Poreklo prezimena Zorić

17. februar 2012.

komentara: 45

[toggle title=”TESTIRANI ZORIĆI NA SRPSKOM DNK PROJEKTU”]

Zorić

Haplogrupa: I2a

Poreklo: Srbija

Krsna slava:

Kontakt:
_________________________

KOMPLETNE REZULTATE POGLEDAJTE OVDE[/toggle]

Prezime Zorić prisutno je u dinarskim krajevima, naročito u Lici.U Crnoj Gori sreće se u crnogorskom primorju, u bokokotorskom naselju Mojdež (kod Herceg Novog). Vredan prilog o tom, bokokotorskom bratstvu Zorića poslao je saradnik portala Poreklo Zoran Đurov Šabović.

Njegovo istraživanje o bratstvu Zorić, objavljeno u knjizi “Mojdež – prilozi za hroniku sela i rodoslove”, iz 2007. godine, prenosimo u celini.

Tekst je u PDF formatu i možete ga videti ako klinkete na sledeći link: Bratstvo Zorića, iz Mojdeža

___________________________

Stojan Karadžić, Vuk Šibalić: „Drobnjak i porodice u DROBNJAKU i njihovo porijeklo“, II dopunsko izdanje, Beograd, 1997, IŠ ‘Stručna knjiga’

ZORIĆI

(žive u Gornjoj Bijeloj i Žabljaku)

Zorići su ogranak Vulovića, a kada su se od njih odvojili i po čemu su dobili sadašnje prezime, nije nam poznato. I Zorići o tome malo znaju. Od njih je bio poznat Turo Stevanov kao dobar junak iz mnogih bojeva protiv Turaka. Godine 1841. Turo se, s rođacima Jovanom i Ilijom, odseli na Glasinac, odakle poslije tri godine pređu na Bitine kod Kosanice, u zatarju. Turo, sa sinom Tanasijom, pređe u selo Junča Do, kod Žabljaka. Poginuo je o Božiću 1852. godine u Šarancima. Tanasije je imao sinove Dimitrija, Miladina, Đorđija i Neđeljka, koji je kao perjanik umro na Cetinju. Đorđije je imao sina Milorada-Mića, istaknutog revolucionara i borca NOR-a 1941-1945. godine. Oni su se odselili u Pljevlja. Miladin se sa sinovima Rašom i Radom odselio u Meljak, u Zatarje. Dimitrije, sa sinovima Radom i Petrom, ostane da živi u Junča Dolu. Rade Dimitrijev poginu u čuvenoj Pljevaljskoj bici 1. decembra 1941. godine, ne ostavivši potomstvo, a Milan V. Zorić iz Bijele izgubi svoj život na Sinjajevini 1942. godine kao pripadnik jedinica NOV-a. Boško B. Zorić iz Bijele kao učesnik NOV-a, poginu u Zatarju 1944. godine.

Potomci Petra Zorića žive u Puli, gdje je njegov sin Tanasije službovao kao vojno lice u JNA. Ima ih odseljenih u Bosnu i Srbiju i u druge krajeve naše zemlje.

Slave Đurđevdan.

IZVOR: Stojan Karadžić, Vuk Šibalić: Drobnjak i porodice u Drobnjaku i njihovo porijeklo, 1997, priredio saradnik portala POREKLO Vojislav Ananić

__________________

Vaš prilog ostavite u komentaru ili pošaljite na i-mejl:

[email protected]
Pišite nam

Naredni članak:
Prethodni članak:

Komentari (45)

Odgovorite

45 komentara

  1. Pozz.ima li ikakavih informacija za zorice iz drvara selo boboljuscislava djurdjevdan.Hvala unaprijes

  2. Milan

    Moji su Savici iz sela Plavno kod Knina. Zaseok se zove Zorici. PO proucavanju su tri brata dosla sa Todorom Zoricem 1692 godine u Plavno iz Bjelajskog Bolja u Bosni. Od tada u mom zaseoku se pojaljvuju prezimena Savic, Marinkovic i Petrovic po ta tri brata Savi, marinku i petru. E sad da li mi imamo krve veze sa knezom Todorom Zoricem ne mogu da pronadjem. Niti podatke o njemu, da nastavim istrazivanje.

  3. Boško Zorić

    Pozdrav svim prezimenjacima ZORIĆ!!!

    Moj pradeda Pero Zorić potiče iz sela Stabandža, Bužim, Bosanska Krupa. Nešto pre 1. svetskog rata došli su u Slavoniju, Hrvatska da za grofa krče šume. Pošto su bili dobri radnici svi su dobili na poklon po parcelu zemlje i tu su formirali selo Ličane, opština Našice. Ističem da je naša kuća jedina vodila poreklo iz Bosne, dok su sve ostale kuće bili doseljenici iz Like. Prema predanjima predaka naša porodica potiče iz Crne Gore odakle su preko Kosova došli do Austrougarske za čije potrebe su uglavnom bili graničari u vojnoj Krajini.
    Krsna slava nam je Sv. Georgije (Đurđevdan).

    • Mile Zorić

      Verovatno je i Vaš pradjed Pero, ili neko pre njega, u Krupu došao iz Like, kao što su isto uradili, na primer, svi preci Branka Ćopića. Sam Ćopić je pričao o tome da su bili i da su ih nazivali Ličanima.

    • Milana Zoric

      Pozdrav moji su Zorici iz Like ali su dosli iz Bosne u Liku ako se nevaram.Pradeda mi se zvao Marko Zoric selo Lipa.slavimo Djurdjevdan

  4. Zorić

    Zorići iz sela Lohova kraj Bihaća. Lohovo se nalazi na reci Uni, na samoj granici BiH i Hrvacke… Zorići su tu posedovali ogromna imanja najmanje od 1878, a i pre toga… za vreme ustanka “Nevesinjska puška” (1875) bili su se veoma istakli u borbama protiv Turaka… Zbog zasluga od Austrougarske države dobili ogromen posebe… moj prađed Stevan Zorić, najimućniji čovek u selu i okolini bio, umro 1935 a rođen 1893 u selu Lohovu… najmanje tri generacije pre njega Zorića su živeli u Lohovu, a u Lohovo došli iz Mazina. Slava krsna Sveti Georgije Velikomučenik… grb porodice postoji na kome je ikona Sv. Đorđa , Vuk i ukrštena sekira i strela…što simbolizuje rantičku i vojnu službu familije. Postoje i danas u selu spomenici familije.

  5. Zorić

    Zorići iz sela Lohova kod Bihaća.
    Lohovo se nalazi na reci Uni, blizu granice BiH i Hr. Porodica Zorić se u Lohovu nalazi zadnjih 150 godina najmanje, a verovatno i više…u Lohovo su došli iz Mazina. Zbog velikih zasluga u ustanku „Nevesinjska puška” (1875-1878) u borbi protiv Turaka u Bihaćkoj Krajini, od Austrougarske monarhije (koja je tada preuzela Bosnu na 30 godina) su dobili veliko imanje, posed, šume i td… Svi su bili ratnici, graničari u Krajini. Slava naše porodice je Sveti Velikomučenik Georgije- Đurđevdan. Porodica (barem naš deo Zorića) poseduje grb, na kojem se nalazi ikona Sv. Đorđa, glava Vuka i ukrštena ratna sekira i strela- što simbolizuje vojničku službu i učešće u ratovima. Moj pradeda Stevan Zorić (1893-1935) jedan od najbogatijih domaćima u kraju celom bio. Njegov i grobovi ostalih predaka i danas se nalaze na seoskom groblju. Zoriću su u Lohovu svi skoncentrisani u „Zorića dragi” i okolni. Kroz dragu protiče „Ćaćin potok”.

  6. Zorić

    Porodica Zorić iz sela Lohova. Selo Lohovo se nalazi u opštini Bihać, uz obalu reke Une, na samoj granici BiH i Hr. Zorići u selu Lohovu žive najmanje 150 godina, a verovatno i više(čemu svedoče spomenici na seoskom groblju). U Lohovo su došli iz Mazina. Za vreme ustanka “Nevesinjska puška”(1875-1878) veoma su se istakli u borbama u Bihaćkoj Krajini, i kada je Austrougarska monarhija dobila Bosnu odlukom na Berlinskom kongresu(1878), dobili su za zasluge velika imanja, posede i šume. Najplodnije zemljište. Moj prađed Stevan Zorić (1893-1935) bio najimućniji domaćin u celom kraju u svoje vreme. Zorići i danas poseduju imanja u Lohovu iako su posle zadnjih ratova iz devedesteh raseljeni, ali se u Lohovo uvek vraćaju i borave tamo. Zorići iz Lohova slave krsnu slavu Svetog Velikomučenika Georgija-Đurđevdan. Na porodičnom grbu(barem našeg dela familije) nalazi se ikona Svetoga Đorđa, glava Vuka i ukrštena ratnička sekira i strela, koje svedoče o ratničkoj prošlosti i vojničkoj službi.