Poreklo prezimena Ananić

27. februar 2012.

komentara: 52

TESTIRANI ANANIĆI NA SRPSKOM DNK PROJEKTU

Ananić

Haplogrupa: N2 P189.2

Poreklo:  Banija

Krsna slava: Đurđevdan

______________________

 

Prezime Ananić je poreklom sa Banije. O ovom prezimenu vredan prilog poslao nam je naš saradnik Vojislav Ananić. Njegovo istraživanje prenosimo u celini:

Srpsko selo Papići na Baniji (sada u Banovini) u Hrvatskoj, je matica svih Ananića. Odakle su i kad tu stigli, još uvek je nedovoljno utvrđeno. Po jednima su stigli zajedno sa Papićima iz sela Koravnica iz plemena Banjani (u korenu ima ona osnova „anani“, a kako je do toga došlo, ne zna se. Banjani su tada bili u Istočnoj Hercegovini i uglavnom su i gravitirali ka Bosni i današnjoj Hrvatskoj). Novom selu su dali ime Papići. Po nekima su grčkog porekla, kada je padom Pećke patrijaršije Fanara postavljala crkvene velikodostojnike. To se odvijalo u vreme Vojne Krajine.

Prvi pismeni pomen ovog prezimena nalazimo 1754. godine pod imenom Maxim Anannich, kaplar u austrougarskoj vojsci. Međutim, u rodoslovu Ananića se često pominju duhovna imena Ananije od kojeg imena je i izvedeno prezime, samo što je iz njega izostavljeno ono -ije.Ostao je koren reči Anan na koji je kasnije pridodat nastavak za srpska prezimena -ić. Znači, nije Ananije-Ananijev-Ananijević, nego ANANIĆ. Nešto kao Ilija-Ilijić-Ilić. Pominju se još i duhovna imena Atanasije, Mojsije, Sofronije, Maksim, Benedikt (nedavno preminuli arhimandrit manastira Ravanica u Vrdniku). Pošto se oni kao duhovnici nisu mogli ženiti (neki su bili u činu arhimandrita, npr. Ananije u manastiru Papraća još 1638.godine, zatim Ananije iz Fanare kao mitropolit zahumsko-hercegovački,itd), verovatno su neki od njihovih braća davali svojoj deci imena poznatih stričeva. Po kazivanju Manojla Grbića u „Karlovalčkom vladičanstvu“, baš taj mitropolit se pominje u obilasku nekih sela u Lici, na Baniji i na Kordunu. To je bilo u razmaku od petnaestak godina i nije isključeno da su Maksim i Ananije bili srodnici, možda braća, a možda stric i sinovac. To je bilo baš u vreme kada su se na području današnje Hrvatske uvodila prezimena. Obojica nisu bila stalno nastanjena u Papićima, jer je Crkva određivala mesto službovanja svojim ljudima, a Austro-ugarska vojska svojim. Sa Banije su se kasnije iz matičnih Papića mnogi iselili u Slavoniju, naročito oko Sl. Broda, ali, Đorđe Janjatović u svojoj knjizi „Srpska prezimena u Bosni“, pominje Ananiće u selu Trnjanji kod Dervente.

Negde oko 1920.godine, neki od Ananića su iselili u Vojvodinu, u selo Aleksandrovo kod Zrenjanina i u Banatsko Aranđelovo kod Novog Kneževca. Ima ih da su početkom 20. veka iselili u SAD, a u Kanadu oko 1950. godine.Što se KRSNE SLAVE tiče, pravi Ananići iz Papića sa Banije slave ĐURĐEVDAN, dok oni u Bosni slave Jovandan, a u Hrvatskoj Jovandan, pa i Mitrovdan (verovatno se neko „prizetio“ i prihvatio ženinu Krsnu slavu).

Ananića ima i u Zagrebu, ima ih verovatno da su postali i katolici, ali ih nakon „Oluje“ i „Bljeska“ ima danas širom Srbije, a i sveta.

KRSNA SLAVA: Đurđevdan (najčešće), Jovanjdan i Mitrovdan

_______________________________________________________

PRILOG:

Vojislav Ananić – Ananići

Vaš prilog ostavite u komentaru ili pošaljite na i-mejl:

[email protected]
Pišite nam

Naredni članak:
Prethodni članak:

Komentari (52)

Odgovorite

52 komentara

  1. Vojislav Ananić

    Čiji su Ananići? Banijski, slavonski ili bosanski? Po Krsnoj slavi Đurđevdanu i vremenu prvog pominjanja, banijski.

    Prvo pismeno pominjanje Ananića je 1753. god. kad se u Manastiru Divoš pominju OSTOJA ANANIĆ iz Kostajnice i monah manastira Divoš SAVA ANANIĆ iz Bosne.

    1. U knjizi Slavka Gavrilovića:“Građa za istoriju Vojne Krajine u 18.veku“ , pod datumom 23.07.1754. prvi put u istoriji spominje se prezime „Ananić“ i to Maxim Annanich – unbesoldte gefreyte-aus Papich, dakle neplaćeni kaplar iz Papića. Ova tvrdnja ima svoje originalno uporište u dokumentu koji se čuva u mađarskom državnom arhivu (magyar orszagos leveltar).
    2. Prvi spomen na „Ananiće „kao žitelje sela Trnjani kod Slavonskog Broda datira od 10.11.1780.god. Toga dana obavljeno je vjenčanje Mitra Ananića, žitelja trnjanskog, i Aranđije Odobašić, kćerke Janka Odobašića, žitelja topoljanskog, u Hramu slavnoga proroka Ilije u Topolju , od protojereja Teofana Pretića sa kumom Teodorom Mirosavljevićem, žiteljem trnjanskim.Originalni dokumenat čuva se u državnom arhivu hrvatske-podružnica Slavonski Brod u knjizi „Protokollы vыnčlemыhы prй epkpoi pakračkoй й eparhii podležaščei й bračevačkom protopopskomu predlu prinldležaščeй parohiй topolskoi“.
    3. Ostaje nam da rasvetlimo dilemu da li su potomci ili rođaci Maksima Ananića umesto plate, jer je Maksim bio neplaćeni kaplar, dobili u posed zemlju u tek novoosnovanom selu Trnjani kod Sl. Broda projektovanom u 40.godini vladavine carice Marije Terezije, a potom da utvrdimo krvno srodstvo sa doseljenim Grcima i Cincarima u Slavonski Brod koje se zbilo, prema nekim izvorima 1769. godine, odmah po razaranju grada Moskopolja u Epiru, današlja južna Albanija.
    Pretpostavke se čine logičnim jer su trnjanački Ananići preuzeli svetog Dimitrija za sveca krsne slave, koristili biblijska i grčka imena i ostaje nam istražiti vezu Ananića iz Papića i trnjanačkih Ananića kao i kasnije njihov odvojen razvoj u bračnim zajednicama sa novopridošlim Grcima i Cincarima iz Epira, kao i sa ostrva Kipra.”
    4. PREZIMENA SRBA U BOSNI – Đorđe Janjatović
    Mesto: Trnjani
    Prezime: ANANIĆ
    Krsna slava: JOVAN KRSTITELJ
    Parohija protoprezviterat: DERVENTA
    Parohija: BOSANSKI BROD
    Trnjani
    godina popisa 1991.1981.1971.

    Srbi 867 (97,74%) 1.046 (96,85%) 1.057 (98,60%)
    Hrvati 13 (1,46%) 13 (1,20%) 11 (1,02%)
    Muslimani 0 0 0
    Jugoslaveni 6 (0,67%) 10 (0,92%) 0
    ostali i nepoznato 1 (0,11%) 11 (1,01%) 4 (0,37%)
    ukupno 887 1.080 1.072
    5. Među tim doseljenicima bilo je i takvih koji su dolazili iz udaljenih mjesta najviše iz Hercegovine. Što se Srba tiče po svim izgledima da je njih najviše bilo iz obližnjih sela kao i drugih sela pod Trebavom.
    Kao sredstvo politike Benjamina Kalaja bila je kolonizacija BiH stanovništvom iz drugih krajeva Monarhije. Njihov broj se do kraja okupacije popeo na blizu 100. 000. Po pričama starijih vladala je tada „zlatna groznica“ u BiH, ali ne za zlatom već potragom za poslom i boljom budućnosti.
    Za najstarije srpske porodice Bos. Šamca smatraju se: Stefanovići, Babići, Tasovci, Dakići, Pisarevići, Jovanovići, Ananići, Davidovići, Đurići i drugi koji su se u Bos. Šamac doselili iz okolinih sela i susjednih mjesta, zatim Dimitrijevići i Ristići koji su se doselili iz Makedonije odnosno Stare Srbije. Skoro sve ove porodice bavile su se trgovinom najčešće trgovinom stoke i poljoprivrednih proizvoda, neke od ovih porodica bavile su se izvozom u Beč i druga evropska tržišta i bile su većinom imućnog stanja.
    Mičić Risto (krčmar, Tešanj, 1849-1938) Mada na spomeniku na groblju piše umro 1936. god. u 90. g. života. U narodu zvani „Ananić“ oženjen sa Jokom Ananić (rođ. 1873, u Sarajevu) koja je umrla 1956. god. u 94. g. života.

  2. Vojislav Ananić

    Zašto bi se neko od slavonskih Ananića (imamo i Bosanski i Slavonski Šamac, Sl. Brod, okolina Dervente) selio u pravcu malog sela Papića na Baniji, kada su tamo bili uspešni trgovci i dobrostojeći? Znači, migracije Ananića su išle od Papića i ka Slavoniji i ka Bosni.

  3. Vojislav Ananić

    Prvo pominjanje Ananića u Austrougarskim dokumentima je 1526. godine (biskup Ananic), pa 1564. (Petrus Ananic, ćirilični biskup), 1746. (Annanich Thom – Toma), 1860. (Annanić Alexsander), 1866. (Ananić, Marko, Tanasije), 1882. (Ananic Ilija), 1888. (Ananić Duitor – Dmitar), 1889. (Ananić Maksim), 1896. (Benedicto Ananić).

  4. Vojislav Ananić

    Evo jednog Ananića stradalog u logoru Jadovno, izvor: jadovno.com
    9766 Slavonski Brod.
    Ananić Ilije Petar.
    Srbin 27 g.
    Slavonski Brod , Trnjani.
    Ubijen u logoru Jadovno u julu..

  5. Vojislav Ananić

    Ananić

    Prezime Ananić je malobrojno prezime u Hrvatskoj, ali ipak autohtono srpsko krajiško prezime sa Banije. U svojoj osnovi prezime sakriva svoju patronimsku osnovu od ličnog imena Ananije. Sličnu patronimsku tvorbu nalazimo u prezimenu Ilić koje je nastalo od patronima Ilija. Na Baniji Ananići slave krsnu slavu Đurđevdan.

    PORIJEKLO I ZNAČENJE PREZIMENA

    Nažalost u raspoloživoj literaturi malo je napisano o prezimenu Ananić, stoga od neprocjenjive vrijednosti je Rodoslov Ananića, rezultat dugogodišnjeg istraživanja Vojislava Ananića. Osim Vojislava prezime Ananić je istraživao i Miroslav Markov. Vojislav se više fokusirao na Ananiće sa Banije dok je Miroslav istraživao više Ananiće iz Slavonije. Na web prezentaciji koja je tematski vezana za porijeklo srpskih prezimena postavljen je rad, Vojislava a komentiran i dopunjen od Miroslava. U svom radu nastojat ću prezentovati rad Vojislava i Miroslava uz dopune i obradu prezimena po konceptu ostalih prezimena sa Banije.
    Srpsko selo Papići na Baniji u Hrvatskoj, je matica svih Ananića dakle možemo sa sigurnošću tvrditi da se radi o autohtonom srpsko-krajiškom prezimenu. Odakle su i kad tu stigli, još uvek je nedovoljno utvrđeno. Po jednima su stigli zajedno sa Papićima iz sela Koravnica iz plemena Banjani, (u korenu ima ona osnova „anani“, a kako je do toga došlo, ne zna se). Banjani su tada bili u Istočnoj Hercegovini i uglavnom su gravitirali ka Bosni i današnjoj Hrvatskoj. U novom kraju gdje su se doselili ostavili su iza sebe toponim sela Papići na Baniji odnosno, dijelu koji narod naziva «Banijski trokut». Međe nekadašnje općine Kostajnica asociraju na trokut kojeg određuju rijeke Una i Sava a zatvara pruga Sunja – Kostajnica.

    Međutim, postoji predanje da su Ananići grčkog porijekla, kada je padom Pećke patrijaršije Fanara postavljala crkvene velikodostojnike za vrijeme nastanka Vojne Krajine. U rodoslovu Vojislava Ananića pominju se još i duhovna imena: Atanasije, Mojsije, Sofronije, Maksim, Benedikt (nedavno preminuli arhimandrit manastira Ravanica u Vrdniku). Pošto se oni kao duhovnici nisu mogli ženiti (neki su bili u činu arhimandrita, kao Ananije u manastiru Papraća, još 1638. godine, zatim Ananije iz Fanare kao mitropolit zahumsko-hercegovački, itd), vjerovatno su neki od njihovih braća davali svojoj deci imena poznatih stričeva. Po kazivanju Manojla Grbića u „Karlovalčkom vladičanstvu“, baš taj mitropolit se pominje u obilasku nekih sela u Lici, Baniji i Kordunu. To je bilo u razmaku od petnaestak godina i nije isključeno da su Maksim i Ananije bili srodnici, možda braća, a možda stric i sinovac. To je bilo baš u vrijeme kada su se na području današnje Hrvatske uvodila prezimena. Obojica nisu bila stalno nastanjena u Papićima, jer je Crkva određivala mjesto službovanja svojim ljudima, a Austro-Ugarska vojska svojim.

    I Miroslavu je poznato predanje da su Ananići porijeklom Grci, te je kako piše istraživao tu priču sa uvaženim gospodinom Aleksandrom Bačkom ali se ne može sa pouzdanošću utvrditi da je u potpunosti istinita. Možemo reći da se tokom generacija promijenilo činjenično stanje , tj. da se dodavalo ili oduzimalo u usmenim predanjima i tradiciji o porijeklu prezimena te porijeklu dolaska „Ananića“ u okolicu Slavonskog Broda – neki današnji tvrde da je prvotno prezime, navodno iz Grčke, bilo „Ananas“, ali to Miroslav nije uspio dokumentirati.

    Vojislav potvrđuje tezu ali se i dvoumi u vezi grčko-cincarskog porekla. Mišljenja je da se porijeklo prezimena Ananić javlja još ranije, odnosno da je hebrejskog porijekla. Prema Šimunoviću: „Srpska je kršćanska antroponimija kudikamo zastupljenija imenima starohebrejskog i grčkog imenskog repertoara poput: Aćim, Akcentije, Aleksije, Atanas (Tasa), Filotije, Andronik, Arkadije, Haralampije, Jevrem, Nikifor, Jeftimije (Jefta), Timotej, Todosije (Toša), Konstantin (Koča)…“ . Na osnovu toga mogu se komparirati prezimena; Ananić – Hananija (hebrejski) – Ananija (grčki) – Ananije (crnogorski i istočnohercegovački/Banjani i Drobnjaci. Preko Vizantije, stiglo se možda i u cincarsko Moskopolje, pa otuda kad je grad pao, do Crne Gore (gde postoji ime Ananija) i Banjana u Istočnoj Hercegovini (gde je nakon pada Pećke Patrijaršije, Carigrad – Fanara postavio za mitropolita zahumsko – hercegovačkog Grka Ananiju). Odatle su kasnije selili ka Bosni (selo Trnjani kod Doboja, ka Baniji (selo Papići)i ka Slavoniji (opet ih je najviše u istoimenom selu Trnjani ali kod Sl.Broda). Po navedenim godinama, vidi se da su najpre doselili u Papiće na Baniji, pa onda u Slavoniju, a Vojislav se sjeća da mu je još pokojni deda pričao da imaju roda u Slavoniji.

    Prezime Ananić u svojoj osnovi jasno ukazuje na tvorbu od anan+ić, dakle sakrivenu patronimsku osnovu jer nema pomena o ličnom imenu Anan. Vojislav je riješio tu enigmu te je ispravno uočio da u rodoslovu Ananić se često pominju duhovna imena među ostalim i Ananije od kojeg imena je i izvedeno prezime, samo što je iz njega izostavljeno ono -ije. Ostao je korijen riječi Anan na koji je kasnije pridodat karakteristični patronimski sufiks -ić. Znači, nije Ananije-Ananijev-Ananijević, nego Ananić. Sličnu tvorbu možemo naći u prezimenu Ilić nasatlo od patronima Ilija; Ilija-Ilijić-Ilić.

    BANIJA

    Najstariji pisani pomen o prezimenu Ananić nalazimo u knjizi Slavka Gavrilovića:“Građa za istoriju Vojne Krajine u 18.veku“. U dokumentu pod datumom 23.07.1754. godine u popisu viših i nižih oficira, redova, knezova, išpana, šumara i crkvenih službenika sa naznakom mjesta stanovanja u Drugoj banskoj regimenti upisan je Maxim Annanich – unbesoldte gefreyte-aus Papich, dakle neplaćeni kaplar iz Papića. Ova tvrdnja ima svoje originalno uporište u dokumentu koji se čuva u mađarskom državnom arhivu (magyar orszagos leveltar).
    Pored Maksima Ananića u selu Papići prema istom izvoru pominju se i Pfeiffer – Sztoich Szalaidia i Besoldte Gefreyte – Janos Szamanya.

    «DOSTOJNO JEST, SLAVA I ČAST BITI OD RODA ANANIĆA OD KOJIH PRVI JE ZAPISAN MAKSIM „…tako uradismo na kirionu rekavši još ΑΞΙΟΝ ΕΣΤΙΝ, ΔΟΞΑ ΚΑΙ ΤΙΜΗ ΕΙΝΑΙ – TAKO NEKA BUDE – A MEN !»

    Već je pomenuto da prezime Ananić, vjerovatno potiče od nekog duhovnog imena ili nekog crkvenog velikodostojnika, među kojima ima nekoliko Ananija. Međutim, jedan je posebno interesantan. Ananije mitropolit novobrdski 1598 – 1612. godine. Ananije se pominje 1592. godine, prije izbora za mitropolita novobrdskog, zajedno sa svojim ocem monahom Georgijem, i Vojinom, bratom od strica, „spahiom“. Oni su ktitori priprate hrama manastira Svete Trojice kod Pljevalja, koju iz osnova podigoše, obnoviše i živopisaše. Mitropolitom novobrdskim postao je posle smrti mitropolita Vasilija. Pominje se u patrijarškoj sinđeliji pravoslavnim vernima u Vretaniji, 1609. godine, kojom se priznaje hirotonija Simeona za episkopa pravoslavnih u ovim zapadnim krajevima. Međutim, sinđelijun nije potpisao patrijarh Jovan već sedam mitropolita, među kojima je i novobrdski Ananije i bečkerečki Visarion. Mitropolit Ananije umro je 1. aprila 1612. godine, u sredu šeste sedmice uskršnjeg posta, u manastiru Gračanici.

    Vrlo je moguće da je da je baš on rodonačelnik Ananića (verovatno je njegov brat dao ime svom detetu po slavnom stricu), jer se spominje doba vladike Simeona Vretanje i patrijarha Jovana. A moju Baniju su u to vreme naseljavali ljudi baš iz tih krajeva, iz Banjana, Drobnjaka…Dalje, spominje se ime Vojin, a u našoj familiji ima i Vojina i Vojislava, spominje mu se otac Georgije (a to je naša Krsna slava i možda je baš po njoj i dobio ime). No, to su za sada samo razmišljanja i povezivanja nekih podataka iznetih u vezi sa ovim Ananijem.

    Sa Banije su se kasnije iz matičnih Papića mnogi iselili u Slavoniju, oko Slavonskog. Broda, a negde oko 1920. godine, neki od Ananića su iselili u Vojvodinu, u selo Aleksandrovo kod Zrenjanina i u Banatsko Aranđelovo kod Novog Kneževca. Ima ih da su početkom 20.veka iselili u SAD, a u Kanadu oko 1950. godine.

    Ananića ima i u Zagrebu, ima ih verovatno da su postali i katolici, ali ih nakon „Oluje“ i „Bljeska“ ima danas širom Srbije, a i sveta.

    Na području Gornje Krajine ili Karlovačkog vladičanstva, Milan Radeka je upisao da Ananići slave Đurđevdan , a Vojislav je pronašao da osim Đurđevdana slave i Jovanjdan i Mitrovdan.
    U Bosanskom Brodu, Ananići slave Jovanjdan prema Šemantizmu pravoslavne mitropolije i arhijeceze Dabro-bosanske za godinu 1882.

    OSTALI LOKALITETI GDJE SU MIGRACIJAMA NASELILI SE ANANIĆI

    Osim Banije svakako u Hrvatskoj treba pomenuti i jak roj Ananića u okolini Slavonskog Broda, odnosno u mjestu Trnjani. Prema Vojislavu ovi Ananići su doselili sa Banije, zašto možemo pronaći potvrdu u dokumentima o razgraničavanju Slavonije na vojni i civilni dio koje su uradili Austrougari te su mnogi krajišnici dobivali prekomandu iz ostalih dijelova krajine. O slavonskim Ananićima Miroslav piše:

    Prvi pomen Ananića kao žitelje sela Trnjani kod Slavonskog Broda datira od 10.11.1780.godine. Toga dana obavljeno je vjenčanje Mitra Ananića, žitelja trnjanskog, i Aranđije Odobašić, kćerke Janka Odobašića, žitelja topoljanskog, u Hramu slavnoga proroka Ilije u Topolju , od protojereja Teofana Pretića sa kumom Teodorom Mirosavljevićem, žiteljem trnjanskim. Originalni dokumenat čuva se u Državnom arhivu Hrvatske-podružnica Slavonski Brod u knjizi „Protokollы vыnčlemыhы prй epkpoi pakračkoй й eparhii podležaščei й bračevačkom protopopskomu predlu prinldležaščeй parohiй topolskoi“.

    U Slavoniji sav njihov obiteljski život i privredni uspjeh odvijao se u selu Trnjani (najveći zemljoposjednici), ugled obitelji (austrijski carski oficiri i od vojne komandature imenovani isplatitelji vojne rente) ali i prosvjetitelji. Ovdje mislim na lozu-izdanak Tome Ananića – učitelja, koji je sa svojim pozivom učitelja poslan u prosvjetiteljsku misiju u selo Novo Topolje i tu začeo novu granu koja postoji do danas. Iz dostupnih dokumenata Miroslav je pronašao da je 23.06.1856. godine, Toma-učitelj bio kum kao žitelj trnjanski, a već 02.11.1864. godine spominje se Toma-učitelj kao žitelj novotopoljanski i dalje sve podatke u vezi Tome učitelja i njegovo potomstvo opisano kao žitelje novotopoljanske – negdje je zapisano da su doseljenici iz Bosne osnovali 1715. godine selo Novo Topolje i
    posvetili svoju bogomolju slavnom proroku svetom Iliji kao i obližnju šumu-ilijanska šuma u kojoj se služio grko-istočni obred nesjedinjen sa Rimom… Sinovi Tome-učitelja bili su Petar i Konstantin i zna se da je Konstantin preselio se u Bosnu u selo Svilaj…. daljnje informacije nisu bile tražene i nisu zapisane.

    Ostaje enigma obitelji Petrović iz Novog Topolja za koju smatram da je, a ne mogu nigdje pronaći, grčko-cincarskog porijekla i da je među onih sretnih 186 preživjelih kataklizmu Moskopolja iz 1769. godine. Postoje dokumenti da su Georgije i Eufemija Petrović imali 2 kćeri – Julijanu (udaje se za Jovana, unuka Tome-učitelja – 04.11.1901. i Katarinu udaje se 29.07.1907. godine za Jovana ali sina Nikole Ananića iz Trnjana), inače kod Ananića je bilo problematično što su imali uzak izbor imena; Jovan, Petar, Nikola… pa tako unuk dobiva ime od djeda, sin od strica i sve ukrug pa se teško može složiti krvna veza, a k tome bilo je slučajeva „moja djeca“, „tvoja djeca“ i „naša djeca“. Supružnici su umirali mladi (za naše prilike) pa se udavalo i ženilo iz zajednice, ali po mom istraživanju nije bilo grijeha rodoskvrnuća samo problem istraživaču kod određivanja čije se ime nalazi pod potpisom isplatne rente za trnjansku satniju:
    1. 09.10.1852. godine, Nikola Ananić,
    2. 11.05.1854. godine, Jovo Ananić,
    3. 31.12.1866. godine, Tošo Ananić

    Ostaje da se rasvijetli dilema da li su potomci ili rođaci Maksima Ananića umjesto plaće, jer je Maksim bio neplaćeni kaplar, dobili u posjed zemlju u tek novoosnovanom selu Trnjani kod Slavonskog Broda projektovanom u 40.godina vladavine carice Marije Terezije, a potom da utvrdimo krvno srodstvo sa doseljenim Grcima i Cincarima u Slavonski Brod koje se zbilo, prema nekim izvorima 1769. godine, odmah po razaranju grada Moskopolja u Epiru, današnja južna Albanija.

    SRPSKO DRUŠTVO PRIVREDNIK

    Prof. dr. sc. Drago Roksandić i Nikola Lunić, prof. voditelji su istraživačkog projekta o Srpskom privrednom društvu «Privrednik» (1897. – 1946.). Društvo su osnovali Paulina i Vladimir Matijević 1897. godine. Na web stranici postavljen je projekat sa popisom poduzetnika, povjerenika i pitomaca. Prema bazi podataka «Privrednika» upisan je Miloš Ananić iz Papića koji je preko društva Privrednik otišao na zanat u Irig.

    DOBROVLJCI SA BANIJE U I SVJETSKOM RATU

    ANANIĆ Moje Jovo, 14. 11. 1897, Papići, Kostajnica, služio vojni rok 3 godine. U srpske dobrovoljačke jedinice stupio 18. 11. 1917. godine. Kao dobrovoljac, dobio je zemlju u Aleksandrovu (Arhiv Zrenjanin).

    ŽRTVE II SVJETSKOG RATA

    »Jasenovac Reasearch Institute«, na web prezentaciji, postavio je popis žrtava II svjetskog rata na teritoriju Jugoslavije. Prema tom popisu mogu se odrediti lokaliteti prezimena na teritoriju cijele Jugoslavije, ipak u ovom radu fokus će biti usmjeren prema žrtvama sa teritorije Hrvatske odnosno Banije radi poređenja sa popisom stanovištva SR Hrvatske iz 1948. godine.

    Svim žrtvama neka je vječna slava!

    ANANIĆ NIKOLE ANA, CRKVENI BOK, 1866.
    ANANIĆ JOVE ILIJA, NOVO TOPOLJE, 1919.
    ANANIĆ JOVE JOVO, NOVO TOPOLJE, 1917.
    ANANIĆ ĐURE ANA, PAPIĆI, 1922.
    ANANIĆ DAMJANA GOJKO, PAPIĆI, 1934.
    ANANIĆ TANASIJE MARKO, PAPIĆI, 1866.
    ANANIĆ STEVE MILOŠ, TRNJANI, 1921.
    ANANIĆ MAKSIMA PAVLE, TRNJANI, 1899.
    ANANIĆ ILIJE PETAR, TRNJANI, 1914.

    ©1998-2006 Jasenovac Reasearch Institute All rights reserved

    HRVATSKA POPIS STANOVNIŠTVA 1948.

    Prema popisu stanovništva SR Hrvatske iz 1948. godine napravljen je Leksik prezimena SR Hrvatske.
    Svakako treba uzeti u obzir kada se istražuju srpska krajiška prezimena strahovite gubitke tokom II svjetskog rata, te kolonizaciju neposredno po završetku rata. Ipak ovaj rad ima svoju vrijednost te se prema konkretnim podacima mogu odrediti rojevi pojedinog prezimena.

    Mjesto; srez; broj popisanih osoba; broj kuća, odnosno porodica; broj osoba koja nisu vlasnici kuće; ukupno osoba

    Trnjani; Slav. Brod; 31; 8; 0
    Papići; Kostajnica; 16; 5; 0; 16
    Novo Topolje; Sl. Brod; 3; 1, 1; 4
    Čajkovci; Đakovo; 0; 0, 2; 2
    Klokočevik; Sl. Brod; -; -; -; 2
    Sunja; Petrinja; 2; 1, 0; 2
    Šušnjevci; Sl. Brod; 2; 1; 0; 2
    Hrastovac Donji; Kostajnica; -; -; -; 1
    Rijeka; Rijeka; -; -; -; 1
    Sisak; Sisak; 0; 0; 1; 1

    Prema tim podacima uočljivo je da su glavni rojevi prezimena Ananić u selu Trnjani kod Slavonskog Broda gdje nalazimo 31 popisanu osobu u 8 domaćinstava, te zatim na Baniji u selu Papići kod Kostajnice gdje je popisano 16 osoba u 8 domaćinstava i Novo Topolje gdje nalazimo popisane 3 osobe koje su živjele u jednoj kući i jedna osoba koja nije bila vlasnik kuće .

    Prema lokalitetima ovog malobrojnog prezimena u Hrvatskoj možemo zaključiti da se radi o srpskom krajiškom prezimenu i da su zadržani lokaliteti još od Vojne Krajine u mjestima Papići, Trnjani i Novo Topolje..

    POPIS EMIGRANATA U SAD via ELLIS ISLAND

    Znamo da je Amerika naseljena pretežno sa stanovništvom iz Evrope, a to je posebno došlo do izražaja za vrijeme industrijske revolucije te svakako su značajni migracioni smjerovi i u tom pravcu. Posebno imajući u vidu siromaštvo u Austrougarskoj poslije razvojačenja Vojne krajine, te političkim i ekonomskim razlozima koji su slijedili, veliki broj krajišnika tražio je zaposlenje i bolji život u gradovima i zemljama izvan monarhije pa tako i dalekoj Americi i Kanadi. Na sreću najveća baza podataka o useljenicima u Ameriku je muzej Ellis Island, otok blizu kipa slobode u New Yorku i koja je postavljena na interentu u elektronskoj verziji te je dostupna svim korisnicima interneta bez naknade.
    Prepisivanje su radili volonteri tako da su greške u iščitavanju starog rukopisa očigledne ali na sreću uvijek se može pogledati i pročitati orginal.
    Od Ananića upisano je četvero useljenika svi iz Hrvatske.
    Ime putnika; prebivalište; rođen; star
    Jovo Ananić; Papići; Hrvatska; 1913; 35
    Jovan Ananić; Papići; Staza; Hrvatska; 1912; 18
    Stevan Ananić; Papići; Austrija; 1912; 17
    Stevo Ananić, Trnjani; Austrija; 1912; 24

    U nastavku više informacija koje sam uspio pročitati iz brodskih manifesta:

    Jovo Ananić, upisan je u brodskom manifestu parobroda «Mauretanija» na liniji Liverpool – New York, 28. februara, 1913. godine na strani 44 pod rednim brojem 20. Prema tom dokumentu možemo saznati da je Jovo imao 35 godina kada je došao u New York, da je oženjen, radnik po zanimanju, zna pisati i čitati, nacionalnost odnosno državljanin Hrvatske, rasa upisana Hrvatska, prebivalište Hrvatska, mjesto Papići (gdje je i rođen). Zatim pod rubrikom najbliži rod ili prijatelj iz zemlje iz koje dolazi Jovo je upisao svoju ženu Milku Ananić iz Papića. Zadnja destinacija je nečitko upisana ? u državi Illinois. U nastavku brodskog manifesta piše da je imao brodsku kartu koju je sam kupio i da ima 25 $. Na upit kod koga ide Jovo je odgovorio da ide kod prijatelja Stojana Samardžije. Dalje se navode formalnosti koje se zahtijevaju od emigranta u USA.

    Jovan Ananić, upisan je u brodskom manifestu parobroda «Prinz Friedrich Wilhelm» na liniji Bremen – New York , 27. april, 1912. godine na strani 39 pod rednim brojem 27. Prema tom dokumentu možemo saznati da je Jovan imao 18 godina kada je došao u New York, da je neoženjen, seljak – radnik po zanimanju, nepismen, nacionalnost odnosno državljanin Mađarske, rasa upisana Hrvatska, prebivalište Hrvatska, mjesto Staza. Zatim pod rubrikom najbliži rod ili prijatelj iz zemlje iz koje dolazi upisan je otac Mato Ananić iz Papića, Hrvatska. Zadnja destinacija upisana je nečitko a država je vjerovatno Illinois. U nastavku brodskog manifesta piše da je imao brodsku kartu koju je sam kupio i da ima 25 $. Na upit kod koga ide Jovan je odgovorio da ide kod ujaka Stojana Radmanovića. Dalje se navode formalnosti koje se zahtijevaju od emigranta u USA.
    Sa Jovanom su putovali Jusasinović Joso 24 godine star i Mrđenović Jovan 18 godina star, svi iz mjesta Staza na Baniji i svi idu kod Stojana Radmanovića.

    Ananić, upisan je u brodskom manifestu parobroda «Latouraine» na liniji La Havre – New York , 27. avgust , 1912. godine na strani 1 pod rednim brojem 8. Prema tom dokumentu možemo saznati da je Stevan imao 17 godina kada je došao u New York a, da je neoženjen, radnik po zanimanju, zna čitati i pisati, nacionalnost odnosno državljanin Austrije, rasa upisana Austrijska, prebivalište Hrvatska, mjesto Papići. Zatim pod rubrikom najbliži rod ili prijatelj iz zemlje iz koje dolazi upisan je otac Ilija Ananić iz Papića, Hrvatska. Na upit kod koga ide Stevan je odgovorio da ide kod rođaka Dragoja ili Blagoja Marića. Dalje se navode formalnosti koje se zahtijevaju od emigranta u USA.

    Nisam našao da je sa nekim zajedno putovao iz istog kraja a mikrofilm je blijed i teško se iščitava

    Stevo Ananić, upisan je u brodskom manifestu parobroda «George Washington» na liniji Bremen – New York, 25. novembar, 1912. godine na strani 36 pod rednim brojem 4. Prema tom dokumentu možemo saznati da je Stevo imao 24 godine kada je došao u New York, da je oženjen, radnik po zanimanju, zna čitati i pisati, nacionalnost odnosno državljanin Mađarske, rasa upisana Hrvatska, prebivalište Hrvatska, mjesto Trnjani. Zatim pod rubrikom najbliži rod ili prijatelj iz zemlje iz koje dolazi upisana je žena Stipa? Ananić iz Trnjana, Hrvatska. Zadnja destinacija upisana je Harrisburg, Pennsylvania. U nastavku brodskog manifesta piše da je imao brodsku kartu koju je sam kupio i da ima 25 $. Na upit kod koga ide Stevo je odgovorio da ide kod brata Stanka Nikolića i da prije nije bio u Americi. Dalje se navode formalnosti koje se zahtijevaju od emigranta u USA.

    Stevo Ananić je putovao zajedno sa Velikanović Matom koji je imao 32 godine i boravio dva puta u USA 1908. i 1919. godine, zatim Dragić Marko 30 godina, Nikolić Stevo 24 godine, Trepšić Adam 35 godina i Pavlica Stevo 46 godina. Svi su iz Trnjana osim Adama koji je iz Stružana u Hrvatskoj. Svi idu kod Ananić Steve brata Stanka Nikolića.

    Stari arhivski dokumenti uglavnom skupljaju prašinu i memlu u podrumima arhiva i nerijetko biva da decenijama ih nitko i ne pogleda, stoga za primjer je izrada elektronske arhive kao što je to sasvim uspješno uradila fondacija Ellis Island iz New Yorka. Na kraju sam priložio brodski manifest sa kojim je Stevo Ananić i još pet njegovih komšija doplovilo u USA 1912. godine. Da i onda nije bilo baš lako ući u USA jasno se vidi u tom dokumentu gdje su šestorica iz naših krajeva deportovana.

    Istraživanje porekla i značenja prezimena sa prostora Banije – Nenad Menićanin

    (Uz dopuštenje gospodina N. Menićanina)

  6. Slavomir Dedić

    Vojislave, “prekopao” sam malo po internetu u vezi prezimena Ananinć. Ima tamo dosta Ananića, a vidim ima i vaših priloga. Očigledno je da je osnova: Ananije veoma stara i da potiče još iz biblijskih vremena. Pogledajte naprimer: ANANIJE IZ DAMASKA, ANANIJE VERBICKI, ANANIJE PTICA, SVETI PROROK DANIL I TRI OTROKA ANANIJE, AZARIJE I MISAIL, ANANIJE ALEKSIJEVIĆ VERBIČKI, SVETI ANANIJE SA MALESA, KRIT (+1907) (Radio Blagovesti), LAŽ ANANIJE I SAFIRE, ANANIJE STOJKOVIĆ (šahista), NAME ANANIJE@ACTA CROATICA itd. Svakako pogledajte pesmu Stevana Raičkovića “Ananije” – simpatična pesma. Eto, toliko da Vam se odužim za ono što ste priložili u vezi prezimena Dedić … Pozdrav, Slavomir Dedić, Sombor

  7. Vojislav Ananić

    Hvala Slavomire! Javite mi se na moju mejl adresu da Vam pošaljem neke nove podatke.
    Pozdrav,
    Vojislav

    [email protected]

  8. Vojislav Ananić

    ANANIĆ

    Čajkovci _(Đakovo) 2 (-—), Hrastovac Donji (Kostajnica) 1 (1), Klokočevik (Slavonski Brod) 2 (——), Novo Topolje (Slavonski Brod) 3 (1), 1 (——), Papići (Kostajnica) 16 (5), Rijeka 1 (1_), Sisak 1 (——) (ili ANOVIĆ), Sunja (Petrinja) 2_(l)_, Šušnjevci (Slavonski Brod) 2 (1), Trnjani (Slavonski Brod) 31 (8)

    Izvor: LEKSIK PREZIMENA SOCIJALISTIČKE REPUBLIKE HRVATSKE, Zagreb, 1976.

  9. Prezime ANANIĆ ne glasi “Ananijev-Ananijević”, pošto se u ranijim vremenima, u običnom srbskom svetu, ime koje se danas piše Ananije izgovaralo ANANIJA. I u delima apostolskim piše da „u Damasku beše jedan učenik, po imenu Ananija”.
    Ovo prezime nije nastalo “nešto kao Ilija-Ilijić-Ilić”, veđ baš tako:
    Ananija-Ananijić-Ananić.
    Ne treba ni pomišljati da je to prezime grčko (ni Ananija iz Damaska nije bio Grk) jer se u ranijim vremenima vrlo često dešavalo da su Srbčad dobijala svetačka imena, prema tome u koji su dan, posvećen nekom svetitelju, rođena ili krštena.
    Danas se to dešava ređe budući da se ne čeka na kuma da kumčetu da ime, roditelji “na vreme” odrede kako će im se zvati “moderni” potomci.

    • Voja

      Annanija Ananich

      1628. paprački arhimandrit Ananija, te 1630. paprački iguman Danilo prekidaju svoja putovanja u Rusiju i bivaju vraćeni sa ruskih granica zbog kuge koja je vladala u zemljama kroz koje su bili prošli.

      • Voja

        Ime a ponegde i prezime Ananije(a), Ananić, poznato je još od davnina. Prvo pismeno pominjanje Ananića u austrougarskim dokumentima je 1526. godine (biskup Ananic),

        • Vojislav

          Dušan Ananić, je rođen na Baniji, u selu Papići, davne 1899. godine, a preminuo u Kanadi, u Torontu u 87-oj godini života. Tog dana na crkvi Sv. Save u Torontu istaknut je crni barjak da objavi tužnu vest svim žiteljima te najveće kolonije Srba u Kanadi. Vest o njegovoj smrti, ožalostila je Srbe Toronta i sve prijatelje širom Kanade i sveta. Tri večeri služeni su pomeni u pogrebnom zavodu. Dan pre sahrane, na pomenu je odgovarao i hor „Sveti Sava“ iz Toronta. Na svakom pomenu, gde je počivalo njegovo telo, bilo je puno prijatelja, kumova, rodbine i familije. Mnogobrojni venci su krasili njegov odar. Crkva i dom bili su ispunjeni vernicima koji su došli da kažu „zadnje zbogom“. Nakon poslednjeg celivanja, pogrebna povorka je krenula na groblje gde su na srpskoj parceli „Jork Semeteri“ zakopani njegovi zemni ostaci.
          Podušje je bilo održano u domu „Sv. Save“, a daću su spremile članice KSS (Kola srpskih sestara) „Kraljica Draga“ iz Toronta. Na kraju se u ime ožalošćene porodice svima zahvalio okvilski paroh ovim rečima: „Dragi čika Duško, počivaj u miru u novoj otadžbini Kanadi, kada nisi mogao da živiš i grobom počivaš u svojoj dragoj otadžbini i tvome pitomom Banatu i večna ti pamjat“! Bio je jedan od stubova crkvenog života torontske kolonije. Imao je tešku mladost, jer je u 6-oj godini ostao bez oca, a u 9-oj bez majke. Za vreme Prvog sv. rata, kada je bio mobilisan u Franjinu vojsku, dezertirao je i pridružio se „zelenom kadru“ koji je dočekao oslobodilačke trupe Srpske armije, koja je pobedila na Solunskom frontu. Bio je vaspitan u idejama tradicije legendarnog Petra Mrkonjića. Znači, borbi za oslobođenje i ujedinjenje celokupnog srpskog naroda na Balkanu, kao i oslobođenje sve slovenske braće. Javlja se u vojsku Srba, Hrvata i Slovenaca. Kasnije, u jugoslovenskoj vojsci dobija i čin narednika. Sa svojim stricem Jovanom Ananićem koji je bio solunski dobrovoljac i došao čak iz Amerike, kolonizira u još ne postojeće selo Aleksandrovo, negde posle 1920-te godine. Tu od kralja Aleksandra dobija zemlju i plac za kuću sa okućnicom. Kao retko pismen čovek u to vreme, dobija najpre posao u opštinskom sudu u Novoj Crnji. U privatnom životu, bio je sudski staratelj pri sudu u tadašnjem Petrogradu. Bio je mobilisan u aprilskom ratu, i posle sloma vojske i države, dolazi u svoje selo Aleksandrovo koje je bilo okupirano. Među prvima je bio uhapšen i maltretiran. Punih dvadeset godina je radio u jednoj od torontskih bolnica, gde je dočekao i penziju. Punih 25 godina je bio tutor crkve Svetog Save, zapravo sve dok ga teška bolest nije fizički primorala da živi u bolnici. Bio je primer predanosti u radu za svoju crkvu i nacionalne organizacije kojima je pripadao. Ozbiljan, sa osmehom koji imaju naše „Lale“, on je sve dočekivao dve i po decenije svake nedelje u crkvi, uvek imajući lepu reč za svakog. Bio je omiljen među mladima i među starima. Prema svima se ponašao kao otac ili deda.

          • Vojislav

            ANANIĆ

            Malo je napisano u literaturi o prezimenu Ananić, ipak zahvaljujući dugogodišnjem istraživanju svog prezimena Vojislav Ananić u knjizi Rodoslov Ananića je opširno i argumentovano obradio prezime Ananić.
            Osim Vojislava prezime Ananić je istraživao i Miroslav Markov. Vojislav se više fokusirao na Ananiće sa Banije dok je Miroslav istraživao Ananiće iz Slavonije.

            Prezime Ananić u svojoj osnovi jasno ukazuje na tvorbu od anan+ić, dakle sakrivenu patronimsku osnovu jer nema pomena o ličnom imenu Anan. Vojislav je rešio tu enigmu te je ispravno uočio da u rodoslovu Ananić se često pominju duhovna imena među ostalim i Ananije od kojeg imena je i izvedeno prezime, samo što je iz njega izostavljeno ono -ije. Ostao je kojen riječi Anan na koji je kasnije pridodat karakteristični patronimski sufiks -ić. Znači, nije Ananije-Ananijev-Ananijević, nego Ananić. Sličnu tvorbu možemo naći u prezimenu Ilić koje je nastalo od patronima Ilija; Ilija-Ilijić-Ilić.

            Srpsko selo Papići na Baniji u Hrvatskoj, je matica svih Ananića još za vrijeme Vojne Krajine, dakle možemo sa sigurnošću tvrditi da se radi o autohtonom srpsko-krajiškom prezimenu. Odakle su i kad tu stigli, još uvek je nedovoljno utvrđeno kao i za mnoga prezimena sa Banije. Ipak postoje dve teorije koje se ne mogu u potpunosti potvrditi:
            1. Ananići su stigli zajedno sa Papićima iz sela Koravnica iz plemena Banjani. Banjani su tada bili u Istočnoj Hercegovini i uglavnom su gravitirali ka Bosni i današnjoj Hrvatskoj. U novom kraju gde su se doselili ostavili su iza sebe toponim sela Papići na Baniji.
            2. Postoji predanje da su Ananići grčkog porijekla, kada je padom Pećke patrijaršije Fanara postavljala crkvene velikodostojnike za vreme nastanka Vojne Krajine. I Miroslavu je poznato predanje da su Ananići poreklom Grci, te je kako piše istraživao tu priču sa uvaženim gospodinom Aleksandrom Bačkom ali se ne može sa pouzdanošću utvrditi da je u potpunosti istinita.

            Možemo zaključiti da se tokom generacija promenilo činjenično stanje , tj. da se dodavalo ili oduzimalo u usmenim predanjima i tradiciji o porijeklu prezimena te porijeklu dolaska „Ananića“ na prostore Vojne Krajine. Ipak možemo prihvatiti migracionu rutu Ananića iz istočnih predela najpre u selo Trnjane kod Doboja, zatim sledeća etapa u selo Papiće na Baniji. Za vreme Vojne Krajine dolazi do premeštanja krajišnika sa Banije u Slavoniju gde se Ananići naseljavaju u selu Trnjani kod Slavonskog Broda. Zanimljiva je spoznaja toponima sela Trnjani u Bosni i Hrvatskoj. Oko 1920. godine, neki od Ananića su iselili u Vojvodinu, u selo Aleksandrovo kod Zrenjanina i u Banatsko Aranđelovo kod Novog Kneževca. Ima ih da su početkom 20. veka iselili u SAD, a u Kanadu oko 1950. godine.

            Ananića ima i u Zagrebu, ima ih verovatno da su postali i katolici, ali ih nakon „Oluje“ i „Bljeska“ ima danas širom Srbije, a i sveta.

            Na području Gornje Krajine Radeka je upisao da Ananići slave Đurđevdan, a Vojislav je pronašao da osim Đurđevdana slave i Jovanjdan i Mitrovdan. Prema Šemantizmu pravoslavne mitropolije i arhijeceze Dabro-bosanske za godinu 1882. u Bosanskom Brodu, Ananići slave Jovanjdan.

            Najstariji pisani pomen o prezimenu Ananić nalazimo u knjizi Slavka Gavrilovića: “Građa za istoriju Vojne Krajine u 18. veku“ . U dokumentu pod datumom 23.07.1754. godine u popisu viših i nižih oficira, redova, knezova, išpana, šumara i crkvenih službenika sa naznakom mesta stanovanja u Drugoj banskoj regimenti upisan je Maxim Annanich – unbesoldte gefreyte-aus Papich, dakle neplaćeni kaplar iz Papića. Ova tvrdnja ima svoje originalno uporište u dokumentu koji se čuva u mađarskom državnom arhivu.

            Prema popisu pitomaca Srpskog privrednog društva, „Privrednik“ , nalazimo upisanog samo jednog Ananića pitomca sa Banije iz Papića.
            BPošto se radi o malobrojnom ali autohtonom srpskom prezimenu sa banije i iz Slavonije prema popisu žrtava 2. svjetskog rata stradalo je 9 Ananića:

            Prema tim podatcima uočljivo je da su glavni rojevi prezimena Ananić u selu Trnjani kod Slavonskog Broda gde nalazimo 31 popisanu osobu u 8 domaćinstava, te zatim na Baniji u selu Papići kod Kostajnice gde je popisano 16 osoba u 8 domaćinstava i Novo Topolje gde nalazimo popisane 3 osobe koje su živele u jednoj kući i jedna osoba koja nije bila vlasnik kuće .

            Prema lokalitetima ovog malobrojnog prezimena u Hrvatskoj možemo zaključiti da se radi o srpskom krajiškom prezimenu i da su zadržani lokaliteti još od Vojne Krajine u mestima Papići, Trnjani i Novo Topolje..

            I za prezime Ananić prema popisima stanovništva posle 200. godine navodi se da su velikom većinom Hrvati iz okolice Đakova. Pre zadnjeg rata najviše Ananića je rođeno u Slavonskom Brodu i u okolici Đakova. U okolici Kostajnice u selu Papići svaki šesti stanovnik se prezivao Ananić. Danas, Papići su većinsko srpsko 85% selo sa 56 stanovnika prema popisu iz 2011. godina. Nekada sa Ananići bili na drugom mestu po brojnosti a danas su na desetom.

          • Vojislav

            Vojislav (Voja) Ananić (stariji) je rođen 25. avgusta 1925. godine u Aleksandrovu kod Zrenjanina, od roditelja Dušana i majke Milke, rođene Štrbac. Ustvari, Ananići su kao manji rod pripadali u prošlosti većem bratstvu Štrbaca koji vode praporeklo iz Stare Hercegovine, odakle je i novopostavljeni mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije. Svoje prezime su dobili tek na Baniji, kada je AU Monarhija radi evidencije o plaćanju poreza i „vojnih graničara“ uvodila prezimena u matične knjige. Stric je kršten u obližnjoj varošici Srpska Crnja, a roditelji su mu venčani na drugom kraju atara, u starom naselju Srpski Itebej. U S. Crnji je rođen i naš poznati rodoljubivi pesnik i slikar Đura Jakšić. On je u tamošnjoj crkvi oslikao čitav ikonostas. Naime, u Aleksandrovu tada još nije postojala crkva, jer je to novonastalo naselje bilo kolonističko i u osnivanju. A naseljavali su ga najviše solunski dobrovoljci iz Like, sa Banije i Korduna, odasvud. Bilo je i autokolonista iz okolnih naselja Novog Miloševa, Kumana, Melenaca… Tadašnji kralj Aleksandar Karađorđević, i sam solunac sa svojim ocem Kraljom Petrom, im je kao nagradu dodelio zemlju, sa vinogradom pored sela i plac od pola jutra zemlje na kojoj će svako od njih sagraditi kuću. Čak su dobijali i neke povoljne kredite za te kuće i za kupovinu poljoprivrednih radila i mašina. To su najčešće bile kuće nabijače ili od čerpića, a samo oni malo bogatiji su ih zidali od pečene cigle. U početku, život je u selu bio težak. Gorštaci su se teško uklapali na ravnicu i na autohtone Lale, a neki su se i vraćali u stari kraj. Oni koji su ostali pravili su kuće u posebnom kvartu sela, među svoje. Ali su zadržali za ovih tačno stotinu godina i svoje običaje, i nošnju, i pesme, čak i dan-danas govore ijekavicom i svojim naglaskom. Konačno, još davno su se svi sjedinili, pomagali i bili u slozi. U selu je završio osnovnu školu, a potom i trgovačku. Kao trgovac, zaposlio se u Pančevu i tu ostao do 1941. godine, gde ga je zatekla okupacija naše otadžbine. Najveći deo ratnog vremena je proveo u rodnom mestu, sve do 1. oktobra 1944. godine, kada se sa ocem pridružuje Srpskim dobrovoljcima i od tada napuštaju Aleksandrovo, pa preko Novog Sada stižu u Budimpeštu, a odatle u Austriju, u kažnjenički logor Mathauzen, gde su proveli šest nedelja. Po izlasku iz logora, upoznaju kapetana Budimira Nikića, od kojeg saznaju da se sve nacionalne snage koncentrišu u Sloveniji. Sam, boravi na jednoj farmi tri nedelje, sa više Srba bez oca. Upućeni su u Ilirsku Bistricu, a onda u Postojnu, gde strica rasporede i dobije zvanje radiotelegrafiste. Zamisao i planove koje su nacionalne snage imale, nisu se ostvarile i bili su prinuđeni da se povuku u Italiju. Tu sreću Engleze koji ih razoružavaju i stave u logore za ratne zarobljenike u Sežani, Forliju i Eboliju. U tom zadnjem logoru, stric je ostao preko dve godine. Pre toga, Englezi su vršili razna ispitivanja. Nakon završetka mnogih nedaća u logoru u Eboliju, uputiše ih u Osnabrik, u Nemačku, gde se sastao sa ocem i maćehom. Sa povećom grupom Srba, potpisali su ugovor 1947. godine i dobili azil za Kanadu, u koju je stigao 11. februara 1948. godine na brodu „General Stur is“, u grad Halifaks. Radio je sa drugim novodošlima na kontaktu sa kompanijom „Ontario Hajdro“, severno od Otave u malom mestu Matava. „Hajdro“ je bila kompanija za električnu struju. Bili su tamo na gradilištu velikog projekta za dovod struje. Radio je na severu godinu dana, pa prešao u Toronto. Tamo je upoznao predsednika Srpske narodne ogbrane i od njega je prvi put čuo za Srpski dan u Nijagari. U leto 1949. godine, prešao je iz Otave u Toronto, gde je radio kao građevinski radnik sve do 1955. godine, kada se zapošljava u fabriku „Ford“ u Okvilu. Tu je radio punih 35 godina. U Torontu je živeo do 1963. godine, odakle je prešao u Misisagu, u kojoj je živeo do 1986. godine. Tada se konačno preselio u Okvil, gde je živeo do smrti. Voja je tamo u Kanadi bio veliki aktivista među Srbima. Kao čovek je bio miran, skroman, nikada se nije ljutio i duboko pobožan. Jednom kad je bilo nekih nesuglasica na crkvenoj sednici, Draga Dragašević ga je pitala: „Vojo, kako si uvek miran u svakoj oluji“?
            On joj je staloženo odgovorio:
            „Pazim svoju dušu“.
            To je duboko religiozan odgovor.
            Srpski narodni savez (SNS), najstarija srpska organizacija na američkom kontinentu, ima svoj ogranak u Torontu zvani društvo „Plavi Jadran“ u kome je bio član uprave i tu proveo pedeset godina. SNS sa sedištem u Pitcburgu je osiguravajuće društvo i izdaje „Amerikanski Srboban“, druge najstarije sropske novine na svetu posle beogradske „Politike“. Od prelaska iz Otave u Toronto, uključio se u rad Crkveno-školske opštine „Sveti Sava“, gde je jedno vreme bio predsednik te prve CŠO u Torontu. Kasnije je neprestano radio i u članstvu CŠO „Svetih apostola Petra i Pavla“ u Okvilu i jedan je od osnivača te crkve, gde je služio kao prvi predsednik iste. Potom je bio mnogo puta sekretar, ali uvek stalni član priložnik, te je vršio i druge funkcije sve do oktobra 2021. godine, kada zbog bolesti više nije mogao dolaziti. Voja je bio član uprave „Radio Šumadije“, kojoj je bio direktor i spiker Bora Dragašević. Bio je član uprave Srpske narodne dbrane, najstarije srpske organizacije u Kanadi, osnovane 1916. godine i izdaje „Glas kanadskih Srba“, najstarijih srpskih novina u Kanadi i posle „Amerikanskog Srbobrana“, trećih najstarijih srpskihh novina u svetu. Uvek je prisustvovao „Srpskom danu“, koji je organizovala SNO na imanju crkve Sv. Đorđa i prisustvovao na parastosima Srpskim dobrovoljcima i na njihovim slavama Sv. Đorđa. U svim organizacijama dao je pozitivan doprinos. Prilikom kupovine manastira Svetog Preobraženja u Miltonu, bi je jedan od garanata. Biran je i u Eparhijski savet Eparhije kanadske, a vršio je jedno vreme i ulogu blagajnika Eparhije. Pomagao je i u izgradnji hrama u Jasenovcu i za sve dobio samo Gramate priznanja. Mnogo je pisao članke i izveštaje sa crkvenih proslava. Voja je uvek važio za vrlog Srbina i pavoslavca. Divan čovek, pun strpljenja, volje i ljubavi, spreman da pomogne, na šta mu je Crkva njegova, prijatelji i poštovaoci odaju veliku zahvalnost. Bio je primer parohijanima i budućim pokoljenjima kako se čuva i neguje vera svoja i lepo ime naše. Umro je mirno i tiho, onako kako je i živeo. Predao je dušu svoju Gospodu, kojemu je na poseban način služio celoga svoga života. Umro je nakon teške i neizlečive bolesti 11. jula 2002. godine u 76-oj godini života. Pred smrt ga je ispovedio sam vladika kanadski sa sveštenikom. Kao što nije bio škrt da da dobar novčani prilog ni u jednoj humanitarnoj akciji i u Kanadi i u Srbiji, tako je, sigurno, bio još šire ruke našoj pravoslavnoj crkvi i u Srbiji (kad je Hram Sv. Save u Beogradu bio u izgradnji), a i u Kanadi. Pogotovo kad ga je vladika ispovedio. Zato je i zaslužio da bude sahranjen na groblju jedinog srpskog pravoslavnog manastira u Miltonu, u Kanadi. Za vreme bolovanja, prilikom poseta u bolnici i njegovom domu, uvek je pitao: „Kako parohija, šta ima novoga, radujući se dobrim posetama.

          • Vojislav

            Đura Ananić je rođen je kao prvo dete od njih šestoro, od kojih je troje preminulo, u banijskom selu Papići 1920. godine. Njegov otac, je bio iz toga sela koje je leglo svih potonjih Ananića. Majka mu, je bila iz obližnjeg sela Gornji Hrastovac i poticala je od mnogo poznatijeg roda Štrbaca. Đura je u Papićima proživeo samo dve godine. Naime, stric Jovan je bio solunski dobrovoljac, a njima je zbog toga kralj Aleksandar ponudio da se nasele u neke ravničarske i bogatije predele, davao im plac sa okućnicom, tzv. vinograd pored sela i po četiri jutra plodne zemlje u jednoj parceli. I tako Jovan dobije da se naseli uAleksandrovo koje još nije ni postojalo i kasnije je dobilo ime po samom kralju, a njegov rođeni brat Ilija se naseli u Banatsko Aranđelovo kod Novog Kneževca. Stanovalo se po okolnim majurima na imanju grofa Čekunića, sve dok mu to njegovo ogromno prostranstvo koje se protezalo od Žombolja u današnjoj Rumuniji, pa sve do blizu ondašnjeg Petrograda (Zrenjanina) nije oduzeto. Đurin otac je u to vreme bio jedan od retko pismenih ljudi i odmah se zaposlio u sudu obližnjeg sela Nova Crnja. Tamo su i stanovali, a to selo je bilo naseljeno uglavnom Mađarima. I Đura se, tada kao dete, družio se sa mađarskom decom i naučio mađarski jezik. Kada bi dolazio kući u kojoj su stanovali, majci se često obraćao na mađarskom jeziku tražeći da jede, a ona ga nije razumela i samo je na njega galamila i psovala. „Jeba te ćaća koji te napravi, što mi ne govoriš po naški, da te razumijem? Viđe li ti njega! Bogami ćeš dobiti šprunjom po toj tvojoj guzici“! Konačno iz tadašnje vlade stignu geometri i po azbučnom redu isparcelišu placeve, odrediše ulice i tržnicu. I tako poče izgradnja sela. Bilo je tu i Ličana i Banijaca, a i onih autokolonista iz susednih sela. Svi se lepo slagali, iako je postojao lički i banatski deo sela. Kuće najčešće od naboja i čerpića, a samo oni bogatiji zidali su ih od pečene cigle. Da im deca ne budu slepa kod očiju, ozidaše i školu, a u isto vreme i mesnu zajednicu. Naravno, naš narod kud god se naseljavao, obavezno je zidao i crkvu, ovde posvećenu velikomučeniku Georgiju. Oni malo bolje stojeći otvarali su kafane i trgovačke radnje sa raznim špecerajem, u kojima se moglo naći sve za potrebe jednog domaćinstva, od petroleja, do šećera, eksera i ko zna čega još sve. Otvori se i vatrogasno društvo, sokolski dom, zgrada zadruge u kojoj je bila sala za subotnje igranke. Proradi i uskotračna pruga sa nezaboravnim vozom „ćirom“. Znači, svi uslovi za normalan život su bili uspostavljeni. I, po azbučnom redu dobiju plac prema Novoj Crnji, u samom ćošku sela, odmah drugo katastarsko mesto na kojem izgradi nešto skromne kućice sa četiri prostorije. Ali, u spavaćoj sobi obavezno patos, da se deca ne bi razbolevala od memle koja bi dolazila sa zemljanog poda. Đura je izrastao već u momka, a nije puno zaostajao za njim ni brat mu Voja. Sestra je bila još dete, jer je od Đure bila mlađa 16 godina. Otac im vodio računa da mu deca budu među prvima, uvek lepo obučena. Oba nosila pri izlasku obavezno odelo i šešir na glavi, onako, malo naherena ulevo, kicoški. Đura je bio kod seoskog mesara Mila Blažića na izučavanje zanata, a Voja kod Sabljića za izučavanje trgovine. Izostaviće se kasnije da mi se Đura nikad nije bavio izučenim zanatom nego zemljoradnjom. U stvari, samo s jeseni, kad su u selu svinjokolji, išao je tamo gde su ga zvali. Đuru su svi u selu cenili kao dobrog i poštenog domaćina. Iako seljak, bio je vrlo načitan. Nije bilo zemlje da ne zna gde je, pa i gradova u njima. Čitao čak i Tolstojevu „Anu Karenjinu“ za vreme dugih zimskih noći. Dnevnu štampu obavezno, čak i „NIN“ koji su nekada čitali samo intelektualci.

            • Vojislav

              Vojislav (Voja) mlađi je rođen 6. februara 1948. godine u Aleksandrovu kod Zrenjanina, gde je i završio osmogodišnju školu. Gimnaziju je pohađao u Trebinju, Beogradu i Zrenjaninu. Studije književnosti započinje u Kragujevcu i nastavlja u Beogradu. Potom radi u prosveti gde je proveo 27 godina. Za svoj predan i savestan rad je nagrađivan tri puta. Zatim odlazi u invalidsku penziju. Živi u Senti i otac je dvoje dece.

            • Vojislav

              Željko Aanić je rođen u Banjaluci 22. marta 1975. godine. Završio je osmogodišnju školu i gimnaziju u Senti, a poljoprivredni fakultet – smer zaštite bilja u Novom Sadu. Odmah po završetku sudija se zapošljava u tada državno preduzeće „Duvan“, koje su kasnije kupili Japanci. Danas ta firma nosi naziv „Japan internešenel tobako“. Najpre je bio glavni menadžer, a potom i jedan od generalnih direktora. Živi u Čoki i otac je dvoje dece.

            • Vojislav

              Vojin Ananić je rođen u Senti 10. oktobra 2005. godine. Osmogodišnju školu završava u Čoki i sada je 4-om razredu gimnazije u Senti. Ima želju da ove godine upiše Ekonomski fakultetu Novom Sadu. Živi u Čoki.