestima prebivališta. Prema knjizi Todora Radivojevića „Lepenica“.

    -Goločelo
    -Mali Krčmar
    -Radovanje
    -Dragobraća
    -Korman
    -Mala Vrbica
    -Kijevo
    -Poskurice
    -Gradac, Cigani-Romi.

  2. Vojislav Ananić

    VULOVIĆ (p), bivši rod u Strujićima (Popovo). Nije poznato kada su i odakle doselili u ovo selo. Iselili su se u Nevesinje. Od njihovog roda bila su dvojica kaluđera u manastiru Zavala, Josip i Nikodim (84:181). Vulovići se, u 19. vijeku, pominju i u Mostaru. Po završetku Prvog svjetskog rata za načelnika okruga Mostar postavljen je Ljubo Vulović, kao “vrlo sposoban” čovjek (92:240).

    Izvor: Risto Milićević – Hercegovačka prezimena, Beograd, 2005.